Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1487/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sutkinji pojedinki, u parničnom predmetu tužitelja DSF, OIB: [osobni identifikacijski broj] i DSFM, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupani po Hrvoju Bićanu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika DS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Alemka Šodan, odvjetnica iz Zagreba, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Psp- 62/2023-24 od 31. listopada 2025., 19. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Psp-62/2023-24 od 31. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova na odgovor na žalbu tužitelja.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

„I/ Odbijaju se tužitelji sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

„I. Tuženik DS OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] smetao je dana 23. listopada 2023. u posljednjem mirnom posjedu nekretnine u [adresa] tužitelje DSF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i DSFM OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] [adresa], kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, zk. odjel Novi Zagreb, zkč. [katastarska čestica], DVORIŠTE SELIŠĆE, ukupne površine čhv. 236 i to na način da je tuženik fizički spriječio tužitelje da pristupe nekretnini koja je u posjedu tužitelja, na način da im nije dozvolio da otvore vrata koja vode na česticu 188/3, i time je tužiteljima onemogućio korištenje i posjed nekretnine na svakodobni uobičajen način.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana nakon pravomoćnosti ovog rješenja omogući nadalje nesmetano uživanje tužiteljeva posjeda.

III. Nalaže se tuženiku kloniti se ovakvog i sličnog smetanja posjeda tužitelja pod prijetnjom novčane kazne.

IV. Tuženik je dužan nadoknaditi parnični trošak tužiteljima u roku od 15 dana.“

II/ Nalaže se tužiteljima da tuženiku naknade parnični trošak u iznosu od 1.024,74 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.10.2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedenog rješenja potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijeli su tužitelji 13. studenoga 2025. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08. -Odluka USRH, 123/08.- ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlažu da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obveže tuženika da im naknadi troškove prvostupanjskog i žalbenog postupka ili da isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu podnio je tuženik 4. prosinca 2025. u kojem osporava navode žalbe tužitelja u cijelosti te predlaže istu odbiti kao neosnovanu i potražuje troškove odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. U svojoj žalbi tužitelji navode da istu podnose i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pri čemu se izričito na navodi koju je bitnu povredu počinio prvostupanjski sud, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da je obrazloženje nejasno, neprecizno i proturječno s dokumentacijom koja prileži spisu te iskazima stranaka i svjedoka, čime se ukazuje na bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

5.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je za svoju odluku dao jasne razloge koji nisu proturječni s dokumentacijom koja se ne nalazi u spisu, a niti s iskazima svjedoka i stranaka, a nisu počinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9. 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za posjedovnom zaštitom nekretnine i to kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje smetanje da je učinjeno 23. listopada 2023. na način da je tuženik tužiteljima zabranio da kroz vrata koja postoje između nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], pristupe na nekretninu kčbr. [katastarska čestica] koja je u vlasništvu tužiteljice DSF.

6.1. Tuženik je osporio čin smetanja i posjed tužitelja, tvrdeći da je on posljednji mirni posjednik nekretnine kčbr. [katastarska čestica] jer da je on tu nekretninu kupio još 1989. godine i od tada je u posjedu iste, a da je tužiteljima dozvoljavao pristup na tu nekretninu kada su orezivali živicu od lovor višnje koja postoji između te nekretnine i nekretnine kčbr. [katastarska čestica].

6.2. Na temelju dokaza koji su provedeni u postupku, prvostupanjski sud je utvrdio;

- da je kčbr. [katastarska čestica] u vlasništvu tužiteljice DSF i da je na toj parceli sagrađena kuća ove tužiteljice,

- da je kčbr. [katastarska čestica] u suvlasništvu tuženika i njegove supruge na kojoj se nalazi njihov stambeni objekt,

- da je između nekretnine tužiteljice DSF (kčbr. [katastarska čestica]) i sporne nekretnine (kčbr. [katastarska čestica]) posađena živica visine 2 metra, a u dnu iste su postavljena vrata,

- da između kčbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica], u gornjem djelu, gledajući s ceste, postoji žičana ograda postavljena na 8 stupova dužine cca 20 m, a nakon toga nema nikakve ograde,

- da su te čestice međusobno povezane, i na njima su posađeni grmovi, postavljen je roštilj, staklenik, vrtna kućica i raslinje,

- da se na spornu čkbr. [katastarska čestica] dolazi sa ulice kroz ogradu sa vratima, koja ograda je identična ogradi oko nekretnine tuženika (188/17),

- da je na razmaku od nekih 10 metara od postavljene ograde manja i niža drvena ograda za koju tuženik navodi da ju je on postavio kako bi ogradio prostor za parkiranje auta na spornoj nekretnini,

- da je sve raslinje na kčbr. [katastarska čestica] posadio tuženik i to borić ispred plastenika prije 18 godina, vrtnu kućicu kada je gradio svoju kuću, a staklenik prije 13 godina,

- da je tužitelj 2022. godine saznao da je čkbr. [katastarska čestica] u zemljišnim knjigama upisana na tužiteljicu DSF te je tada pitanje vlasništva pokušao riješiti dogovorno što mu nije uspjelo,

- da je u srpnju 2023. podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na navedenoj nekretnini protiv tužiteljice DSF kao tuženice,

- da su tužitelji vrata u živici između nekretnine DSF i sporne nekretnine postavili nakon podnošenja vlasničke tužbe,

- da su od tada na spornu nekretninu navozili smeće, cigle, granje, stolice, a što je tuženik uklanjao i stavljao na kčbr. [katastarska čestica],

- da je spornog dana tužitelj DSFM, obrezivao živicu te je kroz postavljena vrata želio ući na spornu nekretninu, a što da mu je tuženik zabranio i zaprijetio mu, zbog čega je zvana policija koja je napravila zapisnik bez bilo kakve druge intervencije.

6.3. Prvostupanjski sud i na temelju neposrednog zapažanja s očevida na licu mjesta zaključuje da je sporna nekretnina fizički odvojena od nekretnine na kojoj je kuća i okućnica tužitelja visokom zelenom ogradom od živice koja ograđuje sa svih strana kuću i okućnicu tužitelja, te da je sporna nekretnina fizički potpuno povezana s nekretninom na kojoj se nalazi kuća i okućnica tuženika i njegove supruge, te je gledajući sa ceste ograđena i potpuno identičnom ogradom s ulaznim vratima na spornu česticu i čini jednu povezanu cjelinu s parcelom na kojoj je tuženikova kuća.

6.4. Prvostupanjski sud u cijelosti poklanja vjeru iskazu tuženika i njegovih svjedoka, te zaključuje da tužitelji nisu dokazali da su bili u posljednjem mirnom posjedu sporne nekretnine u trenutku čina smetanja kako ga oni opisuju, pa da stoga nisu aktivno legitimirani za podnošenje tužbe zbog smetanja posjeda.

6.5. Odbijajući tužbeni zahtjev tužitelja prvostupanjski sud se pozvao na članak 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17), kojim je propisano da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu, ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda i to u roku 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od nastalog smetanja i na članak 22. istog Zakona prema kojemu, posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan, ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja, naredi uspostava posjedovnog stanja kakva je bila u času smetanja i zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Sud pruža posjedovnu zaštitu u posebnom hitnom postupku, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

6.6. Zbog toga prvostupanjski sud navodi da se u parnici zbog smetanja posjeda raspravlja jedino o posljednjem mirnom posjedu i činu smetanja, a ne i o vlasništvu ili pravu na posjed, te da je teret dokaza na tužiteljima činjenice da su bili posljednji mirni posjednici predmetne nekretnine i čina samovlasnog smetanja posjeda.

6.7. Kako je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, to je o naknadi parničnog troška odlučeno primjenom članka 154. i članka 155. ZPP-a, dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.) uvećano za troškove očevida.

7. U svojoj žalbi, tužitelji prije svega osporavaju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu analiziraju pojedine dijelove iskaza stranaka i svjedoka, s posebnim osvrtom na iskaz tužitelja i svjedokinje LS, majke tužiteljice, u odnosu na razloge zbog kojih tužitelji, a i ona, nisu tuženiku branili da na spornoj nekretnini sagradi vrtnu kućicu, roštilj, staklenik, te postavi ogradu (radi se o uglednom liječniku, a djed i baka tužiteljice DSF su zbog toga na neki način ovisili o njemu). Ističe se da tuženik nikada nije pokrenuo tužbu za smetanje posjeda kada su tužitelji odlagali smeće, stolce, granje i sl., a što da ukazuje na činjenicu da tuženik nikada nije bio posjednik te nekretnine, već da su to upravo bili tužitelji. Također, smatraju da je trebalo provesti dokaz „geodetskim vještačenjem na okolnost izmjere čestica i točnog utvrđivanja činjeničnog stanja u ovom postupku, jer se na očevidu uopće nije utvrdilo gdje se nalaze čestice tuženika i tužitelja…“

7.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i nije bilo potrebe za provođenje geodetskog vještačenja radi identifikacije čestica, jer se u postupcima smetanja posjeda utvrđuje posjed, a ne vlasništvo, te je u ovom postupku nesporno između stranaka bilo da je sporna kčbr. [katastarska čestica] visokom zelenom živicom odvojena od kčbr. [katastarska čestica] koja je vlasništvo tužiteljice DSF, da su na spornu nekretninu tužitelji mogli doći tek kroz vrata koja je do ulice postavio tuženik i uz njegovo odobrenje, sve dok u živici nisu postavili vrata i to nakon što je tuženik podnio vlasničku tužbu u odnosu na spornu nekretninu. I ovom sudu je nelogično da su tužitelji živicom ogradili svoju nekretninu kčbr. [katastarska čestica], dozvolili tuženiku da spornu nekretninu ogradi do ulice, te se na taj način doveli u situaciju da za ulazak na spornu nekretninu trebaju njegovu dozvolu, te da su mu dozvolili da sagradi staklenik, roštilj, vrtnu kučicu, te posadi biljke.

7.2. Tužitelji nisu dokazali da su bili posljednji mirni posjednici sporne nekretnine, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud, pa im se niti ne može pružiti posjedovna zaštita.

7.3. U pravu su tužitelji kada smatraju da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tužitelji nisu aktivno legitimirani za podnošenje tužbe zbog smetanja posjeda, jer njihova legitimacija proizlazi iz njihovih tvrdnji da su posljednji mirni posjednici i da ih je tuženik smetao u tom posjedu. Zbog toga imaju aktivnu procesnu legitimaciju. Međutim, tužitelji su trebali dokazati posljednji mirni posjed i čin smetanja, a što na temelju predloženih dokaza nisu uspjeli dokazati, zbog čega je njihov tužbeni zahtjev prvostupanjski sud pravilno odbio.

7.4. Odluku o parničnom trošku tužitelji osporavaju samo u uvodu žalbe pri čemu ne navode konkretne razloge zbog kojih navedenu odluku smatraju nepravilnom. Kako sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud povodom žalbi stranaka po službenoj dužnosti ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava kada se radi o odluci o trošku, to ju ovaj sud nije ispitao po službenoj dužnosti.

8. Zbog navedenih razloga pobijana odluka je potvrđena primjenom članka 380. točka 2. u svezi sa člankom 368. stavak 1. ZPP-a.

9. Odbijen je zahtjev tuženika da mu tužitelji naknade troškove odgovora na žalbu tužitelja jer taj trošak nije bio nužan u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 19. siječnja 2026.

Sutkinja

Vesna Rep