P-868/2024-27

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja: 1. HV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. EV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Ulica 15. siječnja 6, koje zastupa punomoćnik Vinko Samardžić, odvjetnik iz Splita, Ruđera Boškovića 21, protiv tužene: Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ivana Milišića, odvjetnika iz Splita i zz tužene ŠV, **.**.2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su tužitelji 1. HV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. EV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Ulica 15. siječnja 6 naspram tuženika Republike Hrvatske, suvlasnici dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to upravo onog dijela na skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ivana Barbalića, dipl.ing.geod., Split, prosinac 2024. označeno slovima C-H-I-J-K-L-M-N-O-P-R-S-T-U-V-Z-F-E-D-C, šrafiran zelenom bojom, površine 1036 m2.

II. Ovlašćuju se tužitelji na temelju ove presude formirati zasebnu česticu u katastru i zemljišnoj knjizi na način da se od postojeće čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] izdvoji dio te čestice koji je po površini i obliku prikazan na gore navedenoj skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ivana Barbalića, dipl.ing.geod., Split, prosinac 2024. označeno slovima C-H-I-J-K-L-M-N-O- P-R-S-T-U-V-Z-F-E-D-C, šrafiran zelenom bojom, površine 1036 m2 uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva te novoformirane čestice na imena tužitelja svakog za ½ dijela, pa se isti ovlašćuju temeljem ove presude zatražiti i postići upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini uz istovremeni izbris tog prava sa imena tuženika Republika Hrvatske, sve u roku 15 dana po pravomoćnosti ove presude.

III. Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 4.400,34 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja dakle od 19. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 889,19 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan.

IV. Nalaže se tužiteljima u roku od 15 dana naknaditi tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura, dok se za više traženih 375,00 eura zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 24. svibnja 2019., se navodi kako je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, poseban zemljišno knjižni odjel u Solinu, na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisana je Republika Hrvatska, za cijelo. Nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se 16. listopada 1990. i 24. srpnja 1991. nalazila unutar građevinskog područja, dok je predmetna nekretnina obuhvaćena programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem splitsko-omiškog-trogirskog užeg područja za razdoblje od 1981. do 1990. odnosno 16. listopada 1990., a što proizlazi iz Potvrde o uključenosti katastarske čestice u šumskogospodarski plan, Hrvatskih šuma d.o.o. Uprava šuma podružnice Split, Odjel za uređivanje šuma, Ur. broj: ST-05- 16-357/16 od 10. veljače 2016. U zemljišnim knjigama pod br. Z-1946/17, na osnovi Uvjerenja Hrvatskih šuma d.o.o. Ur. broj. ST-05-16-2270/02 od 6. rujna 2016. članak 130. Zakona o vlasništvu i drugim pravima, nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sa upisanom na Općenarodna imovina, pod upravljanjem Mjesni Narodni odbor Dugopolje, otpisana je iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i pripisana u novi zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s upisom na ime Republika Hrvatska za cijelo. Dio premetne nekretnine prednik tužitelja ogradio je kamenim suhozidom i koristio kao svoje, a što je nastavio tužitelj i na tako ograđenom dijelu stekao je pravo vlasništva. Tužitelj se zajedno sa svojim prednikom nalazi u savjesnom, mirnom i faktičnom i neprekidnom posjedu dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 1.036 m2 i to upravo dijela koji je na priloženoj geodetskoj skici izmjere izrađene od društva Geodetika Split d.o.o. od 17. siječnja 2018. ima površinu od 1.036 m2, označeno kao lik E, F, G, H, I, J, K, L, M, N, O, P, R, S, T, U, V, Z, A, B, C, Y, X. Tužitelj je upisan kao posjednik u posjedovnom listu Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split, Ispostava Solin, br. P. L. 184 k. o. [katastarska općina]. Tužitelj je vlasnik upravo realnog dijela nekretnine položenog na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 1.036 m2, a koji dio je na geodetskoj skici izmjere izrađene od društva Geodetika Split d.o.o. od 17. siječnja 2018., označeno kao lik E, F, G, H, I, J, K, L, M, N, O, P, R, S, T, U, V, Z, A, B, C, Y, X u površini od 1.036 m2. Naime, tužitelj je pravo vlasništva dijele predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem, a nakon toga diobom i dogovorom. Državno odvjetništvo u svom očitovanju br. N-DO-276/2018 od 12. srpnja 2018. pozvalo je tužitelja na dostavu odgovarajućih dokaza, nakon čega bi pristupili postupku osiguranja dokaza, sukladno odredbi članka 186a. stavak 10. ZPP-a. U postupku osiguranja dokaza koji je vođen pred Općinskim sudom u Splitu, Stalna služba u Sinju, pod br. R1-717/18, proveden je dokaz očevidom licu mjesta te je stalni sudski vještak Ivica Marinović, na očevidu lica mjesta izvršio identifikaciju predmetne nekretnine, saslušani su svjedoci na okolnost posjedovanja dijele predmetne nekretnine. Kako je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Solinu, na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisana Republika Hrvatska, stoga se tužitelj u skladu sa člankom 186.a ZPP prethodno obratio sa zahtjevom radi mirnog rješenja spora Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko – upravni odjel radi izdavanja ovlaštenja temeljem koje će tužitelj biti u mogućnosti formirati zasebnu česticu u katastru i zemljišnoj knjizi na način da se od postojeće čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izdvoji dio navedene čestice koji je po površini i obliku prikazan na geodetskoj skici – grafičkom prikazu društva Geodetik Split d.o.o. od 17. siječnja 2018., uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva te novoformirane čestice označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 1.036 m2 na ime tužitelja, za cijelo. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, nakon što je provedeno osiguranje dokaza pred nadležnim Sudom, nije se očitovalo u ostavljenom zakonskom roku o zahtjevu radi mirnog rješenja spora. Kao vlasnik gornjeg dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelj ima pravni interes da zahtjeva sudskim putem donošenje presude kojom će se utvrditi vlasnikom predmetne nekretnine.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 13. lipnja 2019., tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, predlaže odbiti ga kao neosnovan, uz osudu tužitelja na podmirenje parničnog troška tuženiku. Tužitelj tvrdi da je stekao pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao dio čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i to baš posebnog dijela nekretnine na geodetskoj skici – grafičkom prikazu društva Geodetika Split d.o.o. od 17. siječnja 2018, označen kao lik E, F, G, H, I, J, K, L, M, N, O, P, R, S, T, U, V, Z, A, B, C, Y, X koji dio ima površinu od 1.036 m2. Također tužitelj navodi da je stekao pravo vlasništva nasljeđivanjem, a nakon toga diobom i odgovorom pa se postavlja pitanje temeljem kojeg pravnog osnova tužitelj traži uknjižbu prava vlasništva. Točno je da se održao postupak osiguranja dokaza i da je proveden očevid na licu mjesta radi identifikacije predmetnog dijela nekretnine, no iz rezultata očevida ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Naime, na samom terenu nema tragova posjedovanja upravo od strane tužitelja i njihovih pravnih prednika, zid kojim je nekretnina omeđena nije suhozid, što bi upućivalo na dugotrajnost posjeda nego je betonski, s tim da nije utvrđeno kad je isti sagrađen, saslušana su svega dva svjedoka koji nemaju dovoljno godina da bi mogli posvjedočiti o kvalificiranom posjedovanju nekretnine od strane tužitelja i njegovih pravnih prednika. Dakle, niti jedan dokaz ne upućuje na osnovanost tvrdnji iz tužbe da su tužitelji zajedno sa svojim pravnim prednicima posjedovali predmetne nekretnine najmanje 40 godina prije 6. travnja 1941. čime bi se ostvarili uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske. Nakon što se izvedu svi relevantni dokazi te nakon saslušanja svjedoka i provođenja očevida na licu mjesta, tuženik će se detaljnije očitovati na tužbu i tužbeni zahtjev.

3. Rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem P-2373/2019. od 4. rujna 2019. prekinut je postupak zbog smrti tužitelja DV.

3.1. Rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem P-2373/2019-8 od 30. listopada 2023. nastavljen je postupak iza smrti DV i to tako da su kao tužitelji označeni HV i EV.

4. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom i čitanjem izvatka iz zemljišne knjige od 23. svibnja 2019., prijepisa posjedovnog lista od 12. rujna 2018., rješenja o nasljeđivanju O-141/1982. od 31. svibnja 1982., rješenja o nasljeđivanju O-1573/1980. od 18. ožujka 1981., rješenja o nasljeđivanju O-1539/1984. od 16. travnja 1985., rješenja o nasljeđivanju O-6502/2019. od 10. ožujka 2020., zapisnika s ročišta održanog 21. listopada 1992., diobe u Splitu-Mostinama od 13. prosinca 1992., prijedloga od 16. studenog 2018 Odvjetničkog ureda Vinka Samardžića, prijepis zapisnika o očevidu R1-717/2018. od 18. prosinca 2018., zahtjeva radi mirnog rješenja spora od 17. travnja 2018., nalaza i mišljenja sudskog vještaka Ivana Barbalića, saslušanjem svjedoka KV i TV.

5. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Među strankama sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

8. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige od 23. svibnja 2019. za čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je kao vlasnik upisana Republika Hrvatska.

9. Čitanjem prijepisa posjedovnog lista od 12. rujna 2018. utvrđeni je da je DV upisan kao posjednik na kat. čest. [katastarska čestica] zvana Pod Lokvom oranica 600 m2 i vinograd 300 m2.

10. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju O-141/1982. od 31. svibnja 1982. utvrđeno je da su GV. H naslijedili Doždor VV pok. OV i Doždor H pok. OV.

11. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju O-1573/1980. od 18. ožujka 1981. utvrđeno je da je OV. H naslijedio Doždor VV pok OV, sin.

12. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju O-1538/1984. od 16. travnja 1985. utvrđeno je da je MV ud. VV naslijedio Doždor H pok OV.

13. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju O-6502/2019. od 10. ožujka 2020. utvrđeno je da su NV. VV naslijedili Doždor HV i Doždor EV.

14. Čitanjem zapisnika s ročišta održanog 21. listopada 1992. utvrđeno je da je isti sastavljen između stranaka Doždor H. VV i Doždor VV pok. OV te da se u istom navodi da je 21. listopada 1992. održano ročište u mjesnoj zajednici Dugopolje povodom problema oko čestice na kojoj E gradi kuću. Nadalje, i jedan i drugi su se dogovorili da će se parcela podijeliti na dva dijela, istočni dio koji ima pripasti NV i zapadni koji ima pripasti VV. Također su se dogovorili da će se cjelokupno njihovo stanje podijeliti na dva dijela.

15. Čitanjem diobe u Splitu-Mostinama od 13. prosinca 1992. utvrđeno je da je izvršena dioba nepokretne imovine između Doždor H. VV i Doždor VV pok. OV tako da je dio zvan Pod Lokvom pripao Jurin dio pod Kosom VV, a Jurin dio poviše [adresa] H.

16. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Ivana Barbalića od 23. prosinca 2024. proizlazi da je Uvidom u službene evidencije Područnog ureda za katastar i ZK Odjela Općinskog suda utvrđeno da predmetne čestica nisu usklađene oblikom i površinom (uvid u PL 184, 1668 i ZKU 388, 3085). U svrhu izrade Nalaza i mišljenja, preuzet je službeni digitalni katastarski plan (OSS zahtjev br: 2695559/2024) te je isti preklopljen sa stanjem na terenu. 13. studenog 2024. izvršen je terenski očevid te je utvrđeno slijedeće:

- čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], predstavlja 'veliku' česticu, pod više kultura i posjeda. Predmetni dio položen je u njenom jugo-zapadnom dijelu (Prilog 1). Predmet spora na Skici lica mjesta označen je točkama C-H-I-J-K-L-M-N-O-P-R-S-T-U-V-Z-F- E-D-C, šrafiran zelenom bojom, površine 1036 m².

- čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], na Skici lica mjesta predstavlja lik označen točkama A-B-C-D-EF-G-A, šrafiran plavom bojom. Predmet spora položen je u njenom istočnom dijelu, na Skici lica mjesta predstavlja lik označen točkama C-D-E-F-C, šrafiran crvenom bojom, površine 260m².

- predmetni dijelovi čestica u naravi predstavljaju jedinstven posjed, s južne, zapadne i istočne strane omeđen betonskim zidom, dok je sa sjeverne strane omeđen suhozidom. Posjed u naravi predstavlja zemljište pod niskim i visokim raslinjem. Posjed ima kolno-pješački pristup sa javno-prometne površine, položeno južno od njega.

17. Iz iskaza svjedoka AV proizlazi da je pok. DV njegov rođak, njegova majka imala je tri ujca i to pok. OV, pok. GV i pok. VV. Prvotni tužitelj DV je sin pok. VV. GV je preminuo bez nasljednika prvog nasljednog reda. Pok. OV je imao sina E. Prvotni tužitelj DV i sin pok. OV danas pok. VV su se podijelili po pola. Kada mu predočujete skicu lica mjesta (list 93. spisa) kao i fotografije na listovima 91. i 92. spisa potvrđuje da je dio koji je šatiran zelenom bojom i označen točkama C-H....,-D-C u podjeli između pok. H i pok. VV pripao pok. DV danas njegovim sinovima, tužiteljima, dok je pok. VV izgradio kuću koja je vidljiva na fotografiji (list 92. spisa). Prvotno je tu bio vinograd, voćnjak omeđen sa suhozidima. Koliko mu je poznato nitko nikada tužiteljima nije osporavao pravo vlasništva te je ista nekretnina u njihovom posjedu od davnina. Takvo stanje je bilo još i prije moga oca koji je rođen 1932. Poznato mu je da pok. H ima još nasljednika, ali mu nije poznato kao su se i jesu li se između sebe dogovorili. Na predmetnu nekretninu kao djeca dolazili su HV i Š, EV je dosta mlađi, živi u [adresa] cijeli život. Pok. H preminuo je 2019.

18. Svjedok TV je naveo da su mu tužitelji daljnji rođaci. Naime njegova pok. baka i djed od prvotnog tužitelja H su brat i sestra. Bila su tri brata pok. GV, pok. OV i pok. VV. GV se nije ženio tako da je njegov dio pripao pok. OV i pok. VV koji su se na svojoj imovini podijelili na dva dijela. Kada su mu predočene skice lica mjesta (list 93. spisa) kao i fotografije na listovima 91. i 92. spisa potvrđuje da je dio koji je šatiran zelenom bojom i označen točkama C-H....,-D-C u podjeli između pok. H i pok. VV pripao pok. DV danas njegovim sinovima, tužiteljima, dok je pok. VV izgradio kuću koja je vidljiva na fotografiji (list 92. spisa). Prvotno je tu bio vinograd, voćnjak omeđen sa suhozidima. Koliko mu je poznato nitko nikada tužiteljima nije osporavao pravo vlasništva te je ista nekretnina u njihovom posjedu od davnina. Takvo stanje je cijeli njegov život, a rođen je 1953. i za vrijeme života njegovog oca koji je rođen još 1910.

19. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to baš na fizički i geometrijski točno određenom realnom dijelu iste.

20. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra osnovanim

21. Treba ponajprije istaći da tužitelj činjeničnim obrazloženjem konkretnog tužbenog zahtjeva određuje pravnu kvalifikaciju određenog spornog odnosa, a koju pravnu kvalifikaciju, sukladno članku 186. stavak 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 26/1991., 34/1991., 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/202; dalje: ZPP-a) utvrđuje sud. Činjenice kojima tužitelj opravdava istaknuti tužbeni zahtjev, činjenice koje su važne za donošenje odluke o usvajanju tužbenog zahtjeva i koje tvore činjeničnu osnovu tužbe, nedvojbeno upućuju na zakonski osnov stjecanja prava vlasništva tužbom obuhvaćene nekretnine ispunjenjem pretpostavki za primjenu instituta dosjelosti.

21.1. Dosjelost je originarni način stjecanja vlasništva na temelju zakona što znači da onaj kojemu se glede neke stvari ispune (zakonom određene) pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki. Pri tom treba istaći da su za stjecanje stvarnih prava na nekretninama temeljem članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014.; dalje: ZV., dalje: ZV) mjerodavni propisu koji su bili važeći u vrijeme stjecanja takvog prava.

21.2. Stoga, ovdje odmah treba reći da prema paragrafu 1462. Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ) koja su se u to vrijeme primjenjivala na temelju Zakona o nevažnosti propisa donesenih prije 6. travnja 1941. „Službeni list“ 84/1946. te Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. „Narodne novine“ 73/1991., vjerovnici, posudovnici, čuvari ili uživaoci ne mogu s nedostatka zakonitog naslova nigda dosjesti stvari založene, posuđene, dane na ostavu ili uživanje. Nastavno, prema paragrafu 1460. OGZ propisano je da se kroz dosjelost stječe, potrebno je da onaj koji ima steći doista posjeduje rečenu stvar, a uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao cijelo vrijeme zakonom propisano. Konačno, sukladno paragrafu 1472. navodi se da je bilo moguće steći pravo vlasništva dosjelošću na nekretninama u državnom, crkvenom i općinskom vlasništvu te vlasništvu neprofitabilnih (dobrotvornih) pravnih osoba tek protekom 40 godina. Dakle, prema pravnim pravilima OGZ-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću zahtijevalo se zakonit, istinit i pošten posjed s tim da onaj koji dosjelost svog posjeda temelji na vremenu duljem od 30 ili 40 godina nije dužan dokazivati zakonitost. Dosjelost je originarni način stjecanja prava vlasništva, jer pravni učinci nastupaju ipso iure, kada su ispunjene sve pretpostavke za dosjelost.

22. S obzirom na to da su prije tužitelja u posjedu bili njihovi prednici, otac i djed, i to najkasnije od 1930., to je vrijeme dosjelosti protjecalo u pravnom režimu Općeg austrijskog građanskog zakona (OGZ). Saslušani svjedoci su potvrdili činjenične navode tužbe o tome da su još prednici tužitelja koristili predmetnu nekretninu kao svoju, ogradili je suhozidom. I KV i TV su iskazivali i o tome da su bila tri brata pok. GV, pok. OV i pok. VV, da je pok. GV preminuo bez potomaka, da je pok. OV naslijedio sin VV, a pok. E sin H, prvotni tužitelj, da su se pok. H, otac tužitelja i pok. VV podijelili, a dio pok. GV pripao je njegovoj dvojici braće. U podijeli je baš predmetni dio pripao ocu tužitelja, a pok. E je izgradio kuću na svom dijelu. Iskazivali su i o tome da je prvotno bio vinograd, voćnjak omeđen suhozidom. Svjedok KV je izjavio da je takvo stanje bilo i prije njegovog oca koji je rođen 1932., a svjedok TV da je takvo stanje još za života njegovog oca koji je rođen 1910. Iskaze svjedoka sud prihvaća kao vjerodostojne, međusobno se nadopunjavaju, u skladu su sa pisanim ispravama (diobom, zapisnikom, rješenjima o nasljeđivanju). Dakle, prednici tužitelja su predmetno zemljište stalno i nesmetano koristili još od najkasnije 1930., čitavo vrijeme ponašali se kao vlasnici te ih nitko nikada nije ometao u posjedu. Tuženik, a niti treće osobe nisu osporavale pravo vlasništva, iako su tužitelji i njihovi svoja vlasničkopravna ovlaštenja, manifestirali njima na očigled.

22.1. Tužitelji se prema utvrđenjima ovog suda nalazi u stvarnom i faktičnom posjedu predmetne nekretnine, radeći je kao svoju i za sebe i kako je vrijeme od 40 godina isteklo za vrijeme važenja OGZ-a, dođe se do zaključka da su tužitelji u posjedu do danas. S obzirom na to da se posjed smatra samostalnim i poštenim, a te predmnjeve nisu oborene, to je očito da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Za postojanje dobre vjere kod posjedovanja dovoljno je da je posjednik uvjeren da stvar, odnosno nekretninu posjeduje na temelju valjanog naslova tj. da je uvjeren da je nekretnina koju posjeduje njegovo vlasništvo, a upravo to je slučaj u ovom postupku.

23. Sve kad bi se uzelo da vrijeme dosijelosti nije protekla za vrijeme važenja OGZ- a za istaći je slijedeće:

- prema članku 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Sl. SFRJ 6/1980. i 36/1990., dalje u tekstu: ZOVO), koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., na nekretninama u društvenom vlasništvu se pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću, no donošenjem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" 53/1991.) stavljena je izvan snage odredba članka 29. ZOVO-a, koja nije dopuštala stjecanje vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu dosjelošću.

- donošenjem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/1996., dalje u tekstu: ZV) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., člankom 159. stavak 4. propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske stječe dosjelošću vlasništvo stvari pošto je njegov posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog propisanog stavcima 2. i 3. istog članka (za nekretnine 10 odnosno 20 godina), dakle protekom 20, odnosno 40 godina.

- vezano uz članak 159. ZV-a, člankom 388. stavak 4. bilo je određeno da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, ali je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 1999. ("Narodne novine" 137/1999.) ukinuta navedena odredba članka 388. stavak 4. ZV-a, a kasnije donesenim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 114/2001.) koji je stupio na snagu 20. prosinca 2001. i to odredbom članka 2., određeno je da se na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu u vrijeme dosjelosti ne računa i vrijeme proteklo prije toga dana.

- navedena odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske štitila je prava trećih osoba koje bi pravo na vlasništvo nekretnina koje su tada bile u društvenom vlasništvu ostvarile na temelju drugih zakona i čija prava bi bila ugrožena kada bi se dosjelošću moglo steći pravo vlasništva na nekretninama koje su tada bile u društvenom vlasništvu, no ta odredba ne štiti prava Republike Hrvatske u vlasničkim sporovima protiv nje, kada ne postoje prava trećih osoba jer se RH ne može pozivati na neustavnost odredbe Zakona o vlasništvu koje je sama prouzročila (Odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetu D protiv Republike Hrvatske od 11. lipnja 2009., zahtjev broj 35298/2004.).

- slijedom navedenog, ukinuta odredba članka 388. stavak 4. ZV/1996. bila je na snazi i u primjeni od 1. siječnja 1997. pa do njenog ukidanja 17. studenog 1999. i u tom vremenskom razdoblju njenog važenja ona je mogla proizvesti određene pravne učinke u smislu stjecanja vlasništva po samom Zakonu u korist posjednika nekretnine u društvenom vlasništvu ukoliko su najkasnije do njenog ukidanja bile ispunjene sve potrebne pretpostavke koje se odnose na duljinu i kvalitetu posjeda za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

23.1. Ako je vrijeme potrebno za dosjelost počelo teći za vrijeme važenja pravnih pravila OGZ-a, a za vrijeme kojeg važenja nije protekao rok dosjelosti od 40 godina, to je trebalo utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prema naprijed citiranim odredbama ZV-a, odnosno je li do 17. studenog 1999. protekao rok iz članka 159. stavak 4. ZV-a, dakle rok od 40 godina. Kada bi se kao početak dosjelosti uzeo 6. travnja 1941., a s obzirom na Zakon o nevažnosti propisa donesenih prije 6. travnja 1941., i kada je zasigurno u posjedu bio djed tužitelja pok. VV i tada je vrijeme dosjelosti isteklo do 17. studenoga 1999.

24. Zaključno, iz svih iznijetih i analiziranih dokaza detaljno naprijed obrazloženih, proizlazi da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan, odnosno sud prednike tužitelja, sad tužitelje smatra poštenim posjednicima predmetne nekretnine koje su pravilno identificirane pomoću vještaka geodeta, a čiji nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvaća kao stručan, argumentiran, a niti stranke u konačnici nisu imale primjedbi na isto.

25. Prema utvrđenjima radi se o geometrijski odijeljenom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji faktično predstavlja pojedinačno određenu stvar – species (članak 5. stavak 1. ZV-a). Ovaj geometrijski odijeljeni dio faktično je individualiziran, kao takav egzistira pa u svakom slučaju ne predstavlja suvlasnički dio nekretnine iz koje je individualiziran. Suvlasništvo je prestalo te je prema materijalno pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja stečeno vlasništvo geometrijski odijeljenog dijela koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar. Pojedinačnu nekretninu čini zemljišta čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo) koje je kao takvo jedna nekretnina (članak 2. stavak 9., članak 9. stavak 1. ZV-a). U pravnom prometu nekretnina se označava katastarskim oznakama zemljišta. Utoliko Zakono o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj: 63/2019., 128/2022., 155/2023.; dalje: ZZK), definira zemljište određeno kao dio zemljine površine koji je u katastru zemljišta označen posebnim brojem i nazivom katastarske općine u kojoj leži (katastarska čestica). Pojedinačna nekretnina kao objekt pravnih odnosa može se sastojati od jednog ili više zemljišta. Kad se nekretnina sastoji od više zemljišta ta zemljišta su pravno sjedinjena u jedno zemljišnoknjižno tijelo i upisana su u isti zemljišnoknjižni uložak. Predmet raspolaganja u pravnom prometu mogu biti sve katastarske čestice zajedno, odnosno cijelo zemljišnoknjižno tijelo u cjelini ili idealni dio svih katastarskih čestica, odnosno idealni dio zemljišnoknjižnog tijela. Da bi predmet raspolaganja u pravnom prometu bila pojedina katastarska čestica treba se u zemljišnim knjigama promijeniti sastav zemljišnoknjižnog tijela otpisom i pripisom katastarskih čestica. U ovom slučaju katastarska čestica za koju se uspostavlja drukčiji pravni status se izdvaja u zasebno zemljišnoknjižno tijelo i upisuje u drugi zemljišnoknjižni uložak u kojem opet svi njegovi dijelovi imaju isti pravni status. Međutim, ukoliko se želi provesti postupak otpisivanja i pripisivanja nekog fizičkog (geometrijski odijeljenog) dijela zemljišta tj. katastarske čestice, uvijek je potrebno prethodno provesti postupak diobe te čestice, parcelacijom formirati nove čestice te tako za određenu česticu dobivenu diobom provesti postupak otpisivanja i pripisivanja.

25.1. Ukoliko se radi o stečenom pravu vlasništva na fizički odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično prema materijalno pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja već predstavlja pojedinačno određenu stvar, kao dopušten i određen treba prihvatiti i zahtjev vlasničke zaštite kojim se taj faktično odijeljeni dio precizno grafički individualizira prema skici lica mjesta, odnosno prema parcelacijskom elaboratu koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite. Kod pravomoćno prihvaćenih tužbenih zahtjeva, stjecatelj je ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva (pa i u pretpostavkama iz odredbe članka 161. stavak 1. točka 3. zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine" broj 153/2013.) te dalje time (ukoliko su ispunjene i ostale pretpostavke) otpisom nastale čestice u zemljišnim knjigama upis vlasništva na svoje ime.

26. Kod svih prednjih utvrđenja sud nije prihvatio prigovore tuženika koji se odnose na stjecanje prava vlasništva tužitelja.

27. Odluka o parničnom trošku donesena je u skladu s odredbom članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a i u skladu sa Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tužiteljima je priznat trošak za sastav prijedloga za mirno rješenje spora 250 bodova, za sastav tužbe 250 bodova, za sastav podneska od 14. siječnja 2025. 250 bodova, za zastupanje na ročištima od 18. rujna 2024., 5. studenoga 2024. i 3. prosinca 2025. po 250 bodova, odnosno ukupno 1.500 bodova, što pri vrijednosti boda sa zatraženim paušalom od 2,00 eura daje iznos od 3.000,00 eura. Na navedeni iznos trebalo je nadodati 25% PDV-a u iznosu od 750,00 eura, trošak vještačenja u iznosu od 464,53 eura i trošak sudske pristojbi presude u iznosu od 185,81 eura, dakle ukupno 4.400,34 eura ( nije priznat trošak sudske pristojbe tužbe jer je ista zastarjela a nije plaćena).

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 889,19 eura zahtjev se odbija kao neosnovan.

27.1. Na temelju članka 156. ZPP-a tuženoj je, a sukladno raspravnom rješenju od 26. svibnja 2025., dosuđen parnični trošak u iznosu od 125,00 eura, a za više traženih 375,00 eura zahtjev je odbijen kao neosnovan.

28. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 19. siječnja 2026.

SUTKINJA

JELENA LONČAR

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- ODO Split

- u spis