Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž Ovr-591/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja PBZ CARD d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 44, OIB: 28495895537, zastupanog po punomoćnicima (odvjetnicima) iz Odvjetničkog društva Leko i partneri u Zagrebu, protiv ovršenice JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ovršenice PA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe na temelju vjerodostojne isprave, povodom žalbe ovrhovoditelja podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Ovrv-14487/2023-7 od 5. veljače 2025., dana 19. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Ovrv-14487/2023-7 od 5. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbačen je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 16. kolovoza 2023. kao nedopušten.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom ovrhovoditelj pobija rješenje navodeći da to čini iz svih zakonom predviđenih razloga. Predlaže drugostupanjskom sudu usvojiti žalbu, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak radi donošenja rješenja o ovrsi sukladno prijedlogu ovrhovoditelja, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iako navodi da žalbu podnosi iz svih zakonom predviđenih razloga, sadržajem žalbe ovrhovoditelj upućuje isključivo na pogrešnu primjenu odredbe čl. 32. Ovršnog zakona (NN br. 112/12; 25/13; 93/14; 55/16-odluka US RH; 73/17; 131/20 i 114/22 i 6/24-odluka US RH; dalje: OZ).

6. Stoga je pobijano rješenje najprije ispitano u odnosu na one bitne povrede ovršnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19; 80/22; 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) te je utvrđeno da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna tako normirana bitna povreda.

6.1. Prema odredbi čl. 21. st. 1. OZ-a u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

7. Odbacivanjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 16. kolovoza 2023., prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 32. st. 1. i 2. OZ-a i nije ostvaren niti žalbeni razlog na koji se ovrhovoditelj poziva u žalbi.

8. Prije svega, navodima žalbe nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice koje utvrdio prvostupanjski sud, i to:

- da je prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 16. kolovoza 2023. ovrhovoditelj predložio donošenje rješenja o ovrsi općenito na imovini ovršenika JA i PA, kao pravnih slijednika pok. SA i

- da je ovrhovoditelj uz prijedlog dostavio vjerodostojnu ispravu (Izvod iz poslovnih knjiga na ime SA) i rješenje o nasljeđivanju iza imenovanog u kojem su njegovim nasljednicama proglašene RA i PA, ovdje ovršenice,

slijedom čega pozivom na odredbu čl. 32. st. 2. OZ-a sud zaključuje da u konkretnom slučaju nisu ostvareni zakonom predviđeni uvjeti za pokretanje ovršnog postupka protiv ovršenika na temelju priložene vjerodostojne isprave, jer se citirana zakonska odredba o prijenosu tražbine ili obveze odnosi samo na osobe koje nisu označene kao vjerovnici odnosno dužnici u ovršnoj ispravi na temelju koje se predlaže ovrha, dakle, ne i u vjerodostojnoj ispravi iz čl. 31. st. 1. OZ-a.

9. Ovrhovoditelj u žalbi pogrešno tumači odredbu čl. 32. OZ-a, kod čega netočno reproducira sadržaj zaključka sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 23. studenoga 2023. pod poslovnim brojem: Su IV-56/2023, tvrdeći da je u zaključku konstatirano kako se spomenuti čl. 32. OZ-a odnosi i na ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koju povodom prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koja glasi na pok. dužnika određuje javni bilježnik, a ovrhovoditelj dokazuje prijenos ovršne tražbine na nasljednike rješenjem o nasljeđivanju.

10. Međutim, predmetni zaključak u cijelosti glasi:

„Primjena čl. 32. st. 1. OZ-a kojim je propisano da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla, te ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku, a koji članak se primjenom st. 2. istog članka na odgovarajući način primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik, ne odnosi se i na ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koju povodom prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koja glasi na pok. dužnika određuje javni bilježnik, a ovrhovoditelj dokazuje prijenos ovršne tražbine na nasljednike rješenjem o nasljeđivanju.

10.1. Dakle upravo suprotno žalbenoj tvrdnji ovrhovoditelja, imajući u vidu odredbu čl. 32. st. 1. i 2. OZ-a i predmetni zaključak, shvaćanje je ovoga suda da se primjena te odredbe ne odnosi na ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koju povodom prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koja glasi na pok. dužnika određuje javni bilježnik, a ovrhovoditelj dokazuje prijenos ovršne tražbine na nasljednike rješenjem o nasljeđivanju, kao u konkretnom slučaju, pa je odbacivanjem prijedloga za ovrhu prvostupanjski sud pravilno primijenio relevantnu odredbu OZ-a i nije ostvaren niti žalbeni razlog na koji se ovrhovoditelj poziva u žalbi.

11. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbijena je žalba ovrhovoditelja kao neosnovana, potvrđeno pobijano rješenje i odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

12. Ovrhovoditelj nije uspio sa žalbom pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka i odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

U Varaždinu 19. siječnja 2026.

Sudac

Milko Sambolek