Posl. broj P – 2381/2020.
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
STALNA SLUŽBA U SUPETRU
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru po sucu toga suda Katarini Heinrich, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja: RZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Josipu Anzuloviću Miroševiću, odvjetniku u Supetru, protiv tužene: RZŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Marku Višiću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne rasprave zaključene dana 9. prosinca 2025. godine u prisutnosti tužitelja RZ osobno uz punomoćnika odvjetnika Josipa Anzulovića Miroševića te zamjenika punomoćnika tužene EZ, odvj. vježbenika u OD Višić, dana 19. siječnja 2026. godine donio je i objavio
p r e s u d u
I. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnina označenih u zemljišnim knjigama kao čest. zgr. [katastarska čestica], st. kuća i čest. zgr. [katastarska čestica], dvor, ZU 2406, k. o. [katastarska općina], za cijelo, pa je ovlašten na osnovi ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva tih nekretnina u svoju korist u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, za 1/3 idealnih dijelova, uz istodobni izbris svih upisanih suvlasničkih prava sa imena z.k. vlasnika EZŽ za 1/3 idealnih dijelova, čija je jedina pravna sljednica i nasljednica tužena RZŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].
II. Nalaže se tuženoj RZŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknadi tužitelju RZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.879,70 EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. U tužbi se navodi da je u zemljišnim knjigama pravo vlasništva predmetnih nekretnina uknjiženo u korist FZ pk. [adresa], za 1/3 idealnih dijelova, EZŽ za 1/3 idealnih dijelova i FZŽ za 1/3 idealnih dijelova, da je zk vlasnik CZ umro a njegova jedina nasljednica je njegova supruga RZŽ, sada tuženica. CZŽ da je otac tužitelja koji je sva svoja vlasnička prava na predmetnoj nekretnini darovao tužitelju na osnovi Ugovora o darovanju od 26. studenog 2018.g., te da je navedena uknjižba pogrešna jer da je stvarni vlasnik predmetnih nekretnina tužitelj, koji je iste stekao darovanjem od svog oca koji je vlasništvo stekao nasljeđivanjem svog oca i darovanjem od svog brata EZŽ, pok. supruga tužene. Nadalje da tužitelja nitko nije smetao prilikom rušenja stare i izgradnje nove kuće te ga nitko ne smeta u posjedovanju iste. Tužitelj da je u cijelosti izgradio novu građevinu te tako u cijelosti napravio novu stvar, pa slijedom navedenog predlaže kao u izreci presude.
2. Tužena se u cijelosti usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu, navodeći da je tužena zajedno sa ŽZ, i NZ iz [adresa], stvarna suvlasnica predmetne zgrade koje je stekla temeljem rješenja o nasljeđivanju O- 1115/18 iz pok. CZ, supruga tužene, koji je svoj suvlasnički udio stekao temeljem Darovne pogodbe od 5. srpnja 1963.g. iza pok. oca LZ. Nadalje da je CZŽ mogao na tužitelja prenijeti samo 1/3 dijela koliko mu je i pripadalo, jer da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima.
3. U dokaznom postupku pregledana je sva pisana dokumentacija u spisu i to: zk izvadak za predmetne nekretnine, izveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka za geodeziju koji je svoj pisani nalaz vještačenja dostavio dana 18. ožujka 2025. godine, saslušani su svjedoci JZ, AZ, PZ, SZ, ZZ, VZ, te tužitelj RZ, pregledan je spis ovog suda O-1115/18.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik nekretnina označenih kao čest. zgr. [katastarska čestica], st. kuća i čest. zgr. [katastarska čestica], dvor, ZU 2406, k. o. [katastarska općina], uz ovlast tužitelja da temeljem presude zatraže i postignu uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime.
6. Pregledom izvatka iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine utvrđeno je da su kao vlasnici uknjiženi NZ pok. LZ, NZ IZ te tužena RZŽ, svi za po 1/3 dijela.
7. Pregledom ostavinskog spisa O-1115/18, vođenog iza smrti EZŽ, utvrđeno je da su podaci o ostavitelju dobiveni od nasljednice ostavitelja, supruge RZŽ iz [adresa], ovdje tužene. U smrtovnici pod točkom 10. naslova: mjesto gdje se imovina nalazi i od čega se sastoji navedeno je: mirovina, tekući račun u Splitskoj banci te dijelovi kuća, zemlja i grobnica na Visu. Spisu je priložen vlasnički list za čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uknjižena na ostavitelja CZ za 24/864 dijela. Na zapisniku na ostavinskoj raspravi od 17. travnja 2018. godine utvrđeno je da je raspravi pristupila RZŽ, te je ista pod materijalnom i kaznenom odgovornošću dala izjavu temeljem koje je utvrđeno: da je ostavitelj bio u braku sa DZ koja je preminula 2005. godine sa kojom nije imao djece, da je ostavitelj ponovo sklopio brak sa ŽZŽ 2007.g., a u braku sa istom nije imao djece, da ostavitelj nije imao živuće roditelje u trenutku smrti, da je ona RZŽ jedina nasljednica ostavitelja, te da po njezinu saznanju isti nije sastavio oporuku. Nadalje prisutna nasljednica je izjavila da od imovine ostavitelj od nekretnina ostavio čest. zgr. [katastarska čestica] dvor, površine 22 m2, k. o. [katastarska općina], za 24/864 dijela, te je sukladno izjavi nasljednice, u navedenom ostavinskom predmetnu doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju dana 17. travnja 2018.g. U istom predmetu, nasljednica je dana 20. veljače 2020.g. podnijela zahtjev za donošenje dopunskoj rješenja o naknadno pronađenoj imovini na Braču, bez zemljišnoknjižne oznake nekretnine. Na raspravi zakazanoj po prijedlogu, nasljednica je izjavila da od odvjetnika još nije dobila podatke o zk oznakama nekretnina u [adresa]. Po prijedlogu ostaviteljice doneseno je dana 27. svibnja 2020.g. dopunsko rješenje o nasljeđivanju u kojemu su pored ranije označenih nekretnina kao dio ostavine označene i predmetne nekretnine.
8. Na okolnost posjeda predmetnih nekretnina izveden je dokaz saslušanjem tužitelja RZ te svjedoka. Tužitelj RZ, sin FZ, iz [adresa], star 48 godina, naveo je da se 1973. godine rodio u predmetnoj kući, a da su u istoj u to vrijeme živjeli su njegovi roditelji, sestra i brat te nono i nona R i E. Nakon smrti nonota R da se nije uopće spominjala predmetna kuća kao dio ostavine jer su svi smatrali da je ista vlasništvo njegovog oca, a takav je i bio dogovor između braće, i to njegovog oca NZ, brata F i brata EZŽ, supruga tužene. Suprug tužene, a brat njegovog oca CZ, da je cijeli svoj život živio na Visu a inače je "navigava". Dodaje da je pok. EZŽ imao prvu suprugu sa Visa s kojom nije imao djece i s kojom je živio cijeli život, a ova tužena je postala njegova supruga na način da ga je njegovala, tako su se upoznali i vjenčali godinu ili dvije dana prije njegove smrti. Navodi da je njegov otac 1975. godine u potpunosti porušio jedan manji dio predmetne kuće i ponovno je izgradio. Kasnije 1993. godine, on sam je odlučio kuću u potpunosti obnoviti, odnosno do temelja porušiti preostali dio stare kuće i to nakon što mu je otac darovao kuću u cijelosti, dok je njegovom bratu SZ darovao susjednu nekretninu, a sestra se udala i bila je namirena. Ističe kako je staru kuću do temelja porušio i ponovno je izgradio u kamenu i sa betonskim armiranim pločama. U vrijeme izgradnje te kuće živjeli su svi u dijelu kuće kojega je otac ranije izgradio. Za vrijeme dok je gradio kuću, a koji radovi su trajali cca godinu i pol dana, pok. EZŽ, suprug tužene dolazio je u nekoliko navrata na Brač i vidio je što radi, bio je zadovoljan i govorio mu je kako će to biti dobro, nije nikada ništa prigovarao. Na poseban upit pun. tužitelja koje je sve radove izveo na predmetnoj kući navodi da ju je izgradio iz temelja, sve betonsko armirane radove, deke na kući, kuća se povisila za stambeno potkrovlje. Na daljnje pitanje navodi kako barba EZŽ, u zadnjih 40-ak godina, odnosno od kada zna za sebe, kada bi dolazio na Brač nikada nije spominjao da bi polagao pravo na neki dio te kuće, nikada nije prigovarao na radove, niti je tražio neku sobu za sebe niti je ikada imao ključ od te kuće niti ga je tražio. Navodi kako je njegov otac kada je porušio jedan dio predmetne kuće, također iz temelja izgradio tu kuću i to na gustirni s time da ju je također povisio za jedan kat, a u gustirni je uredio ljetnu kuhinju. Ni tim se radovima barba EZŽ nije protivio niti bi govorio da bi njemu nešto pripadalo. Dodaje da m je tužena uvijek govorila da neće biti nikakvog problema sa rješavanjem ovog zk stanja, a da je to vjerojatno bilo radi toga što ona a niti njen suprug EZŽ nisu niti znali da je EZŽ bio uknjižen za 1/3 dijela. Kada je nakon nekog vremena došao tuženoj sa pisanom izjavom da je potpiše, tužena mu se više nije javila, a nakon nekog vremena su vidjeli da se uknjižila kao vlasnica. Dodaje također da ga je tužena za potrebe ukopa njenog supruga, zamolila da joj posudi novac što je i učinio i o čemu mogu posvjedočiti neke osobe. Pok. Mati bio je na sprovodu, nosio je lijes i pokopao ga.
9. Svjedok JZ, sin C, star 49 godina, nesrodan, naveo je da mu je predmet ovoga spora poznat jer je tužitelju pomagao prilikom izgradnje njegove kuće s time da su ti radovi započeli pred cca više od 30 godina. U trenutku kada je tužitelj započeo s izgradnjom svoje kuće na zemljištu se nalazila ruševna trošna stara kuća, od koje su ostavili samo postojeća četiri zida a sve ostalo je novo izgrađeno. U izvođenju radova na kući tužitelja sudjelovao je od početka izgradnje do kraja a radovi su trajali neke 2,3 godine. Upitan je li za to vrijeme nekada vidio da bi netko tužitelju osporavao pravo izvođenja tih radova odnosno vlasništva na nekretnini navodi da nikada nikoga nije vidio niti se itko pojavio i tužitelju išta osporavao. Koliko je njemu poznato staru kuću na kojoj je tužitelj izgradio svoju kuću isti je stekao od svoga oca NZ. Tužena mu nije poznata. Dodaje da su u staroj kući na kojoj je tužitelj cijelosti izgradio svoju novu kuću, živjeli su tužiteljevi roditelji. Posebno upitan od strane pun. tužitelja navodi kako su zidovi stare kuće, koje prilikom izgradnje nove kuće nisu porušili, bili u visini prizemlja, a kuća danas ima prizemlje i dva kata. Navodi kako su stare postojeće zidove kod izgradnje nove kuće tužitelja armirali i unutra su napravljeni novi zidove.
9.1.Svjedok AZ, pok. Ž, iz [adresa], star 52 godine, naveo je da tužitelja poznaje cijeli život, družili su se zajedno, pomagali jedan drugome tako da je tužitelju pomagao prilikom rušenja stare kuće na kojoj je izgradio novu kuću. Stara kuća sastojala se od podruma, kata i krova, oni su sve porušili osim što su ostavljeni zidovi na kojima je kasnije građena kuća tužitelja. Navodi da nitko nikada nije osporavao tužitelju pravo na predmetnoj nekretnini. U vrijeme kada su rušili staru kuću nitko nikada nije prigovarao. Poznato mu je da je u staroj kući živio otac tužitelja koji danas živi u istoj kući kao i tužitelj. Ne poznaje osobu imena RZŽ. Na poseban upit pun. tužitelja navodi kako su od stare kuće ostavili samo stare zidove koje su prilikom gradnje nove kuće učvrstili i armirali kako bi na iste mogle dograditi kat i krov. Radovi izgradnje su trajali 2,3 godine.
9.2. Svjedok PZ, pok. N, iz [adresa], star 53 godine, naveo je da je prvi susjed tužitelja tako da o predmetu spora ima neposrednih saznanja, poznato mu je da je stara kuća u kojoj su živjeli roditelji tužitelja zajedno sa djecom porušena pred više od 30 godina, a na njoj je tužitelj izgradio u cijelosti novu kuću, s time da su od stare kuće ostavili postojeće zidove dok je ostatak uklonjen u cijelosti. U tim je radovima pomagao tužitelju. Upitan navodi da niti za vrijeme izvođenja radova niti rušenja stare kuće pa tako niti od onda do danas nije nikada čuo da bi tužitelju itko osporavao pravo na predmetnoj nekretnini ili da bi istu svojatao, a u tome da bi svakako imao saznanja obzirom da je prvi susjed tužitelja i njegov prijatelj.
9.3. Svjedok SZ, sin NZ, iz [adresa], star 55 godina, brat tužitelja, naveo je da mu je poznato da je tužena RZŽ druga supruga barba CZ, brata njegovog oca. Za života ga je posjećivao u njegovom stanu u [adresa] poviše "pazara", te da mu pok. barba EZŽ nikada nije spominjao da bi polagao bilo kakva prava na predmetnoj nekretnini i da EZŽ od svoga oca nikada ništa nije tražio, cijeli svoj život je navigavao i trajno bio nastanjen u Splitu. Ističe kako se njegov otac brinuo o svojim roditeljima od kojih je nono doživio 100 godina a nona 95 godina. Od stare kuće ostala su samo 4 zida a sve ostalo su uklonili s time da su ti zidovi ostali na inzistiranje njihovog oca jer je želio da ostane nešto od stare kuće tako da su stare zidove morali armirati, potpuno obnoviti iznutra a taj kamen od stare kuće su bili demontirali uredili ga i ponovno ga vratili. Tuženu je sreo dva puta i to u kući pok. barba EZŽ ona tada ništa nije spominjala a nakon njegove smrti više je nije sreo. Na poseban upit pun. tužitelja je li pok. EZŽ znao da je stara kuća srušena i izgrađena nova navodi da je da je, jer je jednom došao u [adresa] i bio zadovoljan s time da je na mjestu stare kuće izgrađena nova kuća.
9.4. Svjedok ZZ pok. L, iz [adresa], star 73 godine, naveo je da poznaje tužitelja, pa tako i nekretninu koja je predmet ovog spora, jer cijeli svoj život živi u [adresa], koja se kuća nalazi dvije kuće poviše kuće tužitelja. U predmetnoj kući živjeli su još nono i nona tužitelja pok. LZ i J. Nakon njihove smrti u njoj je nastavio živjeti otac tužitelja NZ koji je imao jednog brata i sestru, s time da je brat EZŽ živio na Visu jer se tamo oženio, a nakon smrti supruge otišao je živjeti u [adresa] gdje se oženio za tuženu RZŽ. Ranije je predmetna kuća bila u istim gabaritima kao i danas, u njoj su živjeli, međutim tužitelj je odlučio istu u cijelosti obnoviti i to na način da je cijelu kuću porušio, osim što je ostavio tri zida od garaže, ranije konobe, a sve ostalo je izgradio ponovno sam. Gradnja je trajala cca tri godine i to do 1996. godine. Nikada nije vidio nikoga od obitelji tužitelja da bi tamo dolazio i prigovarao tome da je porušio staru kuću i da na njoj gradi novu, pa tako niti tuženu, koju nije nikada niti vidio. Nije čuo da bi se unutar obitelji dogovarali o načinu diobe nekretnina, međutim pretpostavlja, a i najvjerojatnije je da je predmetna kuća pripala ocu tužitelja NZ jer je on ostao s roditeljima do njihove smrti, a ostala djeca su otišla od kuće.
9.5. Svjedok VZ, iz [adresa], star 69 godina, nesrodan, naveo je da o predmetu spora ima saznanja jer je istu kuću sagradio od temelja, obzirom da je u to vrijeme bio vlasnik obrta. Kada je došao na gradilište zatekao je samo jedan sjeverni zid konobe, a sve drugo su izgradili iz početka. Osim djelatnika njegovog obrta na kući su radili tužitelj i njegovi prijatelji. Gradnja kuće je trajala cca tri godine. Za cijelo vrijeme gradnje kuće osim obitelji tužitelja, odnosno roditelja i brata, nikada nije vidio nikog drugog da bi tamo pristupio, pa tako nitko nije niti prigovarao tome da tužitelj gradi kuću na tom mjestu. Navodim da mu je poznato da je tužitelj financirao kompletnu izgradnju kuće. Nikada nije ni vidio ni čuo tuženu. Barbu tužitelja A je sam poznavao, niti on nikada nije došao za vrijeme gradnje kuće niti je tome prigovarao, a ovog trećeg brata EZŽ nije nikada vidio. Za vrijeme gradnje kuće, a ni inače nikada nije čuo da bi itko postavljao pitanje vlasništva predmetne kuće i oduvijek je bilo poznato da je ista bila vlasništvo oca tužitelja, a kasnije i tužitelja tako da se i jako iznenadio da tužitelju to pravo netko osporava. Dodaje kako su na temeljima kuće radili armirano betonske stupove, betonsku ploču na podu, nosače i ploču za prvi i drugi kat također sa armirano betonskim stupovima. To se gradilo 1993. ili 1994. godine.
10. Saslušanim svjedocima sud je u cijelosti povjerovao jer su iskazivali iskreno, logično a o predmetu spora imaju neposrednih saznanja obzirom da su sudjelovali u izgradnji predmetne kuće, poznato im je kada je započela gradnja kuće i kada je ista dovršena.
11. Iz iskaza saslušanih svjedoka kojima je sud u cijelosti povjerovao, jer su o tome svi suglasno iskazivali, proizlazi da je stara kuća u kojoj su živjeli prednici tužitelja, zajedno sa tužiteljem, porušena u cijelosti, s tim da su ostali zidovi stare konobe, koje su prije početka gradnje u potpunosti obnovili, pojačali armiranim betonom, te su na takvim temeljima u cijelosti izgrađena još dva kata. Također iz iskaza saslušanih svjedoka nespornim proizlazi da je tužitelj započeo sa gradnjom predmetne kuće 1993. godine te da je gradnja trajala najduže tri godine, što znači da je predmetna kuća izgrađena do 1997. godine, što znači da u konkretnom slučaju treba primijeniti odredba Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima koji je važio do 1997. godine kada je donesen Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
12. Odredba čl. 24. ZOVO-a regulira pravo građenja na tuđem zemljištu poštenog graditelja i nepoštenog vlasnika zemljišta, na način da osoba koja može biti nositelj prava vlasništva, a koja izgradi zgradu ili drugu građevinu na zemljištu na koje druga osoba ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na zemljištu na kojem je izgrađen objekt, ako nije znala niti je mogla znati da gradi na tuđem zemljištu a vlasnik zemljišta je znao za gradnju i nije se odmah istoj usprotivio.
13. Nije sporno da je tužitelj zajedno sa svojim prednicima, odnosno djedom i bakom te ocem i majkom živio u staroj kući, te da se njegov otac pok. ŽZ ponašao kao vlasnik iste. Tužitelj je u svom iskazu naveo da se nakon smrti nonota R uopće nije niti spominjala predmetna kuća kao dio ostavine jer su svi smatrali da je ista vlasništvo njegovog oca NZ, a takav je i bio dogovor između braće, i to njegovog oca NZ, brata F i brata EZŽ, supruga tužene, tako da im prednik tužene, pok. CZ, nikada nije osporio to pravo, iako su oni svoja prava manifestirali njemu naočigled, obzirom da su u toj staroj kući živjeli i njegovi roditelji pa je za pretpostaviti da je povremeno dolazio ih posjetiti a osim toga i neki od saslušanih svjedoka su potvrdili da je prednik tužene pok. CZ bio došao na predmetnu nekretninu u vrijeme kada se gradila nova kuća te nije tome prigovarao niti je išta poduzeo kako bi spriječio da se izgradi nova kuća. Sama činjenica što je prednik tužne u zemljišnim knjigama bio upisan kao suvlasnik ne čini posjed prednika tužitelja nesavjesnim. Prednici tužitelja, odnosno njegov otac pok. NZ, a osobito tužitelj je na temelju navedenih okolnosti osnovano vjerovao da je vlasnik, pa mu se ne može staviti na teret propust da nije izvršio uvid u zemljišne knjige u smislu da mu nije moglo ostati nepoznato da je prednik tužene, pok. CZ, uknjižen za 1/3 dijela.
14. S druge strane tužena RZŽ, nije postupala u dobroj vjeri, kada se temeljem dopunskog rješenja o nasljeđivanju od 27. svibnja 2020. godine iza pok. CZ, uknjižila kao suvlasnica predmetne nekretnine za 1/3 dijela, obzirom da je na raspravi od 17. travnja 2018. godine, u ostavinskom postupku, pod materijalnom i kaznenom odgovornošću dala izjavu da je od imovine, ostavitelj imao čest. zgr. [katastarska čestica] dvor, površine 22 m2, k. o. [katastarska općina], za 24/864 dijela, te je sukladno izjavi nasljednice, u navedenom ostavinskom predmetnu doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju dana 17. travnja 2018.g. Tužena je tek nakon što joj se tužitelj obratio kako bi riješio zk stanje, i nakon što mu je ista potvrdila da se tome neće usprotiviti, podnijela prijedlog za donošenje dopunskog rješenja o nasljeđivanju. Tužena nije oborila ovakve navode tužitelja, obzirom da iako uredno pozivana da da iskaz nije nikada pristupila raspravi.
15. Prema ZOVO-u, koji je bio u primjeni do 1.1.1997., i čija pravna pravila treba primijeniti na konkretan slučaj, od pravila o stjecanju vlasništva građenjem na tuđem zemljištu bile su izuzete nekretnine u tzv. društvenom vlasništvu za koje je vrijedio posebni pravni režim. ZOVO je sadržavao pravila za stjecanje prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu koja su se odnosila samo na zemljišta u vlasništvu fizičkih i građanskopravnih osoba. U tim se pravilima zakonodavac rukovodio primarno ekonomskim i socijalnim razlozima, dok je nesavjesnost, odnosno poštenje vlasnika zemljišta i graditelja uzrokovalo iste pravne posljedice. Odredba čl. 22.ZOVO-a propisuje da osoba koja od svojega materijala svojim radom izradi novu stvar stječe pravo vlasništva na tu stvar. Pravo vlasništva na novu stvar pripada i vlasniku od čijeg je materijala tu stvar, na osnovi pravnog posla, izradila druga osoba.
15.1. Člankom 24. ZOVO-a propisano je da osoba koja može biti nosilac prava vlasništva, a koja izgradi zgradu ili drugu građevinu (građevinski objekt) na zemljištu na koje drugi ima pravo vlasništva (graditelj), stječe pravo vlasništva i na zemljište na kojem je izgrađen građevinski objekt, a i na zemljište koje je neophodno za redovnu upotrebu toga građevinskog objekta, ako nije znala niti je mogla znati da gradi na tuđem zemljištu, a vlasnik zemljišta je znao za izgradnju i nije se odmah usprotivio. U slučaju iz stava 1. ovog člana vlasnik zemljišta ima pravo za vrijeme od tri godine od dana saznanja za završenu izgradnju, ali najkasnije u vrijeme od deset godina od završene izgradnje, tražiti da mu graditelj nadoknadi vrijednost zemljišta u visini njegove prometne cijene u vrijeme donošenja sudske odluke.
16. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući vjerodostojnost svih izvedenih dokaza, svakog zasebno te u cijelosti, osobito iz iskaza saslušanih svjedoka koji su potvrdili da je tužitelj u cijelosti porušio staru kuću nepogodnu za stanovanje, te je na starim temeljima koje je u cijelosti obnovio, nadogradio dva kata, iz nalaza vještaka iz kojeg proizlazi da je predmetna kuća u cijelosti izgrađena, ovaj sud smatra utvrđenim da je tužitelj pošteni graditelj objekta, te da je prednik tužene, koji je znao za građenje a nije bez odgode zabranio daljnju gradnju, bio nepošteni vlasnik zemljišta, zbog čega su se na strani tužitelja ispunile zakonske pretpostavke propisane ZOVO-m za stjecanje vlasništva nekretnina građenjem, te je odlučeno kao u izreci presude pod točkom I.
17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, tako da su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku-odvjetniku, i to: sastav tužbe, pristup na ročišta 2.6.2022.g., 7.11.2024.g., 18.6.2025.g., 17.9.2025g.g, 9.12.2025g., sve po 100 bodova, ukupno 600 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, iznosi 1.200,00 EUR te 300,00 EUR na ime 25% PDV-a, ukupno iznosi 1.500,00 EUR, te 273,00 EUR za očevid i nalaz vještačenja, i po 53,30 EUR na ime sudske pristojbe za tužbu i odluku, ukupno iznosi 1.879,70 EUR, zbog čega je odlučeno kao u izreci pod točkom II.
U Supetru, dana 19. siječnja 2025. godine
Sutkinja
Katarina Heinrich
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostave presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Odluka kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 25/13) o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasne ploče sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).
Dostaviti:
1. odvj. Josip Anzulović Mirošević, Supetar
2. odvj. Marko Višić, Split
