Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž Ovr-543/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog punomoćnicima (odvjetnicima) iz OD Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, protiv ovršenika ZF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nataši Maletić, odvjetnici u Puli, radi ovrhe, povodom žalbe ovršenika izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj: Ovr-802/2022-22 od 29. listopada 2025., dana 19. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj: Ovr-802/2022-22 od 29. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

„I Odbacuje se žalba ovršenika podnesena protiv rješenja o ovrsi posl. br. Ovr- 802/2022 od 9. studenog 2022. kao nepravodobna.

II Odbija se prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe podnesen dana 27. listopada 2025.“

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom ovršenik pobija rješenje i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14- odluka US RH; 70/19; 80/22; 114/22; 155/23 i 146/25; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud uvaži činjenice i navode iznesene u žalbi i istu usvoji, ukine rješenje prvostupanjskog suda i vlastitim rješenjem odgodi provedbu ovrhe sve do okončanja parničnog postupka koji se vodi kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem: P-603/2021, a podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati na odlučivanje prvostupanjskom sudu.

2.1. Prema odredbi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (NN br. 112/12; 25/13; 93/14; 55/16- odluka US RH; 73/17; 131/20 i 114/22 i 6/24-odluka US RH; dalje: OZ) u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj se protivi navodima žalbe, naglašavajući da ovršenik nije dokazao ispunjenje niti jednog kumulativnog uvjeta za odgodu ovrhe u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a. Predlaže odbiti žalbu ovršenika i potvrditi pobijano rješenje.

4. Žalba nije osnovana.

5. U odnosu na žalbu u dijelu u kojem ovršenik pobija toč. I. izreke prvostupanjskog rješenja.

5.1. Navodima žalbe ovršenik nije doveo u sumnju odlučne činjenice koje je prvostupanjski sud utvrdio u dijelu u kojem je obrazložio razloge iz kojih je odbacio kao nepravovremenu žalbu ovršenika podnesenu protiv rješenja o ovrsi poslovni broj: Ovr-802/2022 od 9. studenog 2022., i to:

- da je ovršenik primio rješenje o ovrsi 13. siječnja 2023., dok je žalbu protiv tog rješenja podnio 24. siječnja 2025. i

- da ovršenik u žalbi nije isticao da su razlozi na koje se poziva u žalbi nastali nakon vremena kad se više nisu mogli iznijeti u roku za (redovnu) žalbu protiv rješenja o ovrsi, odnosno nakon njegove pravomoćnosti, pa se žalba nije mogla uzeti u obzir kao žalba nakon proteka roka,

pa sud uz pravilnu primjenu odredbe čl. 358. st. 1. i 2. ZPP-a odbacuje žalbu ovršenika kao nepravovremenu.

5.2. Slijedom iznijetog, a kako u tom dijelu nije počinjena niti jedna bitna povreda ovršnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbijena žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđeno pobijano rješenje u toč. I. izreke.

6. U odnosu na žalbu u dijelu u kojem ovršenik pobija toč. II. izreke prvostupanjskog rješenja.

6.1. Iako se poziva i na žalbeni razlog pogrešne primjene parničnog (ovršnog) postupka sadržajem žalbe ovršenik ne upućuje na niti jednu konkretnu bitnu povredu. Stoga je rješenje u tom dijelu ispitano u odnosu na one bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. st. 1. ZPP- a. Utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna tako normirana bitna povreda.

6.2. Obrazlažući rješenje u ovom dijelu prvostupanjski sud navodi da u konkretnom predmetu nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe, jer ovršenik nije dokazao niti jednu pretpostavku zbog koje bi sud odgodio ovrhu, a na konkretne razloge se poziva u toč. 11. i 12. obrazloženja:

„11. Razlozi koje je ovršenik naveo u prijedlogu za odgodu ovrhe se ne mogu podvesti pod razloge sukladno članku 65. OZ-a. Parnični postupak, na koji se poziva ovršenik, pokrenut je od strane treće osobe, ne samog ovršenika, pa posljedično tome ne može potpasti pod jednu od taksativno navedenih okolnosti iz članka 65. stavka 1. OZ-a. Također, ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili učinio vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje budući da se radi o nekretnini na kojoj je ovrhovoditelj, prije pokretanja ovog postupka i prije nego je ovršenik stekao pravo vlasništva, a na temelju suglasnosti jednog od suvlasnika, GF, stekao založno pravo za tražbinu čiju naplatu traži kroz ovaj ovršni postupak. Pritom, valja istaknuti to da je ovršenik stekao pravo vlasništva 2022., odnosno nakon upisanog založnog prava, slijedom čega je isti znao da je na nekretnini upisan teret.

12. Nadalje, presudom suda Europske unije u predmetu C-407/18, na koju se poziva ovršenik, sud nije naložio domaćim sudovima automatski odgađati ovrhu u situaciji kada je podnesena tužba radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave, već je u njoj razmatrano koliko je prema ovršeniku pravično provesti ovrhu u situaciji kada je podnesena tužba radi utvrđenja ništetnim ovršne isprave, a ovršni sud nema instrumente pomoću kojih bi se ovrha mogla odgoditi do okončanja postupka utvrđenja ništetnosti ovršne isprave. Sukladno tome, hrvatsko zakonodavstvo ima mogućnost odgode ovrhe, prije nego li dođe do meritornog odlučivanja o ništetnosti ovršne isprave, ako su kumulativno ispunjene pretpostavke propisane člankom 65. OZ-a.“

6.3. Ovršenik u žalbi tvrdi da je njegov otac GF sklopio s ovrhovoditeljem Ugovor o kreditu broj: 5103113207, u kojem je kao sudužnik sudjelovala i njegova pok. majka ĐF, koje je on nasljednik. Poziva se na predmet kojeg ovrhovoditelj vodi protiv njegovog oca GF i u kojem je prvostupanjski sud rješenjem, poslovni broj: Ovr-326/2021 od 5. studenog 2021. uputio njegovog oca na parnicu radi proglašenje ovrhe nedopuštenom, a što je on i učinio. Navodi da je u toj parnici prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj: P-890/2021 od 14. siječnja 2022. odredio prekid postupka do okončanja parnice koja se pred istim sudom vodi pod poslovnim brojem P-603/2021, koja se vodi radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te radi isplate preplaćenih iznosa temeljem naprijed navedenog Ugovora o kreditu. Tvrdi da je nelogično da se ovrha odgodi na suvlasničkom dijelu nekretnine glavnog dužnika (oca ovdje ovršenika GF), a da se odgoda ne odobri na suvlasničkom dijelu nasljednika sudužnika (ovdje ovršenika). Smatra da u situaciji kada je u tijeku parnica radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi spornog Ugovora o kreditu, da bi provedba ovrhe na jedinoj nekretnini ovršenika, njemu prouzročila nepopravljivu štetu, što je suprotno obrazloženju prvostupanjskog suda kako ovršenik nije dokazao niti jednu pretpostavku za odgodu ovrhe iz čl. 65. OZ-a. Još tvrdi da činjenica kako ovršenik nije taj koji je osobno podnio tužbu u predmetu poslovni broj: P-603/2021 nije zapreka da se to ne podvede pod razloge u čl. 65. OZ-a, s obzirom da je riječ o istoj pravnoj i činjeničnoj situaciji i posljedice presude u predmetu P-603/2021 imati će i neposredan utjecaj na pravnu situaciju ovršenika. Posebno ističe da bi takva nepravilna ovrha na njegovoj jedinoj nekretnini narušila i njegovo pravo na dom koje je zaštićeno čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U tom kontekstu ovršenik se poziva na odgovarajuću sudsku praksu županijskih sudova.

6.4. Suprotno navodima žalbe, u prvostupanjskom postupku nisu ostvareni žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno pogrešne primjene materijalnog prava.

6.5. Prema odredbi čl. 65. st. 1. OZ-a sud može na prijedlog ovršenika odgoditi ovrhu ako su kumulativno ispunjene slijedeće pretpostavke:

- ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te

- ako je ostvarena jedna od pretpostavki iz čl. 65. st. 1. toč. 1.-11. OZ-a.

6.6. Prije svega, ovaj sud prihvaća stajalište prvostupanjskog suda da parnični postupak na koji se poziva ovršenik i koji je pokrenut od strane treće osobe, a ne samog ovršenika, ne ulazi u doseg jedne od taksativno navedenih okolnosti iz čl. 65. st. 1. toč. 1.-11. OZ-a. U tom kontekstu promašena je žalbena tvrdnja ovršenika da je nelogično da se odgodi ovrha na suvlasničkom dijelu glavnog dužnika, a da se takva odgoda ne odobri na suvlasničkom dijelu nasljednika sudužnika (ovdje ovršenika), neovisno o činjenici da se ovrha na nekretnini traži na temelju iste ovršne isprave, s obzirom da je ovršenik u svakom konkretnom predmetu samostalna stranka koja je ovlaštena podnijeti prijedlog za odgodu ovrhe u smislu odredbe čl. 65. OZ-a te isticati razloge zbog kojih prijedlog smatra osnovanim, a sud u okviru svojih ovlaštenja u svakom konkretnom predmetu ocjenjuje osnovanost tih razloga. Kod toga nema nikakve sumnje da u situaciji kada ovršenik (pa bio on i nasljednik sudužnika iz nekog ugovora o kreditu) u konkretnom predmetu ne podnese prijedlog za odgodu ovrhe, tada sud neovisno o tome da se vodi ovrha protiv glavnog dužnika iz tog ugovora o kreditu, koja je na prijedlog glavnog dužnika odgođena, nema procesnog ovlaštenja i alata odgoditi (i) ovrhu u predmetu koji se vodi protiv nasljednika sudužnika.

6.7. Valja još dodati da se ovršenik neosnovano poziva na sudsku praksu županijskih sudova, jer se ta praksa temelji na bitno drugačijem činjeničnom stanju. Naime, iz citiranih dijelova odluka županijskih sudova jasno proizlazi da su u svakom od tih predmeta upravo ovršenici poduzeli neku od radnji iz čl. 65. st. 1. toč. 1. -11. OZ-a, dok u konkretnom slučaju nema nikakve dvojbe da ovršenik nije poduzeo niti jednu takvu radnju, pa se on neosnovano poziva na parnični postupak koji je pokrenut od strane treće osobe. Nastavno, neosnovano je pozivanje ovršenika na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U-III-4507/2020 i U-III-4508/2020.

6.8. Također, ovaj sud prihvaća stajalište prvostupanjskog suda da ovršenik nije učinio vjerojatnim niti da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu odnosno učinio vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje budući da se radi o nekretnini na kojoj je ovrhovoditelj prije pokretanja postupka i prije nego što je ovršenik stekao pravo (su)vlasništva stekao založno pravo za tražbinu čiju naplatu traži kroz ovaj ovršni postupak (ovršenik je stekao pravo vlasništva 2022. nakon što je na nekretnini na kojoj se vodi ovrha već bilo upisano založno pravo).

6.9. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbijena je žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje u toč. II. izreke.

U Varaždinu 19. siječnja 2026.

Sudac

Milko Sambolek