Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
47000 Karlovac
Poslovni broj: P-675/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Karlovcu po sucu Zrinki Ban, u pravnoj stvari tužitelja OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz ZOU Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca, protiv tužene Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupane po Odvjetničkom društvo Porobija & Porobija, odvjetnicima iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 26. studenog 2025., u nazočnosti tužitelja i njegove punomoćnice DĆ, odvjetničke vježbenice u ZOU Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca te punomoćnice tužene OĆH, odvjetnice u OD Porobija & Porobija j.t.d. Zagreb, 19. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženoj Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužitelju OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 4.395,12 EUR sa zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje, od od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09%, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 01. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50% godišnje, od 01. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7,00% godišnje, od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,50% godišnje, od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25% godišnje, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15% godišnje, od 01. srpnja 2025. pa do isplate po stopi od 5,15% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja na pojedine iznose teče kako slijedi:
na iznos od 5,71 EUR tekući počevši od 03.11.2007. pa do isplate, na iznos od 5,74 EUR tekući počevši od 11.12.2007. pa do isplate, na iznos od 5,81 EUR tekući počevši od 09.01.2008. pa do isplate, na iznos od 5,91 EUR tekući počevši od 13.02.2008. pa do isplate, na iznos od 8,83 EUR tekući počevši od 13.03.2008. pa do isplate, na iznos od 8,85 EUR tekući počevši od 07.04.2008. pa do isplate, na iznos od 8,66 EUR tekući počevši od 10.05.2008. pa do isplate, na iznos od 8,65 EUR tekući počevši od 11.06.2008. pa do isplate, na iznos od 8,62 EUR tekući počevši od 08.07.2008. pa do isplate, na iznos od 8,55 EUR tekući počevši od 12.08.2008. pa do isplate, na iznos od 8,54 EUR tekući počevši od 03.09.2008. pa do isplate, na iznos od 9,27 EUR tekući počevši od 10.10.2008. pa do isplate, na iznos od 16,95 EUR tekući počevši od 08.11.2008. pa do isplate, na iznos od 8,79 EUR tekući počevši od 13.12.2008. pa do isplate, na iznos od 23,05 EUR tekući počevši od 13.01.2009. pa do isplate, na iznos od 27,71 EUR tekući počevši od 16.02.2009. pa do isplate, na iznos od 32,00 EUR tekući počevši od 11.03.2009. pa do isplate, na iznos od 22,37 EUR tekući počevši od 11.04.2009. pa do isplate, na iznos od 22,27 EUR tekući počevši od 11.05.2009. pa do isplate, na iznos od 20,29 EUR tekući počevši od 13.06.2009. pa do isplate, na iznos od 20,48 EUR tekući počevši od 08.07.2009. pa do isplate, na iznos od 24,05 EUR tekući počevši od 03.08.2009. pa do isplate, na iznos od 26,65 EUR tekući počevši od 11.09.2009. pa do isplate, na iznos od 24,43 EUR tekući počevši od 03.10.2009. pa do isplate, na iznos od 23,83 EUR tekući počevši od 03.11.2009. pa do isplate, na iznos od 25,17 EUR tekući počevši od 15.12.2009. pa do isplate, na iznos od 30,90 EUR tekući počevši od 12.01.2010. pa do isplate, na iznos od 34,21 EUR tekući počevši od 13.02.2010. pa do isplate, na iznos od 33,03 EUR tekući počevši od 12.03.2010. pa do isplate, na iznos od 36,13 EUR tekući počevši od 13.04.2010. pa do isplate, na iznos od 43,33 EUR tekući počevši od 14.05.2010. pa do isplate, na iznos od 45,95 EUR tekući počevši od 14.06.2010. pa do isplate, na iznos od 53,09 EUR tekući počevši od 13.07.2010. pa do isplate, na iznos od 45,18 EUR tekući počevši od 11.08.2010. pa do isplate, na iznos od 64,54 EUR tekući počevši od 13.09.2010. pa do isplate, na iznos od 58,63 EUR tekući počevši od 13.10.2010. pa do isplate, na iznos od 59,76 EUR tekući počevši od 11.11.2010. pa do isplate, na iznos od 67,63 EUR tekući počevši od 10.12.2010. pa do isplate, na iznos od 80,28 EUR tekući počevši od 12.01.2011. pa do isplate, na iznos od 66,56 EUR tekući počevši od 14.02.2011. pa do isplate, na iznos od 72,02 EUR tekući počevši od 14.03.2011. pa do isplate, na iznos od 67,43 EUR tekući počevši od 13.04.2011. pa do isplate, na iznos od 76,78 EUR tekući počevši od 16.05.2011. pa do isplate, na iznos od 89,59 EUR tekući počevši od 16.06.2011. pa do isplate, na iznos od 103,12 EUR tekući počevši od 26.07.2011. pa do isplate, na iznos od 4,92 EUR tekući počevši od 23.08.2011. pa do isplate, na iznos od 114,92 EUR tekući počevši od 23.08.2011. pa do isplate, na iznos od 96,44 EUR tekući počevši od 15.09.2011. pa do isplate, na iznos od 87,30 EUR tekući počevši od 15.10.2011. pa do isplate, na iznos od 87,90 EUR tekući počevši od 15.11.2011. pa do isplate, na iznos od 89,17 EUR tekući počevši od 15.12.2011. pa do isplate, na iznos od 97,06 EUR tekući počevši od 14.01.2012. pa do isplate, na iznos od 98,86 EUR tekući počevši od 13.02.2012. pa do isplate, na iznos od 98,93 EUR tekući počevši od 09.03.2012. pa do isplate, na iznos od 96,72 EUR tekući počevši od 06.04.2012. pa do isplate, na iznos od 98,64 EUR tekući počevši od 17.05.2012. pa do isplate, na iznos od 100,04 EUR tekući počevši od 15.06.2012. pa do isplate, na iznos od 97,34 EUR tekući počevši od 10.07.2012. pa do isplate, na iznos od 97,25 EUR tekući počevši od 14.08.2012. pa do isplate, na iznos od 89,46 EUR tekući počevši od 15.09.2012. pa do isplate, na iznos od 95,99 EUR tekući počevši od 16.10.2012. pa do isplate, na iznos od 96,98 EUR tekući počevši od 06.10.2012. pa do isplate, na iznos od 96,38 EUR tekući počevši od 05.12.2012. pa do isplate, na iznos od 88,35 EUR tekući počevši od 21.01.2013. pa do isplate, na iznos od 95,05 EUR tekući počevši od 04.03.2013. pa do isplate, na iznos od 93,72 EUR tekući počevši od 07.03.2013. pa do isplate, na iznos od 97,55 EUR tekući počevši od 12.04.2013. pa do isplate, na iznos od 89,68 EUR tekući počevši od 05.06.2013. pa do isplate, na iznos od 90,36 EUR tekući počevši od 24.06.2013. pa do isplate, na iznos od 88,41 EUR tekući počevši od 06.08.2013. pa do isplate, na iznos od 77,56 EUR tekući počevši od 07.10.2013. pa do isplate, na iznos od 18,23 EUR tekući počevši od 14.10.2013. pa do isplate, na iznos od 94,15 EUR tekući počevši od 14.10.2013. pa do isplate, na iznos od 94,15 EUR tekući počevši od 14.10.2013. pa do isplate, na iznos od 94,48 EUR tekući počevši od 15.11.2013. pa do isplate, na iznos od 96,07 EUR tekući počevši od 05.12.2013. pa do isplate, na iznos od 93,72 EUR tekući počevši od 16.01.2014. pa do isplate , sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženoj Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužitelju OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.592,30 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 19. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
i r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva izvršena u podnesku od 24. kolovoza 2022., a koji tužbeni zahtjev je u odnosu na tijek kamate i valutu EUR ponovno specificiran podneskom od 21. studenog 2025.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da je 20. prosinca 2006. s tuženom sklopio ugovor o kreditu broj 3208115954/06, kojim ugovorom je podignuo kredit u iznosu od 25.478,84 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita te sa promjenjivom kamatnom stopom koja je određene u skladu s Odlukom tužene te je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 5,00% godišnje. Navodi kako je u ugovor o kreditu tužena ugradila odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovi jednostrane odluke tužene, ali o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, što je protivno čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (˝Narodne novine˝, broj: 79/07, 125/07 i 79/09), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora i za vrijeme njegovog izvršavanja, s time da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (čl. 102. ZZP). Osim što je promjena kamatne stope nepoštena i ništetna na temelju propisa o zaštiti potrošača, ona je ništetna i na temelju odredaba Zakona o obveznim odnosima, jer ugovorom nisu utvrđeni podaci na temelju kojih bi se kamatna stopa mijenjala. Ujedno je tužena s tužiteljem ugovorila i valutnu klauzulu u CHF koja je isto tako ugovorena na način da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo što je protivno odredbi čl. 96. i 97. ZZP-a, pa je posljedica nepoštenosti te ugovorne odredbe također ništetnost. Navodi da je VTS RH donio pravomoćnu presudu kojom je proglasio valutnu klauzulu u CHF nepoštenom i ništetnom, kao i ugovornu klauzulu o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke i u odnosu na tuženu i ta presuda je pravno obvezujuća za sve vrste potrošačkih ugovora pa tako i za predmetni ugovor. Ističe kako je na temelju članka 118. Zakona o zaštiti potrošača te članka 502c. Zakona o parničnom postupku pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezujuća za sve prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Obzirom se radilo o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, o pravnoj osnovi ove tužbe već postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj:
P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamate i valutnu kaluzulu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske koja obvezuje sve ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene protiv tuženog trgovca, a što se odnosi i na ovaj predmet. Tužitelj navodi i kako ovom tužbom traži vraćanje onog što je tužena primila po osnovi ništetnih odredbi ugovora o promjenjivim kamatama prema Odluci banke i valutnoj klauzuli u CHF zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa pa do isplate. Tužitelj navodi da je plaćajući rate kredita koje su se temeljile na ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke i valutnoj klauzuli u CHF preplatio svoju obvezu te da mu je banka dužna vratiti iznose koje je primila temeljem ništetnih odredbi. Tužitelj je stoga postavio tužbeni zahtjev na isplatu novčanog iznosa sa zateznim kamatama, a koji iznos će tužitelj specificirati nakon nalaza i mišljenja vještaka, a koji iznos se odnosi na isplatu po osnovi ništetnih odredbi ugovora o promjenjivim kamatama prema Odluci banke i valutnoj klauzuli u CHF. Tužitelj traži od suda i da sud naloži tuženoj da mu naknadi trošak ovog postupka.
2. U odgovoru na tužbu tužena u bitnome navodi kako u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te ističe prigovor zastare i prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer su i druge osobe otplaćivale kredit. Smatra da kolektivna tužba nije prekinula zastarni rok jer tužitelj nije bio stranka kolektivnog postupka. Nadalje navodi kako je korisnik kredita, odnosno tužitelj bio upoznat s valutnim rizikom i to je jasno navedeno u članku 1. predmetnog ugovora. Navodi da je valutna klauzula izrijekom zakonom dopuštena i ne može biti ništetna zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Smatra da nije sporna niti ugovorena kamatna stopa jer je ugovorena sukladno članku 1021. Zakona o obveznim odnosima. Ističe kako banka nije znala niti je mogla/morala znati za rast tečaja CHF. Tužena u odgovoru na tužbu također ističe kako je prilikom sklapanja ugovora tužitelju pružila sve potrebne informacije, a na strani banke nije postojalo bilo kakvo znanje o budućem kretanju tečaja te se stoga od banke ne može očekivati da klijenta informira o nečemu o čemu ni sama nema saznanja, odnosno o budućem kretanju tečaja. Navodi da se od 1. siječnja 2013. kamata sastojala od fiksnog dijela i objektivnog parametra te se mijenjala ovisno o izmjeni varijabilnog parametra o čemu je korisnik kredita obaviješten. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužitelju da tuženoj naknadi trošak postupka.
3. U dokaznom postupku, a radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju u spisu. Nadalje, sud je proveo i financijsko vještačenje po D&S d.o.o. Karlovac te izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka (list 128-137 spisa) te saslušao tužitelja kao stranku (list 154 i 247-248 spisa).
3.1. Iako je na ročištu održanom 14. siječnja 2022. punomoćnik tužitelja odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje tužitelja ističe se kako je isti ipak bio saslušan na ročištu održanom 26. studenog 2025., unatoč protivljenju tužene, obzirom i iz samog obrazloženja rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 7. listopada 2024., poslovni broj Gž-868/2024-2 kojim je ukinuta ranije donesena presuda u ovom postupku, proizlazi kako je potrebno saslušati tužitelja kako bi se utvrdilo njegovo svojstvo potrošača u ovom postupku.
4. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 24. kolovoza 2022., a koji tužbeni zahtjev je u odnosu na tijek kamate i valutu EUR ponovno specificiran podneskom od 21. studenog 2025., u skladu s nalazom vještaka preinačio tužbeni zahtjev na način da na ime preplaćenih kamata i preplaćenog tečaja u CHF po kreditu podignutom u CHF potražuje novčani iznos od ukupno 4.395,12 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja pojedinog iznosa.
4.1. Ističe se i kako je tužitelj u tužbi ispravno postavio tužbeni zahtjevu na način da je tražio od suda da donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev na isplatu novčanog iznosa sa zateznim kamatama, a koji iznos će tužitelj specificirati nakon nalaza i mišljenja vještaka i koji iznos se odnosi na isplatu po osnovi ništetnih odredbi ugovora o promjenjivim kamatama prema Odluci banke i valutnoj klauzuli u CHF, a što je tužitelj i učinio podnescima od 24. kolovoza 2022. i 21. studenog 2025.
5. Tuženik se protivio preinaci tužbe, a u slučaju da sud dopusti preinaku, tuženik je istaknuo prigovor zastare i u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev.
6. Ovaj sud dopustio je preinaku tužbe postavljanjem tužbenog zahtjeva na način kako je on postavljen u podnesku tužitelja od 24. kolovoza 2022. i 21. studenog 2025. obzirom je tužba preinačena nakon provedenog financijskog vještačenja pa sukladno odredbi članka 190. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj:
53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019, 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – u daljnjem tekstu: ZPP) tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Nema krivnje tužitelja koji je tek nakon provedenog financijskog vještačenja, mogao utvrditi visinu svog potraživanja i po njemu konačno postaviti tužbeni zahtjev, slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja.
7. Tužbeni zahtjev konačno specificiran podneskom od 21. studenog 2025. je osnovan.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat utuženog iznosa s osnova preplaćene kamate po ugovoru u kreditu sklopljenog s tuženom i s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valutne CHF (promjene tečaja) te on svoj zahtjev zasniva na ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i ugovorne odredbe kojim je ugovoren švicarski franak (CHF) kao valuta uz koju je vezana glavnica.
9. Nije sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita i tužena, kao kreditor sklopili ugovor o kreditu broj 3208115954/06 dana 20. prosinca 2006. za kupnju motornog vozila, kojim je tužena odobrila tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 25.478,84 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita, uz rok otplate od 84 mjeseca te početnu redovnu kamatu po kamatnoj stopi od 5,00% godišnje. Nadalje, nije sporno niti da je u članku 2. predmetnog ugovora ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.
10. Ističe se kako se radi o potrošačkom kreditu pa tužitelj u konkretnom slučaju ima status potrošača. Naime, tužitelj ima status potrošača u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/2003. – dalje: ZZP/03) obzirom ugovor o kreditu nije sklopljen u svrhu koja bi bila namijenjena njegovom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Radilo se o namjenskom kreditu za kupnju vozila koje je tužitelj koristio, a koristi i danas za svoje osobne potrebe, odnosno u privatne svrhe te isti vozilo nije koristio za potrebe svog posla te nije vlasnik nikakvog obrta niti trgovačkog društva.
11. Nije sporno da je kredit u cijelosti isplaćen i da ugovor nije konvertiran u EUR.
11.1. Nesporno je i da je tužena u nekoliko navrata za trajanja otplate kredita povećavala kamatnu stopu te da se za vrijeme trajanja otplate kredita mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu, a što je dovelo do povećanja mjesečnog anuiteta.
12. U ovom postupku utvrđeno je:
- da je donesena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH, poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,
- da je donesena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Revt-2221/18 od 3. rujna 2019.,
- da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je između ostalih banaka i ovdje tužena banka, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače u potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.
12.1. Inače izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je i ista glasi:
da je ovdje tužena u razdoblju od 01.01.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.01.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je ovdje tužena u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
12.2. Nadalje, u navedenom kolektivnom sporu utvrđeno je da prosječni potrošač nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik "valute utočišta" koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten. Osim toga, utvrđeno je da su tužene banke, među kojima je i tužena, u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a sve suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ("Narodne novine", broj: 96/2003.), tim više što je predmetni ugovor unaprijed formuliran od strane tužene i da u konkretnom slučaju tužitelj nije imao utjecaj na njegov sadržaj. Time je odlučeno o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da su tužene banke, tako i tužena, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni tečaja švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u CHF, a iz dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi kojima se glavnica veže uz valutu CHF te informirano odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama.
13. Obzirom se tužitelj pozvao na pravno utvrđenje iz navedenog kolektivnog spora, sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/2014., 110/2015. i 14/2019. – dalje: ZZP) i 502.c ZPP-a sud je vezan za utvrđenja iz navedenih odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača. Radi se o direktnom učinku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu.
14. Identično je bilo propisano i ranijim Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/2007., 125/2007., 79/2009., 89/2009., 75/2009., 133/2009., 78/2012., 56/2013. – dalje ZZP/07) i to člankom 138a. kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
15. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj: Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i pritom naglašava da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude poslovni broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.
16. Obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom te je ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama članka 138.a ZZP/07, članka 118. ZZP-a i članka 502.c ZPP-a tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.
17. U postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno je utvrđeno da su sporne odredbe ništetne jer o njima banke (među njima i tužena) nisu pojedinačno pregovarale s potrošačima stoga i u ovom postupku vrijedi presumpcija da se o pojedinoj odredbi nije pregovaralo pa je na tuženoj ležao teret dokaza da dokaže protivno.
18. Ističe se i kako ugovaranjem promjene kamatne stope na način da je tuženik kao banka ovlašten jednostrano izvršiti promjenu visine i načina obračuna kamatne stope sukladno Odluci banke, bez navođenja niti jednog mjerljivog kriterija o kojem takva promjena visine i načina obračuna kamatne stope ovisi (i na što tužitelj kao druga ugovorna stranka nikako ne može utjecati), ima za posljedicu to da činidba nije određena niti odrediva u smislu odredbe članka 269. stavka 2. i članka 272. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005. i dr. – dalje: ZOO). Upravo zbog navedenog, prema odredbi članka 271. ZOO-a takva činidba je nedopuštena.
19. Obzirom da tužitelj ima status potrošača u smislu odredbe članka 3. ZZP/03, jer ugovor o kreditu nije sklopljen u svrhu koja bi bila namijenjena njegovom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, nepoštenost ugovornih odredbi može se ocjenjivati i u okviru odredbi Zakona o zaštiti potrošača.
20. Prema odredbi članka 59. ZZP/03 ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a posebno: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu. Stoga, predmetni ugovor predstavlja potrošački ugovor pa se može raspravljati o nepoštenosti njegovih odredbi s osnove Zakona o zaštiti potrošača.
21. Prema odredbi članka 81. stavka 1. ZZP/03, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi članka 81. stavka 2. ZZP/03 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje, sukladno odredbi članka 87. stavka 1. ZZP/03, nepoštena ugovorna odredba je ništava. Odredbom članka 81. stavkom 4. ZZP/03 propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
22. Dakle, na tuženiku je teret dokazivanja da je sa tužiteljem pojedinačno pregovarao o odredbi Ugovora o kreditu kojom je ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa i to u skladu s važećim odlukama tužene i odredba ugovora o valutnoj klauzuli. Međutim, tijekom ovog postupka tuženik to nije dokazao
23. Tijekom ovog postupka, tužitelj je saslušan na okolnost o tome je li se pregovaralo o pojedinim odredbama ugovora, a iz njegova iskaza (list 154 i 247-248 spisa) proizlazi:
- da je kredit podignuo radi kupnje vozila, a koje vozilo je koristio u privatne svrhe
- da ga je u auto kući gdje je potpisao ugovor o kreditu dočekao već unaprijed pripremljeni ugovor koji je on samo mogao potpisati ili ne potpisati te mu nitko nije objasnio ništa o posljedicama promjene tečaja CHF i o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno da mu te odredbe ugovora nisu uopće objašnjavanje
- da mu je ponuđeno sklapanje ugovora samo u CHF valuti kao najpovoljnijem načinu dobivanja kredita te on nije znao da bi tečaj CHF mogao varirati tijekom otplate
23.1. Iz iskaza tužitelja jasno proizlazi da mu banka prilikom sklapanja ugovora nije pružila sve potrebne informacije u pogledu vezanosti glavnice za CHF te u pogledu odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Slijedom toga, neodlučni su navodi tuženika da su odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi bile jasne, uočljive i razumljive i da se o njima pojedinačno pregovaralo, što uostalom tuženik nije dokazao da se o osporenim odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo u smislu da je prilikom sklapanja ugovora tužena banka pružila tužitelju sve potrebne informacije, kao ni da su odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi tužitelju, kao prosječnom potrošaču, bile jasne i razumljive.
23.2. Ističe se kako nije osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije koji je istaknula tužena, obzirom iz ugovora o kreditu, a i iz samog iskaza tužitelja proizlazi kako je on podignuo predmetni ugovor o kreditu. Ističe se kako je životno da su poneke uplate kredita u ime tužitelja vršile druge osobe koje sa njime žive u kućanstvu po njegovom nalogu, kao što je u konkretnom slučaju poneke uplate izvršila IĆ.
24. Neosnovano tužena ističe i da je utvrđenje suda u suprotnosti sa shvaćanjima Suda EU u primjeni Direktive 93/13/EEZ obzirom stav da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje su tužiteljici u vrijeme ugovaranja bile nerazumljive predstavlja primjenu prakse Suda EU u predmetima C-26/13 od 30. travnja 2014., C- 51/17 od 17.siječnja 2017. TP Bank Nyrt., C-118/17 od 14. ožujka 2019. Dunai i C- 70/17 i C-179/17 26. ožujka 2019. Abanca Corporación Bancaria.
25. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje kako su odredbe Ugovora o kreditu, kako o promjenjivoj kamatnoj stopi, tako i o valutnoj klauzuli, nepoštene, a time i ništetne jer se o istima nije pojedinačno pregovaralo pa već sama činjenica da u trenutku sklapanja ugovora postoje dva promjenjiva elementa, tečaj valute švicarskog franka i stopa ugovorne kamate, o kojima ovisi visina obveze korisnika kredita, uzrok su određene neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita.
26. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po D&S d.o.o. Karlovac. Zadatak vještaka bio je utvrditi koliki je iznos tužitelj preplatio na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj ugovorom o kreditu i iznosa kamata obračunatih prema odlukama banke o promjeni kamatnih stopa u mjesečnim iznosima i ukupno te koliki je iznos tužitelj preplatio na ime razlike u valuti CHF između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je kredit isplaćen i iznosa koje je tužitelj platio zbog rasta tečaja CHF u mjesečnim iznosima i ukupno.
27. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da je tužitelj zbog promjene kamatnih stopa kredit platio 1.509,29 CHF više nego što bi platio da se kamatna stopa nije mijenjala. Ova razlika, radi promjene kamatne stope, iskazana u kunama prema srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća svake uplate iznosi ukupno 8.452,57 kn. Pojedinačne iznose razlika vještak je iskazao u tablici koja se nalazi u prilogu nalaza vještaka u stupcu 19 u CHF, a u stupcu 20 u kunama. Nadalje, utvrđeno je da razlika s osnove valutne klauzule, zbog promjene tečaja u razdoblju otplate kredita po kojem je kredit bio obračunavan i plaćen i početnog tečaja po kojem je kredit iskorišten iznosi ukupno 24.662,44 kn. Pojedinačne iznose razlika vještak je iskazao u tablici koja se nalazi u prilogu nalaza vještaka u stupcu 21.
27.1. Zaključno, vještak zaključuje da ukupna razlika po obje osnove iznosi 33.115,01 kn i prikazana je u svakomjesečnim iznosima u stupcu 22 tablice u prilogu nalaza vještaka.
27.2. Nalaz vještaka dostavljen je strankama te tužitelj nije imao prigovora, dok je tužena isticala kako je tužitelj kao osnovu tužbenog zahtjeva uzeo samo izračun sudskog vještaka kojim je izračunao više plaćeno u odnosu na tečajnu razliku, a ne i ono što je manje plaćeno.
27.3. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, jasnim i preciznim. Vještak je nalaz i mišljenje dao u skladu i u okviru zadatka koji mu je postavio sud i prema pravnoj ocjeni spora koju je dao ovaj sud. Ističe se kako stranke nisu imale prigovora na matematički izračun vještaka, već su prigovori tužene isključivo pravne prirode.
27.4. U odnosu na navod tuženika da sud treba uzeti u obzir i negativne izražene vrijednosti ističe se da iako je sud u ovom postupku, a isključivo radi potpunog i preciznog utvrđenja činjeničnog stanja izvještačio i utvrdio i negativne razlike koje su nastale radi promjene kamatne stope i tečaja CHF u odnosu na HRK, usvojen je tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka, bez uračunavanja negativnih razlika obzirom da u odnosu na iste tužena u ovom postupku nije postavila nikakav zahtjev, dakle niti protutužbu niti prigovor o prijeboju, pa sud smatra da bez postavljenog zahtjeva tuženiku ne može priznati negativne razlike i za to umanjivati tužbeni zahtjev tužitelja. Sud smatra da tuženik nije time podmirio dio dugovanja pa da bi sud to uzeo u obzir kao utvrđeno činjenično stanje bez valjanog zahtjeva tuženika, već da to potraživanje predstavlja posebno potraživanje, potpuno jednako kao i ono tužitelja i kao takvo zahtijeva valjano postavljeni zahtjev, kao što je i tužitelj morao postaviti valjani zahtjev.
27.4.1. Ističe se kako je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. naveo da kada tuženica samo općenito, kao u ovom slučaju, stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate. Nadalje, naveo je i da u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita.
28. Predmet ovog spora je tužiteljev restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 323. ZOO-a prema kojoj svaka od stranaka može zahtijevati povrat onoga što je dala u ispunjenju ništetnog ugovora ili u ovom slučaju ništetne ugovorne odredbe.
29. Obzirom se radi o restitucijskom zahtjevu, ugovorne strane dužne su vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora.
30. Osim toga, prema članku 1111. ZOO-a kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti, ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Prema stavku 3. istog članka obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Nakon što je utvrđeno da su predmetne ugovorne odredbe ništetne, ima se uzeti da se osnova nikada nije ostvarila, budući se za ono što je ništetno uzima da nije ni nastalo. Ništetnost nastaje ex tunc, odnosno od samog zaključenja posla.
31. Prema članku 1115. ZOO-a kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
32. Tuženik je, obzirom na utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, nepošteni stjecatelj, jer je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, čime je povrijedio odredbe tada važećeg ZZP/03., odnosno ZZP/07., te ZOO-a. Radi toga mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredaba, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.
32.1. U odnosu na prigovor tužene o neosnovanosti zahtjeva tužitelja u dijelu zatraženih kamata nakon 1. siječnja 2013. obzirom je prema njezinim navodima nakon tog datuma tužena definirala redovnu kamatu uz primjenu objektivnih parametra na način da je kamatna stopa vezana uz fiksni i varijabilni dio o čemu je tužitelj obaviješten obaviješću od 8. siječnja 2013. ističe se kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev 1172/2018-2 od 19. ožujka 2019. zauzeo pravno shvaćanje da ni ta promjena nije učinjena u skladu s odredbama ZOO-a, ZZP/03 i Direktive 93/13/EEZ, s obzirom da je i o toj promjeni tužitelj obaviješten bez obrazloženja slanjem obavijesti od 8. siječnja 2013., u kojoj je obavijesti samo navedeno da kamatna stopa od 7,35% ostaje nepromijenjena (iako je već i izmjena na 7,35% učinjena u suprotnosti sa zakonima), a niti za ostatak tako određene kamate nije s tužiteljem pojedinačno pregovarano, niti je tužitelju o tome dana bilo kakva mogućnost očitovanja (o tome prihvaća li ili ne prihvaća kamatne stope u navedenoj visini).
33. Neosnovan je i tuženikov prigovor zastare.
33.1. Kao posljedica utvrđenja ništetnosti pojedinih odredaba ugovora, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost, kako je to zaključio Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela 30. siječnja 2020.
33.2. U međuvremenu je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. dao objedinjeno pravo shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, prema kojemu: ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
33.3. Kolektivna tužba u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/2012 podnesena je 4. travnja 2012., a u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. (danom donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž-7129/13), dok je u odnosu na ugovorenu valutu CHF presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna 14. lipnja 2018. (danom donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž-6632/2017).
33.4. Dakle, podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu (4. travnja 2012.) u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude, poslovni broj: Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. zastara počela ponovno teći u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude, poslovni broj: Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018. zastara počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare.
33.5. O tome je pravno shvaćanje zauzeto i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., a koja je donesena povodom revizije (revizija podnesena protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj: Gž-820/17 od 29. lipnja 2017.) gdje je zauzeto shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.
33.6. U odnosu na zastarni rok, prije svega treba reći da kod instituta stjecanja bez osnove nije predviđen posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti članak 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.
33.7. Tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 7. lipnja 2019. Obzirom zastarni rok od pet godina počinje teći od dana donošenja presude pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske koja je donesena 13. lipnja 2014. u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu te 14. lipnja 2018. kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna i u odnosu na valutu, to proizlazi da je tužba podnesena unutar zastarnog roka od pet godina pa istaknuti prigovor zastare nije osnovan.
33.7.1. Također se ističe i kako je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 27. svibnja 2024. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Slijedom toga, nije osnovan prigovor zastare koji je istaknuo tuženik niti u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev, a koji je preinačen nakon provođenja financijskog vještačenja.
34. Slijedom navedenog, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja za iznos koji je tužitelj specificirao nakon provedenog financijskog vještačenja i odlučiti kao u točki I. izreke presude.
35. Trošak tužitelja sastoji se od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR, sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023. – dalje: Tarife/23), za sastav podnesaka od 2. listopada 2019., 13. veljače 2020., 24. kolovoza 2022., 4. ožujka 2024., 2. prosinca 2024. i 21. studenog 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svaki, sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife/23, za sastav podnesaka od 11. siječnja 2022., 17. siječnja 2022. i 20. svibnja 2024. u iznosu od 50,00 EUR za svaki, sukladno Tbr. 8. t. 4. Tarife/23, a ne u traženom iznosu od 200,00 EUR za svaki, zatim za zastupanje na ročištima od 20. siječnja 2020., 14. siječnja 2022., 6. ožujka 2024. i 26. studenog 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako, sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife/23 te za zastupanje na ročištima za objavu presude 16. travnja 2024. i 9. siječnja 2026. u iznosu od 100,00 EUR za svako, sukladno Tbr. 9. t. 3. Tarife/23, a koji trošak valja uvećati za PDV po stopi od 25% u iznosu od 637,50 EUR. Tužitelju je nadalje priznat trošak plaćenog predujma za financijskog vještaka u iznosu od 331,80 EUR (potvrda o uplati – list 125 spisa) te trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 73,00 EUR (potvrda o uplati – list 1 spisa), pa ukupni trošak ovog parničnog postupka iznosi 3.592,30 EUR, a na koji trošak je tužitelju dosuđena pripadajuća zatezna kamata koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, slijedom čega je na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke presude.
35.1. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak pristojbe na presudu u iznosu od 90,40 EUR obzirom isti neće biti ni pozivan na plaćanje pristojbe na presudu jer je Zakonom o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 51/2023.) i to člankom 6. istog propisano kako su potrošači u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi te trošak sastava podnesaka od 13. svibnja 2024. i 11. travnja 2025. obzirom isti nisu bili nužni za vođenje ovog postupka.
36. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Karlovcu 19. siječnja 2026.
Sudac: Zrinka Ban
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8 ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335 st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
U slučaju iz čl. 335. st. 9. ZPP-a sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP). Žalba se putem ovog suda podnosi županijskom sudu, pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.
Dostavljeno:
1. ZOU Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca
2. OD Porobija & Porobija j.t.d. Zagreb
