Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž R-171/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Denis Bajs, odvjetnik u Zagrebu, Smičiklasova 18, protiv tuženika Instituta Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002 i umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 17. listopada 2025. poslovni broj: Pr-1320/2025-60, 19. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija i djelomično uvažava žalba tužitelja te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-1320/2025-60 od 17. listopada 2025.:

- potvrđuje u točki IV. izreke u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 656,25 EUR

- preinačuje u točki IV. izreke u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 109,38 EUR i rješava:

Nalaže se tuženiku Institutu Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002 naknaditi tužitelju ŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 109,38 EUR (slovima: stodevet eura i tridesetosam centi) sa zateznom kamatom od 19. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Institutu Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002 naknaditi tužitelju ŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak sastava žalbe u iznosu od 13,38 EUR (slovima: trinaest eura i tridesetosam centi) sa zateznom kamatom od 19. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana, dok se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 222,00 EUR odbija kao neosnovan.

III. Nepobijane točke I., II. i III. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-1320/2025-60 od 17. listopada 2025. nisu bile predmetom ispitivanja u žalbenom postupku te iste ostaju neizmijenjene.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 989,34 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose, od naznačenog dana dospijeća do isplate i po stopi određenoj u toj točki izreke osim u dijelu zateznih kamata obračunatih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, pod točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se odnosi na zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.156,25 EUR zajedno sa zateznom kamatom od 17. listopada 2025. do isplate, a pod točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 828,13 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekućom od 17. listopada 2025. do isplate.

2. Prvostupanjsku presudu pravodobnom žalbom pobija tužitelj i to u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 828,13 EUR sadržanim pod točkom IV. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u pobijanom dijelu odluke o troškovima postupka na način da mu se dosude svi troškovi zatraženi zahtjevom od 16. rujna 2025. uvećano za sastava žalbe zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja odluke do isplate.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja djelomično je osnovana.

5. Odluku o obvezi tuženika da tužitelju naknadi troškova parničnog postupka prvostupanjski sud temelji na članku 154. stavku 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka USRH koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku

– „Narodne novine“ broj: 70/19 uz izuzetke propisane stavkom 2. i 3. istog članka i na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. tog članka - dalje u tekstu: ZPP) u vezi članka 155. istog Zakona te tužitelju s osnove zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora od 989,34 EUR i vrijednosti boda od 2,00 EUR određene Tbr. 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje u tekstu: Tarifa) priznaje troškove u skladu sa relevantnim odredbama te Tarife koji se odnose na zatražene troškove sastava tužbe od 16. srpnja 2018. u visini od 150,00 EUR (Tbr. 7/1 Tarife), sastav obrazloženih podnesaka od 6. rujna 2018., 7. studenoga 2018. i 7. siječnja 2025. za svaki u visini od po 150,00 EUR (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava žalbe od 6. prosinca 2019. u visini od 187,50 EUR (Tbr. 10/1 Tarife), za pristup ročištima 13. studenoga 2018., 27. svibnja 2019., 16. listopada 2019., 8. veljače 2024. i 16. rujna 2025., za svako u visini od po 150,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), za pristup ročištima za objavu presude 29. studenoga 2019. i 17. listopada 2025. za svako u visini od po 75,00 EUR (Tbr. 9/3 Tarife), dok mu djelomično priznaje trošak pristupa na ročište 17. srpnja 2019. u visini od 37,50 EUR (Tbr. 9/5 Tarife), s obzirom da je isto odgođeno prije početka raspravljanja zbog nepristupa tužitelja radi saslušanja, te mu djelomično priznaje trošak sastava podnesaka od 13. studenoga 2018. i 23. lipnja 2025. za svako u visini od po 37,50 EUR (Tbr. 8/4 Tarife), s obzirom da istima samo specificira tužbeni zahtjev zbog čega se ne radi o obrazloženim podnescima. Na temelju članka 155. ZPP prvostupanjski sud tužitelju ne priznaje trošak sastava podneska od 22. travnja 2021. kojim samo traži iskazivanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, što sud izdaje po službenoj dužnosti, te trošak sastava podneska od 10. prosinca 2024. (pravilno 10. prosinca 2021.) s obzirom da se istim samo očituje da se ne protivi prijedlogu za ponavljanje postupka, a na isto se očitovao i na ročištu 8. veljače 2024. za koje mu je priznat trošak, pa stoga navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Slijedom iznesenog prvostupanjski sud dosuđuje tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.725,00 EUR uvećan za PDV od 431,21 EUR po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife), što sveukupno iznosi 2.156,25 EUR, dok u preostalom zatraženom iznosu od ukupno 828,13 EUR odbija zahtjev za naknadu parničnog troška.

6. U žalbi tužitelj navodi da je pogrešan stav suda prvog stupnja da je ročište od 17. srpnja 2019. odgođeno prije početka raspravljanja budući je na tom ročištu punomoćnica tužitelja izjavila kako ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva slijedom čega su se sukladno sudskoj praksi stranke upustile u raspravljanje. Podneskom od 10. prosinca 2021. da nije prigovorio prijedlogu za ponavljanje postupka i obrazložio zašto se ne protivi predmetnom prijedlogu te s tim u vezi kao praksu dostavlja rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž R-60/2025 od 29. svibnja 2025. koji mu je taj trošak u identičnoj pravnoj stvari priznao. Nastavno navodi da je podneskom od 26. veljače 2025. specificirao tužbeni zahtjev na način da je konvertirao valutu u tužbenom zahtjevu iz kuna u EUR zbog promjene službene valute pa da mu pripada trošak za taj podnesak kao potreban za vođenje parnice pri čemu se također poziva na rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž R-60/2025 od 29. svibnja 2025., ali i na rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 2447/2023 od 16. lipnja 2023. Ističe da se u konkretnom slučaju radi o dva prvostupanjska postupka pa da ima pravo na naknadu maksimalno osam obrazloženih podnesaka prema Tbr. 8/1 Tarife tvrdeći da i podnesci od 6. rujna 2018., 7. studenog 2018. i 13. studenog 2018. predstavljaju obrazložene podneske u drugom odnosno ponovljenom prvostupanjskom postupku. S tim u vezi poziva se na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1791/1996 od 2. lipnja 1999. i Rev- 1805/2010 od 21. listopada 2014. i dr. pa stoga smatra da mu za svaki od tih podnesaka pripada trošak od 150,00 EUR. Zaključno smatra da sud prvog stupnja prilikom odlučivanja o troškovima nije vodio računa o odredbi članka 154. stavka 5. ZPP jer mu kao stranci koja je uspjela u sporu nije dosudio troškove svih radnji koje su bile potrebne za vođenje postupka, pri čemu se nije vodio Tarifom, a što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

7. Prema odredbi članka 365. stavka 2. u vezi članka 381. i članka 129. stavka 5. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsko rješenje u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Ispitivanjem prvostupanjske presude u odluci o troškovima sadržanoj u pobijanoj točki IV. izreke utvrđeno je da nije ostvarena ni jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom postupku na temelju članka 365. stavka 2. pazi po službenoj dužnosti.

9. Prvostupanjski sud pravilno je primijenio odredbu Tbr. 9/5 Tarife dosuđujući tužitelju trošak za zastupanje na ročištu 17. srpnja 2019. u iznosu od 37,50 EUR uvećano za PDV. Naime, tom odredbom određeno je da za pristup na ročište koje je odgođeno prije početka raspravljanja odvjetniku pripada 25 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8. ali ne više od 50 bodova. Iz zapisnika s održanog ročište 17. srpnja 2019. razvidno je da nitko nije pristupio od tuženika, a niti je pristupio umješač te da prvostupanjski sud nije donio rješenje da će se provesti ročište već je, budući je punomoćnica tužitelja navela da tužitelj nije mogao pristupiti na to ročište zbog opravdanih razloga zamolila da se odgodi ročište povodom kojeg prijedloga je prvostupanjski sud i odgodio ročište za dan 16. listopada 2019. U takvim okolnostima unatoč navodima punomoćnice tužitelja da navodi kao u tužbi i tužbenom zahtjevu ne može se osnovano tvrditi da se na tom ročištu raspravljalo zbog čega bi tužitelju za to ročište pripao trošak primjenom Tbr. 9/1 Tarife kojom je određeno da za svako ročište na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari, izvodili dokazi ili je sklopljena sudska nagodba odvjetniku pripada nagrada iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8. Tarife, odnosno konkretno 150,00 EUR, u kojem iznosu je tužitelj i zahtijevao trošak za to ročište.

10. U podnescima od 13. studenog 2018. i 23. lipnja 2025. tužitelj je odredio (specificirao) tužbeni zahtjev time da je u onom od 23. lipnja 2025. tužbeni zahtjev odredio u važećoj valuti EUR. Sadržajno ti podnesci ne predstavljaju obrazložene podneske iz Tbr. 8/1 Tarife zbog čega je prvostupanjski sud pravilnom primjenom Tbr. 8/4 Tarife tužitelju priznao za sastavljanje tih podnesaka 25 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8. Tarife što iznosi 37,50 EUR za svaki od podnesaka uvećan za PDV.

11. Međutim, prvostupanjski sud pogrešno je primijenio odredbu članka 155. ZPP kada tužitelju nije priznao trošak podneska tužitelja od 10. prosinca 2021. kojim se na poziv prvostupanjskog suda očituje na prijedlog tuženika za ponavljanje postupka. Naime, člankom 425. stavkom 2. ZPP propisano je da će ako sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća ne odbaci prijedlog za ponavljanje postupka, dostaviti primjerak prijedloga protivnoj stranci prema odredbama članka 142. tog Zakona, koja ima pravo da u roku od petnaest dana odgovori na prijedlog te kad sudu stigne odgovor na prijedlog ili kad protekne rok za davanje odgovora, sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća odredit će ročište za raspravljanje o prijedlogu. Imajući u vidu naprijed citiranu odredbu te da se tužitelj očitovao na dostavljeni prijedlog tuženika za ponavljanje postupka podneskom od 10. prosinca 2021., to je po ocjeni ovog suda taj podnesak u smislu članka 155. ZPP potreban za vođenje parnice. Obzirom na sadržaj tog podneska tužitelja u kojem navodi da se ne protivi prijedlogu "obzirom je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 25.5.2021. godine broj Rev 2670/2019 ukinuta presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-8589/14 od 29.1.2018. godine te presuda Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž R-700/2018 od 4.1.2018. godine", a što je kao razlog za ponavljanje postupka naveo tuženik u svom prijdlogu, to se taj podnesak ne može smatrati obrazloženim podneskom u smislu Tbr. 8/1 Tarife na temelju kojeg tarifnog broja tužitelj potražuje trošak za taj podnesak već mu pripada trošak primjenom Tbr. 8/4 Tarife u iznosu od 37,50 EUR uvećan za PDV od 25% primjenom Tbr. 46. Tarife.

12. Osnovano tužitelj navodi da mu pripada i trošak za sastav podnesaka od 22. travnja 2021. Naime, tim podneskom tužitelj traži potvrdu pravomoćnosti presude posl.br. Pr- 988/2019-29 od 29. studenog 2019. pa kako na temelju Tbr. 36. stavka 2. Tarife za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga odvjetniku pripada nagrada od 25 bodova to je tužitelju trebalo dosuditi i taj trošak u iznosu od 50,00 EUR uvećano za PDV od 25% koliko je i zahtijevao.

13. Ispitivanjem ostalih dosuđenih troškova tužitelju za koje tužitelj ne iznosi konkretne razloge osporavanja utvrđeno je da je visina istih utvrđena u skladu s relevantnim odredbama Tarife i u skladu sa stanjem spisa predmeta.

14. Iz navedenih razloga valjalo je na temelju članka 380. točke 2. ZPP djelomično odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki IV. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 718,75 EUR sa zahtijevanom zateznom kamatom. Na temelju članka 380. točke 3. ZPP djelomično je uvažena žalba tuženika te je preinačena točka IV. izreke prvostupanjske presude u preostalom dijelu na način da je tužitelju dosuđeni daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 109.38 EUR te je primjenom članka 151. stavka 3. ZPP tuženik obvezan na taj trošak platiti zateznu kamatu od dana donošenja ovog drugostupanjskog rješenja po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23).

14.1. Obzirom na djelomični uspjeh žalbe od 13,21 % valjalo je u tom postotku uspjeha odgovarajućom primjenom članka 154. stavka 2. ZPP obvezati tuženika da tužitelju naknadi trošak žalbe, a što imajući u vidu trošak sastava žalbe na rješenje prema vrijednosti žalbenog postupka sukladno Tbr.10/4 Tarife od 37,50 bodova odnosno 93,75 EUR s PDV-om od 25%, iznosi 12,38 EUR. Budući tužitelj sa sastav žalbe zahtijeva trošak od 187,50 EUR uvećan za PDV od 25%, to je istog valjalo odbiti sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 222,00 EUR.

15. Nepobijane točke I., II. i III. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-1320/2025-60 od 17. listopada 2025. nisu bile predmetom ispitivanja u žalbenom postupku te iste ostaju neizmijenjene.

U Varaždinu 19. siječnja 2026.

Sutkinja

Tanja Novak-Premec