REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-222/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja CR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Batarelo odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, OIB:52634238587, zastupane po ODO-u Split, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja, te zz tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 19. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju CR, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime rente kao izgubljene zarade u visini razlike između mirovine koju prima i plaće koju bi primao za razdoblje od 01. studenog 2019. g. pa do 30. studenog 2020. godine, iznos od 4.922,57 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate i to kako slijedi:

- na iznos od 365,45 eura za studeni 2019.g. od 05. prosinca 2019.g. do isplate,

- na iznos od 371,82 eura za prosinac 2019.g. od 05. siječnja 2020.g. do isplate,

- na iznos od 383,32 eura za siječanj 2020.g. od 05. veljače 2020.g. do isplate,

- na iznos od 383,32 eura za veljaču 2020.g. od 05. ožujka 2020.g. do isplate,

- na iznos od 383,32 eura za ožujak 2020.g. od 05. travnja 2020.g. do isplate,

- na iznos od 383,32 eura za travanj 2020.g. od 05. svibnja 2020.g. do isplate,

- na iznos od 383,32 eura za svibanj 2020.g. od 05. lipnja 2020.g. do isplate,

- na iznos od 383,32 eura za lipanj 2020.g. od 05. srpnja 2020.g. do isplate,

- na iznos od 375,76 eura za srpanj 2020.g. od 05. kolovoz 2020.g. do isplate,

- na iznos od 375,76 eura za kolovoz 2020.g. od 05. rujna 2020.g. do isplate,

- na iznos od 375,76 eura za rujan 2020.g. od 05. listopada 2020.g. do isplate,

- na iznos od 379,05 eura za listopad 2020.g. od 05. studenog 2020.g. do isplate,

- na iznos od 379,05 eura za studeni 2020.g. od 05. prosinca 2020.g. do isplate, po stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023., do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ima parničnih troškova ukupan iznos od 1.625,00 eura sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 08.07.2021.godine tužitelj navodi da da je pred ovim sudom vodio sudske postupke protiv tužene i to tužbama radi naknade nematerijalne i materijalne štete kojim, a kojim da je utvrđen pravni osnov odgovornosti tužene radi povrede na radu tužitelja, te da se predmet vodio pod brojem II P-754/03 kod Općinskog suda u Splitu, a koja presuda da je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-2709/06. Ističe se da je u predmetu IV P- 163/08 donesena presuda kojom je pravomoćno presuđeno da je tuženik dužan tužitelju isplatiti na ime razlike neisplaćene plaće iznos od 26.696,00 Kn za razdoblje od 01.lipnja 2022.godine do 30.studenog 2003. godine, a za razdoblje od 01.prosinca 2003.godine pa do 30.svibnja 2008.godine da je sud presudio da je tužena RH dužna isplatiti tužitelju rentu i to kao razliku između mirovine koju je primao i plaće koju bi primao da je radio i to u iznosu od 120.205,21 Kunu sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Navodi se da je tužitelj ustao novom tužbom radi isplate rente pred ovim sudom pod poslovnim brojem Pr-183/12 za razdoblje od 01.lipnja 2018.godine do 31.ožujka 2012.godine te da je sud također prihvatio tužbeni zahtjev i u tom predmetu dosudio tužitelju iznos od 141.921,40 Kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te da je u tom predmetu sud proveo dopunsko vještačenje po vještaku financijske struke Jeri Brkan koji da je izvještačio visinu rente kao razliku između plaće koju bi tužitelj primao i mirovine koju tužitelj prima. Navodi se da je tužitelj ponovno zatražio rentu i to za razdoblje od 01.travnja 2012.godine do 31.prosinca 2012.godine te da mu je ista bila dosuđena presudom ovog suda u predmetu Pr-717/13, te narednu rentu za razdoblje od 01.siječnja 2013.godine do 30.studenog 2013.godine, a što da mu je dosuđeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu Pr-335/14 od 13.ožujka 2015.godine. Navodi se da je tužitelj ustao i protiv tužene u predmetima pod poslovnim brojem Pr-825/17 i Pr-802/17 ovog suda. Nadalje se ističe da je tužitelj ustao tužbom protiv tužene pred ovim sudom u predmetu Pr-666/15, te da je dana 19.10.2018.godine u predmetu poslovnim brojem Pr-666/15 Općinski sud u Splitu donio presudu kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te da je tužena na navedenu presudu izjavila žalbu, a koja da je odbijena kao neosnovana, te da je potvrđena prvostupanjska presuda. Navodi se da je u navedenom predmetu tužena potom izjavila prijedlog za reviziju, ali da je taj prijedlog za reviziju rješenjem Vrhovnog suda RH pod poslovnim brojem Revd- 486/2021 od 10.ožujka 2021. godine odbačen. Tužitelj ističe da se svi gore navedeni predmeti ovog suda, a u kojima da je tužitelju prihvaćen tužbeni zahtjev u cijelosti, te koji da su na kraju pravomoćno okončani u korist tužitelja temelje na istom činjeničnom stanju kao i predmetna tužba. Navodi se da je tužitelj dan 16.12.2020.godine podnio ODO-u zahtjev za mirno rješenje spora, a kojim zahtjevom da je tužitelj potraživao isplatu rente za razdoblje od studenog 2019.godine do studenog 2020.godine, ali da je odgovorom na zahtjev ODO-a pod poslovnim brojem N-DO-649/2020 zahtjev tužitelja odbijen u cijelosti. Navodi se da je da je dana 01.lipnja 2014.godine na snagu stupio novi Pravilnik o dodacima za plaće djelatnih vojnih osoba, te da je došlo do novih načina oporezivanja plaće (vezano za uvećanje visine neoporezivog djela, a što se počelo primjenjivati u prosincu 2014.godine, te da ta dva faktora zajedno utječu na nove izračune plaće (odnosno rente), a koju da tuženik mora isplatiti tužitelju. Tužitelj predlaže da se sačini novi izračun od strane tužene ili provede financijsko- knjigovodstveno vještačenje, a na okolnost novog obračuna plaće i to razlike plaće koju bi tužitelj primao i mirovine koju prima, a kako bi se dobili iznosili rente koju je tužena dužna plaćati. Zaključno tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će se naložiti da tužena isplati tužitelju na ime rente kao izgubljene zarade i to u visini razlike između mirovine koju prima i plaće koju bi primao za razdoblje od 01.studenog 2019.godine do 30.studenog 2020.godine i to iznos od 49.969,27 Kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev u skladu sa dostavljenim izračunom tužene uz podnesak tužene od 18.12.2023.godine (list 125 spisa) i to podneskom od 09.10.2025.godine (list 192-194 spisa), te u konačnici po osnovi rente kao izgubljene zarade u visini razlike između mirovine koju prima i plaće koju bi primao za to razdoblje da nije umirovljen, a za razdoblje od 01.studenog 2019.godine do 30.studenog 2020.godine.

2. Tužena u odgovoru na tužbu (list 82-84 spisa) navodi da se protivi tužbenog zahtjevu te da ga predlaže odbiti. Navodi da tužitelj zahtjeve za naknadu štete zbog izgubljene zarade ističe sukcesivno, te da ne postoji vezanost suda u pogledu osnove ranijim pravomoćnim presudama, a kojima da je dosuđena naknada za isti vid štete, ali za drugo razdoblje. Nadalje, tužena se poziva na pravno shvaćanje koje je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-909/19 od 29.rujna 2020 u kojoj da se navodi da kad je kod tužitelja utvrđena profesionalna nesposobnost za rad, a ne i opća da je za ocjenu osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva odlučna činjenica preostale radne sposobnosti s kojom bi tužitelj mogao ostvarivati zaradu na poslovima različitim od poslova njegova radnih mjesta. Ističe se da je u konkretnom slučaju tužitelj umirovljen zbog profesionalne nesposobnosti za rad, a da profesionalna nesposobnost za rad podrazumjeva postojanje preostale radne sposobnosti, te da kod profesionalne nesposobnosti za rad radna sposobnost za izučeno zanimanje uopće ne mora biti umanjena pa da je u konkretnom slučaju obveza tužitelja da poduzima sve potrebne radnje u cilju spriječavanja nastanka štete u vidu izgubljene zarade. Navodi se da je tužitelj po stečenom obrazovanju strojarski tehničar, te da se preostala radna sposobnost i mogućnost zaposlenja ocjenjuje u odnosu na navedeno zanimanje, a ne u odnosu na poslove koje je isti obavljao prije umirovljenja. Ističe se da je u postupku koji se među strankama vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem Pr-666/15 medicinskim vještačenjem vještaka medicine rada utvrđeno da je tužitelj radno sposoban za sva zanimanja pa tako i izučeno zanimanje, a da tužitelj nije dostavio nikakve dokaze da se pokušao zaposliti odnosno dokaz da je eventualna nemogućnost zaposlenja posljedica predmetne ozljede pa da isti u tom smislu ne ostvaruje pravo na naknadu štete s osnova izgubljene zarade. Navodi se da je obveza tužitelja da poduzima sve potrebne radnje u cilju spriječavanja nastanka štete u vidu izgubljene zarade pa da tužitelju koji se nije ni pokušao zaposliti sa preostalom radnom sposobnošću da ne pripada pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade neovisno o tome što da li je isti bio u radnom odnosu ili ne. Nadalje je navedeno da polazeći od odredbe članka 195. ZOO-a (''NN'' 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01) da je na tužitelju teret dokaza da se nije mogao zaposliti s preostalom radnom sposobnošću odnosno da zbog umanjenja radne sposobnosti nastalog kao posljedica štetnog događaja ima gubitak na zaradi. Naposljetku tuženik ističe da je odredbom članka 189.stavka 1. točke 5. tada važećeg Zakona o službi u Oružanim snagama RH (''NN'' 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09) propisano da djelatnoj vojnoj osobi prestaje djelatna vojna služba donošenjem rješenja zdravstvene komisije kojom da se utvrđuje nesposobnost za djelatnu vojnu službu, a što da znači da je nakon donošenja rješenja Zdravstvene komisije za ocjenu sposobnosti djelatne vojne osobe za djelatnu vojnu službu od 17.srpnja 2003.godine postojala zakonska zapreka za daljnji rad u djelatnoj vojnoj službi te da nije postojala zakonska mogućnost da tuženik ponudi tužitelju drugo radno mjesto. Zaključno se navodi da se u konkretnom slučaju ne može raditi o objektivnoj odgovornosti i to iz razloga što da sudjelovanje u vojnim sportskim natjecanjima samo po sebi se ne može smatrati opasnom djelatnosti u smislu odredbe članka 173.ZOO-a, a s druge strane da ne postoji ni jedna radnja, odnosno propust tuženika koji bi uzrokovali ili doprinjeli nastanku štete, a da u prethodno okončanim postupcima nije utvrđeno koje bi to bile radnje ili propusti tuženika koji su doveli do ozljeđivanja tužitelja.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (list 6-16 spisa); zahtjeva za mirno rješenje spora (list 21 spisa); odgovora ODO-a Split na zahtjev za mirno rješenje spora i to od 22.03.2021.godine (list 24 spisa); izračuna od strane tužene (list 103-104, te 125 spisa). Sudu su dostavljeni i primjerci sudske prakse, a i izvršen je i uvid u spis ovog suda Pr-222/2025.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan.

5. Među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da je tužitelj dana 12.06.2021.godine na natjecanju održanom u Jastrebarskom doživio ozljedu na radu te da je u postupku koji je vođen pred ovim sudom pod poslovnim brojem II P-754/03 pravomoćno odlučeno o odgovornosti tužene za štetu, a koju je tužitelj pretrpio kao posljedicu navedenog štetnog događaja. Također među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj umirovljen zbog profesionalne nesposobnosti za rad počevši od 01.12.2003.godine. Također nije sporna ni činjenica da je tužitelju u brojnim istovrsnim postupcima pred ovim sudom tužitelju pravomoćno i pozitivno u njegovu korist odlučeno za različita vremenska razdoblja vezano za zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete u vidu izgubljene zarade. Navedeno je razvidno iz sadržaja pregledanih pravomoćnih i ovršnih presuda ovog suda i to: pravomoćne i ovršne presude ovog suda IV/P-163/08 od 10.lipnja 2011.godine za utuženo razdoblje od 01.06.2002.godine do 30.11.2003.godine (list 25-31 spisa); pravomoćne i ovršne presude ovog suda Pr-183/12 od 29.studenog 2013.godine za razdoblje od 01.lipnja 2008.godine do 31.ožujka 2012.godine (list 32-39 spisa); pravomoćne i ovršne presude ovog suda Pr-717/13 od 09.lipnja 2014.godine za razdoblje od 01.travnja 2012.godine do 31.12.2012.godine (list 41-45 spisa);pravomoćne i ovršne presude ovog suda Pr-335/14 od 13.ožujka 2015.godine za razdoblje od 01.siječnja 2013.godine do 30.studenog 2013.godine (list 46-51 spisa); pravomoćne i ovršne presude ovog suda Pr-666/15 od 19.listopada 2018.godine (list 52-57 spisa); pravomoćne i ovršne presude ovog suda Pr-802/2017 od 12.11.2018.godine, a za razdoblje od 01.12.2014.godine do 30.09.2015. (list 58-63 spisa); pravomoćne i ovršne presude ovog suda Pr-825/17 od 22.10.2018.godine za razdoblje od 01.10.2015.godine do 31.01.2017.godine (list 64-67 spisa).

6. Također među strankama nije sporna ni činjenica da se tužitelj sukladno odredbi članka 186 a ZPP-a dana 16.prosinca 2020.godine obratio ODO-u Split sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a koja činjenica je razvidna iz pregledanog zahtjeva za mirno rješenje spora (list 21-23 spisa), te je iz očitovanja ODO-a Split od 22.ožujka 2021.godine povodom tužiteljevog zahtjeva za mirno rješenje spora (list 24 spisa) razvidno da ODO- Split nije prihvatio tužiteljev zahtjev za mirno rješenje spora, a radi čega je tužitelj sukladno odredbi članka 186 a stavak 5. ZPP-a podnio u zakonskom roku tužbu u predmetnoj pravnoj stvari.

7. Među strankama u ovom postupku je sporna činjenica pripada li tužitelju naknada na ime rente kao izgubljene zarade u visini razlike između mirovine koju prima i plaće koju bi primao za razdoblje od 01.studenog 2019.godine pa do 30.studenog 2020.godine u iznosu od 4.922,57 Eur-a da nije došlo do štetnog događaja i to s obzirom da je tužitelj umirovljen s osnova profesionalne mirovine i da kod istog postoji preostala radna sposobnost, a da se tužitelj nije ni pokušao zaposliti sa preostalom radnom sposobnošću.

8. Što se tiče odgovornosti za spomenuti štetni događaj u kojem je tužitelj stradao šteta se prosuđuje prema odredbama Zakona o službi u oružanim snaga Rh (''NN'' br. 3/02, 58/02, 175/03, 136/04), a koje odredbe propisuju da za štetu koja nastane u vezi sa obavljanjem vojne službe, Republika Hrvatska odgovara prema općim propisima o naknadi štete, te da su ti propisi sadržani u odredbama Zakona o obveznim odnosima. U skladu sa navedenim tužena odgovara za nastalu štetu po načelu pretpostavljene krivnje, a kako to propisuje odredba članka 154.stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' 53/91, 73/91,3/94, 107/95, 7/96, 112/99, 88/01- u daljnjem tekstu ZOO-a). Temeljem odredbe članka 195. ZOO-a je propisano da tko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje, da je dužan naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

9. Na okolnost istaknutog prigovora tužena da se utvrdi u ovom postupku da li je tužitelj bio u mogućnosti profesionalne prekvalifikacije te eventualne mogućnosti novog zaposlenja ovaj sud je izveo dokaz pregledom spisa Pr/222/25 (ranije Pr-666/15), a u kojem spisu je sadržan nalaz i mišljenje vještakinje medicine rada dr. Milane Varinac Barač spec. medicine rada. U tom smislu iz nalaza i mišljenja vještakinje dr. Milane Varinac Barač nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tužitelj dana 12.06.2001.godine za vrijeme izvođenja vojne vježbe odnosno bacanja bombe osjetio jaku bol u lumbalnom segment sa širenjem u lijevu nogu, a kasnije i trnjenjem. Navodi se da je navedeno zdravstveno stanje tužitelju od strane nadležnog tijela HZZO-a priznato kao ozljeda na radu, te da je tužitelj najprije liječen konzervativno, a kasnije zbog izraženih tegoba i prolapse intervertebralnog diskusa u razini L5-S1 da je ipak izvršen operativni zahvat kralježnice i odstranjen intervertebralni disk. Istaknuto je da je nakon operativnog liječenja bila provedena stacionarna fizikalna terapija, te da je tužitelj zbog navedenog zdravstvenog stanja nakon završenog liječenja bio na ocjeni zdravstvene sposobnosti preko zdravstvene komisije MORH-a 2003.godine, a kada je ocjenjeno da zbog nastalog zdravstvenog stanja više nije sposoban za poslove djelatne vojne osobe. Kao razlog je navedeno 60% ozljeda na radu, a 40% bolest, te da je to iz razloga jer da je tužitelj i prije predmetne nezgode imao zdravstvenih problema sa slabinskim dijelom kralježnice upravo u tom segmentu. Navodi se da je tužitelju rješenjem HZMO-a 2004.godine određena profesionalna nesposobnost za rad uz kontraindikacije za poslove djelatne vojne osobe, a kao razlog da se navodi upravo 60 % ozljeda na radu, te 40% bolest. U odnosu na zdravstveno stanje tužitelja nakon predmetne ozljede navedena vještakinja ističe da je nesporno da tužitelj više nije sposoban za poslove djelatne vojne osobe. Istaknuto je da kod donošenja ocjene radne sposobnosti bilo da se radi o zdravstvenoj komisiji MORH-a ili HZMO-a da radna sposobnost se uvijek odnosi na poslove koje je osoba koja se vještači obnašala prije nastanka ozljede (bolesti) te da je tužitelj po zanimanju strojarski tehničar, ali da se radna sposobnost kod njega nije odnosila na to zanimanje budući da je tužitelj obnašao dužnost djelatne vojne osobe u tom momentu te da mu je upravo zato i određena profesionalna nesposobnost za rad. Vještakinja je istakla da tužitelj ima preostalu radnu sposobnost za sve one poslove uključujući i njegovo osnovno zanimanje strojarskog tehničara, ali uz uvjet da ne radi teške fizičke poslove, te dizanje i nošenje teških tereta, te da su teški tereti za muškarce tereti veći od 25 kg. Također je vještakinja istakla da se radna sposobnost nikada ne može određivati u postocima, ali da u medicini postoje dva pojma vezana za rad a da su to zanimanje i uvjeti rada a što da može, ali da ne mora biti isto jer da u jednim uvjetima za npr. zanimanje strojarskog tehničara tužitelj može biti sposoban jer prilikom obavljanja istih ne diže i ne nosi terete te nema tjelesnih naprezanja, a u drugima da može biti nesposoban odnosno ograničeno sposoban. Vještakinja je navela da se sve navedeno odnosi na tužitelja ukoliko bi njegova stručna sprema bila strojarskog tehničara-alatničara. U odnosu na dob tužitelja vještakinja je tada istakla da se tužitelj može prekvalificirati ili doškolovati za druga zanimanja, osim za ona koja zahtijevaju dizanje i nošenje tereta i teška tjelesna naprezanja.

10. Ovaj sud u dokazne svrhe prihvaća sva utvrđenja koja je utvrdila u istovrsnom predmetnom spisu samo za drugo utuženo razdoblje vještakinja Milana Varinac Barač. Iz navedenog razloga je u dokazne svrhe već na pripremnom ročištu u predmetnoj pravnoj stvari održanom 11.srpnja 2022. naloženo tuženoj da zatraži od MORH-a i dostavi sudu podatak je li tužena u vrijeme kad je tužitelj bio umirovljen ponudila tužitelju bilo kakvo radno mjesto sukladno njegovoj preostaloj radnoj sposobnosti, te očitovanje da li je mogla ponuditi tužitelju bilo kakvo radno mjesto sukladno tužiteljevoj preostaloj radnoj sposobnosti. Tužena se podneskom od 16.01.2023.godine (list 107- 108 spisa) decidirano očitovala da je nakon donošenja rješenja Zdravstvene komisije za ocjenu sposobnosti djelatne vojne osobe za djelatnu vojnu službu od 17.srpnja 2003.godine nastupila zakonska zapreka za daljnji rad tužitelja u djelatnoj vojnoj službi i da nije postojala nikakva mogućnost da tužena tužitelju ponudi drugo radno mjesto sukladno njegovoj preostaloj radnoj sposobnosti. Međutim, unatoč navedenom izričitom očitovanju tužene tužena je tijekom ovog postupka i dalje ustrajala na prigovoru da je tužitelj radno sposoban za sva ostala zanimanja i da je bio dužan poduzeti sve potrebne radnje u sprječavanju nastanka štete u vidu izgubljene zarade pa obzirom da to nije dokazao da nema pravo potraživati izgubljenu zaradu za utuženo razdoblje u ovom predmetu.

11. Ovaj sud smatra da je navedeni prigovor tužene u potpunosti neosnovan. Tuženik je sam nakon predmetnog štetnog događaja umirovio tuženika 2003.godine nakon procjene njegovog zdravstvenog stanja od strane zdravstvene komisije, te se očitovao ovom sudu na način da nije postojala nikakva mogućnost da tužitelju ponudi drugo radno mjesto sukladno njegovoj preostaloj radnoj sposobnosti. Upravo je MORH svojim rješenjem od 17.srpnja 2003. ocijenio tužitelja nesposobnim za djelatnu vojnu službu, te je djelatna vojna služba tužitelju prestala uz častan otpust i to temeljem mišljenja vještaka koji je utvrdio opću nesposobnost za rad kod tužitelja. Međutim, stručno povjerenstvo za reviziju 2004.godine razmatrajući ponovno priloženu medicinsku dokumentaciju je smatrao da se radi o profesionalnoj nesposobnosti za rad, a ne općoj nesposobnosti za rad. Sve navedene činjenice je utvrdio ovaj sud u predmetu koji se vodio pod poslovnim brojem Pr-666/15, a koji predmet je ovaj sud pregledao za potrebe ovog spisa i koje su činjenice i sadržane u obrazloženju prvostupanjske presude ovog suda Pr-666/15, a koja presuda je potvrđena i postala je pravomoćna temeljem presude Županijskog suda u Splitu Gž R-23/2019-3 od 14.10.2020.godine. U navedenom smislu iz svega navedenog nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica u ovom postupku da unatoč nespornoj činjenici što je upravo tužena proglasila tužitelja nesposobnim za djelatnu vojnu službu da tužena prilikom takve procjene uopće nije utvrđivala ima li tužitelj preostalu radnu sposobnost ili mogućnost prekvalifikacije pa tužena neosnovano prebacuje krivnju na tužitelja zbog činjenice da se tužitelj nije pokušao zaposliti sa preostalom radnom sposobnošću. Tužitelju nije ništa ponuđeno od strane tužene, štoviše tužena se očitovala da nije postojala nikakva mogućnost da tužitelju ponudi bilo prekvalifikaciju ili bilo koje drugo radno mjesto u skladu sa tužiteljevom preostalom radnom sposobnošću, a proglasila ga je nesposobnim za djelatnu vojnu službu. Potrebno je istaći da tužitelj u konkretnoj situaciji zbog svega navedenog nije ničim doprinio svojoj šteti niti je mogao išta poduzeti u smislu zapošljavanja sa preostalom radnom sposobnošću budući nije odbio ni ponuđeno radno mjesto ni eventualnu prekvalifikaciju od strane tuženika, a isto nije niti mogao odbiti budući mu od strane tužene nije ništa ni ponuđeno. Prema stavu VSRH u odluci Rev 17/09 odlazak u invalidsku mirovinu je zakonsko pravo tužitelja koje je i u konkretnom slučaju tužitelj iskoristio te se time ne smije dovesti u pitanje pravo tužitelja na naknadu štete zbog izgubljene zarade (razlike između onog što ti tužitelj ostvario kao radno sposobna osoba i njegovih ostvarenih prihoda s osnova mirovine). U navedenom smislu činjenica da li je tužitelj tražio i mogao naći posao sa njegovom preostalom radnom sposobnošću nije ni od kakvog značaja u predmetnoj pravnoj stvari kod nesporno utvrđene činjenice da ga je tužena umirovila na način da je proglasila nesposobnim za vojnu službu, a istovremeno mu nije ponudila ni prekvalifikaciju ni nikakvu drugo radno mjesto u skladu sa njegovom preostalom radnom sposobnošću, a za što tužitelj prema mišljenju ovog suda ne može snositi nikakvu krivnju.

12. U odnosu na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva prema službenim relevantnim podacima – izračunu nadležne službe tužene koji je u predmetni spis dostavila tužena uz podnesak tužene od 18.12.2023.godine (list 125 spisa) proizlazi da tužitelja za utuženo razdoblje od 01.studenog 2019.godine do 30.studenog 2020.godine osnovano pripada naknada ne ime rente s naslova izgubljene zarade u sveukupnom iznosu od 4.922,57 Eur-a. Na navedenim priznati iznos glavnice potraživanja sa navedenog pravnog osnova tužitelja pripada i zakonska zatezna kamata koja teče na pojedinačne mjesece iz navedenog izračuna tuženika počev od 5-tog u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a sve sukladno odredbi članka 29.stavka 1. i 2. ZOO- a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 126/21), a koja se zakonska zatezna kamata obračunava do 31.12.2022.godine sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 126/21), a od 01.01.2023.godine pa do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN''156/22).

13. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te je odlučeno kao u točki I/ izreke ove presude.

14. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u ovoj parnici tužena je istome dužna naknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 02.11.2023.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 13.03.2024.godine u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9 točka 2.OT-a-prekid postupka); trošak sastava podneska od 22.09.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 01.10.2025.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 09.10.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 19.11.2025.godine u iznosu od 100 bodova, a što ukupno iznosi 650 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 1.300,00 Eur-a te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 325,00 Eur-a ukupno iznosi 1.625,00 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

U Splitu, 19. siječnja 2026.

S u d a c

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

1/ tužitelju – po punomoćniku

2/ tuženiku-po ODO-u Split