Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje-Buie, Istarska 1- Via dell’ Istria 1

Poslovni broj: P-1119/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sucu pojedincu Svenu Babiću, u pravnoj stvari tužiteljice: ĆŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Nikola Kardum, odvjetnik iz Rijeke, protiv tuženika: HŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Petra Kosanović Vrbat, odvjetnica iz Umaga, radi utvrđenja valjanosti oporuke, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 10. studenog 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužiteljice AŠ i punomoćnice tuženika Petre Kosanović Vrbat, temeljem čl.335. i čl.338.st.3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022 i 114/2022 - dalje: ZPP), dana 19. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

»I Utvrđuje se da nije valjana te da ne proizvodi pravne učinke pisana oporuka pred svjedocima pok. ŽŠ datirana sa 20.04.2012. godine, a proglašena dana 01. veljače 2023. godine.

II Utvrđuje se da stan u [adresa], označen u zemljišnim knjigama kao k. č. [katastarska čestica], a upisan u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], darovan KŠ ugovorom od 25.09.2008. godine, ovjerenim po Javnom bilježniku Snježani Nazarević, čini ostavinu iza pok. ŽŠ.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak uvećan zateznu kamatu koja na iznos parničnog troška teče od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se sukladno čl. 29. ZOO-a, za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.«.

II Odbija se kao neosnovan prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi: »Utvrđuje se da je opozvana pisana oporuka pred svjedocima pok. ŽŠ, datirana sa 20.04.2012. godine, a proglašena dana 01. veljače 2023. godine.«. III Odbija se kao neosnovan drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi: »Poništava se pisana oporuka pred svjedocima pok. ŽŠ datirana sa 20.04.2012. godine, a proglašena dana 01. veljače 2023. godine.«.

IV Odbija se kao neosnovan treći eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi: »Ništava je pisana oporuka pred svjedocima pok. ŽŠ datirana sa 20.04.2012. godine, a proglašena dana 01. veljače 2023. godine.«.

V Nalaže se tužiteljici ĆŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 52470 Umag, da tuženiku HŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi parnični trošak u iznosu od 12.862,50 (dvanaesttisućaosamstošezdesetdva eura i pedeset centi) eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude 19. siječnja 2026. godine do isplate, obračunate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je rješenjem naslovnog suda poslovni broj: O- 1635/2022, od 21.08.2023. godine, kao nasljednica iza pokojne ostaviteljice ŽŠ upućena da protiv tuženika pokrene parnični postupak radi utvrđenja nevaljanosti oporuke od 20.04.2012. godine.

Tužiteljica u tužbi od bitnog tvrdi da proglašena oporuke ne sadržava ostaviteljičinu stvarnu posljednju volju u pogledu razredbe ostavine, te da je oporučiteljica još za života oporuku opozvala i da je stan koji je darovan tuženiku ostaviteljica u svojoj raspoložbi uračunavala u vrijednost nasljednog djela odnosno da isti san nije isključila iz ostavine.

Tužiteljica dodatno tvrdi kako je sadržaj oporuke izmijenjen jer je oporuka ispisana na dva lista papira koji nisu povezani kao jedinstvena cjelina odnosno povezani su vezicom kakva se od strane javnopravnih tijela RH koristi u povezivanju dokumenata, te je samo druga stranica potpisana odnosno potpisom oporučiteljice ovjeren je samo manji dio sadržaja, a na potpisanu stranicu izdvojena je isključivo odredba o izdvajanju stana iz ostavine, koja jasno je, predstavlja raspoložbu u korist tuženika, kao daroprimca.

Tužiteljica smatra da format oporuke takav kakav jest, sam po sebi nameće sumnju u vjerodostojnost takvog sadržaja budući omogućava naknadnu izmjenu sadržaja bez volje i znanja oporučitelja, jednostavnim umetanjem drugog lista papira prilagođenog sadržaja.

Tužiteljica dodatno tvrdi da stan u [adresa] nije predstavljao naknadu za dano uzdržavanje, a što je jasno već iz toga što isto nije navedeno u samom ugovoru o darovanju, već je isti stan darovan tuženiku za rješavanje stambenog pitanja i ne predstavlja naknadu za dano uzdržavanje, budući da je posljednji dulji period života ostaviteljica stanovala sa tužiteljicom koja ju je i dogledala do kraja života, te je ostaviteljica sastavila novu oporuku koja nije isključivala stan iz ostavine, te stoga tužiteljica predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva.

Pored navedenog glavnog tužbenog zahtjeva tužiteljica je postavila i 3 eventualno kumulirana tužbena zahtjeva koji u slučaju neprihvaćanja prethodnog tužbenog zahtjeva kojim predlaže sudu da donese presudu kojom će utvrditi da je predmetna oporuka opozvana odnosno da se ista oporuka poništava odnosno da je predmetna oporuka ništetna.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu, kojeg je pravovremeno podnio, navodi da pobija tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

Tuženik od bitnog navodi kako tužiteljica nije sudu dostavila nikakav dokaz o navodnom opozivu proglašene oporuke, te se u tužbi nigdje ne navodi da je oporuka usmeno opozvana pred svjedocima u izvanrednim okolnostima, niti su ti svjedoci o opozivu sastavili izjavu, a niti su o navodnom opozivu iskazivali pred javnopravnim tijelom, a to sve budući da usmenog opoziva proglašene oporuke u izvanrednim okolnostima nije ni bilo.

Tuženik dalje navodi kako nema saznanja da bi postojala oporuka drugačijeg sadržaja od sadržaja proglašene oporuke, te da mu je majka ostavila na čuvanje isključivo oporuku u omotnici roza boje a koju mu je omotnicu predala zatvorenu sa tri naljepnice na preklopu koje su bile potpisane od strane oporučiteljice, te je tuženik upravo je takvu, neoštećenu omotnicu, predao javnom bilježniku prilikom proglašenja oporuke, te je uz proglašenu oporuku predao javnom bilježniku i pisani nacrt proglašene oporuke, koji je istovjetnog sadržaja kao i proglašena oporuka. Tuženik potvrđuje da mu je ostaviteljica 2008. godine darovala stan u [adresa], jer se počevši od 2005. godine do zaključno 2020. godine o ostaviteljici je brinuo isključivo tuženik, vodio tužiteljicu na operativne zahvate i preglede, komunicirao sa liječnicima, a što je obuhvaćalo nebrojene vožnje na relaciji [adresa]– [adresa], i dr.

Tuženik je u razdoblju od 1997. godine, po zamolbi pok. ostaviteljice u potkrovlju nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] osposobio sva tri stana, te je sa suprugom tužiteljice ožbukao i ofarbao cijelu fasadu navedene nekretnine. Tuženik navodi da je nakon ženidbe sa suprugom i njenim roditeljima izgradio kuću u [adresa] u kojoj i danas živi, pri čemu mu nisu financijski pomagali niti pok. ostaviteljica niti pok. otac, tako da tuženiku darovani stan nije služio za rješavanje njegovog stambenog pitanja.

Budući da je oporučiteljica raspolagala svojom ostavinom valjanim oblikom oporuke, da oporuku nije opozvala, a tužiteljica nije predočila drugu oporuku koja bi bila drugačijeg sadržaja od proglašene, tuženik predlaže da sud u cijelosti odbije tužbu uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao isprave u spisu kako slijedi: Oporuka od 20.04.2012. (stranica 8-10), Ugovor o darovanju od 24.09.2008. (stranica 12-13), preslika osobne iskaznice za KŠ (stranica 14), Rješenje posl.br.: O-1635/2022-20, od 21.08.2023. (stranica 16-18), vlastoručno pisana izjava (stranica 19-20), medicinska dokumentacija za RŠ (stranica 40-70), SMS poruke (stranica 71-89), isplatna lista (stranica 90), fotografija neotvorene omotnice (stranica 91), Rješenje o nasljeđivanju iza pok. ČŠ, od 17. listopada 2011. godine (stranica 110-115).

4. U dokaznom postupku sud je je saslušao obje parnične stranke, te je saslušao svjedoke NŠ, PŠ, OŠ, GŠ, TŠ, SŠ, UŠ, CŠ, ZŠ, FŠ, IŠ, BŠ, EŠ i LŠ.

5. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl.8. ZPP-a, te je sud temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno utvrdio da je glavni tužbeni zahtjev nije osnovan, te da nisu osnovani niti eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari po glavnom tužbenom zahtjevu je utvrđenje nevaljanosti pisane oporuke pred svjedocima pokojne ostaviteljice ŽŠ, te da stan u [adresa], koji je darovan tuženiku ugovorom od 25.09.2008. godine, čini ostavinu iza pok. ŽŠ.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari po eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevima je utvrđenje da je predmetna oporuka opozvana odnosno da se ista oporuka poništava odnosno da je predmetna oporuka ništetna.

8. Između parničnih stranaka je nesporno da je tuženiku Ugovorom o darovanju od 24.09.2008. izvršeno darovanje stana u [adresa].

9. Između parničnih stranaka sud nalazi spornim ispunjenje pretpostavki za nevaljanost oporuke pok. ostaviteljice ŽŠ, te vezano uz navedeno da li predmetni stan u [adresa], koji je darovan tuženiku, čini ostavinu iza pok. ŽŠ.

10. Uvidom i čitanjem Rješenja posl.br.: O-1635/2022-20, od 21.08.2023. (stranica 16- 18), utvrđeno je da je u ostavinskom postupku naslovnog suda poslovni broj: O- 1635/2022 donesenim rješenjem prekinut ostavinski postupak iza pokojne DŠ, kojim rješenjem je tužiteljica kao oporučna nasljednica upućena da pokrene parnicu protiv tuženika radi utvrđenja valjanosti oporuke ostaviteljice od 20. travnja 2012. godine.

11. Uvidom i čitanjem sadržaja predmetne oporuke od 20.04.2012. (stranica 8-10) razvidno je da je pok. ostaviteljica oporučnim nasljednicima imenovala svoju kćer Ć, ovdje tužiteljicu, i svojeg sina HŠ, ovdje tuženika, kojima je ostavila svu svoju nepokretnu imovinu, a radi se o kući u mjestu Sveta Marija na [adresa], izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u kojoj je tužiteljici ostavila dva stana na drugom katu, kao i polovicu novčanih sredstava, a tuženiku dva mala stana od čega jedan u prizemlju, a drugi u potkrovlju, te garažu, kao i polovicu novčanih sredstava.

Pored navedenog, iz sadržaja predmetne oporuke proizlazi kako je ostaviteljica navela da stan u [adresa], koji je darovala tuženiku, ne ulazi u ostavinu iz razloga jer se tuženik isključivo kroz više godina brinuo o njoj (vodio liječnicima, na putovanja, brinuo za njezine svakodnevne potrebe, te izveo radove kojima je osposobio za stanovanje sva tri stana itd.).

12. Vezano uz oblik predmetne oporuke sud je vizualnim pregledom utvrdio da se ista sastoji od dva lista koja su međusobno povezana koncem koji se koristi za povezivanje javnobilježničkih i sudskih dokumenata-jamstvenikom, a pokojna oporučiteljica MŠ i svjedoci oporuke NŠ i PŠ vlastoručno su potpisali oporuku samo na drugoj stranici oporuke, dok je pokojna oporučiteljica još dvaput vlastoručno potpisala i drugi list oporuke na mjestu gdje je konac za povezivanje-jamstvenik naljepnicom pričvršćen za papir.

13. Zakon o nasljeđivanju (Narodne novine 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019 – dalje: ZN) sadrži odredbu o pisanoj oporuci pred svjedocima u čl.31. gdje propisuje da oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati (st.1.), te da će se svjedoci potpisati na samoj oporuci, a korisno je da se naznači njihovo svojstvo svjedoka, kao i druge okolnosti koje bi mogle koristiti njihovom lakšem pronalaženju.

14. ZN ne predviđa kao uvjet za valjanost ovog oblika oporuke vlastoručnog potpisivanja oporučitelja na svim stranicama oporuke, ako ih oporuka ima, kao što je to slučaj sa spornom oporukom, pa stoga nepotpisivanje prve stranice oporuke od strane oporučiteljice ne činit istu oporuku pravno nevaljanom.

15. Napominje se da se odredbe ZN-a koje predviđaju potpisivanje svih listova oporuke od strane oporučitelja, ako ih oporuka ima, odnose isključivo na međunarodnu oporuku kako je to propisano u čl.156.st.2. ZN-a, međutim kako sporna oporuka nije međunarodna oporuka, na istu se ne primjenjuju odredbe koje se odnose na međunarodnu oporuku, a niti se temeljem tih odredbi može ocjenjivati valjanost predmetne pisane oporuke sastavljene pred svjedocima.

16. Svjedoci oporuke NŠ i PŠ u svojim iskazima, prethodno upozoreni na dužnost kazivanja istine, potvrdili su da im je pokojna ostaviteljica pročitala oporuku i nakon toga rekla da je to njezina volja, da se oporuka sastojala od dva lista papira, da predmetna oporuka nije pisana vlastoručno, već pisaćom mašinom ili računalom, da su svi potpisali nakon čega je ostaviteljica oporuku stavila u kovertu koju je zatvorila naljepnicama, da čitanju i potpisivanju oporuke nije bilo drugih osoba osim njih troje, a kada im je od strane suda pokazana predmetna oporuka na stranici 8 - 10 spisa oboje svjedoka je potvrdilo da se sadržajno radi upravo o toj oporuci koja im je pročitana od strane pokojne ostaviteljice i da su potpisi na oporuci njihovi.

Nadalje, iz iskaza svjedokinje oporuke PŠ utvrđeno je da je pokojna ostaviteljica MŠ znala čitati i pisati, budući da je ista bila učiteljica u školi u koju je išla i svjedokinja, te je navedena svjedokinja na pokazanoj fotografiji na stranici 91 spisa prepoznala da se radi o koverti u koju je pokojna ŽŠ umetnula oporuku.

Pored navedenog oboje svjedoka je iskazalo kako pokojna ŽŠ nije pred njima, nakon što je predmetna oporuka sastavljena, izjavila da bi oporuku izmijenila ili istu opozvala.

17. Svjedoci predloženi od strane tužiteljice OŠ i TŠ, koje su joj kćerke, te GŠ, koji joj je suprug, od bitnog su iskazivali kako im je pokojna ostaviteljica govorila da je opozvala raniju oporuku, koja je predmetnom ovog spora, te da je sastavila drugu oporuku, a prema iskazima svjedoka ta druga oporuka je sastavljena u razdoblju 2017. ili 2018. godine, te prema iskazu navedenih svjedoka u toj drugoj oporuci je pokojna ostaviteljica izmijenila svoju volju jer da je pogriješila kada je odredila da tuženiku pripadne stan u [adresa], koji mu je već ranije darovala, međutim svjedoci ne znaju gdje se ta druga oporuka nalazi.

18. Svjedoci predloženi od strane tuženika ŠŠ, UŠ, CŠ, ĐŠ, FŠ, IŠ i EŠ od bitnog su iskazivali kako im nije poznato da je pokojna ostaviteljica sastavljala neke oporuke, međutim svjedocima UŠ, VŠ, FŠ i IŠ je poznato da je pokojna ostaviteljica govorila kako će stan u [adresa] darovati tuženiku iz razloga što joj je pomagao u izgradnji kuće u [adresa], a i kasnije se brinuo o njoj, a kuću u [adresa] da će podijeliti svakom po pola.

19. Svjedoci predloženi od strane tuženika BŠ, koja mu je supruga, i LŠ, koja mu je kćerka, od bitnog su iskazivali kako im je poznato da je pokojna ostaviteljica MŠ napravila oporuku koju je dala na čuvanje tuženiku, koji joj je bio sin, međutim nije im poznat sadržaj oporuke odnosno kako bi se njezina imovina trebala podijeliti nakon njezine smrti.

20. Tužiteljica ĆŠ je u svom iskazu u bitnom iskazala da joj je pokojna ostaviteljica MŠ, koja joj je bila majka i koja je preminula 2022. godine, rekla 4-5 godina prije svoje smrti da je promijenila oporuku, jer je pogriješila i da je zato izmijenila tu oporuku, te da stara oporuka, koja je predmetom ovog postupka, više ne vrijedi, međutim tužiteljica navodi da joj o toj novoj oporuci nije poznato ništa osim da je prethodna oporuka promijenjena, a niti joj je pokojna ostaviteljica pokazala tu novu oporuku.

21. Tuženik HŠ je u svom iskazu u bitnom iskazao kako mu je oporuku dala na čuvanje pokojna ostaviteljica MŠ, koja mu je bila majka, u koverti s njezinim njezin potpisom na sve 3 naljepnice, ne zna ništa o tome da bi majka sačinila kasnije neku drugu oporuku, te kako je tu kasniju oporuku čuo prvi puta tek kada je na kućnu adresu dobio tužbu, te je nakon smrti majke pronašao i jedan rukom pisani papir gdje si je ona sastavljala neke natuknice koji je bio nacrt oporuke, a koji papir je predao javnom bilježniku, te da na tom papiru nije ništa mijenjao niti dirao.

22. Uvidom i čitanjem vlastoručno pisane izjave (stranica 19-20) sud utvrđuje da napisani tekst u svemu bitnome sadržajno odgovara tekstu koji je naveden u spornoj Oporuci od 20.04.2012. (stranica 8-10).

23. Ovaj prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća kao istinite iskaze svjedoka oporuke NŠ i PŠ obzirom da su isti zamoljeni par dana unaprijed od strane pokojne ostaviteljice JŠ, dok su se zajedno nalazili na jednom rođendanu u kući od tuženika, da budu svjedoci oporuke, tako da je ista mogla pripremiti tekst oporuke, kao i podatke o imenima i prezimenima svjedoka koji su ispisani računalom, što upućuje na zaključak da je pokojna ostaviteljica poznavala svjedoke oporuke i stvarno htjela sastaviti oporuku pred svjedocima.

24. Oboje svjedoka oporuke ispunjavaju i uvjete iz čl.35. ZN odnosno radi se o punoljetnim osobama, koje su u vrijeme potpisivanja oporuke imali 51 (NŠ – op. suda) odnosno 40 godina (PŠ – op. suda), kojima nije oduzeta poslovna sposobnost i koje znaju i mogu čitati i pisati, te nisu srodnici od pokojne oporučiteljice, što je utvrđeno iz njihovih osobnih podataka.

25. Dovodeći u međusobnu povezanost iskaze svjedoka NŠ i PŠ s predmetnom pisanom oporukom, ovaj prvostupanjsku sud zaključuje da sporna oporuka uistinu predstavlja izjava posljednje volje sada pokojne ostaviteljice JŠ, te da je ista sačinjena u skladu sa zakonskim zahtjevima iz čl.31. ZN-a odnosno da je pokojna oporučiteljica znala čitati i pisati, da je oporuku vlastoručno potpisala u prisutnosti dva navedena svjedoka i izjavila da je to izjava njezine volje, te su se na oporuci potpisali i oboje oporučnih svjedoka.

26. Ostali saslušani svjedoci, koji nisu svjedoci oporuke, kao i parnične stranke nemaju posebnih saznanja koja bi dovela ovaj prvostupanjski sud u sumnju da predmetna oporuka ne bi bila valjana i da ne bi predstavljala posljednju volju pokojne ostaviteljice.

27. Tužiteljica nije sukladno članku 219. stavku 1. ZPP-a sudu pružila dovoljno adekvatnih dokaza, a sud je proveo sve predložene dokaze, iz kojih bi nedvojbeno mogao zaključiti da predmetna oporuka od 20.04.2012. (stranica 8-10) ne bi bila valjana.

Sukladno članku 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

To konkretno znači da pravila o teretu dokazivanja obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava, a u konkretnom slučaju to je tužiteljica.

28. Isto tako od strane tužiteljice nije osporavano da Ugovor o darovanju od 24.09.2008. (stranica 12-13), kojim je pokojna ostaviteljica tuženiku darovala predmetni stan u [adresa], ne bi bio valjan i proizvodio pravne učinke, tako da sud utvrđuje kako predmetni ugovor o darovanju predstavlja valjanju pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva tuženika nad predmetnim stanom.

29. Stoga ovaj prvostupanjski sud temeljem čl.31. ZN-a odbija glavni tužbeni zahtjev kao neosnovan, uslijed čega je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

30. Budući da je sud glavni tužbeni zahtjev ocijenio kao neosnovan, dalje je temeljem čl.188. ZPP-a odlučivano o prvo istaknutom eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu kojim tužiteljica traži da se utvrdi da je opozvana pisana oporuka pred svjedocima pok. ŽŠ, datirana sa 20.04.2012. godine, a proglašena dana 01. veljače 2023. godine.

31. Odredbom čl.64. ZN-a propisan je opoziv oporuke na način da oporučitelj može uvijek opozvati oporuku, u cjelini ili djelomično, očitovanjem danim u bilo kojem obliku u kojem se po zakonu može napraviti oporuka (st.1.), da oporučitelj može opozvati pisanu oporuku i uništenjem isprave (st.2.), te da se u ostalome glede valjanosti opoziva oporuke primjenjuju na odgovarajući način pravila o valjanosti oporuke (st.3.).

32. Iz iskaza svjedoka predloženih od strane tužiteljice OŠ i TŠ, koje su joj kćerke, te GŠ, koji joj je suprug, od bitnoga proizlazi da pokojna ostaviteljica MŠ o opozivu oporuke nije govorila u prisutnosti barem dva svjedoka, budući da svjedokinje OŠ i TŠ navode kako su bile samo s pokojnom ostaviteljicom kada bi im ona govorila da je opozvala predmetnu oporuku i sastavila novu oporuku, dok svjedok GŠ navodi kako mu je vezano uz opoziv oporuke poznato da su imali obiteljski sastanak na kojem je osim pokoje ŽŠ bio tuženik, tužiteljica, suprug od pokojne ŽŠ ČŠ, i kćerka od tuženika te svjedok GŠ, te da su na tome sastanku govorili o tome kome će što pripasti u kući u [adresa], međutim sud smatra kako se takav sastanak ne može smatrati opozivom oporuke budući da svjedok navodi kako se isti sastanak održao prije sastavljanje oporuke 2010. ili 2012., jer oporuka ne može biti opozvana prije nego što je uopće i sastavljena.

33. Ostali saslušani svjedoci NŠ, PŠ, ŠŠ, UŠ, CŠ, ĐŠ, FŠ, IŠ, BŠ, EŠ i LŠ nemaju saznanja o opozivu predmetne oporuke.

34. Kao što je već navedeno i sama tužiteljica u svojem iskazu navodi da joj je pokojna ostaviteljica MŠ, koja joj je bila majka i koja je preminula 2022. godine, rekla 4-5 godina prije svoje smrti da je promijenila oporuku, međutim drugih saznanja o toj novoj oporuci nema, a i tuženik navodi kako ne zna ništa o tome da bi njegova majka sačinila kasnije neku drugu oporuku.

35. Teret dokazivanja da je predmetna oporuka od 20.04.2012. godine opozvana leži na tužiteljici, međutim ista nije u smislu čl.219.st.1. ZPP-a sudu pružila dovoljno adekvatnih dokaza, a sud je proveo sve predložene dokaze, iz kojih bi nedvojbeno mogao zaključiti da bi bila opozvana nekom drugom oporukom.

36. Stoga ovaj prvostupanjski sud temeljem pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a i čl.64. ZN-a odbija kao neosnovan prvo istaknuti eventualno kumuliranom tužbeni zahtjevu kojim tužiteljica traži da se utvrdi da je opozvana pisana oporuka pred svjedocima pok. ŽŠ, datirana sa 20.04.2012. godine, a proglašena dana 01. veljače 2023. godine, uslijed čega je odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude.

37. Sud je dalje temeljem čl.188. ZPP-a odlučivao o drugo istaknutom eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu kojim tužiteljica traži poništenje pisane oporuka pred svjedocima pok. ŽŠ datirana sa 20.04.2012. godine, a proglašena dana 01. veljače 2023. godine.

38. Odredbom čl.27. ZN-a propisano je da će se oporuka poništiti ako je oporučitelj bio natjeran prijetnjom ili silom da je napravi ili se odlučio napraviti je zbog toga što je bio prevaren ili što se nalazio u zabludi ili ako je oporučitelj bio u zabludi o činjenicama koje su pobudile oporučitelja da učini ta raspolaganja odnosno zbog mana oporučiteljeve volje.

39. Iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi osnovani zaključak da bi na strani pokojne ostaviteljice JŠ prilikom sastavljanja predmetne oporuke postojale neke od zakonom propisanih mana volje.

40. Svjedoci oporuke NŠ i PŠ u svojim iskazima opisuju pokojnu ostaviteljicu u trenutku kada je predmetna oporuka sastavljana kao osobu koja je bila zdrava, simpatična i prisebna osoba, koja je izgledala lucidno i prisebno, nije ništa govorila o tome da bi ju na sadržaj oporuke netko prisilio ili joj isti sadržaj sugerirao čak što više rekla je da je to njezina želja i volja, slijedom čega sud ocjenjuje kako kod pokojne ostaviteljice nisu utvrđene niti okolnosti koje bi ukazivale na postojanje prijetnje ili sile, niti zablude prilikom sastava oporuke.

41. I ostali saslušani svjedoci predloženi od strane tužiteljice GŠ i TŠ istu opisuju kao osobu zdravog razuma i lucidnu, te im ništa nije govorila o tome da bi oporuku sastavljala pod nečijom prisilom ili sugestijom.

42. Iz pročitane medicinske dokumentacije za RŠ (stranica 40-70) ne proizlazi da bi ista bolovala ili imala dijagnosticiranu neku psihičku bolest koja bi mogla dovesti u pitanje njezinu sposobnost za rasuđivanje.

43. Napominje se da je tužiteljica, kao osoba koja osporava predmetnu oporuku, bila dužna navesti činjenice na kojima temelji svoju tvrdnju da su na strani pokojne ostaviteljice postojale mane volje radi kojih se može zahtijevati poništenje oporuke, a što nije učinila odnosno nije dovoljno da samo navede da zahtjeva poništenje oporuke bez navođenja razloga i činjenica koje bi upućivale da ti razlozi uistinu i postoje.

44. Stoga ovaj prvostupanjski sud temeljem pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a i čl.27. ZN-a odbija kao neosnovan drugo istaknuti eventualno kumuliranom tužbeni zahtjevu kojim tužiteljica traži poništenje pisane oporuka pred svjedocima pok. ŽŠ datirana sa 20.04.2012. godine, a proglašena dana 01. veljače 2023. godine, uslijed čega je odlučeno kao pod točkom III izreke ove presude.

45. Sud je dalje temeljem čl.188. ZPP-a odlučivao o treće istaknutom eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu kojim tužiteljica traži da se utvrdi kako je ništava pisana oporuka pred svjedocima pok. ŽŠ datirana sa 20.04.2012. godine, a proglašena dana 01. veljače 2023. godine.

46. Prema čl.26.st.2. ZN-a propisano je da je oporuka ništava ako u vrijeme sastavljanja oporučitelj nije imao 16 godina života ili nije bio sposoban za rasuđivanje. Ako se ne dokaže suprotno, smatrat će se da je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje. Oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem.

47. Iz pročitane medicinske dokumentacije za RŠ (stranica 40-70) sud utvrđuje da je pokojna ostaviteljica rođena **.**.1936. godine, te da je u vrijem sastavljanja predmetne oporuke 20.04.2012. godine imala 76 godina.

48. Nadalje, zakonska je pretpostavka da je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje, a tijekom postupka od strane parničnih stranaka nije osporavano, niti su predlagani dokazi u tom smislu koji bi upućivali da pokojna ostaviteljica MŠ ne bi bila sposobna za rasuđivanje.

49. Upravo suprotno, iz provedenih dokaza, posebno iskaza svjedoka oporuke NŠ i PŠ, kao i iz iskaza svjedoka GŠ i TŠ proizlazi zaključak da je ista bila zdravog razuma i lucidna osoba kao što je to već utvrđeno i navedeno pod točkama 40. i 41. ovog obrazloženja.

50. Iz pročitane medicinske dokumentacije za RŠ (stranica 40-70) sud utvrđuje da je ostaviteljica bolovala od više bolesti, kao što su infarkt i šećerna bolest, koje nisu psihičke prirode, te da joj je 2021. godine dijagnosticirana i maligna bolest (stranica 42 spisa), međutim radi se o razdoblju nakon sastavljanja oporuke pa sud ocjenjuje kako razvoj maligne bolesti nije imao utjecaja na njezinu sposobnost za rasuđivanje u vrijeme sastavljanja predmetne oporuke, budući da je za ocjenu oporučne sposobnosti oporučitelja bitno zdravstveno stanje u trenutku sastavljanja oporuke tzv. »tempore testandi«, dok kasnije narušavanje zdravlja i sposobnosti rasuđivanja nemaju utjecaj na valjanost oporuke.

51. Stoga ovaj prvostupanjski sud temeljem pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a i čl.27. ZN-a odbija kao neosnovan i treće istaknuti eventualno kumuliranom tužbeni zahtjevu kojim tužiteljica traži da se utvrdi kako je ništava pisana oporuka pred svjedocima pok. ŽŠ datirana sa 20.04.2012. godine, a proglašena dana 01. veljače 2023. godine, uslijed čega je odlučeno kao pod točkom IV izreke ove presude.

52. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154 st.1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, te na čl.155.st.1. ZPP-a kojim je propisano da će sud odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

53. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 37/2023 - dalje: Tarifa) Tbr.52.st.3. propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, dok je u Tbr.54. propisano da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, u Tbr.7.st.1. propisano je da za vrijednost predmeta spora od 201.460,00 eura odvjetniku pripada nagrada u visini od 100 bodova, te da po Tbr.46. Tarife na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima od 25%.

54. Obzirom da je tužiteljica izgubila parnicu ista je dužna tuženiku nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka kako slijedi:

- za sastav odgovora tužbu u visini od 1515 bodova što iznosi 3.030,00 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife;

- za sastav obrazloženog podneska od 06.02.2025. u visini od 1515 bodova što iznosi 3.030,00 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife;

- za zastupanje na ročištu dana 29.01.2025 u visini od 1515 bodova što iznosi 3.030,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife;

- za zastupanje na ročištima dana 03.03.2025., 16.06.2025., 17.06.2025., 26.06.2025., 27.06.2025. i 10.11.2025. svako u zatraženoj visini od po 100 bodova što iznosi 200,00 eura odnosno ukupno za 6 ročišta iznosi 1.200,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife;

- 10.290

- PDV od 25% na obavljene radnje u iznosu od 2.572,50 eura po Tbr.46 Tarife.

55. Ukupno priznata visina troškova parničnog postupka tuženiku iznosi 12.862,50 eura, slijedom čega je temeljem čl.154 st.1. i čl.155.st.1. ZPP-a odlučeno kao pod točkom V izreke ove presude.

56. Zakonska zatezna kamata na trošak parničnog postupka teče od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je naloženo plaćanje troškova postupka sukladno čl.151.st.3. ZPP-a.

57. Visina stope zatezne kamate na trošak parničnog postupka određena je po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022).

58. Sud je temeljem čl.328.st.1. ZPP-a odredio rok u trajanju od 15 dana u kojem je tužiteljica dužna dobrovoljno izvršiti činidbu.

U Bujama – Buie 19. siječnja 2026.

Sudac:

Sven Babić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici, putem punomoćnika,

2. Tuženiku, putem punomoćnice.