Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-1049/2024-2

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, zastupanog po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice GĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Igoru Radeliću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbe tužitelja, izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pl-1960/2023 od 4. siječnja 2024. i dopunske presude istog suda i poslovnog broja od 6. ožujka 2024. , dana 19. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pl-1960/2023-6 od 4. siječnja 2024. te točka I. izreke dopunske presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pl-1960/2023-14 od 6. ožujka 2024.

II Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja ukinut je platni nalog sadržan u rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pl-434/2022 od 7. lipnja 2022. u cijelosti, a kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 338,77 eur / 2.552,50 kn sa zateznom kamatom koja teče od 12. veljače 2022. do isplate po preciziranoj kamatnoj stopi, s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 14,96 eur / 112,68 kn, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 79,63 / 600,00 kn uvećanim za zakonske zatezne kamate, te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

1.1. Dopunskom presudom odlučeno je o troškovima postupka na način da je u točki I. izreke naloženo tužitelju da tuženici isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 125,00 eur u roku od 15 dana, dok je u točki II izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadom troškova postupka u iznosu od 199,08 eur

2. Protiv presude te protiv točke I. izreke dopunske presude, odvojene žalbe podnosi tužitelj pozivajući se na žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. točke 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. , 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijane odluke preinače te tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti a tužitelju dosude troškovi postupka uključujući i žalbeni trošak, podredno da se ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu protiv presude tuženica osporava osnovanost žalbenih navoda, predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu te potražuje troškove odgovora na žalbu.

4. Žalbe tužitelja nisu osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade za pruženu komunalnu uslugu opskrbe vodom u stambenom prostoru u [adresa], za razdoblje od siječnja do lipnja 2021. u ukupnom iznosu od 338,77 eur / 2.552,50 kn.

6. S obzirom da se radi o potraživanju s osnova pružene komunalne usluge sud prvog stupnja je imao u vidu odredbu članka 57. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 68/18., 110/18., 32/20. - dalje ZKG) kojom je propisano da se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge za isporučenu uslugu na temelju ispostavljenog računa, a obveznik plaćanja cijene komunalne usluge je korisnik usluge te odredbu članka 205. stavak 2. Zakon o vodama („Narodne novine“ broj: 153/09., 63/11., 130/11., 56/13., 14/14. - dalje ZV) kojom je propisano da je cijena vodnih usluga prihod isporučitelja vodne usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi (korisnik).

7. U provedenom postupku prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženica u prigovoru protiv platnog naloga osporila tražbinu tužitelja navodeći da sa adresom u [adresa], više od 10 godina nema nikakve veze jer živi u inozemstvu gdje je prijavljena, da je time prvenstveno sporna pasivna legitimacija tuženice te da je na tužitelju bio teret dokaza da je tuženica bila korisnica predmetne komunalne usluge u relevantnom razdoblju za koje je tereti tužitelj.

8. Dalje prvostupanjski sud utvrđuje da isprave koje je dostavio tužitelj ne dokazuju navedenu spornu činjenicu je li tuženica kao vlasnica ili zakoniti korisnik bila korisnica usluge isporuke vode u utuženom razdoblju. U tom pravcu utvrđuje da se radi o jednostranim ispravama koje ne mogu dokazati korištenje vodne usluge od strane tuženice u razdoblju za koje je izdan utuženi račun (od siječnja do lipnja 2021.) jer da se isprava nazvana Uvid u kupca odnosi na zgradu u [adresa] ali nema naznake da bi tuženica bila korisnik ili vlasnik nekretnine na navedenoj adresi te da iz Matičnih evidencija-bilješki nije moguće utvrditi da bi doista tuženica od tužitelja zahtijevala bilo kakve izmjene.

9. Prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao da bi tuženica bila vlasnik ili korisnik nekretnine na adresi [adresa] niti korisnik usluge isporuke vode, a koju činjenicu je u smislu članka 219. stavak 1. ZPP-a bio dužan dokazati tužitelj. Stoga je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a, utvrdio da tužitelj nije dokazao da bi tuženica bila pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari slijedom čega je ukinuo izdani platni nalog i odbio tužbeni zahtjev.

10. Budući da je pobijanom presudom propustio odlučiti o pravovremenom zahtjevu tuženice za naknadom troškova postupka, sud prvog stupnja je pozivom na članak 339. stavak 1. ZPP-a o tome zahtjevu odlučio dopunskom presudom. U točki I. izreke iste naložio je tužitelju isplatiti tuženici troškove postupka u iznosu od 125,00 eur primjenom članka 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. ZPP -a dok je nepobijanom točkom II. izreke dopunske presude u preostalom dijelu od 199,08 eur odbio zahtjev tuženice za naknadom troškova postupka.

11. Radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a pa se presuda kojom se završava spor u takvom postupku sukladno članku 467. stavak 1. ZPP-a može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

12. Ovaj sud je ispitujući pobijane presude u okviru citiranih zakonskih odredbi, utvrdio da donošenjem istih nije ostvarena niti jedna od bitnih postupovnih povreda, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP - a, na koju se neosnovano upire žalbom tužitelja budući da pobijane presude nisu nerazumljive, u istima su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

13. Na činjenično stanje utvrđeno tijekom postupka, koje činjenično stanje ovaj sud nije ovlašten preispitivati jer se radi o sporu male vrijednosti, p ravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz citiranih zakonskih odredbi kada tužbeni zahtjev nije prihvatio.

14. Naime, na temelju činjeničnog stanja utvrđenog iz dokaza koje je priložio tužitelj, a radi se o knjigovodstvenoj dokumentaciji tužitelja u kojoj isti tuženicu vodi i zadužuje da plaćanje svoje usluge, tužitelj nije na nedvojben način dokazao pasivnu legitimaciju tuženice koju je ona osporila u prigovoru protiv platnog naloga. Stoga je pravilno sud prvog stupnja primjenom pravila o teretu dokazivanja zaključio da tužitelj nije dokazao da bi u relevantnom razdoblju od siječnja 2021. do lipnja 2021. godine, tuženica bila vlasnik odnosno zakoniti posjednik nekretnine odnosno korisnik komunalne usluge isporuke vode za nekretninu u [adresa], pored istaknute tvrdnje tuženice da na toj adresi ne živi zadnjih deset godina koja činjenica je potvrđena podatkom iz službene evidencije MUP-a (JRO-a RH) prema kojem je tuženica sa ove adrese odjavljena 2008. od kada ima prijavljeno prebivalište u [adresa].

15. Najvećim dijelom žalbenih navoda tužitelj analizira podatke iz dokaza – knjigovodstvenih isprava dostavljenih u spis uz isticanje činjenica koje bi, prema stajalištu tužitelja, bile dokazane takvim podacima. Na taj način tužitelj osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja iz prvostupanjskog postupka, koji žalbeni razlog nije dopušteno isticati u žalbenoj fazi spora male vrijednost sukladno članku 476. stavak 1. ZPP-a.

16. Stoga, pravilno sud prvog stupnja nije prihvatio tužbeni zahtjev odnosno primjenom članka 451. stavak 3. ZPP-a ukinuo je izdani platni nalog uvažavajući odredbe članka 7. ZPP-a, članka 219. stavak 1. ZPP-a i članka 221.a ZPP-a.

17. Odluka o troškovima postupka iz pobijane točke I. izreke dopunske presude donesena pravilnom primjenom članka 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. stavak 1. ZPP-a te relevantnih odredbi Odvjetničke tarife. Ovu odluku tužitelj paušalno pobija žalbom protiv dopunske presude, čiji se žalbeni navodi svode na osporavanje merituma spora o kojem je naprijed izneseno obrazložen je, stoga je i žalba protiv dopunske presude ocijenjena neosnovanom.

18. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava žalbi jer sa istima nije uspio dok tuženici nije priznat trošak odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da se ne radi o trošku koji bi bio potreban za vođenje parnice u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

19. Radi navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude pozivom na članak 368. stavak 1. ZPP-a.

20. Prvostupanjska dopunska presuda u točki II. izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 19. siječnja 2026.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak