Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-167/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Pera Miloglava kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv ĐL zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 1. u svezi sa člankom 227. stavak 2. i 6 Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11, odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola broj K-52/2021 od 24. listopada 2023. podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, u sjednici vijeća održanoj 19. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, optužena ĐL je proglašena krivom da je počinila kazneno djelo protiv sigurnosti prometa-izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1. u svezi stavka 2. i stavka 6. KZ/11 te je optužena na temelju članka 227. stavak 6. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine s tim da je na temelju odredbe članka 56. KZ/11 prema optuženoj primijenjena uvjetna osuda, pa se izvršenje izrečene kazne odgađa za vrijeme od 4 (četiri) godine, te se izrečena kazna neće izvršiti ako optužena ĐL u tom roku ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br.: 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljena ĐL dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka, i to trošak paušala u iznosu od 700,00 kuna (92.91 eura), troškove prometnog vještaka u ukupnom iznosu od 6.780,24 kuna (899.89 eura), troškove sudsko medicinskog vještačenja u iznosu od 1.980,00 kuna (262.79 eura) te troškove obdukcije u iznosu od 3.547,50 kuna (470.83 eura).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Puli- Pola, a žali se zbog odluke o uvjetnoj osudi te predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženicu osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.

2.1. Odgovor na žalbu je podnijela optužena ĐL putem branitelja Rajka Brankovića, odvjetnika u Puli s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola kao neosnovanu te potvrdi prvostupanjsku presudu

2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

2.2. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.

3. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

4. U svojoj žalbi državni odvjetnik u bitnom navodi da prvostupanjski sud nije u dostatnoj mjeri uzeo u obzir jačinu ugrožavanja i povredu zaštićenog dobra te činjenicu da je kao posljedica inkriminirane prometne nesreće došlo do smrtne posljedice žrtve.

4.1. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti odlučne za proces individualizacije kazne, odnosno, pravilno je vrednovao odlučne okolnosti za izbor vrste i mjere kazne kad je optuženu ĐL za kazneno djelo iz 227. stavak 1. u svezi stavka 2. i stavka 6. KZ/11 na temelju članka 227. stavak 6. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine s tim da je na temelju odredbe članka 56. KZ/11 prema optuženoj primijenjena uvjetna osuda, pa se izvršenje izrečene kazne odgađa za vrijeme od 4 (četiri) godine, te se izrečena kazna neće izvršiti ako optužena ĐL u tom roku provjeravanja ne počini novo kazneno djelo.

4.2. Naime, olakotnom okolnošću na strani ličnosti okrivljenice prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i cijenio cjelovito uredne osobne i obiteljske prilike (majka dvoje malodobne djece), priznanje počinjenja kaznenog djela, izraženo žaljenje i kajanje, dosadašnju neosuđivanost, činjenicu da je stupila u kontakt s obitelji pok. OL (što je utvrđeno i iskazom svjedoka ŽL i ML), te činjenicu da je inkriminirani događaj osobno potresao, a što je pokazala i prilikom iznošenja svoje obrane sa nekoliko godina odmaka od inkriminiranog događaja. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i cijenio izostanak otegotnih okolnosti kod optužene.

4.3. Prvostupanjski sud je pogrešno optuženoj kao olakotnu okolnost utvrdio njeno korektno držanje pred sudom imajući u vidu da se primjereno držanje pred sudom ne može smatrati olakotnom okolnošću jer je obveza svakog sudionika kaznenog postupka da se pred sudom ponaša na primjeren način.

4.4. Cijeneći utvrđene olakotne okolnosti i otegotnu okolnost na strani ličnosti optuženice i dovodeći ih u vezu s težinom i posljedicama konkretno počinjenog kaznenog djela, ovaj drugostupanjski sud nalazi da će se upravo izrečenom kaznom po prvostupanjskom sudu djelovati na optuženicu da ubuduće više ne čini kaznena djela i da će uskladiti svoje ponašanje s društveno prihvatljivim normama.

4.5. Naime, svaka kazna osim što treba biti osuda zbog počinjenog kaznenog djela mora u sebi sadržavati specijalnu prevenciju spram konkretnog počinitelja. Ta specijalna prevencija prvenstveno se očituje kod svakog pojedinog počinitelja određenog kaznenog djela u njegovoj svijesti o protupravnosti konkretne radnje, te izraženom žaljenju, te su obje te okolnosti na strani konkretne optuženice doista i utvrđene. Dakle osudom na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a potom i izricanjem uvjetne osude sa rokom kušnje u trajanju od 4 (četiri) godine spram optuženice i prema stavu ovog suda kao drugostupanjskog, u potpunosti će biti ostvarena svrha kažnjavanja koja je zakonom predviđena. Treba pri tome naglasiti da svaka kazna mora predstavljati i društveni prijekor za počinjeno kazneno djelo ali ista ne smije biti i svojevrsna odmazda za počinjeno kazneno djelo. Slijedom navedenog i prema mišljenju ovoga suda kao drugostupanjskog, upravo kroz izrečenu kaznu zatvora kako što je to i odlučeno prvostupanjskom presudom, uvjetovanu navedenim rokom kušnje, ostvariti će se u potpunosti svrha kažnjavanja koja je zakonom predviđena jer će se ne samo izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela već će se upravo navedenom kaznom utjecati i na svijest građana o težini konkretnog kaznenog djela ostvarujući i svoju generalno preventivnu ulogu. Zbog iznesenog, nije osnovana žalba državnog odvjetnika podnesena zbog odluke o kazni.

5. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda Kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

Dubrovnik, 19. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Pero Miloglav