Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž Ob-17/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tatjane Ledinšćak-Babić predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Amalije Švegović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Iskrenu Rošiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Markač-Greif & partneri j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženice ŠR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika PR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, zastupanog po punomoćnici JR, dipl. iur., radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P Ob- 84/2024-24 od 20. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P Ob-84/2024-24 od 20. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu kojom je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužiteljica OR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (kći O) živjela u izvanbračnoj zajednici s pokojnim ER (sinom Š), OIB: [osobni identifikacijski broj] i to neprekidno od 20. listopada 2015. pa do smrti pokojnog 23. listopada 2018.“

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a), pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je sa sada pok. ER živjela u izvanbračnoj zajednici neprekidno od 20. listopada 2015. pa do njegove smrti 23. listopada 2018.

6. Pobijanu presudu prvostupanjski sud temelji na slijedećem nespornom i tijekom postupka utvrđenom činjeničnom stanju:

- da su tužiteljica i DR bili u braku od 4. listopada 1997. do 20. listopada 2015., u kojem braku je rođeno dvoje djece, ovdje tuženici

- da je brak tužiteljice i DR razveden presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj: P Ob 91/15-8 od 20. listopada 2015. (koja je postala pravomoćna istoga dana) i to prema njihovim suglasnim navodima zbog teško i trajno narušenih bračnih odnosa, zbog čega su unazad pet godina živjeli odvojeno, emotivno udaljeni i bez mogućnosti da se njihov brak obnovi i nastavi, sve zbog nesuglasnosti naravi

- da tužiteljica u ovom postupku tvrdi da je razvod braka zatražila s ciljem da supruga koji je imao problema s drogom i alkoholom prisili na liječenje, te da su ona i DR nakon formalnog razvoda braka nastavili voditi zajednički život u izvanbračnoj zajednici

- da su tužiteljica i DR sa svojom djecom nakon razvoda braka živjeli u kući u [adresa], na kojoj adresi je DR imao prijavljeno prebivalište do kraja života, međutim, isti je često odlazio u rodni kraj, u mjesto Vedrine kod Trilja, gdje je ostajao po koji tjedan, a kamo mu je dostavljana i pošta HZMO-a

- da je tužiteljica mjesec dana nakon razvoda braka, u studenom 2015., podnijela zahtjev za promjenu prezimena „IR“ u prezime „IR“, koji upis promjene prezimena je u matičnom uredu izvršen 6. svibnja 2016.

- da je DR umro **.**.2018. u [adresa], te u obavijesti o njegovoj smrti tužiteljica nije bila navedena kao supruga, već samo imenom, na kraju Obavijesti o smrti.

7. Na temelju navedenih činjenica, prvostupanjski sud je prije svega otklonio kao životne neuvjerljive, nelogične i neistinite tvrdnje tužiteljice da je razvod braka nje i sada pok. DR bio samo formalne naravi i da nikada stvarno nije došlo do raskida njihove životne zajednice, te da su zajednički život nastavili voditi u izvanbračnoj zajednici, cijeneći da na okolnost da se radilo o razvodu braka zbog teško i trajno poremećenih bračnih odnosa kako to proizlazi iz pravomoćne presude o razvodu braka, ukazuje i činjenica da je tužiteljica mjesec dana nakon razvoda braka, u studenom 2015., zatražila promjenu prezimena uzetog prilikom sklapanja braka, u prezime koje je imala prije sklapanja braka. Osim što, dakle, utvrđuje da je između tužiteljice i sada pok. DR došlo do prekida zajednice života, prvostupanjski sud otklanja mogućnost da bi se tužiteljica i ER pomirili i ponovno zbližili prije nego što je tužiteljica zatražila promjenu prezimena (u studenom 2015.), navodeći da je do toga moglo doći samo nakon toga, međutim, u toj situaciji nije ispunjena pretpostavka o trogodišnjem trajanju zajednice života izvanbračnih partnera, obzirom da je DR umro **.**.2018. (3 godine i 3 dana nakon razvoda braka). Stoga prvostupanjski sud utvrđuje da nisu ispunjenje pretpostavke iz čl. 11. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, dalje: ObZ-a) za postojanje izvanbračne zajednice tužiteljice i sada pok. ER, pa je tužbeni zahtjev odbio.

8. U žalbi tužiteljica osporava ocjenu izvedenih dokaza, ustrajući u navodima koje je iznosila tijekom cijelog postupka i to da razvod braka koji je bio samo formalne naravi ni na koji način nije utjecao na kvalitetu odnosa nje i sada pok. DR, odnosno na postojanje njihove bračne/izvanbračne zajednice, koja stvarno nije prekinuta niti jednog dana. Navodi da se iz istih razloga (zaštite zdravlja, ugleda i integriteta supruga) zbog kojih se odlučila na (formalni) razvod braka, odlučila nakon razvoda braka promijeniti prezime. Ističe da njezine tvrdnje da je razvod braka bio formalne naravi i da nije utjecao na odnos nje i sada pok. DR podupiru priloženi materijalni dokazi o njihovom zajedničkom životu nakon formalnog razvoda braka, te iskazi tuženika i svih saslušanih svjedoka, koji nemaju nikakav poseban interes da bi iskazivali onako kako su iskazivali, a to je da nisu niti imali saznanja o razvodu braka, te da nisu primijetili da bi se bilo što u njihovom odnosu poremetilo. Navodi i da joj prvostupanjski sud pogrešno stavlja na teret što tek sada - 6 godina nakon smrti pok. DR i 9 godina nakon razvoda braka, postavlja pitanje fiktivnog razvoda braka, napominjući da do sada nije imala povod ili interes da bi dokazivala da je razvod braka bio formalne naravi, dok sada taj interes ima, a radi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu, dok što se tiče sadržaja Obavijesti o smrti, navodi da o tome u tom trenutku nije željela polemizirati s obitelji pokojnika, uvažavajući da se radi o konzervativnoj sredini.

9. Ispitujući pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda tužiteljice i po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tužiteljica, a niti neku drugu bitnu povredu na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a. Naime, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, iznijeti su jasni i dostatni razlozi o odlučnim činjenicama, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima i samih tih isprava ili zapisnika.

10. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a jer je prvostupanjski sud do svog uvjerenja o bitnim činjenicama koje će uzeti kao dokazane došao na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, koji imaju realnu podlogu u činjeničnoj građi koja se nalazi u spisu.

11. Stoga iznesena činjenična utvrđenja i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište o neosnovanosti tužbenog zahtjeva pravilnim i posljedicom sveobuhvatne ocjene svih izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužiteljice.

12. Žalba tužiteljice u bitnom se svodi na osporavanje ocjene dokaza prvostupanjskog suda i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica, no način na koji tužiteljica bez valjanih argumenata osporava ocjenu dokaza izvršenu po prvostupanjskom sudu i zaključke temeljene na činjenicama utvrđenim na osnovi pravilne ocjene dokaza, ne može se prihvatiti pravilnim, jer ili upire na okolnosti koje nisu od bitnog značenja ili se radi o subjektivnom iznošenju mišljenja tužiteljice u vezi pravilnosti zaključaka prvostupanjskog suda, koje mišljenje objektivno nema uporišta u sadržaju prihvaćenih dokaza.

13. To više što tužiteljica ustraje u tvrdnji da je razvod braka nje i sada pok. DR bio formalne naravi i da ni na koji način nije utjecao na kvalitetu njihovog odnosa, a što je suprotno sadržaju pravomoćne presude o razvodu braka u kojoj su navedeni teško i trajno narušeni bračni odnosi, odvojeni život i emocionalna udaljenost bračnih drugova. Osim toga, navedene tvrdnje nisu sagledive ni u kontekstu okolnosti da je tužiteljica po prestanku braka s ER, izjavom pred matičarom, vratila prezime koje je imala prije sklapanja braka („Vrabec“). Mišljenje je i ovog suda, da je apsolutno nelogično i neuvjerljivo da bi u slučaju samo formalnog razvoda braka tužiteljica mijenjala prezime, kao i da bi tužiteljica i sada pok. DR u vrijeme donošenja presude o razvodu braka i nakon toga promjene prezimena tužiteljice (koja očigledno više nije željela nositi prezime bivšeg bračnog druga) bili u emocionalnoj vezi, kao nužnom konstitutivnom elementu izvanbračne zajednice, za koju nije dovoljno stanovanje na istoj adresi, već je uz ekonomsku vezu i trajnost odnosa, neophodno i postojanje stabilne emocionalne povezanosti između partnera.

14. Naime, prema odredbi čl. 11. st. 1. ObZ-a izvanbračna zajednica je životna zajednica neudane žene i neoženjenoga muškarca koja traje najmanje tri godine, a i kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka. Također i prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22) za ostvarivanje prava po tom Zakonu potrebno je da je izvanbračni drug živio s osiguranikom ili korisnikom mirovine do njegove smrti u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine. Prema shvaćanju ovog suda, izvanbračnu zajednicu karakterizira trajnost životnog zajedništva uz viši stupanj emocionalne i ekonomske povezanosti izvanbračnih drugova te uzajamna prava i dužnosti.

15. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, dokazi na koje se poziva - kako osobni, tako i isprave u koje je izvršen uvid, ne ukazuju da je u vrijeme donošenja presude o razvodu braka i promjene prezimena tužiteljice između nje i DR postojala emocionalna povezanost, te ne dovode u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda o poremećaju njihovog odnosa i prekidu zajednice života. Činjenice koje proizlaze iz tih dokaza, a tiču se stanovanja bivših bračnih drugova „pod istim krovom“, brige o zajedničkoj djeci, dijeljenja troškova i sl., bez postojanja emocionalne veze, nisu dostatne za postojanje izvanbračne zajednice. Osim toga, valja reći da tvrdnje tužiteljice demantira i sadržaj Obavijesti o smrti, jer da se doista radilo o neprekinutoj zajednici života i karakteru odnosa kakvim ga tužiteljica prikazuje u ovom postupku, ne bi bilo potrebe za nikakvim „polemiziranjem“ s obitelji pok. DR.

16. Obzirom na nedvojbeno utvrđeni prekid zajednice života tužiteljice i sada pok. ER, pravilno prvostupanjski sud ističe da i u situaciji da su se isti nakon razvoda braka i zatražene promjene prezimena tužiteljice u studenom 2015. pomirili te nastavili voditi zajednički život muškarca i žene, njihova zajednica života do trenutka smrti DR (koji je umro **.**.2018.), nije trajala propisane tri godine. Stoga i prema ocjeni ovog suda nisu ispunjene zakonske pretpostavke za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice tužiteljice sa sada pok. ER koja bi trajala neprekidno od 20. listopada 2015. do njegove smrti, pa je tužbeni zahtjev pravilno odbijen.

17. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ- a valjalo je žalbu tužiteljice odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Varaždin, 19. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Ledinšćak-Babić