Poslovni broj: Us I-2507/2024-8

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja trgovačkog društva ADVENTURE DUBROVNIK 365 d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 17143803110, zastupanog po opunomoćenici Bojani Pavković, odvjetnici u Rijeci, Trg Ivana Koblera 2, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprava pomorstva, Prisavlje 14, Zagreb, OIB: 22874515170, radi koncesijskog odobrenja, bez održavanja rasprave, 19. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprava pomorstva, KLASA: UP/II-342-22/23-01/33, URBROJ: 530-03-1-2-1-24-3 od 27. kolovoza 2024., te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

II. U ponovnom postupku tuženik je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude i povrata spisa.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog spora u iznosu od 1.000,00 (slovima: tisuću) eura u roku od 60 dana od dana zaprimanja pravomoćne odluke o troškovima, dok se za više zatraženi trošak zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprava pomorstva, KLASA: UP/II-342-22/23-01/33, URBROJ: 530-03-1-2-1-24-3 od 27. kolovoza 2024., pozivom na odredbu članka 46. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 112/21, dalje ZUP) obustavljen je postupak povodom žalbe trgovačkog društva ADVENTURE DUBROVNIK 365 d.o.o. sa sjedištem u [adresa], ovdje tužitelja, izjavljene protiv koncesijskog odobrenja Vijeća za dodjelu koncesijskih odobrenja Grada Dubrovnika, KLASA: UP/I-342-01/23-02/17, URBROJ: 2117-1-02/8-23-02 od 17. travnja 2023.

2. Pravodobno podnesenom tužbom koja je kod ovog suda pod gornjim poslovnim brojem zaprimljena 29. listopada 2024. tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika u bitnom navodeći kako je tuženik prilikom donošenja rješenja pogrešno primijenio materijalno i postupovno pravo. Ističe kako u konkretnom slučaju ne dolazi u obzir primjena odredbe članka 235. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“, broj 83/23, dalje: ZPDML/23), već da je trebalo primijeniti odredbu članka 221. ZPDML/23. Nadalje, ističe kako je on izjavio žalbu na koncesijsko odobrenje, kada su koncesijska odobrenja postojala kao institut, te je imao pravni interes podnijeti žalbu i da se o istoj odluči. Napominje kako je jedno od osnovnih načela prava to da stranka ne može trpjeti štetne posljedice zbog promjene zakona, te da se postupci koji su u tijeku rješavaju prema odredbama zakona temeljem kojeg su započeti. Stupanjem na snagu ZPDML/23 kako je prestao vrijediti raniji Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, međutim, ne za postupke koji su u tijeku te za valjane ugovorne odnose nastale temeljem ranijeg Zakona. Zaključno, ističe kako se odredba članka 46. stavak 5. ZUP-a na koju se pozvao tuženik prilikom donošenja osporenog rješenja, ne odnosi na konkretnu situaciju, odnosno ističe kako ista nije primjenjiva na situaciju gdje je promijenjen zakon po kojem je riješena upravna stvar, budući da se u tom slučaju na rješavanje primjenjuju zakoni koji su bili na snazi u vrijeme podnošenja urednog zahtjeva. Tužbenim zahtjevom predlaže da sud poništi osporeno rješenje tuženika, kao i koncesijsko odobrenje Vijeća za dodjelu koncesijskih odobrenja Grada Dubrovnika, KLASA: UP/I-342-01/23-02/17, URBROJ: 2117-1-02/8- 23-02 od 17. travnja 2023., te utvrdi kako je tužitelju trebalo biti dano koncesijsko odobrenje za 35 kajaka, podredno da poništi osporeno rješenje tuženika, te usvoji žalbu tužitelja izjavljenu protiv koncesijskog odobrenja Vijeća za dodjelu koncesijskih odobrenja Grada Dubrovnika, KLASA: UP/I-342-01/23-02/17, URBROJ: 2117-1-02/8- 23-02 od 17. travnja 2023., podredno poništi osporeno rješenje tuženika i koncesijsko odobrenje Vijeća za dodjelu koncesijskih odobrenja Grada Dubrovnika, KLASA: UP/I- 342-01/23-02/17, URBROJ: 2117-1-02/8-23-02 od 17. travnja 2023., te predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Ujedno potražuje trošak upravnog spora prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23 dalje Tarifa) na sastava tužbe od 1.000,00 eura, bez uvećanja za PDV od 25%.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako to tijelo ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja. Mišljenja je kako se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba članka 231. ZPDML/23, te navodi kako u prijelaznim i završnim odredbama navedenog zakona nije propisano koji zakon će se primjenjivati za postupke davanja koncesijskih odobrenja, koji su započeti prema ranijem važećem Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama, a koji zakon je prema odredbi članka 235. ZPDML/23 prestao važiti. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Podneskom od 5. lipnja 2024. tužitelj je osporio navode tuženika iz odgovora na tužbu, pozivajući se na tužbene navode.

5. Budući da stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, sud je u skladu s odredbom članka 98. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24, dalje ZUS) ovaj spor riješio bez održavanja rasprave, te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ocijenio kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Predmet ovog spora je prema odredbi članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim je obustavljen postupak povodom žalbe tužitelja izjavljene na koncesijsko odobrenje Vijeća za dodjelu koncesijskih odobrenja Grada Dubrovnika, pri čemu je među strankama sporno je li tuženik pravilnom primjenom zakonskih odredbi obustavio postupak.

7. Iz spisa predmeta tuženika proizlazi kako je:

- tužitelj u vrijeme važenje Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“, broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16 i 98/19) podnio zahtjev za davanje koncesijskog odobrenja za obavljanje djelatnosti - iznajmljivanje sredstava - 35 kajaka na morskoj obali, unutrašnjim morskim vodama i teritorijalnom moru, koji je kod prvostupanjskog tijela zaprimljen 20. veljače 2023.;

- Vijeće za dodjelu koncesijskih odobrenja Grada Dubrovnika izdalo tužitelju koncesijsko odobrenje KLASA: UP/I-342-01/23-02/17, URBROJ: 2117-1-02/8-23- 02 od 17. travnja 2023. za obavljanje djelatnosti - iznajmljivanje sredstava na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], dio plaže ispod parka u Pilama, za 10 kajaka, koje odobrenje je izdano na vremenski rok od 17. travnja 2023. do 31. prosinca 2023., te je utvrđeno kako godišnji iznos naknade za koncesijsko odobrenje iznosi 663,61 eura – 5.000,00 kuna;

- protiv koncesijskog odobrenja tužitelj izjavio žalbu, budući da u obrazloženju nisu sadržani svi podaci, posebno razlozi zašto je zahtjev tužitelja odbijen u dijelu koji se odnosi na preostalih 25 kajaka;

- postupak po žalbi tužitelja je obustavljen osporenim rješenjem tuženika.

8. Tuženik svoje rješenje temelji na okolnosti što je u srpnju 2023. na snagu stupio novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“, broj 83/23), kojim je koncesijsko odobrenje zamijenjeno novim institutom dozvole, pa tuženik zaključuje kako više ne postoje pravne pretpostavke za vođenje postupka, te rješenje donosi pozivom na odredbu članka 46. stavak 5. ZUP-a.

9. Navedeno obrazloženje tuženika ovaj sud ne prihvaća kao pravilno i zakonito.

10. Naime, nesporno je kako je odredbom članka 235. ZPDML-a/23 propisano da danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (»Narodne novine«, br. 158/03., 100/04., 141/06., 38/09., 123/11., 56/16. i 98/19.), dok je odredbom članka 236. ZPDML-a/23 propisano da ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a objavljen je 21. srpnja 2023., pa je na snazi od 29. srpnja 2023. Međutim, prijelaznim i završnim odredbama ZPDML-a/23 niti bilo kojom odredbom tog Zakona nije propisano da će se na postupke započete dok je na snazi bio Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (»Narodne novine«, br. 158/03., 100/04., 141/06., 38/09., 123/11., 56/16. i 98/19.) primjenjivati odredbe ZPDML-a/23.

11. Obzirom na navedeno, te imajući na umu da se u upravnim postupcima primjenjuju materijalno pravne odredbe zakonskih i podzakonskih propisa koji su bili na snazi u vrijeme pokretanja upravnog postupka, te kako je predmetni upravni postupak u kojem je doneseno osporeno rješenje, pokrenut dok je na snazi bio raniji Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16 i 98/19), posebno uvažavajući okolnost da novim ZPDML-a/23 nije propisano da će se na započete postupke koji su započeti dok je na snazi bio Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (»Narodne novine«, br. 158/03., 100/04., 141/06., 38/09., 123/11., 56/16. i 98/19.) primjenjivati odredbe ZPDML-a/23, za zaključiti je kako je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbe zakona koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja upravnog postupka, odnosno odredbe Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16 i 98/19). Činjenica da je u međuvremenu stupio na snagu ZPDML/23 nije razlog za donošenje rješenja o obustavi postupka po žalbi tužitelja.

12. Slijedom navedenog, osporeno rješenje tuženika ne može se ocijeniti zakonitim.

13. Stoga je sud, pozivom na odredbu članka 117. stavak 1. ZUS-a, te odlučujući u skladu s odredbom članka 47. ZUS-a u granicama tužbenog zahtjeva, poništio osporeno rješenje tuženika i predmet vratio tuženiku na ponovni postupak, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke presude.

35. Točka II. izreke presude temelji se na članku 119. stavak 4. i članku 151. stavak 2. ZUS-a. U ponovnom postupku tuženik će ispitati osnovanost žalbenih navoda i ovisno o utvrđenjima donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku o žalbi tužitelja, pri tome uvažavajući iznijete primjedbe ovog suda.

14. Odredbom članka 144. stavak 1. i 2. ZUS-a propisano je kako troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora, te obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 3. te zakonske odredbe propisano je kako se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.

15. Prema odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

16. Kako je tuženik izgubio spor u cijelosti, to je u skladu s naprijed navedenim zakonskim odredbama, te Tbr. 27. i 54. Tarife, tužitelju je kao opravdan priznat zatraženi trošak na ime sastava tužbe od 500 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 1.000,00 eura. Tužitelju nije priznat trošak na ime sastava podneska od 5. lipnja 2025., budući da je sud ocijenio kako se ne radi o opravdanom i nužnom trošku za vođenje ovog spora, jer se tužitelj u bitnom pozvao na tužbene navode. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude, a rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno odredbi članka 151. stavak 2. ZUS-a.

U Splitu, 19. siječnja 2026.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv točke I. i II. presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a). Protiv točke III. (odluke o trošku) dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje točke III. presude.

DNA:

1. ADVENTURE DUBROVNIK 365 d.o.o. sa sjedištem u [adresa], putem opunomoćenice Bojane Pavković, odvjetnice u Rijeci, Trg Ivana Koblera 2

2. Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprava pomorstva, Prisavlje 14, Zagreb, uz povrat spisa

3. u spis