Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-558/2021-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice EE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Korneliji Krizmanić, odvjetnici iz Vinkovaca, protiv tužene GE iz [adresa], E 36, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku BE, odvjetniku iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 4. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Kornelije Krizmanić, odvjetnice iz Vinkovaca, i punomoćnika tužene UE, odvjetnika iz [adresa], te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 19. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica EE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], građenjem i dosjelošću stekla pravo vlasništva na 44/100 dijela nekretnina tužene GE i to k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u mjestu sa 1095 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tužena GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna tužiteljici priznati i trpjeti da tužiteljica ishodi uknjižbu stečenog prava vlasništva.

II. Tužena GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna je tužiteljici EE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi troškove postupka u iznosu od 2.398,61 eura (dvije tisuće tristo devedeset osam eura i šezdeset jedan cent) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja tj. 19. siječnja 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. GE kao tužiteljica podnijela je 27. 9. 2021. tužbu protiv ondje tužene VE, a radi razvrgnuća suvlasništva isplatom, te je ovaj postupak zaveden pod poslovni brojem P-428/2021.

1.1. U toj tužbi GE navodi da je kao predlagateljica u izvanparničnom postupku pod brojem R1-132/2020 rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-913/2021 od 15. 7. 2021. upućena na parnicu protiv VE radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u mjestu sa 1095 m2, a na kojima je ona upisana kao vlasnik u 5/6 dijela, a tužena VE u 1/6 dijela. Tvrdi da joj takva suvlasnička zajednica više ne odgovara, pa je stoga i pokrenula izvanparnični postupak pod brojem R1-132/2020 jer sa VE ne može postići baš nikakav sporazum.

1.2. Tvrda da joj je VE u navedenom izvanparničnom postupku R1-132/2020 osporila suvlasničke omjere ističući da je od roditelja darovnim ugovorom dobila dio dvorišnog dijela predmetne nekretnine, no taj ugovor nije proveden u zemljišnim knjigama niti ga je tužena priložila u navedenom izvanparničnom predmetu. Isto tako navodi da su roditelji tj. otac ĐE i majka JE zaključili ugovor o doživotnom uzdržavanju sa VE koji je za svoga života JE raskinula pravomoćnom sudskom presudom broj P-763/2015 iz razloga što se VE kao kćer nije brinula o svojim roditeljima niti je izvršavala obveze iz predmetnog ugovora. Radi navedenog JE priklonila se drugoj kćerki GE s kojom je sklopila drugi ugovor o doživotnom uzdržavanja ovjeren pod poslovni brojem R2-56/2012 i koji ugovor je proveden nakon smrti CE u zemljišnim knjigama pod brojem Z- 2635/2016. U ostavinskom postupku iza smrti CE predmetna nekretnina nije bila predmet nasljeđivanja. Uslijed svega navedenog njihovi odnosi su se znatno narušili, pa kako sa VE ne može postići sporazum glede predmetne nekretnine to predlaže da sud donese presudu kojim se njihova suvlasnička zajednica nekretnina na kojoj je GE upisana u 5/6 dijela, a VE u 1/6 dijela razvrgne isplatom tako da cjelokupna nekretnina pripadne u cijelosti GE, a da GE isplati VE tržišnu vrijednost 1/6 dijela tržišne vrijednosti nekretnine.

1.3. Naprijed navedenom tužbenom zahtjevu pod poslovnim brojem P-428/2021 protivila se ondje tužena VE te u svom odgovoru na tužbu od 25. 10. 2021. u kojem podnosi i protutužbeni zahtjev osporava suvlasničke omjere upisane u zemljišnim knjigama. Osporava da je ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 28. 3. 1988. kojeg je kao davateljica uzdržavanja i primateljica nekretnine zaključila ugovor sa svojim pokojnim roditeljima BE i JE kao primateljima uzdržavanja i davateljima nekretnina, a koji je ugovor ovjeren pred ovim sudom 5. 4. 1988. pod brojem R2-111/1988 raskinut pravomoćnom sudskom presudom, te istovremeno obrazlaže da je taj navedeni parnični postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem od 7. 9. 2021. pod poslovnim brojem Pu P-280/2019-5, pa stoga smatra da ugovor o doživotnom uzdržavanju R2-111/1988 i dalje egzistira, te da omjeri koji su upisani u zemljišnim knjigama nisu točni. Tvrdi da njezin suvlasnički omjer iznosi znatno više od 1/6 dijela i to iz više razloga. Objašnjava da su joj roditelji ĐE i JE ugovorom o doživotnom uzdržavanu do 5. 4. 1988. pod brojem R2- 111/1988 dozvolili da nakon njihove smrti uknjiži svoje pravo vlasništva na 1/3 dijela cjelokupne k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina]. Ukazuje da je u članku 3. navedenog ugovora jasno naznačeno da je FE na predmetnoj nekretnini sa suprugom PE izgradila obiteljsku kuću, a kako se u trenutku sačinjavanja ugovora novoizgrađena kuća nije mogla odcijepiti i uknjižiti na FE to su se ugovorne strane suglasile da se FE upiše kao vlasnica 1/3 dijela cjelokupne nekretnine, a ako bude mogle ishoditi parcelaciju i izdvoji izgrađenu zgradu sa zemljištem koje zgradi pripada. Tvrdi da naprijed navedeno jasno ukazuje da su pokojni ĐE i JE prepisali na FE dio nekretnine na kojoj je FE izgradila svoju kuću sa suprugom svojim materijalom, dok im je u radu pomagao otac ĐE, a kako parcelacija nije tada bila moguća to su sačinili ugovor o doživotnom uzdržavanju pod brojem R2-111/1988.

1.4. Nadalje, ondje tužena VE u svom odgovoru na tužbu tvrdi da je predmetnu nekretninu stekla i po osnovu građenja, a k tome i dosjelošću ističući da je sa svojim pokojnim suprugom kuću izgradila 1988. i od tada su u istoj živjeli sa svojom djecom, dok su roditelji ĐE i JE živjeli u svojoj kući do ulice, a koja je izgrađena na istom zemljištu. Smatra da je 1988. građenjem kuće, a temeljem članka 24. ZOVO-a koji se primjenjivao u periodu izgradnje, stekla pravo vlasništva na zemljištu kao pošteni graditelj, ali i na zemljištu koje je neophodno za upotrebu izgrađene obiteljske kuće.

1.5. Kako je 28. 3. 1988. zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju sa svojim roditeljima pod brojem R2-111/1988 to smatra da je najkasnije s tim danom stupila u posjed premetne nekretnine i kako se prema članku 28. stavak 2. ZOVO-a pravo vlasništva stječe protekom 10 godina, a kako sukladno članku 30. stavak 1. istog Zakona dospjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u posjed, a završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, to smatra da je 28. 3. 1998. istekao zakonski rok od 10 godina. Dakle, tužena smatra da je vlasništvo stekla izgradnjom predmetne obiteljske kuće 28. 3. 1988., a dosjelošću 28. 3. 1998.

1.6. Nadalje, tužena ističe da JE nije mogla 2012. sa GE odnosno JE zaključiti ugovor o doživotnom uzdržavanju i tako raspolagati dijelom nekretnine koja je postala vlasništvo VE kako građenjem tako i dosjelošću, te slijedom navedenog smatra da je ugovor pod brojem R2-56/2012 ništetan jer je protivan prisilnim propisima i moralu. Tvrdi da su i JE i GE znale za raniji ugovor pod brojem R2-111/1988., a isto tako im je bilo poznato da je VE gradila kuću na predmetnoj čestici uz suglasnost svojih roditelja i uz ponoć u radu svog oca ČE. Smatra da je JE zaključivanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju pod brojem R2-56/2012 raspolagala dijelom nekretnine čiji nije bila vlasnik u trenutku zaključenja ugovora jer je dio nekretnine postao vlasništvo VE kako temeljem građenja tako i dosjelošću, pa stoga JE nije mogla na drugoga prenijeti više prava nego što je sama imala u datom trenutku. Slijedom navedenog VE u svom odgovoru na tužbu podnosi protutužbeni zahtjev te predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da je građenjem i dosjelošću stekla pravo vlasništva u 4/6 dijela k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], te da joj je ondje tužiteljica – protutužena GE dužna to priznati i izdati tabularnu ispravu za zemljišnoknjižni prijenos prava vlasništva slijedom čega se suvlasnička zajednica razvrgava isplatom na način da VE isplati GE tržišnu vrijednost 1/6 dijela predmetne nekretnine, a da se VE upiše u zemljišnim knjigama na predmetnu nekretninu u cijelosti.

1.7. O ovako postavljenom protutužbenom zahtjevu formiran je poseban spis pod poslovnim brojem P-558/2021, a rješenjem ovoga suda pod brojem P-428/2021- 17 od 21. 10. 2022. određen je prekid postupka po tužbi GE protiv VE pod brojem P-428/2021 do pravomoćnog okončanja parničnog postupka pod brojem P-558/2021 po tužbi odnosno protutužbi VE protiv GE koji se ukazuje kao prethodno pitanje jer je osnov protutužbenog zahtjeva u tom postupku utvrđenje prava vlasništva nekretnina, a kada se utvrdi da li je osnovan tako postavljen tužbeni zahtjev glede prava vlasništva pod brojem P-558/2021 tek tada će se moći odlučiti o razvrgnuću suvlasničke zajednice isplatom kako to traži tužiteljica GE u postupku P-428/2021.

1.8. Dakle u ovom postupku pod brojem P-558/2021 tužiteljica je VE, a tužena GE i tužbeni zahtjev se odnosi na utvrđenje prva vlasništva stečenog građenjem i dosjelošću. Nakon provedenog dokaznog postupka, a osobito provedenog građevinskog vještačenja, VE postavila je konačni tužbeni zahtjev u svom pismenom podnesku od 10. 6. 2025. kojim predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da je građenjem i dosjelošću stekla 44/100 dijela k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da joj je tužena GE dužna ovo priznati i trpjeti uknjižbu stečenog prava vlasništvu u zemljišnim knjigama uz obvezu naknade troškova ovog parničnog postupka.

2. Tužena GE u ovom postupku pod brojem P-558/2021 osporava tvrdnje ovdje tužiteljice VE ističući da ista ničim nije dokazala da je sa svojim pokojnim suprugom gradila navedenu predmetnu nekretninu. Tvrdi da su izgradnju navedene nekretnine na predmetnoj čestici investirali za svoga života njihovi roditelji. Isto tako osporava da majka JE kao vlasnik nekretnine nije mogla zaključiti ugovor o doživotnom uzdržavanju pod brojem R2-56/2012 te osporava da bi takav ugovor bio ništetan. Tvrdi da VE niti jednim materijalnim dokazom o građenju nije potvrdila svoje tvrdnje o građenju pa samim tim nema niti čime osporiti upisane suvlasničke omjere u zemljišnim knjigama. Tvrdi da ne postoji darovni ugovor između tužiteljice VE i njezinih roditelja, a niti egzistira bilo kakav ugovor o doživotnom uzdržavanja, pa slijedom navedenog smatra da je tužbeni zahtjev paušalan, neosnovan i predlaže da sud isti odbije uz obvezu tužiteljice da joj naknadi prouzročene troškove.

3. Tijekom ovog dokaznog postupka sud je pročitao rješenje Općinskog suda u Vinkovcima broj Pu P-281/2019-25 od 7. 9. 2021. (list 7-8 spisa), ugovor o doživotnom uzdržavanju od 22. 3. 1988. ovjeren 5. 4. 1988. pod poslovnim brojem R2-111/1988 (list 9-10), pročitao rješenje Općine Vinkovci, Općinskog sekretarijata uređenja prostora od 16. 4. 1991. (list 11), rješenje o nasljeđivanju iza pok. ČE broj O-862/09 od 21. 11. 2011. (list 12-14), izvod iz katastarskog plana od 21. 10. 2021. (list 15), izvršio uvid u izvadak iz zemljišnih knjiga broj zk. ul. br. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] (list 24), pročitao ugovor o doživotnom uzdržavanju od 6. 7. 2012. ovjeren 6. 7. 2012. pod poslovnim brojem R2-56/2012 (list 28-29), pročitao rješenje Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima, Zemljišnoknjižnog odjela Z-2635/2016 od 11. 5. 2016. (list 30), rješenje Grada Vinkovci, Upravnog odjela komunalnog gospodarstva i uređenja grada od 11. 9. 2014. (list 31-33), rješenje o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša od 26. 9. 2014. (list 36-39), rješenje Ureda državne uprave Vukovarsko-srijemske županije, Službe za gospodarstvo i imovinskopravne poslove od 14. 11. 2016. (list 40-41), uvjerenje o prebivalištu VE od 1. 8. 2022. (list 47), uvjerenje o prebivalištu ŽE od 23. 8. 2022. (list 48), proveo dokaz saslušanjem tužiteljice VE, tužene GE i svjedoka AE na raspravnom zapisniku od 14. 11. 2023. (list 55-62), proveo dokaz saslušanjem svjedoka ŽE na raspravnom zapisniku od 14. 1. 2024. (list 63-65), proveo građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Slavku Živković na okolnosti utvrđenja vrijednosti cjelokupne nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] kao i vrijednosti dvorišne kuće i zemljišta koje je neophodno za redovitu uporabu iste kuće, a sve kako bi se utvrdili suvlasnički omjeri parničnih stranaka u idealnom dijelu za dvorišnu kuću u odnosu na cjelokupnu nekretninu od 14. 8. 2024. (list 70-98), zatražio dopunsko očitovanje vještaka glede mogućnosti provođenja parcelacije od 7. 2. 2025. (list 113-117), te izvršio uvid u ovosudni spis P-428/2021 i spis Pu P-280/2019 (ranije P-763/2015), te R1-132/2020, R2-56/2012, R2-111/1988, O-862/2009 i O-1021/2016.

4. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (" Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice postavljen u pismenom podnesku od 10. 6. 2025. u cijelosti osnovan.

5. Naime uvidom u ugovor o doživotnom uzdržavanju od 22. 3. 1988. koji je ovjeren pred ovim sudom pod poslovnim brojem R2-111/1988 i uvidom u ovosudni spis R2-111/1988 nesporno je utvrđeno da su ĐE i JE kao korisnici uzdržavanja i FE kao obveznica uzdržavanja 28. 3. 1988. zaključili ugovor o doživotnom uzdržavanja kod odvjetnika Josipa Kuharića iz [adresa] i isti je ovjeren kod ovog suda 5. 4. 1988. U točki 1. navedenog ugovora naznačeno je da korisnici uzdržavanja ostavljaju poslije svoje smrti svojoj kćerki FE od svojih nekretnine koje se nalaze u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]/3 dijela kuće sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] koja se nalazi u ulici N. Demonje 62, zajedno s pravom korištenja na k. č. br. [katastarska čestica] gradilišta u mjestu sa 1095 m2, te joj dozvoljavaju da nakon njihove smrti uknjiži svoje pravo vlasništva odnosno korištenja u zemljišnim knjigama uz protučinidbu uzdržavanja.

5.1. Prema članku 3. navedenog ugovora evidentno je da ugovorne strane suglasno ističu da je FE zajedno sa mužem FE ME na k. č. br. [katastarska čestica] u dvorištu iza postojeće kuće podigla stambenu zgradu veličine 8 x 8 metara sa svojim materijalom, a u radu je pomagao i otac ĐE. Isto tako naznačeno je: "Kako se ova zgrada za sada ne može posebno na nju prepisati u zemljišnim knjigama, to će se temeljem ovoga ugovora, a po smrti ČE i CE kćerka FE uknjižiti kao vlasnica 1/3 dijela cjelokupnih nekretnina, a ako bude mogla ishoditi parcelaciju i izdvojiti ovu zgradu sa zemljištem. Ovim ugovorom za obveze uzdržavanja u stvari ona dobiva 1/3 dijela zemljišta kao i ono što je doprineseno u podizanju te zgrade radom ČE, a ostalo bi joj i onako pripadalo na temelju učešća u materijalu za gradnju.".

5.2. Iz istog spisa R2-111/1988 utvrđeno je da je GE **.**.2015. od ovoga suda zatražila ovjerenu kopiju naprijed navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju navodeći: "Isti nam je potreban kako bi JE mogla zahtijevati njegovo poništenje s obzirom da je dana 6. 7. 2012. sklopila novi ugovor o doživotnom uzdržavanju sa mnom.".

6. Uvidom u ovosudni spis R2-56/2012 utvrđeno je da je JE kao primateljica uzdržavanja i davateljica nekretnina zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju sa GE kao davateljicom uzdržavanja i primateljicom nekretnina u 4/6 dijela upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] kuće i dvorišta u mjestu površine 1095 m2 uz protučinidbu uzdržavanja. Istim ugovorom je ovlastila da to svoje pravo može zabilježiti u zemljišnim knjigama na predmetnim nekretninama, te nakon njezine smrti uknjižiti vlasništvo na navedenim nekretninama na svoje ime i u svoje vlasništvo.

6.1. Iz istog spisa evidentno je da je GE nakon smrti CE (umrle **.**.2016.) podnijela 10. 5. 2016. zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda molbu za uknjižbu prava vlasništva te je rješenjem zemljišnoknjižnog odjela broj Z-2635/2016 od 10. 5. 2016. dopuštena uknjižba prava vlasništva na dijelu nekretnina CE u 4/6 dijela te je kao vlasnica upisana GE na istim nekretninama.

7. Uvidom u ovosudni spis P-763/2015 kasnije Pu P-280/2019 utvrđeno je da je JE **.**.2015. podnijela tužbu protiv FE, a radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju pod brojem R2-111/1988 ističući da tužena nije izvršavala svoje ugovorne obveze. Tužena se protivila navodima iz tužbe, no kako je tijekom postupka **.**.2016. JE preminula to je sud rješenjem P-763/2015- 22 od 30. 5. 2016. odredio prekid postupka do pravomoćnog okončanja ostavinskog postupka i utvrđivanja zakonskih nasljednika, a potom 7. 9. 2021. donio rješenje Pu P- 280/2019-25 kojim se ovaj postupak obustavlja zbog nastale konfuzije stranaka. Ovo rješenje postalo je pravomoćno 28. 9. 2021.

7.1. Dakle, naprijed navedeni dokaz jasno ukazuje da nisu točni navodi GE da je ugovor o doživotnom uzdržavanja R2-111/1988 raskinut pravomoćnom presudom jer u navedenom parničnom postupku pravomoćna presuda nije niti donesena već je postupak obustavljen naprijed navedenim rješenjem koje je postalo pravomoćno 28. 9. 2021., pa iz tog razloga tužiteljica opravdano navodi da taj ugovor i dalje egzistira.

8. Uvidom u spis O-1021/2016 utvrđeno je da je JE preminula **.**.2016. te je u provedenom ostavinskom postupku donijeto rješenje o nasljeđivanju broj O-1021/2016 od 17. 10. 2016. iz kojeg je vidljivo da predmet nasljeđivanja nisu bile nekretnine već su iza umrle CE ostale samo pokretnine na kojima su kao zakonske nasljednice proglašene GE i VE svaka u ½ dijela.

9. Uvidom u spis O-862/2009 utvrđeno je da je ĐE preminuo **.**.2009. te je nakon provedenog ostavinskog postupka donijeto rješenje o nasljeđivanju broj O-862/2009, a temeljem ovog rješenja proglašeni su zakonski nasljednici na nekretninama koje su pripadale ČE u 2/6 dijela upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na k. č. br. [katastarska čestica] JE, FE i GE svaka u 1/3 dijela predmetnih nekretnina.

9.1. Iz istog rješenja utvrđeno je da je ostavitelj u trenutku donošenja rješenja upisan kao suvlasnik ½ dijela predmetnih nekretnina, međutim ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 28. 3. 1988. pod brojem R2-111/1988 ostavitelj ĐE zajedno sa suprugom JE ostavio je poslije svoje smrti svojoj kćerki FE 1/3 dijela navedene nekretnine pa njegovu ostavinsku imovinu čini 2/6 dijela predmetne nekretnine. U istom rješenju naznačeno je da će nakon provedbe rješenja o nasljeđivanju u zemljišnim knjigama ostavitelj ostati suvlasnik u 1/6 dijela nekretnina koji dio će se ugovorom o doživotnom uzdržavanju, ali nakon smrti oboje primatelja uzdržavanja u zemljišnim knjigama prenijeti na ime i u vlasništvo FE. Ovo rješenje postalo je pravomoćno 18. 12. 2011. te je po istom izvršena uknjižba prava vlasništva u zemljišnim knjigama pod brojem Z- 7295/2011.

10. Nakon pročitanog rješenja Općine Vinkovci, Općinskog sekretarijata uređenja prostora od 16. 4. 1991. na listu 11 spisa utvrđeno je da je ĐE podnio zahtjev za parcelaciju k. č. br. [katastarska čestica] na k. č. br. [katastarska čestica], a u svrhu formiranja građevinske parcele k. č. br. [katastarska čestica]. Ovaj zahtjev je odbijen jer se k. č. br. [katastarska čestica] nije mogla formirati kao građevinska parcela za izgradnju stambenog objekta obzirom da nije imala neposredan pristup na javnu površinu.

10.1. Dakle, naprijed navedeno potvrđuje tvrdnje tužiteljice da parcelacija nije bila dozvoljena, što je i evidentno iz točke 3. ugovora o doživotnom uzdržavanu R1- 111/1988. Obzirom da se građevina nije mogla odcijepiti niti uknjižiti na VE to su roditelji sa VE i zaključili ugovor o doživotnom uzdržavanju u kojem su jasno iskazali svoju volju da se VE uknjiži kao suvlasnik u 1/3 dijela nekretnine kada bude mogla ishoditi parcelaciju i izdvojiti ovu zgradu u zemljišnim knjigama.

11. Rješenje Upravnog odjela komunalnog gospodarstva i uređenja grada od 11. 9. 2014. na listu 31 do 33 spisa, zatim rješenje Zavoda za urbanizam o odobrenju za izgradnju od 31. 1. 1968. na listu 34 spisa, rješenje o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša od 26. 9. 2014. na listu 36 do 39 spisa i rješenje Službe za gospodarstvo i imovinskopravne poslove od 14. 11. 2016. na listu 40 do 41 spisa, a koja rješenja su priložena uz očitovanje tužene od 3. 3. 2022., nisu od značaja za ovaj spor jer se radi o odobrenjima za izgradnju stambene zgrade do ulice odnosno garaže, pušnice, ljetne kuhinje i nadstrešnice, a ne kuće koju je izgradila VE sa svojim suprugom.

12. Saslušanjem tužiteljice VE, tužene GE i svjedoka AE tj. supruga tužene na raspravnom zapisniku od 14. 11. 2023. na listu 55 do 61 ovoga spisa te svjedoka ŽE tj. sina tužiteljice na raspravnom zapisniku od 4. 1. 2024. na listu 63 do 65 spisa, utvrđeno je da je VE sa svojim suprugom nakon udaje 1985. ili 1986. započela sa izgradnjom kuće u dvorištu svojih roditelja. Nesporno je utvrđeno da je VE sa članovima svoje obitelji 1988. ili 1989. uselila u izgrađenu kuću. Nesporno je da je zemljište na kojemu je građena kuća bilo u vlasništvu roditelja ČE i CE, te da su roditelji željeli izdvojiti novoizgrađenu kuću, a radi čega je ĐE i zatražio parcelaciju k. č. br. [katastarska čestica] na k. č. br. [katastarska čestica] no parcelacija nije bila dopuštena jer k. č. br. [katastarska čestica] nije imala pristup na javnu prometnu površinu. Nesporno je da se prvo udala GE te su roditelji ponudili GE gradnju kuće u dvorištu, a kako i sama navodi u svom iskazu na listu 58 spisa ovo je odbila jer je sa mužem već započela izgradnju kuće kod njegovih roditelja, te nakon što se udala sestra navodi da su roditelji VE ponudili gradnju kuće. Važno je naglasiti da je svjedok NE tj. suprug tužene iskazao kako mu je punac rekao da ne želi dozvoliti da se njegovo dijete tj. VE potuca po tuđim stanovima u podstanarstvu. Nesporno je da su u vrijeme gradnje bili zaposleni i VE i njezin suprug, te je životno i logično da su od svojih plaća odvajali novčana sredstva te kupovali građevinski materijal jer ovo proistječe kako iz iskaza tužiteljice tako i iz iskaza svjedoka ŽE, ali i iz priznanja roditelja koji su ovo jasno naveli u ugovoru o doživotnom uzdržavanju R2-111/1988 gdje je u točki 3. jasno naznačeno da je VE zajedno sa mužem svojim materijalom izgradila stambenu zgradu veličine 8 x 8 dok je u radu pomagao i otac ĐE.

12.1. Nesporno je utvrđeno iskazima saslušanih stranaka i svjedoka da je na izgradnji predmetne nekretnine radio ĐE sve poslove koje je znao sam, a koje nije znao angažirao je majstore i to majstora za struju i vodu. Nesporno je da je GE vidjela da se kuća gradi i znala je da je namijenjena za sestru VE jer i sama navodi u svom iskazu da su joj roditelji rekli: "Kada nisi ti htjela došla ti je sestra.". Isto tako iz iskaza saslušanih stranaka i svjedoka nesporno je utvrđeno da gradnju nove kuće nije nitko branio niti je tjerao majstore, a niti je kasnije iz kuće tjerao VE i članove njezine obitelji. Nesporno je da su u kuću uselili 1988. ili 1989. te da i dan danas u toj kući živi sin VE tj. KE sa svojom obitelji. Nesporno proistječe iz iskaza GE da su roditelji bili zadovoljni što se u novu kuću uselila sestra VE sa obitelji te da su roditelji sa sestrom sačinili ugovor o doživotnom uzdržavanju R2-111/1988. Valja naglasiti da sama tužena GE u svom iskazu jasno navodi da je ugovor sastavljen kod odvjetnika Josipa Kuharić i da tata tj. ĐE nije tražio raskid ugovora veće je raskid ugovora tražila samo majka tj. JE.

12.2. Dakle, ugovor o doživotnom uzdržavanju R2-111/1988 ispunjen je u odnosu na ČE tj. oca. Dakle, JE nije mogla raskinuti ugovor u ime pok. ČE, a isto tako nije mogla zaključiti valjani ugovor o doživotnom uzdržavanju dok je u tijeku parnični postupka za raskid ranijeg ugovora. Isto tako novim ugovorom nije mogla biti obuhvaćena nekretnina u cijelosti odnosno dio nekretnine na kojemu je VE stekla vlasništvo građenjem odnosno dosjelošću.

13. Bitno je istaknuti da je GE u svom iskazu jasno iskazala da je vidjela i pročitala ugovor koji je sačinio odvjetnik Josip Kuharić te je jasno navela da joj je poznat sadržaj tog ugovora i u svom iskazu jasno navodi da ne zna zašto bi roditelji potpisali takav ugovor i to točku 3. ugovora ako su kuću gradili oni, a ne kako je u ugovoru napisano u točki 3. da je dvorišnu kuću izgradila sestra VE sa svojim suprugom ME svojim materijalom.

14. Dakle, naprijed navedeno jasno ukazuje da sama tužena GE nije ničim osporila tvrdnje tužiteljice VE da je sa svojim suprugom kupovala građevinski materijal i da je svojim građevinskim materijalom izgradila kuću 8 x 8, a što jasno proistječe iz točke 3. ugovora što su joj suglasno potvrdili i roditelji koji su kako i proistječe iz iste odredbe imali želju i namjeru ovu kuću u zemljišnim knjigama prepisati na tužiteljicu VE. Međutim kako to tada nije bilo moguće to su se roditelji suglasili da VE to učini temeljem navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju nakon njihove smrti, te su bili suglasni da se VE uknjiži kao vlasnica 1/3 dijela cjelokupne nekretnine, a ako bude mogla da ishodi i parcelaciju da izdvoji novoizgrađenu zgradu sa pripadajućim zemljištem.

15. Dakle, prema naprijed izvedenim dokazima opravdano se može zaključiti da je VE sa svojim suprugom PE izgradila na k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] svojim građevinskim materijalom kuću u dvorištu dok im je u radu pomagao OE, te su roditelji OE i JE bili suglasni sa izgradnjom kuće i useljenjem kćerke i zeta sa djecom u novu kuću 1989.

16. Važno je naglasiti da su tužena, a i svjedok NE učinili nespornim da je VE sa svojim suprugom i sinovima uselila u novu dvorišnu kuću 1987. ili 1988. jer su i oni tada uselili u svoju kuću. Iz njihovih iskaza proistječe da danas u ovoj kući živi Grozdanin sin KE sa ženom i djecom.

17. Uvidom u uvjerenja o prebivalištu za VE i ŽE na listu 47 i 48 spisa utvrđena je prijava prebivališta na adresi nekretnine koja je predmet ovog parničnog postupka.

18. Kako je iz iskaza parničnih stranaka i svjedoka, a i ugovora R2-111/1988 nesporno utvrđeno da je nova kuća u dvorištu izgrađena 1988. godine na k. č. br. [katastarska čestica] i da su u novoizgrađenu kuću uselili VE sa suprugom i djecom uz suglasnost svojih roditelja i uz znanje svoje sestre tj. tužene GE to se prema ocjeni suda u konkretnom slučaju moraju primijeniti odredbe tada važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima koji je bio u primjeni od 1. 9. 1980. do 1. 1. 1997. kada je stupio na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

19. U završnim odredbama tj. članku 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojim je regulirano djelovanje zakona u stavku 2. jasno je navedeno da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

20. Slijedom navedenog u konkretnom slučaju opravdano je primijeniti odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima.

21. Prema članku 21. tada važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ broj 6/1980. i 36/1990., "Narodne novine" broj 53/1991. i 91/1996.) po samom zakonu pravo vlasništva stječe se građenjem na tuđem zemljištu, dosjelošću i u drugim slučajevima određenim Zakonom.

22. Prema članku 24. istog Zakona osoba koja može biti nosilac prava vlasništva, a koja izgradi zgradu ili drugu građevinu na zemljištu na koje drugi ima pravo vlasništva graditelj stječe pravo vlasništva i na zemljište na kojem je izgrađen građevinski objekt, a i na zemljište koje je neophodno za redovitu upotrebu tog građevinskog objekta, te je bitno da je vlasnik zemljišta znao za gradnju i da se nije tome protivio.

23. Prema članku 26. ako je graditelj savjestan građevinski objekt zajedno sa zemljištem pripada graditelju.

24. Članak 28. stavak 2. istog Zakona propisuje da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, dok je člankom 30. stavak 1. definirano da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost.

25. Kako je iz svih izvedenih dokaza nesporno da je VE sa svojim suprugom i svojim građevinskim materijalom izgradila obiteljsku kuću u dvorištu svojih roditelja na k. č. br. [katastarska čestica] i kako je iz iskaza saslušanih stranaka i svjedoka nesporno utvrđeno da je po izgradnji kuće u kuću uselila sa članovima svoje obitelji u kojoj i dan danas živi njezin sin KE sa svojom obitelji i kako je iz ovosudnog spisa R2-111/1988 nesporno utvrđeno da je ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je VE zaključila sa svojim roditeljima datiran sa 28. 3. 1988. to su sudu prihvatljivi navodi tužiteljice da je u posjed predmetne nekretnine sigurno stupila najkasnije 28. 3. 1988., pa je primjenom naprijed citirane zakonske odredbe očigledno da je zakonski rok od 10 godina za stjecanje prava vlasništva dosjelošću istekao 28. 3. 1998.

26. Obzirom da je VE izgradnju obiteljske kuće izvodila uz odobrenje svojih roditelja i uz znanje svoje sestre i obzirom da već iz samog ugovora R2-111/1988 jasno proistječe da su roditelji priznavali da je VE svojim građevinskim materijalom gradila predmetnu nekretninu i kako su roditelji bili zadovoljni građenjem, a kako i sama tužena navodi, useljavanjem VE i njezine obitelji u predmetnu nekretninu to sve ukazuje da je VE ne samo dosjelošću stekla predmetnu nekretninu nego i građenjem. Kako joj roditelji nisu sprječavali gradnju već su joj i pomagali osobito otac svojim radom to je sigurno da je VE građenjem stekla pravo vlasništvo na zemljištu koje je bilo u vlasništvu roditelja, ali ne samo da je stekla pravo vlasništva na kući nego je stekla kao pošteni i savjesni graditelj i pravo vlasništva na zemljištu koje je neophodno za redovnu upotrebu tog građevinskog objekta. Ovo iz razloga što su vlasnici zemljišta znali za izgradnju i izgradnji se nisu protivili, već su čak tražili mogućnost da se provede parcelacija i da se novoizgrađena nekretnina izdvoji i uknjiži u zemljišnim knjigama na VE. Obzirom da u to vrijeme to nije bilo moguće to su svoju volju unijeli u članak 3. ugovora broj R2-111/1988.

27. Dakle, imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe i nesporno utvrđene činjenice izgradnje i posjeda sud zaključuje da je VE temeljem Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima stekla pravo vlasništva k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] izgradnjom obiteljske kuće na istoj čestici 1988., a dosjelošću 1998. godine.

28. Kako je tužiteljica pravo vlasništva stekla temeljem zakona i zakonom ispunjenih pretpostavki to JE nije mogla 2012. ugovorom o doživotnom uzdržavanju koji je zaključila sa GE raspolagati onim djelom predmetne nekretnine koja je postala vlasništvo VE građenjem odnosno dosjelošću. Važno je napomenuti da su i JE i GE znale za postojanje ugovora o doživotnom uzdržavanju broj R2-111/1988 kao i činjenicu da je VE na predmetnoj čestici izgradila kuću uz suglasnost ČE i CE i znale su da u predmetnoj novoizgrađenoj kući od 1988. godine živi VE sa svojom obitelji odnosno kasnije njezin sin KE sa svojom obitelji. Znale su da sve ove godine VE i članovi njezine obitelji održavaju ovu kuću i plaćaju režije. Važno je istaknuti da GE nikada nije ovu kuću smatrala svojom niti je išta financirala oko ove kuće, već je novoizgrađena kuća bila samo formalno u vlasništvu roditelja i to iz objektivnih razloga tj. što parcelacija niti 1988. a niti danas nije dopuštena. Unatoč navedenom zaključile su ugovor o doživotnom uzdržavanju broj R2-56/2012. Ovo ukazuje da je navedeni ugovor protivan načelu savjesnosti i poštenja koji određuje članak 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., 35/05., 41/08., 63/08., 134/08., 78/15., 29/18., 114/22., 156/22. i 155/23.) i članku 8. istog Zakona koji propisuje da se svatko dužan uzdržavati od postupka kojim će se drugom prouzročiti šteta.

29. Kako je nakon utvrđenja svih činjenica očigledno da je stvarni vlasnik novoizgrađene kuće u dvorištu VE koja iz objektivnih razloga nije uknjižena u zemljišnim knjigama to je među strankama ostala sporna visina suvlasničkih omjera. Radi utvrđenja visine suvlasničkih omjera tijekom postupka provedeno je građevinsko vještačenje na okolnost utvrđenja vrijednosti cjelokupne nekretnine i vrijednosti izgrađene dvorišne kuće sa zemljištem koje je neophodno za redovitu uporabu kuće kao i činjenicu da se vještak očituje o mogućnosti parcelacije.

30. Vještačenje je povjereno stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Slavku Živkoviću iz [adresa], čiji nalaz sud cijeni stručnim i objektivnim.

30.1. Vještak je u svom nalazu od 14. 8. 2024. na listu 70 do 98 spisa jasno naveo da parcelacija u svrhu formiranja građevinskih čestica ni u današnje vrijeme prema važećim prostornim planovima nije moguća.

30.2. Iz nalaza vještaka je razvidno da su na predmetnoj nekretnini izgrađene dvije kuće, pomoćne zgrade, dvorište i oranica. Vrijednost cjelokupne nekretnine, zemljišta u površini 1095 m2 je 144.280,56 eura dok je vrijednost dvorišne kuće tj. nove kuće i zemljišta u površini 397 m2 procijenio sa 63.275,15 eura. Naveo je da je prema posjedovnom listu kuća i dvorište 698 m2, za staru kuću i pomoćne zgrade, dok za novu kuću i dvorište odnosno kuću sa okućnicom preostaje 397 m2. Nakon utvrđene vrijednosti cjelokupne nekretnine i vrijednosti zemljišta sa novoizgrađenom dvorišnom kućom vještak je utvrdio da je FE (Degmečić) u suvlasništvu 44/100, a GE u 56/100 dijela.

31. U dopuni svog nalaza od 7. 2. 2025. vještak pojašnjava da u predmetnom slučaju geometrijska dioba zahtijeva formiranje novih građevinskih čestica u skladu s parcelacijskim elaboratom, odnosno rješenjem o utvrđivanju građevne čestice. Građevna čestica određuje se u skladu s prostornim planom. Novoformirane građevinske čestice moraju imati pristupni put. Prema zatečenom stanju na terenu, veličini i obliku građevinske čestice vještak decidirano navodi da nije moguće formirati građevinske čestice sa zasebnim pristupnim putem. Građevna čestica je čestica zemljišta s pristupom na prometnu površinu obzirom da je prema GUP-u grada [adresa] gradnja moguća samo na česticama koje imaju pješački ili kolni pristup na javnu prometnu površinu. Formiranjem novih čestica sukladno stanju na terenu nije moguće ostvariti kolni pristup minimalne širine 3 metra. Širina pješačkog pristupa ne smije biti manja od 1 metra. Pristupi na javnu prometnu površinu mogu ići i preko drugih površina (javne zelene površine, druge građevne čestice, parkirališta, stajališta javnog prometa, benzinske stanice i sl.) ako ne postoji druga mogućnost i ako su ovisno o situaciji ispunjene odgovarajuće pravne pretpostavke (suglasnost vlasnika ili nositelja prava raspolaganja tim površinama, uknjiženo pravo služnosti i sl.). Nadalje vještak pojašnjava da ostvarivanje prava pristupa na javnu prometnu površinu pješačkim pristupom širine 1 metra ako su ovisno o situaciji ispunjene odgovarajuće pravne pretpostavke u naravi može imati utjecaj na vrijednost nekretnine preko koje se ostvaruje pravo pješačkog pristupa.

32. Kako je sud nakon izvedenih dokaza sa sigurnošću utvrdio da je tužiteljica građenjem i dosjelošću stekla vlasništvo predmetne nekretnine i kako je građevinskim vještačenjem utvrđen suvlasnički omjer parničnih stranaka i kako su parnične stranke u načelu prihvatile nalaz vještaka, te kako je tužiteljica svojim pismenim podneskom od 10. 6. 2025. uredila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka kojim traži da se utvrdi da je građenjem i dosjelošću stekla pravo vlasništva na 44/100 dijela predmetne nekretnine, to je sud uz primjenu naprijed navedenih zakonskih odredbi tako uređen tužbeni zahtjev u cijelosti prihvatio i donio odluku kao u točki I. izreke presude.

33. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi sa člankom 155. ZPP-a. Tužiteljici je sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifa o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 151/22. i 138/23.) odobren trošak i to za sastav protutužbe u iznosu od 200,00 eura, za sastav tri obrazložena podnesak i to od 1. 7. 2022., 3. 10. 2024. i 10. 6. 2025. svaki u iznosu od 200,00 eura, za sastav podneska od 20. 10. 2022. po Tbr. 8. točka 4. u iznosu od 50,00 eura, za zastupanje na četiri ročišta i to od 20. 10. 2022., 14. 11. 2023., 4. 1. 2024. i 4. 12. 2025. svako u iznosu od 200,00 eura, za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, što sveukupno iznosi 1.750,00 eura. Tužiteljici je također priznat trošak uplaćenog predujma za vještačenje 10. 5. 2024. u iznosu od 309,96 eura s naknadom banke, razlika troška vještačenja od 24. 9. 2024. u iznosu od 154,98 eura s naknadom banke i troška vještačenja od 14. 5. 2025. u iznosu od 77,49 eura s naknadom banke, te trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 53,09 eura što čini trošak od 648,61 eura odnosno sveukupni trošak zastupanja i materijalnih troškova u iznosu od 2.398,61 eura, stoga je sud odlučio kao u točki II. izreke presude.

U Vinkovcima 19. siječnja 2026.

Sudac:

Snježana Kozina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste podnijeti svoju žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. Odvjetnica Kornelija Krizmanić, Vinkovci – punomoćnik tužitelja

2. Odvjetnik UE, [adresa] – punomoćnik tužene