Poslovni broj: P-1564/22-26
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Biserki Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MF iz [adresa], OIB; 89669284675, zastupan po Željku Vuksanović, odvjetniku iz Rijeke, protiv I tužene MFD, OIB; 09619904147 i II tužene ĐF, OIB; 68728759874, obje iz [adresa], obje zastupane po Mizani Mekić, odvjetnici iz Zagreba, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon zaključene glavne i javne rasprave, dana 19. siječnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I Ugovor o darovanju nekretnina, što su ga međusobno zaključile tuženice, pri tom 1.tuženica, kao darovateljica, a 2.tuženica kao obdarenica, dne 15.studeni 2021.g., na kojem je, dne 22.studeni 2021.g., potpise ugovornih strana ovjerila Vlasta Zajec, javni bilježnik u Zagrebu, broj OV-12563/21, a kojim je 1.tuženica, svojoj kćeri 2.tuženici, darovala nekretninu na adresi [adresa], sagrađenu na k. č. br. [katastarska čestica]., upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška]., K. O. [katastarska općina], (E-15), sa suvlasničkim dijelovima etaže od 3/8 dijela i 1/8 dijela, odnosno zajedno 4/8 dijela, u naravi stan na drugom katu, koji se sastoji od tri sobe i sporednih prostorija u površini od 118,77 čm, koji je dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika, u zemljišnim knjigama tog suda na ime i vlasnost 2.tuženice kao protivnice pobijanja proveden temeljem rješenja Z – 62549 / 21, od 1. prosinca 2021.g. prema tužitelju, ĆF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], gubi pravni učinak u dijelu, opsegu i mjeri kojoj je potrebno za namirenje njegove novčane tražbine spram 1.tuženice, utvrđene pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-4396/03, od 31.ožujka 2014. g., a djelomično preinačenom presudom Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. Gž-4497/14 od 8. studenog 2016. godine, i to;
- iznosa od 33.273,66 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 30. lipnja 2002. godine pa do isplate,
- iznosa od 8.797,86 EUR zajedno s pripadnim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. travnja 2014. do isplate,
- iznosa od 995,42 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 23. studenog 2016. do isplate, koje kamate su do 31.12.2007. određene po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
II Tuženice, i to 1.tuženica SANTA VEČERINA-VOLIĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], , i 2.tuženica VANDA VOLIĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužne su dopustiti da tužitelj namiri tu svoju tražbinu prodajom predmeta raspolaganja, nekretnine u pitanju, nekretnine na adresi [adresa], sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica]., upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška]., K. O. [katastarska općina], (E-15), sa suvlasničkim dijelovima etaže od 3/8 dijela i 1/8 dijela, odnosno zajedno 4/8 dijela, u naravi stan na drugom katu, koji se sastoji od tri sobe i sporednih prostorija u površini od 118,77 čm, koji je dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika.
III Tuženi su dužni naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 11.044,97 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. siječnja 2026. godine do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
Tužitelj u tužbi navodi da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-4396/03 od 31. ožujka 2014. godine, a djelomičnom preinačenom presudom Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. Gž- 4497/14 od 8. studenog 2016. godine, obvezana je 1.tuženica isplatiti tužitelju iznos od 250.700,39 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 30. lipnja 2002. godine to po stopi od 18% godišnje, od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 30. ožujka 2014. po stopi od 12% godišnje i od 31.ožujka 2014.g. sve do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, u roku od 15 dana. Nadalje, 1.tuženica je tom prvostupanjskom presudom obvezana tužitelju naknaditi i parnični trošak u iznosu od 66.287,50 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 31. ožujka 2014. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i dodatno, sukladno drugostupanjskoj odluci, i trošak žalbe u visini od kuna 7.500,00. Tako obračunata glavna tražbina tužitelja spram 1.tuženice, uključivo sa sporednim obvezama, troškovima postupka, i pripadnim zateznim kamatama, trenom podnošenja ove tužbe, nadmašuje iznos od kuna 1.000.000,00, koji će iznos tužitelj, bude li potrebe, kroz postupak i konkretizirati, dostavom obračuna ili vještačenjem po vještaku financijske struke. Tu obvezu 1.tuženica nije isplatila, niti djelomično. Tužitelj svoju tražbinu nije uspio naplatiti niti prinudno, u postupku agencijske ovrhe, niti dijelom. Tuženice su međusobno, pri tom 1.tuženica, kao darovateljica i dužnica, a 2.tuženica kao obdarenica i protivnica pobijanja, dne 15.studeni 2021.g., zaključile ugovor o darovanju nekretnina, kojim je 1.tuženica, svojoj kćeri 2.tuženici, darovala nekretninu na adresi [adresa], sagrađenu na k. č. br. [katastarska čestica]., upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška]., K. O. [katastarska općina], (E-15), sa suvlasničkim dijelovima etaže od 3/8 dijela i 1/8 dijela, odnosno zajedno 4/8 dijela, u naravi stan na drugom katu, koji se sastoji od tri sobe i sporednih prostorija u površini od 118,77 čm, koji je dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika. Temeljem rješenja tog suda u zemljišnoknjižnoj stvari Z – 62549 / 21, od 1.prosinca 2021.g., taj je sud dopustio i proveo uknjiužbu prava vlasništva na tako darovanoj nekretnini s 1 na 2.tuženicu. Sigurno ne presudno, ali obzirom na pravnu narav ove tužbe i postupka valja navesti - sve to nakon što je taj sud, dne 18.ožujka 2021.g., u ovršnoj stvari tužitelja kao ovrhovoditelja protiv 1.tuženice kao ovršenice, obustavio ovrhu radi namirenja tražbine navedene pod 1. ove tužbe prodajom upravo te / darovane / nekretnine. A radi se o imovini, prodajom koje bi se, obzirom na njenu tržišnu vrijednost i obzirom na visinu tužiteljeve tražbine, za očekivati je, ta tražbina namirila makar dijelom. 1.tuženica je u mirovini te nema drugu imovinu, odnosno imovinu prodajom koje bi tužitelj namirio svoju tražbinu, makar djelomično. Evidentno je da je 1.tuženica pravnom radnjom- zaključenjem darovnog ugovora, raspolagala svojom imovinom na štetu tužitelja, vjerovnika, obzirom da je njegova tražbina dospjela prije zaključenja tog ugovora, a insolventna 1.tuženica nema druge imovine unovčenjem koje bi mogla podmiriti svoje obveze prema tužitelju. Pa proizlazi da su time in concreto ostvarene sve pretpostavke za / uspješno / pobijanje dužnikovih pravnih radnji, Zakonom o obveznim odnosima propisane. Stoga predlaže da sud donese presudu kojom Ugovor o darovanju nekretnina, od 22.studenog 2021.g., prema tužitelju, gubi pravni učinak u dijelu, opsegu i mjeri kojoj je potrebno za namirenje njegove novčane tražbine spram 1.tuženice, te da su tužene dužne dopustiti da tužitelj namiri tu svoju tražbinu prodajom predmeta raspolaganja kao i da su dužne tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka.
Tužene u odgovoru na tužbu se istoj u cijelosti protive te predlažu da sud istu odbije. Ističu prigovor promašene aktivne legitimacije budući tužitelj nije ugovorna strana iz predmetnog ugovora koji pobija, a njegovo navodno potraživanje nije odlučna činjenica za donošenje odluke o meritumu spora. I tužena ističe protutražbinu koju ima spram tužitelja jer je nestručnim radom i postupanjem tužitelja ptrtpila ogromnu štetu koji I tužena potražuje od tužitelja pa smatra da je dug iz presude prestao odnosno obveza I tužena prestala. Nije točno da su tužene zaključile predmetni ugovor radi oštećenja vjerovnika jer je tužitelj propuštanjem radnji doveo sebe u poziciju, a da nije promijenio sredstvo ovrhe. II tužena smatra da tužitelj nema pravnog osnova tražiti namirenje svojeg potraživanja prema II tuženoj budući tužitelj nije niti ishodio založno pravo na nekretnini tuženika jer iz podataka iz izvatka iz zemljišnih knjiga takvo što ne proizlazi.
U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dopis Lučke kapetanije Rijeka od 23.02.2022. (list 5 spisa), u nalaz i mišljenje vještaka Goran Korica (list 7-8 spisa), u rješenje ovog suda broj Z-62549/21 od 01.12.2021. (list 9 spisa), u rješenje ovog suda poslovni broj Ovr-1947/17 od 18.03.2021. (list 10-11 spisa), u uvjerenje MUP od 24.02.2022. (list 13 spisa), u potvrdu HZMO-a (list 14 spisa), uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 16-18 i 75-81spisa), u presliku Ugovora o darovanju nekretnina od 15.11.2021. (list 19-23 spisa), u presliku presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4497/14 od 08.11.2016. (list 24-29 spisa), u presudu ovog suda poslovni broj P-4396/03 od 31.03.2014. (list 3440 spisa), u izračun zateznih kamata (list 74 i 82 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužitelja i I tužene, te je izvršen uvid u spis ovog suda poslovni broj P-4306/03.
Među strankama nije sporno da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-4396/03 od 31. ožujka 2014. godine, a djelomičnom preinačenom presudom Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. Gž-4497/14 od 8. studenog 2016. godine, obvezana 1.tuženica isplatiti tužitelju iznos od 250.700,39 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 30. lipnja 2002. godine te parnični trošak u iznosu od 66.287,50 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 31. ožujka 2014. godine do isplate, kao niti iznos od 7.500,00 kuna na ime troška žalbe.
Nije sporno da I tužena predmetnu tražbinu nije platila tužitelju.
Nije sporno niti da su tužene i to 1.tuženica, kao darovateljica, a 2.tuženica kao obdarenica dana 15. studenog 2021.g., zaključile ugovor o darovanju nekretnina, kojim je 1.tuženica, svojoj kćeri 2.tuženici, darovala nekretninu na adresi [adresa], sagrađenu na k. č. br. [katastarska čestica]., upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška]., K. O. [katastarska općina], (E-15), sa suvlasničkim dijelovima etaže od 3/8 dijela i 1/8 dijela, odnosno zajedno 4/8 dijela, u naravi stan na drugom katu, koji se sastoji od tri sobe i sporednih prostorija u površini od 118,77 čm, koji je dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika. Temeljem rješenja tog suda u zemljišnoknjižnoj stvari Z – 62549 / 21, od 1.prosinca 2021.g., taj je sud dopustio i proveo uknjižbu prava vlasništva na tako darovanoj nekretnini s 1 na 2.tuženicu.
Iz iskaza I tužene proizlazi da je vlasnik vozila VW Pasat starog preko 15 godina i ima ušteđevinu od oko 20.000 eura koje nije na bankovnom računu. Pokojni muž i ona su kupili kuću sa zemljištem u Moščeničkoj Dragi, Stari Grad 34 prije nekih 30 godina a nakon njegove smrti je tu nekretninu tj. mužev suvlasnički omjer od ½ naslijedila njezina kći ČF. Tu nekretninu kupila je s mužem na jednake dijelove, a sada nakon što je naslijedila svog oca njihova kći ima više od 50% suvlasničkog dijela nekretnine, ne zna koliko i ne znam kako. Inače u sadašnjem trenutku postoji fiducijalno vlasništvo Erste banke na toj cijeloj nekretnini koje je upisano prije dosta godina.
Sukladno odredbi članka 66 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.
Dakle, opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji, prema tome, jesu: 1. dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, 2. pravna radnja dužnika, 3. insolventnost dužnika i 4. postojanje oštećenja vjerovnika, time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje.
Čl. 67 st. 3 ZOO-a određuje da se kod besplatnih raspolaganja, a što je ovdje riječ, i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.
Obzirom na provedene dokaze, te utvrđene nesporne činjenice, sud smatra kako postoji dospjela tražbina tužitelja prema I tuženiku, a što tuženici niti ne spore, a isto proizlazi i iz pravomoćne presude.
Također, nije sporno niti da postoji pravna radnja I tuženika, a to je sklapanje Ugovora o darovanju nekretnine koji je gore opisan.
Nadalje, sud smatra, a na što upućuje i sudska praksa, da vjerovnik kao tužitelj mora dokazati vjerojatnu nenaplativost tražbine, te da se tužbom za pobijanje pravne radnje mora olakšati namirenje vjerovnika. Pravna radnja dužnika mora dovesti do negativne promjene u dužnikovoj imovini zbog koje je namirenje vjerovnika postalo otežano ili potpuno onemogućeno, a što je slučaj u ovom predmetu. Dakle tužitelj mora dokazati da imovno stanje dužnika nakon poduzete pravne radnje faktički onemogućava odnosno otežava vjerovnika u realizaciji njegove tražbine (a što sud smatra da je u konkretnom slučaju učinjeno), obzirom uslijed pravne radnje poduzete na štetu vjerovnika, dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikova potraživanja.
Tužena ne spori da nije ništa po predmetnom dugu platila tužitelju, dok je predmetna presuda koja je temelj dugovanja postala pravomoćna još 2016. godine (dakle prije gotovo 10 godina). Također, iz obračuna kamata, a koje tužene također ne spore, proizlazi da, u trenutku sačinjanja obračuna kamata, ukupan dug I tužene prema tužitelju iznosi 147.724,13 eura. Iznos od 33.273,66 eura se odnosi na iznos glavnice (250.700,39 kuna) iznos od 96.309,70 eura na zatezne kamate na glavnicu na dan 18.03.2025. godine. Iznos od 8.797,86 eura (66.287,50 kuna) se odnosi na iznos neplaćenog parničnog troška, a iznos od 9.342,91 euro nazatezne kamate na neplaćeni trošak.
Isto proizlazi i iz iskaza tužitelja gdje isti navodi da je izvodio radove kod I tužene koje mu nije platila te ju je tužio i dobio je parnicu, pokušao je naplatiti što mu je dosuđeno, to su mu vodili drugi odvjetnici i trebala je biti neka ovrha, no ništa nije uspjelo i ništa nije naplatio.
Insolventnost odnosno nenaplativost tražbine proizlazi prvenstveno iz iskaza I tužene, a također i iz dokaza koje je tužitelj dostavio u spis. Naime, imovina I tužene nije dostatna da bi se pokrio dug tužitelja, odnosno ista je dostatna u eventualno manjem dijelu, a što faktički onemogućava tužitelja u realizaciji njegove tražbine, te je realno za očekivati da se tužitelj nikada neće uspjeti u cijelosti namiriti iz trenutne imovine I tužene. Također, I tužena niti ne navodi da ima namjeru ili imovinu dostatnu da bi podmirila dug.
U odnosu na pretpostavku da je došlo do oštećenja vjerovnika, sud se poziva na izlaganje iz prethodnog odlomka.
Navodi tužene kako tužitelj nije ugovorna strana predmetnog ugovora, te kako tužitelj nije ishodio založno pravo na nekretnini tuženika su irelevantnu u ovom postupku imajući u vidu prethodno citirane zakonske članke.
Također, navod tužene da I tužena ističe protutražbinu koju ima spram tužitelja, I tužena nije ničim dokazala niti je navela činjenice koje bi potkrijepile njezin navod, kao niti navod da zbog štete koju je pretrpila i koju potražuje od tužitelja je njezin dug iz presude prestao. Njezin iskaz da je tužitelj prolongirao radove koje su ugovorili i da su ona i njezin muž snosili trošak završnih radova te su bili spremni podnijeti tužbu protiv tužitelja tužena nije potkrijepila nikakvim dokazima. S druge strane tražbina tužitelja jasno proizlazi iz dostavljene pravomoćne presude, dok iz uvida u spis P- 4396/03 proizlazi kako tužena u istome nigdje nije istakla prigovor prijeboja ili protutužbu.
Slijedom navedenog, sud smatra kako je ispunjeno svim pretpostavkama za pobijanje dužnikovih pravnih radnji, te je odlučio kao u izreci presude.
Sud je tužitelju dosudio trošak postupka temeljem odredbe čl. 154 st. 1 ZPP-a prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, i to: za sastav tužbe prema Tbr 7/1 500 bodova, za pristup na ročište dana 05.04.2024. prema Tbr 9/1 zatraženih 250 bodova, za sastav podneska od 29.08.2024 prema Tbr 8/1 500 bodova, za pristup na ročište 04.10.2024. dana prema Tbr 9/1 500 bodova, za pristup na ročište 13.03.2025. dana prema Tbr 9/5 50 bodova, za sastav podneska od 18.03.2025 prema Tbr 8/1 500 bodova, za pristup na ročište 12.06.2025. dana prema Tbr 9/1 500 bodova, za sastav podneska od 27.06.2025 prema Tbr 8/1 500 bodova, za sastav podneska od 24.09.2025 prema Tbr 8/1 500 bodova, za pristup na ročište 15.12.2025.. dana prema Tbr 9/1 500 bodova, što ukupno čini 4300 bodova, odnosno 8.600,00 eura, a što uvećano za iznos PDV-a čini ukupan iznos 10.750,00 eura. Ovom iznosu dodan je iznos sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 56,41 eura i presudu u iznosu od 238,56 eura tako da ukupan trošak dosuđen tužitelju iznosi 11.044,97 eura. Kamate na dosuđeni iznos dosuđene su sukladno čl. 151 st. 3 ZPP- a.
Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, dana 19. siječnja 2026. godine
Sudac:
Biserka Pavković Fućak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.
Dna:
tužitelj po punomoćniku
tuženici po punomoćniku
rj/
rješenje tužitelju na platež pristojbe na presudu u iznosu od 477,12 eura
