REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj:6.P-72/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Snježani Polgar, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Leu Farkašu odvjetniku iz Požege, protiv tuženika BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Velimiru Galiću, odvjetniku iz Požege, radi isplate, v.p.s. 3.346,91 EUR i u pravnoj stvari protutužitelja BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Velimiru Galiću, odvjetniku iz Požege, protiv protutuženika EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Leu Farkašu odvjetniku iz Požege, radi isplate, v.p.s. 618,53 EUR, izvan ročišta dana 19. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se postojanje tužiteljeve tražbine prema tuženiku u iznosu od 2.270,82 EUR.

II. Utvrđuje se postojanje tuženikove tražbine prema tužitelju u iznosu od 618,53 EUR.

III. Navedene tražbine se prebijaju pa se tuženiku BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nalaže da tužitelju EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime novčanog iznosa kojega je tuženik primio od Republike Hrvatske na ime i za račun tužitelja isplati novčani iznos od 1.652,29 EUR zajedno s zakonskim kamatama na taj iznos koje teku od dana primitka svakog pojedinačnog novčanog iznosa na račun tuženika do isplate po stopi koja se određuje od 1. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022.g. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 1. siječnja 2023.g. do 31. prosinca 2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila za svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

- na iznos od 59,89 eura od dospijeća 16. veljače 2023.g. do isplate,

- na iznos od 371,56 eura od dospijeća 21. ožujka 2023.g. do isplate,

- na iznos od 411,37 eura od dospijeća 20. travnja 2023.g. do isplate,

- na iznos od 398,10 eura od dospijeća 20. svibnja 2023.g. do isplate,

- na iznos od 411,37 eura od dospijeća 27. lipnja 2023.g. do isplate,

sve to u roku od petnaest dana.

IV. Odbija se tužitelj EV sa preostalim djelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.694,62 EUR

V. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka

Obrazloženje

1. EV podnio je tužbu protiv BV radi isplate iznosa od 3.346,91 EUR.

1.1. Ističe da je tuženiku dana 21. 9. 2022. god dao nalog da njegovu nekretninu preda na raspolaganje raseljenim osobama iz Ukrajine, zbog čega mu je izdao punomoć da može u njegovo ime i za njegov račun, kao vlasnika nekretnine u naravi kuće na adresi [adresa], sklopiti ugovor o najmu stambene jedince za stambeno zbrinjavanje raseljenih osoba iz Ukrajine s Republikom Hrvatskom, Ministarstvom unutarnjih poslova, kao najmoprimcem te predati predmetnu nekretninu u posjed djelatnicima Ravnateljstva civilne zaštite.

1.2. Istom punomoći opunomoćio je tuženika da novčani iznos naznačen u ugovoru u najmu koji je određen u skladu s odlukom Vlade RH o financiranju troškova za stambeno zbrinjavanje raseljenih osoba iz Ukrajine od 23.3.2022. prima za tužitelja na svoj račun otvoren u Zagrebačkoj banci.

1.3. Temeljem navedene punomoći tuženik je sklopio s Republikom Hrvatskom, Ministarstvom unutarnjih poslova ugovor o najmu stambene jedinice za stambeno zbrinjavanje raseljenih osoba iz Ukrajine dana 26. 9. 2022., te aneks ugovora od 20. 12. 2022., 21. 12. 2022. i 24. 3. 2023.

1.4. Tuženik, je sukladno navedenim ugovorima, čitavo vrijeme dok je bio punomoćnik, na svoj račun primao novčanu naknadu za tužitelja.

1.5. Tužitelj nadalje ističe da je u svibnju 2023. boravio u [adresa] te pozvao tuženika da mu položi račune a kako je isti odbio položiti račune raskinuo je ugovor s tuženikom 31. 5. 2023.

1.6. Prema podatcima Ravnateljstva za robne zalihe proizlazi da je RH na račun tuženika po osnovi navedenog ugovora o najmu isplatila novčani iznos od 3.346,91 EUR.

1.7. Kako tuženik po pozivu tužitelja nije uplatio navedeni novčani iznos, predlaže da sud naloži tuženiku isplatu iznosa od 3.346,91 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose najamnine počev od 24. studenoga 2022. do 27. lipnja 2023.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 141-143) navodi da je točno da mu je tužitelj izdao punomoć, u kojoj ga je ovlastio da za njegovu nekretninu može potpisati Ugovor o najmu stambene jedinice za stambeno zbrinjavanje raseljenih osoba iz Ukrajine s RH, Ministarstvom unutarnjih poslova, kao najmoprimcem, te da nakon potpisivanja istu nekretninu preda u posjed djelatnicima Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstvu civilne zaštite, s time da se novčani iznos naznačen u predmetnom ugovoru, a koji je određen u skladu s Odlukom Vlade RH o financiranju troškova za stambeno zbrinjavanju raseljenih osoba iz Ukrajine u pojedinačnom smještaju od 23.03.2002 godine na ime korištenja predmetne stambene jedinice, uplaćuje na njegov račun.

2.1. Tuženik ističe da prema iznesenom nije osnovan navod iz tužbe da bi taj novac tuženik trebao primati za račun tužitelja, niti to proizlazi iz gore spomenute punomoći. Naime, prije nego što je tužitelj izdao tu punomoć, u telefonskom razgovoru mu je rekao da on ima namjeru samo pomoći raseljenim osobama iz Ukrajine, te da ne želi bilo kakvu korist ostvariti iz tog odnosa.

2.2. Ne osporava da je sa RH sklopio Ugovor broj 1133/22, te anekse, no da je o svemu uredno obavještavao tužitelja, rekao mu je da je dobiveni novac od RH uredno utrošio za plaćanje režijskih troškova osoba koje su stanovale u tužiteljevoj kući, međutim da se tužitelj na to nije obazirao.

2.3. Tuženik nadalje ne osporava da je od RH primio na svoj račun iznos od ukupno 3.346,91. EUR, da je više puta rekao tužitelju da je gore navedeni iznos koji je RH položila na njegov račun (a koje tužitelj zahtjeva od tuženika da mu plati) uplatio za režijske troškove koje su imale osobe koje su stanovale u njegovoj kući (struja, voda, plin i dr.) Tuženik je dakle sva sredstva koja su od RH prebačena na njegov račun, uplatio za namirenje gore navedenih režijskih troškova za usluge koje su koristile osobe koje su stanovale u kući tužitelja.

2.4. Tuženik je inače sve uplate od RH primao preko svog obrta [obrt], kojeg je vlasnik, pa je na primljene iznose plaćao i porez, pa stoga potražuje od tuženika, da mu vrati nazad uplaćene iznose koje je umjesto njega platio na ime poreza i to ukupno 618, 53 eura.

2.5. Kako mu tužitelj treba vratiti gore navedeni iznos, koji je za njega neosnovano platio, iz tog osnova, tuženik-protutužitelj, podnosi protutužbu kojom zahtjeva da sud naloži tužitelju isplatu navedenog iznosa sa zakonskim zateznim kamatama.

3. EV kao protutuženik u odgovoru na protutužbu osporava protutužbeni zahtjev u cijelosti.

3.1. Ističe da je neposredno nakon početka agresije Rusije na Ukrajinu protututžitelju- tuženiku, a koji je za njegov račun brinuo o njegovoj kući dok je isti u Kanadi, naložio da njegovu kuću ustupi izbjeglicama iz Ukrajine te je izjavio protutužitelju - tuženiku da ne želi uzeti najamninu od ukrajinskih izbjeglica, kojeg stava je i danas. Tek naknadno i to na traženje upravo protutužitelja – tuženika, izdao mu je punomoć da zaključi ugovor s Republikom Hrvatskom i da prima za njega novčanu naknadu od RH.

3.2. Tuženik je prezentirao da će od naknade od Republike Hrvatske podmirivati režije za predmetnu nekretninu, dok je dotad (a i nakon zaključenja ugovora) novac za režije za koje je tuženik tvrdio da je podmirio za tužitelja, tužitelj uplaćivao tuženiku.

3.3. Navodi, da ga tuženik međutim nije obavijestio da je zaključio ugovor s RH, da RH uplaćuje naknadu na tuženikov račun za tužitelja i koliko je naknade od RH primio za tužitelja. Tek nakon što je otkazao punomoć tuženiku, i to ne od tuženika nego od Republike Hrvatske, saznao je da je RH uplaćivala naknade za tužitelja na tuženikov račun i koliko je tih naknada, od kojih je tuženik trebao podmirivati režijske troškove, tuženik primio na svoj račun za tužitelja.

3.4. Tužitelj ističe da mu je tuženik prešutio da je primao naknadu od RH na svoj račun te je i dalje tražio od tužitelja da mu uplaćuje novac za režije, a što je i činio.

3.5. Napominje da iz prijepisa uplatnica koje je priložio tuženik proizlazi samo visina režijskih troškova, ali ne i činjenica jesu li ti troškovi plaćeni i tko ih je platio. Osporava da bi priloženi promet po računu tuženika bio dokaz da su režijski troškovi doista i plaćeni, kada su plaćeni i tko ih je platio.

3.6. Ističe da je dana 24. ožujka 2022.g. tužitelj putem svoje supruge ŽV uplatio novčani iznos od 500,00 CAD, odnosno 361,19 EUR po tadašnjem tečaju, na račun tuženikove supruge LV za podmirenje režijskih troškova te je dana 9. siječnja 2023.g. također putem svoje supruge ŽV uplatio novčani iznos od 300,00 CAD, odnosno 209,34 EUR po tadašnjem tečaju, na račun tuženikove supruge LV za podmirenje režijskih troškova.

3.7. S obzirom na navedeno, tužitelj ističe da je netočno i nedokazano da bi tuženik novac od naknade koju je za tužitelja primio na svoj račun utrošio na pokriće režijskih troškova za nekretninu tužitelja.

3.8. Tužitelj smatra protutužbeni zahtjev kojim tuženik od tužitelja zahtjeva da mu vrati nazad uplaćene iznose koje da je umjesto tužitelja platio na ime poreza u iznosu od 618,53 eura u cijelosti neosnovanim.

3.9. Navodi naime da protutužitelj nije priložio rješenje porezne uprave je li uopće utvrđen porez od tužitelja, kada i u kojem iznosu.

3.10. S obzirom na sve navedeno, tužitelj - protutuženik sudu predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev, da odbije protutužbeni zahtjev i naloži tuženiku-protutužitelju da tužitelju-protutuženiku naknadi parnični trošak.

4. Neprijeporno je da je tužitelj opunomoćio tuženika da u njegovo ime, kao vlasnika nekretnine kuće u [adresa], potpiše ugovor o najmu sa RH, Ministarstvom unutarnjih poslova te da je novčani iznos najamnine uplaćivan na račun tuženika.

4.1. Prijeporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva te osnovanost protutužbenoga zahtjeva.

5. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u prijepis Ugovora br. 1133/22, prijepis Aneksa 1133-2/22, prijepis Aneksa 11333/22, prijepis Aneksa 1133-4/22, Raskid ugovora o najmu, izvod Ravnateljstva za robne zalihe od 23.11.2022.g, izvod Ravnateljstva za robne zalihe od 16.12.2022.g., izvod Ravnateljstva za robne zalihe od 17.01.2023.g., izvod Ravnateljstva za robne zalihe od 15.02.2023.g., izvod Ravnateljstva za robne zalihe od 20.03.2023.g., izvod Ravnateljstva za robne zalihe od 19.04.2023.g., izvod Ravnateljstva za robne zalihe od 19.05.2023.g., izvod Ravnateljstva za robne zalihe od 26.06.2023.g., zahtjev za isplatu i potvrda o primitku prijepis potvrde Scotiabank Group, podatke Porezne uprave (list br. 126-138) podatke Zagrebačke banke (list br. 144-167). Saslušana je svjedokinja LV i tuženik, dok tužitelj nije saslušan jer nije pristupio na glavnu raspravu na koju je pozvan radi saslušanja.

6. Uvidom u kopije naloga za nacionalna plaćana (uplatnice), a koje glase na ime tužitelja EV, sud je utvrdio da je Tekija d.o.o. izdala 14 naloga za isporučenu uslugu koja se odnosi na vodu u ukupnom iznosu od 1,416,10 HRK / 188,00 EUR, da je Hep- Elektra izdala ukupno 13 naloga za isporučenu električnu energiju u ukupnom iznos od 2.356,34 HRK / 312,74 EUR, da je HEP- plin izdao 10 naloga za isporučeni plin u iznosu od 2.375,02 HRK / 315,22 EUR dok je Grad Požega izdao 16 naloga za plaćanje komunalne naknade u ukupnome iznosu od 760,08 HRK /100,87 EUR. Navedeni nalozi se odnose za navedene isporučene usluge za razdoblja od 3. mj. 2022. do zaključno 5. mjeseca 2023. god. a na istima je naveden datum uplata, koji iznosi uplate odgovaraju uplatama navedenim u podatcima Zagrebačke banke (list 164-167), prometu po računu tuženika otvorenom u ZABI.

6.1. Tuženik je dakle sa osnova režija koje se odnose na tužiteljevu nekretninu u razdoblju od 3. mjeseca 2022. god, do zaključno 5. mjeseca 2023. uplatio ukupno 916,83 EUR.

6.2. Iz iskaza svjedokinje LV i tuženika proizlazi da je tuženik od primljenih novaca na ime najama osim uplaćenih iznosa na ime režija koje su glasile na tužitelja, platio košnju trave u iznosu od 600,00 HRK (4 košnje x 150,00 HRK) servisiranje bojlera u iznosu od 400,00 HRK i popravak roleta u iznos od 200,00 HRK, ukupno 1.200,00 HRK / 159,26 EUR.

6.3. Tuženik u iskazu navodi da ga je tužitelj nakon što je počeo rat u Ukrajine zvao i rekao da bi želio pomoći izbjeglicama iz Ukrajine, te je uz suglasnost tužitelja smjestio 5 izbjeglica iz Ukrajine u tužiteljevu kuću u 3. mjesecu 2022. god. Tada nisu znali da država financira smještaj izbjeglica i nakon što je slučajno saznao u 8. mjesecu da država financira smještaj, obavijestio je tužitelja za dostavu isprava potrebnih za sklapanje ugovora o najmu sa RH. Tužitelj mu je poslao punomoć temeljem koje je mogao sklopiti ugovor o najmu s time da se novac od najma trebao uplaćivati na njegov račun, a od iznosa najma je trebao plaćati sve režije od dana kada su izbjeglice smještene. Nadalje trebao je održavati nekretninu a što je podrazumijevalo košnju trave i pojedine popravke. Tako je platio servis bojlera 400,00 HRK, popravak roleta 200,00 HRK. Ne osporava da postoji razlika između uplaćenih iznosa od strane države i iznosa koje je potrošio na ime režija i održavanja, te je tužitelju po njegovom dolasku u Hrvatsku u 5. mjesecu 2023. ostavio sve uplatnice o plaćenim režijama i iznos troškova koje je platio na ime održavanja, međutim, da tužitelj nije tada pred njim pregledao dostavljene isprave odnosno nije izričito prihvatio obračun troškova a po kojem obračunu bi on platio razliku. Smatra da je na ime režija i odražavanja platio oko 2000,00 EUR. Tuženik navodi da je inače njegov otac vodio brigu o tužiteljevoj nekretnini te da je isti dolazio u Hrvatsku svake 2 godine i tada je ostavljao novac za režije. Na molbu oca preuzeo je brigu o tužiteljevoj nekretnini 2022. godine s čime se tužitelj suglasio. Tuženik tvrdi da se iznosi koje je tužiteljeva supruga uplatila na račun njegove supruge ne odnose na režije nego na poklone njegovoj djeci i roditeljima te za kupnju vijenca i plaćanje mise za pokojnog EVG, s kojim su za života bili u dobrim odnosima. Ističe da ni jednom riječi nije bilo spomenuto da bi se ti iznosi odnosili za režije a njega je tužitelj više puta zvao i pitao da li treba što uplatiti na ime režija, na što je rekao da će sve biti plaćeno od novca koji bude država uplatila.

6.4. Svjedokinja LV u iskazu navodi da joj je poznato da je tužitelj izdao tuženiku, njenom suprugu, punomoć da može u njegovo ime iznajmiti njegovu nekretninu te da novci od najma sjedaju na račun tuženika od kojih novaca je trebao plaćati režije. Izbjeglice su smještene 19.3.2022. od kojega već trenutka je tuženik plaćao sve račune koji su stizali za tužiteljevu nekretninu dok je prvi novac uplaćen od države u 11 mjesecu 2022. godine. Suprugov otac je održavao tužiteljevu nekretninu i prije nego što je iznajmljena i tužitelj je sve uredno plaćao, no nakon što je nekretnina iznajmljena nije im ništa plaćao jer mu je tuženik rekao da će sve troškove podmiriti od najma. Njen suprug je plaćao sve troškove do 6. mjeseca 2023. kada je raskinut ugovor o nalogu a tužitelj je predao svoju nekretninu na upravljanje dugoj osobi. U razdoblju od zaključenja ugovora o najmu do prestanka naloga trava je pokošena najmanje 4 puta a po košnji je plaćano 150,00 HRK. Nadalje navodi da je tuženik platio servisiranje bojlera 400,00 HRK te popravak rolete 200,00 HRK. Nakon što je raskinut ugovor o nalogu, popisali su sve radove koje su obavili te sve režije koje su plaćene, ne sjeća se koliko je to iznosilo, i taj obračun su predali tužitelju. Tužitelj ga nije ni pogledao nego je rekao ako im je što dužan, da će i platiti. Potvrđuje u iskazu da je tužiteljeva supruga u 3. mjesecu 2022. uplatila 500,00 dolara na njen račun ali za kupnju vijenca i plaćanja mise za pokojnog EVG a ostatak novaca je bio poklon tuženikovim roditeljima. Supruga tužitelja je također uplatila 300,00 dolara u 1. mjesecu 2023. ali isto kao poklone za Božić. Napominje da je tužitelj uvijek slao tuženikovim roditeljima novac za blagdane.

6.5. Prihvaćajući u cijelosti iskaze svjedokinje LV i tuženika kao neposredno uvjerljive i vjerodostojne, zbog međusobnog suglasja o bitnim činjenicama i ne nalazeći u istima nikakvih kontradiktornosti, sud je dakle utvrdio da je tuženik od primljenih novaca na ime najma osim uplaćenih iznosa na ime režija za račun tužitelja platio i košnju trave u iznosu od 600,00 HRK, servis bojlera u iznosu od 400,00 HRK i popravak roleta u iznosu od 200,00 HRK, ukupno 1.200,00 HRK / 159,26 EUR.

7. Prema čl. 763. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22,156/22 i 155/23), dalje: ZOO), ugovorom o nalogu obvezuje se i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove a prema st. 2. nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud osim ako je drugačije ugovoreno.

7.1. Prema čl. 765 st. 1. nalogoprimac je dužan izvršiti nalog prema primljenim uputama, s pažnjom dobrog gospodarstvenika odnosno dobrog domaćina, ostajući u njegovima granicama i u svemu skrbiti o interesima nalogodavca a prema čl. 768. istog zakona o obavljenom poslu nalogoprimac je dužan položiti račun i predati bez odugovlačenja nalogodavcu sve što je primio na temelju obavljanja povjerenih mu poslova, bez obzira jeli ono što je primio za nalogodavca bilo dugovano ovome ili ne.

7.2. Imajući u vidu iskaze svjedokinje i tuženika kojima je sud poklonio vjeru iz naprijed navedenih razloga, sud zaključuje da je tuženik izvršavao nalog pažnjom dobrog domaćina, da je skrbio o interesima nalogodavca, da je obavještavao o svemu tužitelja te da je o obavljenom poslu položio račun tužitelju u 5 mjesecu 2023. po njegovom dolasku u Hrvatsku.

7.3. Ukupno je tuženik po navedenim osnovama uplatio iznos od 1.076,09 EUR. Kako nije sporno da je tuženik po osnovi najma primio iznos od 3. 346,91 EUR to je sud odbio od navedenoga iznosa, iznos od 1.076,09 EUR te utvrdio postojanje tužiteljeve tražbine prema tuženiku u iznosu od 2. 270,82 EUR, a sve sukladno odredbama čl. 763. 765. i 768. ZOO-a.

7.4. Tužitelj nije, naime, dokazao da se uplaćeni novac od strane njegove supruge na račun supruge tuženika odnosi upravo za režije.

8. Uvidom u izvadak iz Zagrebačke banke br. 28,78 i 241 utvrđeno je da je tuženik kao vlasnik "TPT EDUKACIJE" platio porez na dohodak od imovine u ukupnom iznosu od 618,53 EUR a koji porez se prema navodima tuženika i svjedokinje odnosi na porez na iznose koji su sjedali na račun tuženika sa osnova ugovora o najmu zaključenog za tužiteljevu nekretninu te je sud u cijelosti prihvatio protutužbeni zahtjev utvrdivši potraživanje protutužitelja - tuženika prema tužitelju – protutuženiku u iznosu od 618,53 EUR.

8.1. Navodi protutuženika da protutužitelj nije priložio rješenje porezne uprave kojim bi dokazao je li uopće utvrđen porez za tužitelja kada i u kojem iznosu, su neosnovani jer je novac od najamnine uplaćivan na račun protutužitelja - tuženika te je isti obveznik poreza na dohodak s osnova najma a ne tužitelj – protutuženik. Tužitelj bi bio obveznik plaćanja poreza na dohodak da je novac od najamnine uplaćivan na njegov račun. Kako je taj novac bio uplaćivan na račun tuženika to je isti obveznik plaćanja poreza na dohodak a koji porez je i platio.

9. S obzirom na navedeno valjalo je prebiti međusobna potraživanja stranka i naložiti tuženiku da tužitelju ispati iznos od 1.652,29 EUR a odbiti tužitelja sa ostalim djelom zahtjeva u iznosu od 1.694,62 EUR i odlučiti kao u izreci presude pod točkom I., II.,

III., i IV.

10. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 35/91, 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 ,dalje: ZPP-a).

10.1. Naime stranke su uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima te je sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

11. Zbog izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

Požega 19. siječnja 2026.

S u d a c

Snježana Polgar

Pouka o pravu na žalbu :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana pismenog primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Leo Farkaš, odvjetnik iz Požege

2. Velimir Galić, odvjetnik iz Požege