Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26 D
Poslovni broj: Gž Ob-122/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tatjane Ledinšćak-Babić predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Amalije Švegović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Nini Ružman, odvjetnici u Prelogu, uz sudjelovanje mlt. TUK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. FUK, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje na adresi: [adresa], zastupanih po posebnoj skrbnici FU, dipl.iur. iz [adresa] za posebno skrbništvo, Podružnica Varaždin, protiv tuženika KU, OIB: [osobni identifikacijski broj], ranije na adresi: [adresa], Republika Bosna i Hercegovina - sada nepoznatog boravišta, zastupanog po posebnoj skrbnici KUK, dipl.iur. iz [adresa] za posebno skrbništvo, Podružnica Varaždin, radi ostvarivanja samostalne roditeljske skrbi i povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: P Ob- 476/2024-22 od 12. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika djelomično se odbija, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: P Ob-476/2024-22 od 12. studenog 2025.:
- potvrđuje u točki I. izreke;
- potvrđuje u dijelu točke II. izreke kojim je tuženik za uzdržavanje tužiteljica mlt. TUK i mlt. FUK obvezan za razdoblje od dana podnošenja tužbe 15. listopada 2024. do 30. travnja 2025. plaćati povišene iznose uzdržavanja od 229,60 EUR mjesečno za svaku, te od 1. svibnja 2025. pa nadalje povišene iznose uzdržavanja od 264,00 EUR mjesečno za svaku, s obvezom da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, a dospijevajuće do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec s pripadajućim zateznim kamatama;
- preinačuje u preostalom dijelu točke II. izreke kojim je tuženik za uzdržavanje tužiteljice mlt. TUK obvezan od 15. listopada 2024. do 30. travnja 2025. plaćati iznos od 34,40 EUR mjesečno, te za uzdržavanje tužiteljice mlt. FUK obvezan od 15. listopada 2024. do 30. travnja 2025. plaćati iznos od 50,40 EUR mjesečno, te od 1. svibnja 2025. pa nadalje iznos od 16,00 EUR mjesečno, te se u tim dijelovima tužbeni zahtjev odbija;
- potvrđuje u točki III. izreke.
II. Rješenje kojim je utvrđeno da je povučena tužba u odnosu na promjenu vjerske pripadnosti ostaje neizmijenjeno.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio presudu kojom je u točki I. izreke određeno da će tužiteljica TU samostalno ostvarivati roditeljsku skrb nad mlt. ZUK i mlt. ŠUK u bitnim osobnim i imovinskim pravima djece, i to kod odlučivanja u medicinskim postupcima povezanim s rizicima teških posljedica za zdravlje djeteta, upisa djeteta u školu i obrazovanje djeteta, raspolaganja prihodima od imovine djeteta, upravljanja i zastupanja djeteta u vezi s vrjednijom imovinom odnosno imovinskim pravima, odlučivanja o osobnim pravima djeteta, promjeni djetetova osobnog imena, promjeni prebivališta odnosno boravišta djeteta, te ishođenja osobne iskaznice i putnih isprava. Točkom II. izreke određeno je da je tuženik dužan doprinositi za uzdržavanje tužiteljice mlt. TUK, umjesto dosadašnjeg iznosa od 510,00 kn (67,69 EUR) mjesečno, kojeg je bio obvezan plaćati temeljem presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: P Ob- 59/18-12 od 12. listopada 2018., sada povišeni iznos uzdržavanja u iznosu od 264,00 EUR mjesečno, te za tužiteljicu mlt. ŠUK, umjesto dosadašnjeg iznosa od 510,00 kn (67,69 EUR) mjesečno, kojeg je bio obvezan plaćati temeljem presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: P Ob-59/18-12 od 12. listopada 2018., sada povišeni iznos uzdržavanja u iznosu od 280,00 EUR mjesečno, i to počevši od dana podnošenja tužbe tj. 15. listopada 2024. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da je dospjele, a neplaćene iznose uzdržavanja dužan platiti odjednom u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, a dospijevajuće do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec s pripadajućom zateznom kamatom, sve na račun majke i zakonske zastupnice TU. Točkom III. izreke tuženik je obvezan naknaditi tužiteljici TU troškove postupka u iznosu od 500,00 EUR, u roku od 15 dana. Rješenjem sadržanim u presudi utvrđeno je da je tužba u odnosu na promjenu vjerske pripadnosti povučena.
2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženik putem posebne skrbnice zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga, predlažući da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu, a podredno da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika djelomično je osnovana, a djelomično neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice TU za samostalno ostvarivanje određenih sadržaja roditeljske skrbi nad mlt. ZUK i mlt. ŠUK, te zahtjev tužiteljica mlt. TUK i mlt. FUK da se tuženika obveže na plaćanje povišenih doprinosa za uzdržavanje s mjesečnih iznosa od po 510,00 kn (67,69 EUR) određenih presudom Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: P Ob-59/18-12 od 12. listopada 2018., na mjesečni iznos od 264,00 EUR za tužiteljicu mlt. ZUK, te na mjesečni iznos od 280,00 EUR za tužiteljicu mlt. ŠUK, počevši od dana podnošenja tužbe (15. listopada 2024.) pa nadalje.
6. Pobijanu presudu prvostupanjski sud temelji na slijedećem nespornom i tijekom postupka utvrđenom činjeničnom stanju:
- da je presudom Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: P Ob-59/18-12 od 12. listopada 2018. razveden brak ovdje tužiteljice TU i tuženika zaključen 29. svibnja 2015., te je određeno da će njihove maloljetne kćeri ZUK (rođena **.**.2015.) i ŠUK (rođena **.**.2017.) stanovati s majkom, dok će otac doprinositi za njihovo uzdržavanje mjesečne iznose od po 510,00 kn za svako dijete, počevši od 1. svibnja 2018. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da je zabranjeno ostvarivanje osobnih odnosa oca s kćerima, uz obrazloženje da se tuženik nalazi na izdržavanju kazne zatvora zbog kaznenog dijela prijetnje počinjenog na štetu supruge ZU (sada TU), za koje je presudom Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: K- 11/18-32 od 1. veljače 2018. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, pa nije u interesu djece da ostvaruju susrete s ocem u zatvorskom okruženju
- da tuženik nakon što je izdržao navedenu kaznu zatvora pa do danas nije ostvario kontakt s kćerima, niti je pokrenuo postupak radi ostvarivanja osobnih odnosa s djecom, a ne doprinosi ni za njihovo uzdržavanje
- da nije poznato sadašnje boravište tuženika, niti njegove osobne i imovinske prilike
- da iz mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda (dalje: HZZSR, PU) Prelog od 3. travnja i 14. svibnja 2025. proizlazi da je majka u potpunosti angažirana oko djece, da o njima primjereno skrbi, zadovoljava sve njihove potrebe, dok otac unatrag sedam godina nije prisutan u životu djece, pa sve vezano za djecu obavlja majka, te iz razgovora psihologa Zavoda s ŠUK i ZUK proizlazi da su obje privržene majci, da je ZUK oca posljednji puta vidjela dok je bila stara 2 godine, dok ga je ŠUK vidjela samo na slici, te s ocem nemaju razvijen nikakav odnos, slijedom čega je stručni tim mišljenja da bi tužiteljica trebala ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb i u vezi bitnih osobnih prava djece
- da je posebna skrbnica djece suglasna s mišljenjem HZZSR, PU Prelog
- da iz iskaza tužiteljice TU proizlazi da tuženik za vrijeme trajanja njihovog braka nije bio zaposlen, iako je bio radno sposoban i bez ikakvih zdravstvenih problema, dok joj sadašnje prilike tuženika nisu poznate, uglavnom ona s kćerima živi kod sestre i šogora kojima ne plaća stanarinu, no sudjeluje u troškovima režija s oko 200,00 EUR mjesečno, te za svaku kćer troši na ime prehrane 200,00 EUR mjesečno, za odjeću i obuću oko 100,00 EUR mjesečno, za higijenu oko 50,00 EUR mjesečno, za školske izlete oko 60,00 EUR za svaku, za mobitel [broj telefona],00 EUR mjesečno za svaku, za džeparac 30,00 EUR mjesečno za svaku, za dječje rođendane 70,00 EUR mjesečno za svaku, te produženi boravak za ŠUK u iznosu od 80,00 EUR mjesečno, nadalje kćeri da se bave nogometom pa za opremu i prijevoz na treninge i utakmice potroši oko 100,00 EUR mjesečno za svaku, dok što se tiče zdravstvenih potreba, ZUK će trebati mobilni aparat za zube čija cijene je 500,00 EUR, dok ŠUK ima problema sa sluhom pa odlazi na liječničke preglede što je godišnji trošak oko 150,00 EUR, te nosi naočale koje treba mijenjati, odnosno kada ih je slomila nastao je trošak od 50,00 EUR.
7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da je u najboljem interesu djece da majka samostalno ostvaruje roditeljsku skrb jer ionako sama brine o djeci, dok otac ni na koji način ne sudjeluje u njihovom životu već više od sedam godina, nije u kontaktu s djecom, ne ostvaruje niti jedan segment roditeljske skrbi, te ne pokazuje interes za djecu, a majka ima poteškoća u ostvarivanju raznih prava za djecu za koja je potrebna suglasnost drugog roditelja. Također, prvostupanjski sud cijeni da majka treba ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb i u vezi bitnih osobnih prava djece, u odnosu na koja također može biti problema, primjerice glede promjene prebivališta ili boravišta djece zbog nedostatka očeve suglasnosti, kao i glede eventualne promjene prezimena djece koja žive u [adresa], nemaju kontakt s ocem, a imaju bosansko prezime. Stoga uzevši u obzir mišljenje HZZSR, PU Prelog i posebne skrbnice djece, pozivom na odredbu čl. 105. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23, dalje: ObZ-a), prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio zahtjev tužiteljice TU za samostalnim ostvarivanjem roditeljske skrbi i zastupanjem djece u bitnim osobnim i imovinskim pravima, te je odlučio kao u točki I. izreke pobijane presude.
7.1. Također, prvostupanjski sud je pozivom na odredbe čl. 281., 285., 288., 307., 310., 311. i 313. ObZ-a, te odredbe čl. 3. i 27. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine-Međunarodni ugovori“ broj 12/93, 20/97) prema kojima interesi djeteta trebaju imati prednost, te su roditelji unutar svoje sposobnosti i novčanih mogućnosti dužni osigurati životne uvjete nužne za djetetov razvoj, obvezao tuženika da od podnošenja tužbe 15. listopada 2024. pa nadalje doprinosi umjesto dosadašnjih iznosa od po 510,00 kn (67,69 EUR) mjesečno za svako dijete (na plaćanje kojih je obvezan presudom Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: P Ob-59/18-12 od 12. listopada 2018.), povišene iznose uzdržavanja i to za tužiteljicu mlt. ZUK u iznosu od 264,00 EUR mjesečno, te za tužiteljicu mlt. ŠUK u iznosu od 280,00 EUR mjesečno, sve to imajući u vidu da su zbog odrastanja i proteka vremena potrebe mlt. djece veće, te s tim u svezi sadržaj Odluka o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ broj 49/24, 75/25), te činjenicu nepostojanja dokaza da bi tuženik bio radno nesposoban, niti da bi imao drugu obvezu uzdržavanja, pa je o zahtjevu tužiteljica mlt. TUK i mlt. FUK za povišenje uzdržavanja odlučio kao u točki II. izreke pobijane presude.
8. U žalbi posebna skrbnica tuženika ističe da su nepoznate okolnosti odsustva tuženika, te nije poznato njegovo socijalno, ekonomsko i zdravstveno stanje. Ukazuje da iz pribavljenih podataka Porezne uprave proizlazi kako tuženik u RH nema imovine, a iz podataka HZMO da nije u radnom odnosu u RH, te da tužiteljici TU nije poznato da bi tuženik radio. Stoga smatra da je na takvo činjenično stanje valjalo primijeniti odredbu čl. 314. st. 3. ObZ-a, te odrediti visinu uzdržavanja u iznosu polovice zakonskog minimuma ili barem u smanjenom iznosu u odnosu na minimalne iznose uzdržavanja, a uvažavajući i činjenicu da je tuženik obveznik uzdržavanja više djece. Također, ističe da u pobijanoj odluci nije navedeno na kojoj materijalnoj odredbi sud temelji točku III. izreke presude, kojom je naloženo tuženiku da naknadi troškove postupka, dok je uobičajena sudska praksa u obiteljskim sporovima da sva stranka snosi svoje troškove, obzirom da se u obiteljskom sporu ne može gledati striktno uspjeh stranaka u postupku, već pronalaženje najboljeg rješenja za mlt. djecu.
9. Ispitujući pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda tuženika i po službenoj dužnosti obzirom da u žalbi ni sadržajno nije ukazano na ijednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, ovaj sud primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a) u vezi čl. 346. ObZ-a utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.
10. Također, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke o zahtjevima tužiteljica, te je ocjenom izvedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, koje u cijelosti prihvaća ovaj sud.
11. Na tako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 105. ObZ-a, odlučivši da će tužiteljica TU samostalno ostvarivati roditeljsku skrb i zastupati djecu u bitnim osobnim i imovinskim pravima, koju odluku tuženik ne osporava nikakvim konkretnim i argumentiranim žalbenim navodima.
12. Prema odredbi čl. 285. ObZ-a osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni načina uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.
13. Odredbom čl. 307. st. 1. ObZ-a propisano je da će u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, a u stavku 2. istog članka da će pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje, te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju, te u stavku 3. istog članka da će sud pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzeti u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.
14. Prema odredbi čl. 314. st. 1. ObZ-a ministar nadležan za poslove socijalne skrbi odlukom će jednom godišnje, a najkasnije do prvog travnja tekuće godine odrediti minimalne novčane iznose koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje mlt. djeteta u Republici Hrvatskoj, koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, time da se prema st. 2. istog članka minimalni iznos određuje u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, te konkretno za dijete od 7 do 12 godina iznosi 20% prosječne plaće.
15. Prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ broj 49/24) minimalni novčani iznos koji predstavlja minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje mlt. djeteta u Republici Hrvatskoj kojeg je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, za dijete od 7 do 12 godina iznosi 229,60 EUR, te prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ broj 75/25) za dijete od 7 do 12 godina iznosi 264,00 EUR.
16. U konkretnom slučaju nedvojbeno je da su ukupne materijalne potrebe tužiteljica mlt. TUK i mlt. FUK u odnosu na vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju veće, kako zbog činjenice odrastanja i polaska u školu, tako i zbog rasta troškova života (prehrane, režija, odjeće i obuće, higijenskih potrepština i sl.), te iste i prema ocijeni ovog suda iznose više od zahtijevanih novčanih iznosa, što tuženik žalbom ne osporava. Radi se dakle o promijenjenim okolnostima koje opravdavaju povišenje doprinosa za uzdržavanje mlt. tužiteljica sukladno odredbi čl. 285. ObZ-a.
17. U odnosu na tuženika čije boravište nije poznato, iz pribavljenih podataka nadležnih tijela Republike Hrvatske (Porezne uprave i HZMO-a) proizlazi da tuženik u RH nema u vlasništvu pokretnu ni nepokretnu imovinu, te da u RH nije u radnom odnosu, a tvrdnje tužiteljice TU o njegovoj radnoj sposobnosti i nepostojanju drugih obveza uzdržavanja, posebna skrbnica tuženika ničime konkretnim nije osporila, niti je na te okolnosti predlagala dokaze.
18. Stoga, suprotno žalbenim navodima tuženika, ocjena je i ovog suda da u konkretnom slučaju ne postoje okolnosti koje bi opravdavale primjenu odredbe čl. 314. st. 3. ObZ-a i utvrđivanje potreba mlt. tužiteljica u iznosu nižem od zakonskog minimuma. Naime, minimalne ukupne materijalne potrebe djeteta dužan je plaćati svaki roditelj koji je radno sposoban, makar bio nezaposlen i bez bilo kakvih prihoda ili imovine. Ovo iz razloga što temeljno načelo uzdržavanja djeteta zahtijeva od roditelja obveznika da uloži svu svoju radnu sposobnost i snagu kako bi mogao ostvariti dovoljno prihoda radi uzdržavanja svoga djeteta (čl. 288. st. 1. ObZ-a).
19. Kako dakle tijekom postupka nije utvrđeno da bi tuženik bio zaposlen i da bi ostvarivao prihode veće od minimalnih, odnosno da bi u vlasništvu imao kakvu imovinu, valjalo je istog sukladno Odlukama o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ broj 49/24, 75/25) obvezati da za uzdržavanje mlt. tužiteljica plaća minimalne novčane iznose koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba djece te dobi, dakle da umjesto dosadašnjih iznosa od po 510,00 kn (67,69 EUR) mjesečno za svaku mlt. tužiteljicu doprinosi od dana podnošenja tužbe 15. listopada 2024. do 30. travnja 2025. povišene iznose od po 229,60 EUR mjesečno, te od 1. svibnja 2025. pa nadalje dok za to budu postojali uvjeti povišene iznose od po 264,00 EUR mjesečno, dok u preostalom dijelu zahtjev mlt. tužiteljica nije osnovan.
20. Iz navedenih razloga, valjalo je žalbu tuženika djelomično odbiti te primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu u točki I. i dijelu točke II. izreke kojim je tuženiku povišen doprinos za uzdržavanje mlt. tužiteljica od 15. listopada 2024. do 30. travnja 2025. u iznosu od 229,60 EUR mjesečno za svaku, te od 1. svibnja 2025. pa nadalje u iznosu od 264,00 EUR mjesečno za svaku, dok je djelomično žalbu tuženika valjalo prihvatiti kao osnovanu te primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti presudu u dijelu točke II. izreke kojima je tuženik obvezan za uzdržavanje tužiteljice mlt. TUK od 15. listopada 2024. do 30. travnja 2025. plaćati iznos od 34,40 EUR mjesečno, te za uzdržavanje tužiteljice mlt. FUK od 15. listopada 2024. do 30. travnja 2025. plaćati iznos od 50,40 EUR mjesečno, te od 1. svibnja 2025. pa nadalje iznos od 16,00 EUR mjesečno i u tom dijelu odbiti zahtjev mlt. tužiteljica kao neosnovan.
21. Kako je ovaj sud djelomično preinačio prvostupanjsku odluku, valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti i o troškovima postupka, pri tome imajući u vidu da mlt. tužiteljice nisu uspjele samo s razmjerno neznatnim dijelom zahtjeva, zbog čega nisu nastali posebni troškovi. Stoga, kako je to odlučio i prvostupanjski sud, valjalo je primjenom odredaba čl. 366. ObZ-a i čl. 154. st. 4. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ- a obvezati tuženika da tužiteljici TU naknadi troškove postupka u ukupnom iznosu od 500,00 EUR, koji se odnosi na jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak sukladno Tbr. 7. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) i PDV od 25%, slijedom čega se žalba tuženika protiv odluke o troškovima ukazuje neosnovanom, te ju je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a valjalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu u točki III. izreke.
Varaždin, 19. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Tatjana Ledinšćak-Babić
