Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Broj: Gž-266/2025-2

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, po sucu Ivici Ragužu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Željku Mendešu, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4, zastupan po punomoćniku Odvjetničkom društvu Žurić i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja OG, izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-211/2021-29 od 12. ožujka 2025., 19. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-211/2021-29 od 12. ožujka 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-211/2021-29 od 12. ožujka 2025., pod točkom I. izreke ukinuto je rješenje o pristojbi Općinskog suda u Požegi broj P-211/2021-26 od 11. travnja 2024. dok je pod točkom II. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka tj. za sastav prigovora u iznosu od 125,00 eura.

2. Protiv navedenog rješenja samo u odnosu na točku II. žalbu pravovremeno podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst - 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u nastavku teksta: ZPP) u svezi s člankom 381. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se žalba uvaži i preinači prvostupanjsko rješenje te obveže tuženika na naknadu troškova postupka kao i na naknadu troškova žalbenog postupka.

2.1. Tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a obzirom rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, rješenje proturječi samo sebi, nerazumljivo je te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Naime, prvostupanjski sud trebao je tužitelju dosuditi trošak sastava prigovora obzirom se radi o potrebnom parničnom trošku, a tužitelj je uspio s istim. Tužitelju je povrijeđeno i pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst - 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u nastavku teksta: ZPP), na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a niti je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tužitelj u žalbi. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio i materijalno pravo.

5. Iz prvostupanjskog postupka proizlazi da je prvostupanjski sud u presudi broj P-211/2021-19 od 12. prosinca 2023. tužitelju priznao i naknadu troška sudske pristojbe na presudu. Nakon toga rješenjem Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-211/2021-26 od 11. travnja 2024. naloženo je tužitelju platiti sudsku pristojbu na prvostupanjsku presudu u iznosu od 72,87 eura. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio prigovor potražujući i naknadu troškova za sastav prigovora u ukupnom iznosu od 125,00 eura. Povodom navedenog prigovora prvostupanjski sud rješenjem broj P-211/2021-29 od 12. ožujka 2025. ukida rješenje o pristojbi broj P-211/2021-26 od 11. travnja 2024. te odbija tužitelja sa zahtjevom za naknadom troškova postupka navodeći kako nije riječ o žalbi na rješenje te je stoga zahtjev tužitelja neosnovan.

6. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je tužitelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 – nastavno: Ustav) i članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17). Naime, prvostupanjski sud je nepristrano, pravično i u razumnom roku odlučio o pravima i obvezama tužitelja, omogućio je tužitelju sudjelovanje u svim fazama postupka, predlaganje dokaza, izjašnjavanje o činjenicama, očitovanje na dokaze protivne strane te je tužitelj u svakom trenutku znao što je predmet raspravljanja i imao je punomoćnika po svom vlastitom izboru. Tužitelj ne precizira u čemu je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje niti je navedeno dokazao.

7. Pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova za sastav prigovora protiv rješenja o pristojbi obzirom navedena naknada nije predviđena tarifnim brojem 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – nastavno: Tarifa). Naime, Tbr. 10. točka 4. Tarife propisano je da za sastavljanje žalbe protiv rješenja odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. točka 1., 4. i 7. Dakle, pravo na naknadu troška imala bi stranka koja podnese žalbu protiv rješenja, a što u konkretnom nije slučaj jer tužitelj nije podnio žalbu već je podnio prigovor. Navedenim tarifnim brojem nije predviđena naknada za sastav prigovora.

7.1. Nadalje člankom 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima Zakona o parničnom postupku koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. U konkretnom slučaju trošak prigovora na rješenje o pristojbi ne predstavlja trošak koji je bio potreban za vođenje parnice te je stoga pravilno prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za naknadom navedenog troška. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužitelja da se radi o potrebnom parničnom trošku.

8. U preostalom nepobijanom dijelu (pod točkom I. izreke) prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

9. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a. Naime, obzirom tužitelj nije uspio u žalbenom postupku to je isti odbijen i sa zahtjevom za naknadom troškova žalbenog postupka.

10. Slijedom izloženog, primjenom odredbe članka 380. točka 2. Zakona o parničnom postupku žalbu tužitelja valjalo je odbiti, a rješenje prvostupanjskog suda potvrditi.

Vukovar, 19. siječnja 2026.

Sudac:

Ivica Raguž