Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž Ob-117/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, u pravnoj stvari tužiteljice HU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupane po punomoćniku Nikoli Sabljaru, odvjetniku u [adresa] protiv tuženika ZU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupanog po punomoćniku Andreju Bašoviću, odvjetniku u [adresa], uz sudjelovanje djece stranaka mlljt. MU, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlljt. ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanih po posebnoj skrbnici HUC, dipl. pravnici, djelatnici Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica Rijeka, radi razvoda braka s mlljt. djecom, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-417/2020-74 od 3. studenoga 2025., dana 19. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-417/2020-74 od 3. studenoga 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem određeno je da svaka stranka snosi svoj dio parničnog troška.

2. Navedeno rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu odluku o trošku i naložiti tuženiku da joj naknadi trošak parničnog i žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud, obrazlažući pobijano rješenje, navodi da su se stranke u postupku razvoda braka sporile oko pitanja povjere mlt. djece na stanovanje, ustrajući na svojim tvrdnjama da bi djeca trebala stanovati s njima, a s drugim roditeljem ostvarivati osobne odnose, ali da su se suglasile oko zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi u odnosu na mlt. kćerke, da je radi utvrđivanja okolnosti glede povjere djece na stanovanje i načinu ostvarivanja osobnih odnosa djece s drugim roditeljem provedeno kombinirano psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje, da je odluka utemeljena na nalazu i mišljenju vještaka, koji nalaz i mišljenje su prihvatile i stranke, te da je tuženik nesporno tijekom postupka doprinosio za uzdržavanje mlt. kćerki, slijedom čega je primjenjujući odredbu čl. 366. st. 1. Obiteljskog zakona (''Narodne novine'' broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023 i 156/2023, dalje: ObZ) odlučio da svaka stranka snosi svoj dio troška parničnog postupka.

6. Tužiteljica u žalbi prvenstveno ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), a koji se Zakon u obiteljskim predmetima primjenjuje temeljem čl. 346. ObZ-a, koju obrazlaže tvrdnjom da je prvostupanjski sud o troškovima odlučio po slobodnoj ocjeni, bez da je valjano obrazložio razloge takve odluke, a razlozi koji su navedeni su potpuno nejasni i proturječe izreci odluke, te je ujedno pogrešno primijenio odredbu čl. 366. ObZ-a, pa je ostvarena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a. Smatra da je prvostupanjski sud, uvažavajući okolnosti ovog parničnog postupka (tuženik se protivio da djeca stanuju s njom, protivio se mišljenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad pa je moralo biti provedeno kombinirao psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje, posljednje ročište je održano samo radi očitovanja vještaka na primjedbe tuženika na nalaz) i ishod postupka (tužiteljica je uspjela sa svim zahtjevima u cijelosti, osim u neznatnom dijelu sa zahtjevom za uzdržavanje) trebao obvezati tuženika da joj u cijelosti naknadi trošak parničnog postupka.

7. Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutih žalbenih razloga, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju povredu obrazlaže tužiteljica u žalbi, jer je u obrazloženju naveo valjane i jasne razloge na odlučne činjenice koje imaju uporište u stanju spisa, pa rješenje nema nedostataka zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati njegovu pravilnost i zakonitost.

8. Protivno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 366. st. 1. ObZ-a, kojom je propisano je da će u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta sud o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka, kada je odredio da će svaka stranka snositi svoj trošak parničnog postupka.

9. Naime, iz stanja spisa proizlazi da se radi o obiteljskom sporu u kojem se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i uzdržavanju mlt. djece stranaka, da su obje parnične stranke tijekom postupka bile zastupane po kvalificiranim punomoćnicima odvjetnicima, te da je tijekom postupka provedeno vještačenje radi utvrđivanja odlučnih činjenica za donošenje odluke u najboljem interesu mlt. djece glede stanovanja mlt. djece s roditeljem i osobnim odnosima mlt. djece s roditeljem s kojim ne stanuju. Imajući u vidu narav i specifičnost obiteljskih sporova koje je nužno voditi kako bi se donijela odluka u najboljem interesu mlt. djece, te da u takvim sporovima nema pobjednika niti gubitnika, a legitimno je pravo svakog roditelja da se bori za svoju djecu i da opravdano smatra da je u interesu djece da stanuje s njim kao roditeljem, kao i ishod samog postupka, to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe čl. 366. st. 1. ObZ-a odredio da svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka, a koju primjenu materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje pravilnom prihvaća i ovaj sud. Stoga su žalbeni navodi tuženice kojima se poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 366. ObZ-a te pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje neosnovani.

10. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

11. Tužiteljici nije dosuđen trošak žalbenog postupka, jer nije uspjela sa svojom žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Varaždinu, 19. siječnja 2026.

Sutkinja

Amalija Švegović