Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-11/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Stokrp, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužitelja ŽT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. tužitelja ŠT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 3. tužitelja GT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Šimi Mrdeža, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika DT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ante Ferara, odvjetniku u Šibeniku, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi 1., 2. i 3. tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Psp-26/2024 od 5. studenog 2025., dana 19. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba 1., 2. i 3. tužitelja te se rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Psp-26/2024 od 5. studenog 2025., potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I., I.1, 1.2., 1.3. i 1.4., kao i u dijelu pod točkom II. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom rješenjem Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Psp-26/2024 od 5. studenog 2025. odlučeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kao i prijedlog za određivanje privremen mjere koji glase:

1. Utvrđuje se da je tuženik točno neutvrđenog dana smetao tužitelje u posljednjem mirnom posjedu pristupnog puta do kuće tužitelja, položenog na dijelu kat. čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], kao i same kuće tužitelja položene na čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], i to na način da je na navedene nekretnine postavio betonske blokove i na njih postavio drvene daske, te da na iste parkira više osobnih vozila, za što su tužitelji saznali dana **.**.2024. godine, a kojim postupanjem je onemogućio tužiteljima prolaz i provoz do njihove kuće položene na čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

2. Nalaže se tuženiku da, u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe, uspostavi prijašnje posjedovno stanje na način da sa opisanih nekretnina kat. čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] ukloni betonske blokove i drvene daske, i parkirana osobna vozila, kao i da omogući tužiteljima neometani kolni i pješački prolaz tim nekretninama.

3. Zabranjuje se tuženiku da tužitelje ubuduće na takav ili sličan način ometa u njihovom ranije opisanom posjedu, pod prijetnjom izricanja novčane kazne i u roku od osam dana.

4. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi parnični trošak, u roku od osam dana.

5. Određuje se privremena mjera osiguranja nenovčane tražbine tužitelja kao predlagatelja osiguranja na način da se zabranjuje tuženiku DT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao protivniku osiguranja zabranjuje izvođenje bilo kakvih radnji kojima bi se provele promjene na nekretnini oznake kat. čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], time da određena privremena mjera stupa na snagu danom donošenja.

6. Ukoliko protivnik osiguranja ne postupi u skladu s zabranom iz toč. I. izreke ovog rješenja sud mu zaprječuje novčanom kaznom u iznosu od 3.980,00 eura (30.000 kuna).

7. Ovo rješenje ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.

II. Nalaže se tužiteljima da tuženiku naknade solidarno trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura zajedno za zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 8 dana.".

2. Pravovremeno podnesenom žalbom to rješenje pobijaju 1., 2. i 3. tužitelji. Žalbu ulažu zbog svih žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP). Iz sadržaja žalbe proizlazi da odluku ne osporavaju u dijelu kojim je odbijen prijedlog za donošenje privremene mjere. Ističu kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tuženik nije pasivno legitimiran u predmetu, obzirom tuženik od početka postupka ni u odgovoru na tužbu ni na pripremnom ročištu nije osporio svoju pasivnu legitimaciju, niti se ogradio od radnji smetanja posjeda. Navode kako je u postupku bitno što su prepreke postavljene na zemljištu postavljene u korist tuženika, da se tuženik od toga nije ogradio, te je u postupku utvrđeno kako su prepreke postavljene u vrijeme kada je tuženik već iznajmljivao nekretninu. Kako je čin smetanja počinjen u korist tuženika, prvostupanjski sud je odbijanjem tužbenog zahtjeva pogrešno primijenio materijalno pravo. Predlažu žalbu usvojiti i preinačiti pobijano prvostupanjsko rješenje usvajanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, podredno predlažu pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev 1., 2. i 3. tužitelja za posjedovnu zaštitu pristupnog puta do njihove kuće koji se put prema navodima tužbe nalazi na dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i zahtjev za posjedovnu zaštitu kuće nalazeće na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. 1., 2. i 3. tužitelji tvrde da su po tuženiku na navedene nekretnine postavljeni betonski blokovi i drvene daske, da je na njima parkirano više osobnih vozila, uslijed čega su onemogućeni u prolazu i provozu do kuće sagrađene na kč.br.

75/1 k. o. [katastarska općina].

6. U predmetu nema spora da su na dijelu kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] položeni betonski blokovi i cigla preko kojih se nalazi daska koja je položena i preko dijela stepeništa nalazećeg na dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kako je to precizno naznačeno na skici očevida od **.**.2024. (list 70 prvostupanjskog spisa). Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi osnovno je prijeporno pitanje je li tuženik pasivno legitimiran za utuženje u ovoj parnici.

7. Mjerodavno pravo za rješavanje spornog odnosa između stranaka sadržano je u odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015., 94/2017.

– dalje: ZOVIDSP). Odredbom iz članka 20. stavak 2. ZOVIDSP normirano je da tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed.

8. Odredbom iz članka 21. stavak 1. ZOVIDSP normirano je da pravo na posjedovnu zaštitu pripada svakome koga drugi samovlasnog smeta u posjedu, bilo uznemiravanjem posjeda ili oduzimanjem posjeda, dok je stavkom 2. istog članka normirano da sud pruža posjedovnu zaštitu u posebnom, hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u društvenom, javnom ili sličnom interesu. Nadalje, odredbom iz članka 21. stavak 1. ZOVIDSP normirano je da svaki posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ga je ovlašten štiti putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegovog posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

9. Konačno, odredbom iz članka 27. stavak 2. ZOVIDSP normirano je da onaj tko ima pravo na zaštitu posjeda smije štiti svoj posjed za vremena trajanja rokova iz članka 21. stavak 1. tog Zakona i silom od onog tko mu posjed samovlasno oduzme ili ga u posjedu uznemirava, ako je to nužno ili mu sudska zaštita stigla prekasno, a opasnost je neposredna, ali samo ako za zaštitu svog posjeda ne primijeni silu veće jakosti nego što je primjerena okolnostima.

10. Prema recentnoj sudskoj praksi u postupku smetanja posjeda pasivno je legitimirana prije svega osoba koja je počinila čin smetanja, što znači da će u slučaju kada čin smetanja poduzme jedna osoba u korist druge osobe, biti moguće podnijeti tužbu protiv osobe neposrednog izvršitelja čina smetanja ili protiv osobe po čijem je nalogu ta osoba postupala, ili protiv njih oboje. Onaj u čiju korist je druga osoba poduzela čin smetanja, s njegovim nalogom ili bez njega, pasivno je legitimiran već samim time što je čin smetanja išao u njegovu korist, a on se nije od toga ogradio.

11. Drugim riječima, u parnicama radi smetanja posjeda pasivno je legitimirana svaka osoba koja je posjednika uznemiravala, odnosno oduzela mu posjed, pa tako i ona koja je postupala po nalogu trećeg i ona u čiju je korist radnja obavljena, a nije se od nje ogradila.

12. Prvostupanjski sud u postupku utvrđuje:

- da se prilaz nekretninama stranaka nalazi na dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da se nekretnina tuženika nalazi položena na kč. br. [katastarska čestica], objekt 1., 2.i 3. tužitelja na kč.br.

[katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da stranke do svojih objekata ulaze kroz željeznu kapiju koja predstavlja ulaz u dvorište, preko nekretnine i to kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a 1., 2. i 3. tužitelji su do svog objekta (sagrađenog na kč. br. [katastarska čestica]) prelazili i dijelom preko kč. br. [katastarska čestica] sve dok nije postavljena prepreka u vidu betonskih blokova i daske, a kako je to sve naznačeno na skici očevida od **.**.2024.,

- da su obitelji stranaka u sukobu, narušenih odnosa, da su "blokete" i daske postavljene po sinu tuženika radi ograde njegovog posjeda jer se bavi turizmom,

- da 1., 2. i 3. tužitelji prilaze automobilom do svoje nekretnine do gustirne koja se nalazi u dvorištu preko koje ne mogu prijeći automobilom, a zbog postavljenih prepreka prisiljeni su do kuće nastavljati pješice,

- da su prepreke postavljene po sinu tuženika, u vrijeme nakon što je tuženik već iznajmljivao nekretninu (iskaz tuženika s lista 112 prvostupanjskog spisa).

13. Prvostupanjski sud na temelju utvrđenih činjenica zaključuje kako 1., 2. i 3. tužitelj nisu dokazali da je baš tuženik postavio prepreke (betonske blokove i daske na čijem su mjestu kasnije postavljene tegle sa cvijećem), usvaja prigovor nedostatka pasivne legitimacije, te odbija tužbeni zahtjev.

14. Osnovano 1., 2. i 3. tužitelj osporavaju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nepostojanju pasivne legitimacije. Naime, kako je u parnicama za smetanje posjeda pasivno legitimiran i onaj u čiju je korist smetanje izvršeno (a koji se od smetanja nije ogradio) to je, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda upravo tuženik pasivno legitimiran, tim više što je sam naveo da su prepreke postavljene po njegovom sinu u vrijeme kada je on (tuženik) već počeo iznajmljivati nekretninu. Navedeno upućuje na zaključak da je smetanje posjeda počinjeno u korist tuženika.

15. Međutim, neovisno o navedenom prvostupanjsku odluku je valjalo potvrditi, ali ne iz razloga na koje se poziva prvostupanjski sud.

16. Prvostupanjski sud, naime, gubi iz vida da je posjed stvari faktično postojanje vlasti neke osobe na određenoj stvari (neovisno o tome da li joj ta stvar i pravno pripada) dok posjed prava (u našem pravnom poretku samo posjed prava stvarne služnosti) jest stanje u kojem neka osoba faktično izvršava sadržaj prava služnosti glede neke nekretnine.

17. Posjed prava služnosti znači da posjednik jedne nekretnine u korist svoje nekretnine vrši na nekretnini u tuđem posjedu nešto što posjednik te druge nekretnine ne bi trebao trpjeti, a on to ipak čini.

18. O posjedovnoj zaštiti posjeda prava služnosti odlučuje se u parnicama za smetanje posjeda, obzirom je odredbom iz članka 10. stavak 5. ZOVIDSP-a normirano da je s posjedom stvari izjednačeno faktično izvršavanje sadržaja prava stvarne služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari.

19. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi kako 1., 2. i 3. tužitelji tvrde da su u mirnom posjedu pristupnog puta do njihove kuće, a koji pristupni put je položen na dijelu kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica]. tužitelji, dakle, tvrde da dio kč. br. [katastarska čestica] koriste kao pristup do svoje kuće.

20. Iskazi svih saslušanih svjedoka potvrđuju tvrdnje 1., 2. i 3. tužitelja (o korištenju dijela kč. br. [katastarska čestica] kao pristupnog puta za dolazak na kč. br. [katastarska čestica]), pa kod činjenice da su 1., 2. i 3. tužitelji (kao i njihov otac) koristili dio kč. br. [katastarska čestica] kao pristupni put do svoje nekretnine, ovaj sud, suprotno stavu prvostupanjskog suda nalazi da su isti bili posjednici prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko kč. br. [katastarska čestica] do kč. br. [katastarska čestica].

21. Posjed prava stvarne služnosti na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] 1., 2. i 3. tužitelji nisu imali jer se radi o nekretnini koja je u njihovom posjedu (u posjedu su kč. br. [katastarska čestica]). Nadalje, iz iskaza saslušanih svjedoka kao i parničnih stranaka ne proizlazi da bi 1., 2. i 3. tužitelji bili smetani u posjedu same kuće, kako su postavili tužbeni zahtjev.

22. Stoga, kako tužbeni zahtjev nije bio postavljen na smetanje posjeda prava služnosti prolaza i provoza preko dijela kč. br. [katastarska čestica], te kako 1., 2. i 3. tužitelji nisu smetani u posjedu svoje kuće (objekta) kako su i utužili, valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i pobijanu odluku potvrditi na temelju odredbe iz članka 368. stavak 2. ZPP-a.

23. Obzirom na sve izneseno odlučeno je kao u izreci.

U Karlovcu 19. siječnja 2026.

Sudac:

Vesna Stokrp