Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž Ovr-209/2025-7

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Branki Križanić Perharić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja SBK ART d.o.o., OIB: 43441435050, Ul. Shodnenskaja, K6, Moskva, Rusija, kojeg zastupa punomoćnik odvjetnik Darko Don Markušić, odvjetnik u Zagrebu, Tituša Brezovačkog 2, protiv ovršenika ČS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ovršenika OS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ovršenika PS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ovršenika HS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćniku Luki Rimcu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mamić Perić Reberski Rimac d.o.o., Ivana Lučića 2a, Zagreb, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1248/2025-6 od 13. svibnja 2025., dana 19. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja SBK ART d.o.o. i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1248/2025-6 od 13. svibnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja SBK ART d.o.o. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 25.000,00 eura.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika ČS, ovršenika OS, ovršenika PS i ovršenika HS za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 25.000,00 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbačen je kao nedopušten prijedlog za ovrhu od 4. travnja 2025. (toč. I. izreke) te je naloženo zemljišnoknjižnom odjelu suda zabilježiti odbijen prijedlog za ovrhu na nekretninama ovršenika pobliže opisanih u rješenju (toč. II. izreke).

2. Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i toč. 11. Zakona o parničnom postupku te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Također, navodi da je sud prvog stupnja povrijedio ustavno i konvencijsko pravo ovrhovoditelja na pristup sudu i pravo na djelotvoran pravni lijek. Predlaže preinačiti pobijano rješenje te odrediti predloženu ovrhu, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 25.000,00 eura.

3. U odgovoru na žalbu ovršenici osporavaju žalbene navode ovrhovoditelja i predlažu odbiti žalbu kao neosnovanu. Potražuju trošak za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 25.000,00 eura.

4. Žalba je neosnovana.

5. Sud prvog stupnja, prilikom donošenja pobijanog rješenja, nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje u tekstu: ZPP) na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 – dalje u tekstu: OZ). Činjenično stanje pravilno je utvrđeno, pri čemu se napominje da ovrhovoditelj niti ne navodi u kojem dijelu bi činjenično stanje bilo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno.

6. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba postupaka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a na koju ukazuje ovrhovoditelj u svojoj žalbi, budući da prema stanju spisa ne proizlazi da je ovrhovoditelju nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanje dostave onemogućeno raspravljanje pred sudom. Suprotno žalbenom navodu ovrhovoditelja nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka rješenja je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima rješenja te rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

7. Sud prvog stupnja pobijanim je rješenjem odbacio kao nedopušten prijedlog ovrhovoditelja za provođenjem ovrhe na nekretninama ovršenika, na temelju naloga za naplatu putem trećih strana broj 1425/2023 od 4. kolovoza 2023. izdanog od strane Općeg građanskog suda na Malti, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 40.000.000,00 eura, koji iznos predstavlja štetu koju je ovrhovoditelj pretrpio nezakonitim radnjama ovršenika.

8. Takvu svoju odluku sud obrazlaže na način da se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu koji je obuhvaćen čl. 1. st. a) toč. v. Uredbe Vijeća (EU) br. 269/2014 od 17. ožujka 2014. o mjerama ograničavanja u odnosu na djelovanja koja podrivaju ili ugrožavaju teritorijalnu cjelovitost, suverenost i neovisnost Ukrajine (dalje u tekstu: Uredba), odnosno da bi određivanje i provođenje ovrhe bilo protivno zabrani iz čl. 2. st. 2. i čl. 11. st. 1. Uredbe s obzirom na to da je ovrhovoditelj uvršten među subjekte navedene u Prilogu I. Uredbe na koje se primjenjuju mjere ograničavanja. Također, utvrđeno je da ovrhovoditelj prilikom podnošenja predmetnog zahtjeva nije dokazao, a što je bio dužan sukladno odredbi čl. 11. st. 2. Uredbe, da mu ispunjenje zahtjeva nije zabranjeno.

8.1. U odnosu na žalbene navode ovrhovoditelja da se mjere ograničavanja ne mogu primijeniti u ovom slučaju budući da se iste odnose isključivo na zamrzavanje imovine u vlasništvu subjekta koji je pod mjerama ograničavanja, a da se predmetna tražbina koju ovrhovoditelj ostvaruje u ovom postupku ne može smatrati njegovim vlasništvom jer je neizvjesno hoće li ju uspjeti ostvariti ukazuje se sljedeće. Naime, u skladu s odredbom čl. 4. st. 4. toč. 1. Zakona o mjerama ograničavanja ("Narodne novine" broj 133/23 i 151/25, dalje u tekstu: ZMO) imovinom se smatraju sredstva i gospodarski izvori, dok sredstva podrazumijevaju financijsku imovinu i koristi bilo koje vrste, uključujući, ali ne ograničavajući se na gotovinu, čekove, novčana potraživanja, mjenice, platne naloge i druge platne instrumente. Također, odredbom čl. 1. st. (g) toč. i. Uredbe propisano je da „sredstva” znače financijska sredstva i povlastice bilo koje vrste, uključujući, ali ne isključivo gotovinu, čekove, novčana potraživanja, mjenice, platne naloge i druge platne instrumente. Budući da ovrhovoditelj u konkretnom slučaju predlaže odrediti ovrhu radi naplate novčanog potraživanja, razvidno je da se radi o sredstvima iz čl. 4. st. 4. toč. 1. ZMO-a, odnosno čl. 1. st. (g) toč. i. Uredbe te su suprotni žalbeni navodi ovrhovoditelja neosnovani.

9. Nadalje, čl. 7. st. 1. Uredbe propisano je da čl. 2. st. 2. ne sprječava financijske ili kreditne institucije da na zamrznute račune upisuju financijska sredstva koja doznače treće stranke u korist fizičke ili pravne osobe, subjekta ili tijela uvrštenih na popis, pod uvjetom da se svaki takav priljev na te račune zamrzava. Jednako tako, i čl. 7. st. 2. toč. (c) Uredbe propisano je da se čl. 2. st. 2. ne primjenjuje na priljeve na zamrznute račune na ime plaćanja koja dospijevaju prema sudskoj, administrativnoj ili arbitražnoj odluci koja je donesena u državi članici ili izvršiva u dotičnoj članici te pod uvjetom da su sve takve kamate, drugi prihodi ili plaćanja zamrznuti u skladu s čl. 2. st. 1. Uredbe.

9.1. Suprotno tumačenju ovrhovoditelja citirane odredbe se odnose na priljeve koji mogu biti posljedica slobodne trgovine i transakcija, odnosno odnosi se isključivo na dobrovoljna plaćanja od strane dužnika, a ne i zahtjeve koje radi naplate tražbina putem nadležnih tijela podnosi osoba koja se nalazi na popisu u Prilogu I. Uredbe. Dakle, predmetne se odredbe ne mogu primijeniti u konkretnom slučaju, već se primjenjuje odredba čl. 11. st. 1. toč. (a) Uredbe kojom je izričito propisano da se ne udovoljava niti jednom zahtjevu (dakle niti ovršnom prijedlogu), ako ga zahtijeva fizička ili pravna osoba, subjekt ili tijelo uvršteno na popis iz Priloga I.

10. Donošenjem predmetnog rješenja sud nije povrijedio ustavno i konvencijsko pravo ovrhovoditelja na pristup sudu i pravo na djelotvoran pravni lijek, jer je ovrhovoditelj ostvario pristup sudu podnošenjem predmetnog prijedloga, o njegovom prijedlogu i navodima se raspravljalo u postupku koji je prethodio donošenju predmetne odluke, a podnošenjem predmetne žalbe protiv prvostupanjske odluke ovrhovoditelj je ostvario i pravo na žalbu, a time i pravo na djelotvoran pravni lijek.

11. Slijedom svega navedenog, trebalo je primjenom čl. 368. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, kao što je odlučeno u toč. I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

12. Ovrhovoditelj nije uspio u žalbenom postupku pa je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a), kako je i odlučeno u toč II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

13. Odbijen je zahtjev ovršenika za naknadom troška odgovora na žalbu sukladno čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a, jer isti nije bio potreban za donošenje ove odluke.

U Velikoj Gorici 19. siječnja 2026.

Sutkinja

Branka Križanić Perharić