Poslovni broj: P-1645/2025-5

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Katarini Bajčić Ivančević, u pravnoj stvari tužitelja NČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Ivanu Primorcu odvjetniku u [adresa] protiv tuženika Erste & steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 a, OIB 23057039320, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, izvan ročišta, temeljem odredbe čl. 331 b Zakona o parničnom postupku, 19. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 10. stavka 1. Ugovora br. 2402006/1031262160/51400607-5102150421 sklopljenog dana 13.12.2004. između tužitelja NČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320, kao kreditora koja glasi: „Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 01,000% (jedan posto) naknade na iznos kredita, obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana“.

II. Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320, da tužitelju NČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 402,74 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23. prosinca 2004. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, a od 01. siječnja 2008.g. pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 01. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnične troškove ovog postupka u visini od 441,46 EUR sa zateznom kamatom tekućom 19. siječnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troška tužitelj odbija.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi navodi kako je kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, zaključili su Ugovor o kreditu br. 2402006/1031262160/51400607-5102150421 od dana 13.12.2004.g. (dalje: Ugovor). Predmetnim Ugovorom tuženik je odobrio tužitelju potrošački kredit u svrhu kupnje nekretnine, u iznosu od 62.100,00 CHF. Odredbom članka 10. stavka 1. Ugovora određeno je da je korisnik kredita za obradu zahtjeva i odobravanje kredita dužan prije korištenja kredita platiti 01,000 % (jedan posto) naknade na iznos kredita, obračunate s datumom Ugovora, te je određeno da će se iznos naknade platiti prilikom isplate plasmana. Predmetna naknada je i naplaćena dana 22. prosinca 2004. godine u iznosu od 402,74 EUR. Navedeni Ugovor, tužitelj je sklopio kao potrošač a tuženik kao trgovac, slijedom čega se radi o potrošačkom ugovoru, sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Riječ je o standardnom ugovoru o kreditu koji je bio unaprijed sastavljen od strane tuženika, o kojem se nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj kao potrošač imao bilo kakav utjecaj na njegov sadržaj. Tužitelj nije imao utjecaja na odredbu članka 10. stavka 1. Ugovora, odnosno nije bio u mogućnosti pregovarati o istoj odredbi obzirom na to da je ista činila sastavni dio tipskog ugovora i kao takvu istu nije iz ugovora mogao isključiti, a iz čega proizlazi da bez podmirenja predmetne naknade ne bi bio u mogućnosti sklopiti predmetni ugovor. Dakle, jasno je da je predmetna odredba uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača – ovdje tužitelja. Nadalje, tuženiku nije niti prezentirano u čemu se sastoje stvarni troškovi banke koji se podmiruje iz predmetne naknade niti objasnio tužitelju iz kojeg razloga je predmetna naknada uvrštena u odredbe ugovora. Slijedom svega navedenog, a imajući u vidu da se radi o stambenom kreditu pri čemu je tužitelj bio ograničen uvjetima iz ponude banke, može se zaključiti da tuženik nije postupao u dobroj vjeri i da tužitelj kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti za pregovaranje oko sporne odredbe ni oko njenog ne/prihvaćanja, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužitelj stoga drži da je predmetna odredba nepoštena, a slijedom navedenog i ništetna sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (2003) ("Narodne novine" br. 96/03.). Odredbom članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO) propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Odredbom stavka 3. istog članka propisano je da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. U konkretnom slučaju odredba o obvezi plaćanja naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita prije samog korištenja kredita je ništetna pa stoga tuženik ima vratiti tužitelju ono što je primio na temelju iste osnove. Kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Početak tijeka zateznih kamata ovisi dakle o savjesnosti stjecatelja, što se procjenjuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja. U konkretnom slučaju, tuženik se ima smatrati nepoštenim stjecateljem jer je upravo on odgovoran za ugovaranje nepoštene ugovorne odredbe koja nije bila predmet pojedinačnih pregovora, a uzrokovala je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Obzirom na to da je takva odredba ništetna, a tuženik ju je nametnuo potrošaču/tužitelju, isti snosi odgovornost za njezino uključivanje u ugovor te su ispunjeni uvjeti da se tuženik smatra nepoštenim stjecateljem u smislu odredbe članka 1115. ZOO-a, a zbog čega tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu od dana plaćanja. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud donese presudu pobliže opisanu u točki I i II izreke ove odluke uz naknadu parničnog troška .

Tuženik je rješenjem ovoga suda pozvan da podnese odgovor na tužbu u roku od 30 dana, te je ujedno upozoren da će sud donijeti presudu kojom će prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja, ako u navedenom roku ne dostavi odgovor na tužbu.

Tuženik je tužbu s prilozima zaprimio dana 26. studenog 2025., a do dana donošenja presude, iako mu je protekao ostavljeni rok od 30 dana, nije dostavio odgovor na tužbu.

Kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a koje činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je tužitelj podnio, ugovor o kreditu broj 510400607-5102150421 zaključen između stranaka 13.12.2004., pregled prometa po partiji kredita ,a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženu spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je temeljem odredbe članka 331.b Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP-a), valjalo odlučiti kao u točki 1. izreke ove presude.

Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i 155 ZPP-a pa je tužitelju zastupanom po punomoćniku valjalo priznati trošak za sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7 toč. 1), za sastav podneska od 09. siječnja 2026. zaprimljenog na sudu 12. siječnja 2026. u visini od 50 bodova ( Tbr 8 toč.3), vrijednost boda 2,00 EUR sve uz priznanje 25% PDV-a odmjereno sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te trošak sudske pristojbe na tužbu u visini od 33,23 EUR ( plaćeno u tom iznosu zbog korištenja sustava e komunikacije) te na presudu zbog ogluhe u visini od 33,23 EUR ( Tar.br. 2 toč. 2 Tarife sudskih pristojbi) što sveukupno iznosi 441,46 EUR. Na dosuđeni iznos parničnih troškova tužitelju temeljem odredbe čl. 151. st. 3 ZPP-a pripada i zakonska zatezna kamata od presuđenja do isplate. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove odluke.

U Rijeci 19. siječnja 2026.

S u d a c

Katarina Bajčić Ivančević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu, u 3 istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud u RH.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešnog ili nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja.

Ova presuda može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

D N A :

- tužitelju po pun uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u visini od 33,23 EUR

- tuženiku