Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska ulica 26d
Poslovni broj: Gž-1245/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ADRIATIC osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnicima (odvjetnicima) iz OD Grgić & partneri u Zagrebu, radi naknade štete, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-816/2023-22 od 16. srpnja 2025., dana 19. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-816/2023-22 od 16. srpnja 2025. u pobijanom dijelu, toč. I. i III. izreke.
II. U nepobijanom dijelu, toč. II. izreke, prvostupanjska presuda nije bila predmet ispitivanja u žalbenom postupku.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplati daljnji iznos od 403,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. svibnja 2022. do isplate, u roku od 15 dana, u toč. II. izreke odbijen je tužitelj s ostatkom zahtjeva za naknadu štete u iznosu od 297,00 EUR zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, dok je u toč. III. izreke naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.053,41 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate, u roku od 15 dana.
2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženik pobija presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači pobijanu presudu, podredno da ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
2.1. Kako prema odredbi čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19; 80/22; 114/22 i 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom, a tuženik ne pobija presudu u toč. II. izreke u kojoj je tužitelj odbijen s ostatkom zahtjeva za naknadu štete u iznosu od 297,00 EUR zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Uvodno se napominje da je ova parnica spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a, a prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
5.1. Naime, prema odredbi čl. 458. st. 1. ZPP-a sporovi male vrijednost jesu sporovi u kojem se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR, a prema odredbi čl. 464. st. 2. ZPP-a ako tužitelj do zaključenja glavne rasprave koja se vodi prema odredbama tog Zakona o redovnom postupku smanji tužbeni zahtjev tako da više ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR, daljnji postupak provest će se prema odredbama tog Zakona o postupku u sporovima male vrijednosti.
5.2. Kako je tužitelj do zaključenja glavne rasprave smanjio tužbeni zahtjev s početnog iznosa od 1.350,00 EUR na iznos od 700,00 EUR, to se daljnji postupak treba provesti prema odredbama ZPP-a o postupku u sporovima male vrijednosti.
6. Iako se poziva (i) na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, sadržajem žalbe tuženik ne upućuje na niti jednu konkretnu bitnu povredu.
6.1. Stoga je prvostupanjska presuda najprije ispitana u odnosu na one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 467. st. 1. ZPP-a.
6.2. Utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna tako normirana bitna povreda.
7. U postupku nije bio sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika za naknadu štete, dok je ostala sporna visina tužbenog zahtjeva. Naime, nije bilo sporno da je tužitelj 8. ožujka 2022. ozlijeđen kao putnik u vozilu u prometnoj nesreći koju je prouzročio vozač vozila osiguranog kod tuženika i da je tuženik isplatio tužitelju u mirnom postupku naknadu štete u iznosu od 1.139,00 EUR, od čega se 1.013,00 EUR odnosi na neimovinsku štetu, a 126,00 EUR na imovinsku štetu.
8. Pobijajući presudu tuženik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud nepravilno i uz pogrešnu primjenu materijalnog prava odlučio o visini neimovinske štete te je pogrešno primijenio odredbu čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05; 41/08; 125/11; 78/15; 29/18; 126/21; 114/22; 156/22 i 155/23; dalje: ZOO). Tuženik drži da je sud precijenio značaj ozljeda tužitelja i da nije jasno zbog čega je dosudio novčani iznos koji je bitno veći od iznosa koji bi tužitelju pripao da su primijenjeni Orijentacijski kriteriji (riječ je o Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne/neimovinske štete koji su doneseni na sjednicama Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanim 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.; opaska ovog suda), i to u situaciji kada ne postoje posebne okolnosti koje bi opravdavale dosudu tako visokog iznosa. Tvrdi da tužitelj nije imao potrebu posjetiti psihijatra, nije imao nikakve komplikacije u liječenju, nije obavljao neugodne i bolne pretrage niti je imao bilo kakve specifičnosti liječenja, a koje okolnosti bi eventualno utjecale na mogućnost dosuđivanja višeg iznosa za nastalu štetu. Prema tuženiku ne postoje neke posebne okolnosti koje bi upućivale na neke osobitosti u liječenju tužitelja, pa je prvostupanjski sud dosuđivanjem navedenog iznosa precijenio značaj povrijeđenog dobra i u tom dijelu je pogrešno primijenio materijalno pravo.
9. Suprotno žalbenim navodima stajalište je ovog suda da je prvostupanjski sud nalogom tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati daljnji iznos od 361,00 EUR, a na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu daljnji iznos od 42,00 EUR, odnosno ukupno 403,00 EUR, pravilno primijenio materijalno pravo i nije osnovan niti žalbeni razlog na kojeg se poziva tuženik.
9.1. Prije svega, ovaj sud primjećuje da su se parnične stranke na ročištu održanom 10. lipnja 2025. usuglasile da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, a utvrđenje da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna ukupno 42 sata uz cijenu sata rada u iznosu od 4,00 EUR, tuženik u žalbi nije niti pokušao dovesti u sumnju. Kako bi po toj osnovi tužitelju pripao iznos od 168,00 EUR, a tuženik mu je već platio 126,00 EUR, dok tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje 100,00 EUR, to je prvostupanjski sud nalogom tuženiku da tužitelju isplati daljnjih 42,00 EUR pravilno primijenio materijalno pravo.
9.2. U odnosu na naknadu neimovinske štete valja reći da je radi utvrđenja ozljeda koje je tužitelj pretrpio u štetnom događaju (prometnoj nesreći) i posljedica tih ozljeda, provedeno vještačenje po sudskom vještaku medicinske struke Predragu Paviću, a na njegov nalaz i mišljenje tuženik nije imao primjedbi. Tako je u postupku sa sigurnošću utvrđeno da je tužitelj trpio bolove jačeg intenziteta 2 dana, srednje jakog intenziteta 7 dana i slabijeg intenziteta 3 tjedna, da je tzv. primarni strah (u trenutku ozljeđivanja i neposredne životne opasnosti) bio intenzivan i kratkotrajan, da je sekundarni strah (radi zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica) jačega intenziteta trajao 1 dan, srednje jakog intenziteta 5 dana, slabijeg intenziteta 10 dana, dok kod tužitelja nije došlo do smanjenja životne aktivnosti.
9.3. Polazeći od utvrđenja iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka prvostupanjski sud se poziva na odredbu čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a prema kojoj će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, kod čega će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduju težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, uzimajući u obzir i jačinu i trajanje opisanih bolova te osnovano smatra primjerenom naknadom iznos od 800,00 EUR za pretrpljene fizičke boli i iznos od 700,00 EUR za pretrpljeni strah, odnosno ukupno 1.500,00 EUR. Kako nije bilo sporno da je po osnovi neimovinske štete tuženik isplatio tužitelju iznos od 1.139,00 EUR, a tuženik potražuje još 600,00 EUR, prvostupanjski sud je po osnovi naknade neimovinske štete naložio tuženiku da tužitelju isplati daljnji iznos od 361,00 EUR.
9.4. Stajalište je ovoga suda da je prvostupanjski sud kod donošenja odluke o visini pravične novčane naknade neimovinske štete na pravilan i zakonit način primijenio Orijentacijske kriterije, kod čega je osnovano uzeo u obzir i opće poznatu činjenicu o inflatornim kretanjima te nije, kako to tvrdi tuženik u žalbi, precijenio značaj ozljeda i posljedica tih ozljeda kod tužitelja i novčani iznos nije veći od iznosa koji su definirani Orijentacijskim kriterijima.
10. Zakonita je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka koju je prvostupanjski sud utemeljio na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, a koju tuženik pobija samo na način da ju dovodi u vezu sa svojim eventualnim (većim) uspjehom u sporu. Primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj uspio u svom zahtjevu sa 57,50% i nije osnovana žalbena tvrdnja, koju tuženik ničim ne argumentira, da je uspjeh tužitelja u postupku bitno manji od tog postotka. Kod toga nije odlučno da tužitelj nije uspio s dokazivanjem kvalifikatorne okolnosti duševnih boli, s obzirom da je prvostupanjski sud u toč. 13. obrazloženja jasno naveo da je u slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su u konkretnom slučaju povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete.
10.1. Također, opravdano je tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 33,18 EUR za usmeno očitavanje sudskog vještaka, i to neovisno o činjenici da je vještak u cijelosti ostao kod (pisanog) nalaza i mišljenja. Naime, trošak medicinskog vještačenja je u cijelosti snosio tužitelj, a njegovo provođenje je bilo nužno za utvrđenje relevantnih činjenica. Prema odredbi čl. 260. st. 1. ZPP-a sud će odrediti hoće li vještak iznijeti nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili će ih podnijeti i pismeno prije rasprave, prema st. 2. vještak mora uvijek obrazložiti svoje mišljenje, a prema st. 3. sud će dostaviti strankama pismeni nalaz i mišljenje najkasnije 15 dana prije ročišta na kojem će o njima raspravljati. Dakle, zakonska je obveza vještaka da pisani nalaz i mišljenje usmeno obrazloži na ročištu za glavnu raspravu, pa je i spomenuti trošak opravdano dosuđen tužitelju.
10.2. U odnosu na ostale dosuđene troškove, ovaj sud prihvaća obrazloženje iz toč. 21., kako u vezi opsega, tako i u vezi vrste i visine dosuđenih troškova, što tuženik u žalbi posebno niti ne osporava.
11. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu, toč. I. i III. izreke. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.
12. Tuženik nije uspio sa žalbom, pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka i odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.
U Varaždinu 19. siječnja 2026.
Sudac
Milko Sambolek
