REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

STALNA SLUŽBA U GRUBIŠNOM POLJU

Grubišno Polje, Kolodvorska 2

Poslovni broj: Ovr-2989/2025-6.

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, po sucu toga suda Milki Katić kao sucu pojedincu u ovršnom postupku ovrhovoditelja VOLVO TRUCK CORPORATION, SE 40508, Göteborg, Švedska, OIB: 93493280630, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetnčikog društva Owens, Houška i Partneri, odvjetnicima iz Zagreba, Dalmatinska 5, protiv ovršenika IM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Jugoslavu Puranu i Saši Kutnjaku, odvjetnicima iz Bjelovara, J. Jelačića 12, radi ovrhe na novčanim sredstvima - izravne naplate kod Financijske agencije, povodom prijedloga ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima i prijedloga za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, izvan ročišta, dana 19. siječnja 2026. godine,

r i j e š i o  j e

I Upućuje se ovršenik IM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana od pravomoćnosti ovog rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe (izravne naplate kod Financijske agencije povodom zahtjeva ovrhovoditelja VOLVO TRUCK CORPORATION, SE 40508, Göteborg, Švedska, OIB: 93493280630, od 25. studenog 2025. godine na temelju rješenja Općinskog suda u Bjelovaru pod poslovnim brojem Ovr-4341/2012-80. od 5. srpnja 2018. godine, djelomično preinačenog rješenjem Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Gž Ovr-2799/2018 od 22. listopada 2020. godine), nedopuštenom zbog razloga zbog kojih je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima, tj. da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave odnosno nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik nije mogao više istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, te da je nastupila zastara tražbine ovrhovoditelja (čl. 50. st.1. toč 7., 9. i 11. Ovršnog zakona).

II Nalaže se Financijskoj agenciji da u postupku iz točke I. odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava do pravomoćne odluke suda o prijedlogu ovršenika radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika.

III Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda istaknut po ovrhovoditelju, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U podnesku od 16. prosinca 2025. godine ovršenik IM podnio je ovom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

2. U prijedlogu navodi da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru, broj: Ovrv-4341/12-6 od 28. prosinca 2012. godine po prijedlogu ovdje ovrhovoditelja određena ovrha na nekretninama ovdje ovršenika radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 1.719,535,13 € / 12.955.837,44 kn iz pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj: P-355/10-24 od 18. srpnja 2011. godine kojom je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi Javnog bilježnika ŽM iz [adresa], broj: Ovrv-434/09 od 23. prosinca 2009. te radi naplate troškova osiguranja iz rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, broj: Ovr-174/10-5 od 08. veljače 2010. godine.

Ovršna tražbina sastojala se od glavnice u iznosu od 1.652.007,15 € / 12.447.047,84 kn uvećane za zatezne kamate tekuće od 22. prosinca 2009. do isplate, ovršnog troška iz javnobilježničkog rješenja o ovrsi u iznosu od 13.864,74 € / 104.463,90 kn uvećanog za zatezne kamate tekuće od dana donošenja rješenja do isplate, parničnog troška u iznosu od 39.957,66 € / 301.061,00 kn te troška postupka osiguranja iz rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, broj: Ovr-174/10-5 od 08. veljače 2010. godine u iznosu od 13.705,58 € / 103.264,70 kn kojim je određena prethodna mjera predbilježbom založnog prava na nekretninama ovršenika radi osiguranja naplate potraživanja glavnice i ovršnog troška iz spomenutog rješenja o ovrsi JB ŽM iz [adresa]

Nakon prodaje nekretnina ovršenika, rješenjem OPS Bjelovar, broj: Ovr- 4341/2012-80 od 05. srpnja 2018. određeno je namirenje tražbina, utvrđen je dovršetak ovrhe te je ovdje ovrhovoditelju odmjeren daljnji trošak ovrhe u iznosu od 404.600,00 kn, a po žalbi ovršenika odluka o trošku je preinačena te je drugostupanjskim rješenjem ŽS Zagreb, broj: Gž Ovr-2799/2018-3 22. listopada 2020. godine ovrhovoditelju u konačnici dosuđen daljnji trošak ovrhe u iznosu od 33.562,28 € / 252.875,00 kn i to bez zateznih kamata na dosuđeni iznos.

Protiv pravomoćne i ovršne presude OPS Bjelovar, broj: P-355/2010-24 od 18. srpnja 2011. potvrđene presudom ŽS Bjelovar, broj: Gž-3068/2011-2 od 08. studenog 2012. u pobijanim točkama I. i III. izreke (temeljem kojih je određena ovrha), ovdje ovršenik je podnesao reviziju koja je prihvaćena rješenjem Vrhovnog suda RH, broj:

Rev-303/2013-3 od 26. svibnja 2021. godine te su prvostupanjska i drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu ukinute, a predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Ponovljeni parnični postupak vođen je u predmetu OPS Bjelovar, broj: Povrv- 442/2021, a postupak je pravomoćno okončan donošenjem rješenja, broj: Povrv- 442/2021-74 od 07. veljače 2023. godine kojim je utvrđeno povlačenje tužbe ovdje ovrhovoditelja, a navedeno rješenje potvrđeno je rješenjem ŽS Bjelovar, broj: Gž- 346/2023-8 od 16. veljače 2024. godine.

Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditelj je podnesao prijedlog za dopuštenje revizije VSRH te potom i reviziju u dopuštenom dijelu, a rješenjem VSRH, broj: Rev-349/2025-3 od 02. srpnja 2025. godine revizija je odbijena čime je postupak među strankama definitivno okončan.

Opisanim ishodom parnice, rješenje o ovrsi Javnog bilježnika ŽM iz [adresa], broj: Ovrv-434/09 od 23. prosinca 2009. izgubilo je svoju djelotvornost i ostalo bez ikakvih učinaka među strankama (kao i ukinuta presuda OPS Bjelovar, broj: P- 355/10-24 od 18. srpnja 2011.) čime su prestala odnosno postala nepostojeća sva potraživanja iz navedenih odluka. Posljedično tome, djelotvornost su izgubile i sve sudske odluke donesene na temelju i u vezi s navedenim javnobilježničkim rješenjem (i ukinutom presudom OPS Bjelovar) što uključuje i rješenje OPS Bjelovar, broj: Ovr- 4341/2012-80 od 05. srpnja 2018. i rješenje ŽS Zagreb, broj: Gž Ovr-2799/2018-3 22. listopada 2020. te rješenje o osiguranju OPS Bjelovar, broj: Ovr-174/10-5 od 08. veljače 2010., dakle i tražbine daljnjih troškova ovrhe odnosno troškova postupka osiguranja iz tih odluka su prestale tj. postale nepostojeće budući da tražbina radi čije je naplate vođena ovrha / određeno osiguranje nikada nije pravomoćno utvrđena sudskom odlukom.

Međutim, dana 25. studenog 2025. godine ovrhovoditelj je po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Owens, Houška i partneri d.o.o. iz Zagreba Financijskoj agenciji podnesao zahtjev za izravnu naplatu (ovrhu) upravo radi naplate dijela tražbine daljnjih troškova ovrhe iz rješenja OPS Bjelovar, broj: Ovr-4341/2012- 80 od 05. srpnja 2018. preinačenog rješenjem ŽS Zagreb, broj: Gž Ovr-2799/2018-3 22. listopada 2020. u iznosu od 23.499,82 € uvećano za zatezne kamate od dana donošenja rješenja do isplate iako znajući da osnov za naplatu ne postoji jer je tražbina prestala odnosno postala nepostojeća. Rješenjem o daljnjim troškovima ovrhe ovrhovoditelju također nisu odmjerene zatezne kamate na dosuđeni trošak, dakle za tu tražbinu ovrhovoditelj nikada nije ni imao osnov za naplatu, no u svakom slučaju u odnosu na kamatu nastupila je zastara jer kamata sukladno čl. 226. ZOO-a zastarijeva u trogodišnjem roku.

Slijedom navedenog, iz navoda točke 1. i 2. ovog prijedloga proizlazi kako se prijedlog temelji na žalbenoj osnovi iz čl. 50. st. 1. toč. 3. u vezi s čl. 210. Ovršnog zakona obzirom da je ukidanjem platnog naloga iz rješenja o ovrsi JB ŽM, broj: Ovrv-434/09 od 23. prosinca 2009. te okončanja parnice povlačenjem tužbe predmetna ovršna isprava - rješenje o daljnjim troškovima ovrhe izgubila svoju djelotvornost i ostala bez učinaka (čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ: (...) ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka) zbog čega ovršenik smatra da je prvostupanjski sud ovlašten samostalno odlučiti o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

Ukoliko sud smatra da je prijedlog ovršenika neosnovan, tada ovršenik podredno predlaže da ga sud uputi na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim po osnovi iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9., 10. i 11. OZ-a u vezi s čl. 210. OZ-a jer je očigledno da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju predmetne ovršne isprave, da je ovrhovoditeljeva tražbina prestala odnosno da je ispunjenje tražbine onemogućeno zbog činjenica koje su nastale u vrijeme kad ih ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka (o daljnjim troškovima ovrhe) kao i da je tražbina ovrhovoditelja u zastari. Slijedom svega navedenog, ovršenik predlaže da sud po osnovi iz čl. 50. st. 1. toč. 3. u vezi s čl. 210. OZ-a proglasi nedopuštenim pljenidbu i prijenos u postupku ovrhe - izravne naplate kod Financijske agencije temeljem rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, broj:Ovr- 4341/12-80 od 05. srpnja 2018. djelomično preinačenog rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž Ovr-2799/2018-3 od 22. listopada 2020. po zahtjevu ovrhovoditelja VOLVO TRUCK CORPORATION, SE 40508 Göteborg, Švedska, OIB:93493280630 od 25. studenog 2025. godine, a podredno,

- da ga sud po osnovama iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9., 10. i 11. OZ-a u vezi s čl. 210. OZ-a uputi na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

Nakon podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu dana 25. studenog 2025. godine i uvrštenja potraživanja naknadnih troškova ovrhe u redoslijed naplate na ovršenikovim računima kod FINA-e (zajedno s potraživanjem iz drugog rješenja OPS [adresa], SS Garešnica, broj: Ovr-1009/2015 od 02. 02. 2021. kojim su ovrhovoditelju također odmjereni daljnjim troškovi ovrhe čiju naplatu nema pravo tražiti iz istih razloga koji su navedeni u ovom prijedlogu), ovrhovoditelj je u korist blokiranih računa ovršenika odmah izvršio plaćanje parničnih troškova temeljem rješenja OPS Bjelovar, broj:

Povrv-442/2021-121 od 24. listopada 2024. u iznosu od 161.185,75 € koje je bio u obvezi platiti ovršeniku uslijed gubitka parničnog postupka.

Naime, očigledno je da ovrhovoditelj na prijevaran način pokušava osigurati vraćanje većeg dijela iznosa plaćenih parničnih troškova naplatom nepostojećih potraživanja (dijelom će biti namirena ovršenikova ranija dugovanja), međutim prijenosom zaplijenjenog iznosa po predmetnom rješenju ovršeniku će nastati nenadoknadiva, odnosno teško nadoknadiva šteta obzirom da je ovrhovoditelj strana pravna osoba bez imovine u RH te bi ovršenik budući zahtjev za povrat novca trebao ostvarivati u Švedskoj. Isto tako, prijenos novca nije zatražen na račun ovrhovoditelja već na račun punomoćnika iz OD Owens, Houška i partneri d.o.o. pri čemu je nejasno je li punomoćnik zloupotrijebio punomoć stranke obzirom da je ovršna isprava izgubila djelotvornost i ostala bez učinaka odnosno tražbina ovrhovoditelja više ne postoji, a s kojom činjenicom punomoćnik ovrhovoditelja očigledno nije upoznao svoju stranku već ne birajući sredstva pokušava sanirati ovrhovoditeljevu financijsku štetu uslijed gubitka parničnog postupka.

S druge strane, odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava za ovrhovoditelja ne nastaje bilo kakva šteta dok se pravomoćno ne riješi prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

Slijedom navedenog, ovršenik predlaže da sud u rok od 8 dana iz čl. 210. st. 3. OZ-a donese rješenje kojim nalaže FINA-i odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku ovrhe - izravne naplate kod Financijske agencije temeljem rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, broj: Ovr-4341/12-80 od 05. srpnja 2018. djelomično preinačenog rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž Ovr-2799/2018-3 od 22. listopada 2020. po zahtjevu ovrhovoditelja VOLVO TRUCK CORPORATION, SE 40508 Göteborg, Švedska, OIB:93493280630 od 25. studenog 2025. godine uz nadoknadu troškova postupka.

3. Prijedlog je ovršenika je dostavljen ovrhovoditelju na očitovanje koji se je očitovao pismenim podneskom od 15. siječnja 2026. godine.

U podnesku ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Bjelovaru. Ovrhovoditelj u cijelosti osporava sve navode ovršenika kao netočne, neutemeljene i pravno potpuno irelevantne.

Ovrhovoditelj je dana 25.11.2025.g. pred Financijskom agencijom pokrenuo postupak izvansudske ovrhe radi naplate tražbine određene pravomoćnim i ovršnim rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, posl. br. Ovr-4341/12 od 05.07.2018.g., djelomično preinačenog rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž Ovr- 2799/2018 od 22.10.2020.g., a koje je u odnosu na točku V. postalo pravomoćno dana 22.10.2020.g., te ovršno 25.12.2020.g.

Predmetna ovršna isprava nikada i ni na koji način nije stavljena izvan snage, niti je izgubila svoju djelotvornost niti je utvrđeno da bi ista bila bez učinka. Ista u cijelosti egzistira i proizvodi pravne učinke.

U tom smislu, lamentiranje ovršenika o parničnom postupku P-355/2010 odnosno Povrv-442/2021 nema baš nikakve veze ni utjecaja na opstojnost navedene ovršne isprave i u njoj utvrđene pravomoćne i ovršne tražbine ovrhovoditelja, koja i nadalje, nesporno postoji.

Nadalje, u potpunosti su promašeni ovršenikovi navodi o tome da predmetnom ovršnom ispravom nisu određene zatezne kamate, kao i da je u odnosu na njih nastupila zastara zbog proteka trogodišnjeg zastarnog roka.

Prije svega, ovrhovoditelj ističe da je člankom 30. stavkom 2. Ovršnog zakona, a koji se na odgovarajući način ima primijeniti i u postupku izvansudske ovrhe, jasno određeno: „Ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, sud će, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do naplate.“ Stoga su svi navodi ovršenika u tom dijelu u potpunosti neosnovani.

Naposljetku, ovrhovoditelj ističe prigovor dvostruke litispendencije. Naime, nastavno na točku IV ovog podneska, ovršenik svoj zahtjev temelji isključivo na (irelevantnom) navodu o tome da je „ukidanjem platnog naloga iz rješenja o ovrsi JB ŽM, broj: Ovrv-434/09 od 23. prosinca 2009. te okončanja parnice povlačenjem tužbe predmetna ovršna isprava – rješenje o daljnjim troškovima ovrhe izgubila svoju djelotvornost i ostala bez učinka“.

I dok predmetna ovršna isprava, dakle rješenje Općinskog suda u Bjelovaru posl. br. Ovr-4341/12 od 05.07.2018.g., nema nikakve veze s ranije spomenutim rješenjem o ovrsi JB ŽM, ovrhovoditelj ističe da je ovršenik još 2013. godine pokrenuo parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, posl. br. Ovr-4341/12. (!)

Štoviše, u tom istom postupku ovršenik (ondje tužitelj) je predložio prekid postupka, koji prijedlog je sud u konačnici i prihvatio rješenjem od 07.05.2024.g. Slijedom toga, postavlja se i pitanje postojanja pravnog interesa ovršenika za podnošenjem ovopredmetnog prijedloga radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, kad iz cjelokupnog spisa P-4959/2022 jasno slijedi izostanak ovršenikove volje za daljnjim vođenjem predmetnog parničnog postupka. U odnosu na ovršenikov prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, ovrhovoditelj ističe kako je isti također u cijelosti neosnovan i pravno neutemeljen. Svoj prijedlog ovršenik temelji na sljedećim tvrdnjama:

- da je ovrhovoditelj u korist ovršenika uplatio iznos od čak 161.185,75 eura

-da će ovršeniku prijenosom zaplijenjenog iznosa nastati nenadoknadiva odnosno teško nadoknadiva šteta jer je „ovrhovoditelj strana pravna osoba bez imovine u RH“

- da za ovrhovoditelja odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava ne bi nastala nikakva šteta.

Dakle, ovršenik, kojem je ovrhovoditelj uplatio iznos od čak 161.185,75 eura i to čak i prije nego što je rješenje Općinskog suda u Bjelovaru posl. br. Povrv-442/2021 od 24.10.2024.g. uopće i postalo ovršno (!!), je u strahu da od ovrhovoditelja ne bi mogao naplatiti neku svoju tražbinu koja bi eventualno mogla nastati. (?) Takvi navodi su u potpunosti nelogični, proturječni i nejasni, a ovršenik pritom baš ničime ne dokazuje ni da je ovrhovoditelj osoba bez imovine u RH.

Upravo suprotno, ovršenik namjerno i svjesno iznosi takve lažne navode, znajući da upravo u trenucima pisanja takvih neistina ovršenik protiv ovdje ovrhovoditelja vodi ovršni postupak na poslovnim udjelima kojih je ovrhovoditelj imatelj. (!!)

Štoviše, ovršenik je predmetni postupak pokrenuo iako je njegova tražbina u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu već bila prestala. Naime, ovrhovoditelj je dana 20.03.2024.g., dakle gotovo mjesec dana prije nego što je ovršenik podnio taj prijedlog za ovrhu, izjavio prijeboj:

1) Tražbine ovršenika prema ovrhovoditelju, utvrđene rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, posl. br. Povrv-442/2021-98 od 04.12.2023.g., ispravljenog rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, posl. br. Povrv-442/2021-100 od 20.12.2023.g., a koje je djelomično preinačeno rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru, posl. br. Gž-346/2023-7 od 16.02.2024.g., u iznosu od 10.062,46 eura, te 2) Tražbine ovrhovoditelja prema ovršeniku, utvrđene rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru posl. br. Ovr-4341/2012 od 05.07.2018.g., djelomično preinačenog rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž Ovr-2799/2018 od 22.10.2020.g. Dodatno, ovdje ovrhovoditelj je, unatoč tome što je tražbina ovršenika prestala još i prije podnošenja prijedloga za ovrhu u predmetu Ovr-887/2024, kako bi izbjegao prisilu te nastanak teško nadoknadive štete, dana 05.01.2026.g. na račun ovdje ovršenika uplatio iznos koji isti potražuje u tom postupku, točnije iznos od 11.612,45 EUR, kojim su obuhvaćeni glavnica, zakonske zatezne kamate te troškovi postupka. U tom smislu, ovrhovoditelj predlaže naslovnom sudu izvršiti uvid u spis predmeta Općinskog suda u Bjelovaru posl. br. Povrv-442/2021, na okolnost da je ovrhovoditelj, čak i prije nastupa ovršnosti ovršenikove tražbine, istu u cijelosti namirio, kao i u spis Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. Ovr- 887/2024. Dakle, svi ovršenikovi navodi o nekakvoj nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti u cijelosti su ne samo bespredmetni, već sasvim apsurdni, a njegovo ponašanje ni više ni manje nego – kaznenopravne prirode.

Za razliku od ovršenika, ovrhovoditelj sve svoje dugove plaća uredno i pravovremeno.

Nadalje, u cijelosti su neutemeljeni i ovršenikovi navodi o tome da za ovrhovoditelja odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava ne bi nastala nikakva šteta. Ovršenik pritom kao da zaboravlja da je ovrhovoditelj poslovni subjekt s velikim brojem zaposlenih, a koji zaposlenici, čak i kada ovršenik godinama odbija ispuniti svoje obveze prema ovrhovoditelju utvrđene pravomoćnim sudskim odlukama, moraju primiti svoju plaću i prehraniti svoje obitelji. U trenucima galopirajuće inflacije, tvrditi da odgodom prijenosa iznosa od oko 30.000,00 eura na tko zna koji rok (a, s obzirom na trajanje parničnih postupaka, vjerojatno na nekoliko godina) vjerovniku ne nastaje nikakva šteta, je nebulozno, apsurdno i neozbiljno.

Naposljetku, i ovršenikovi navodi o nekakvoj zlouporabi punomoći stranke su u potpunosti deplasirani, neumjesni i ispod svake razine pravne argumentacije, slijedom čega se niti ovrhovoditelj na iste neće dodatno osvrtati.

Slijedom svega navedenog, ovrhovoditelj predlaže sudu u odnosu na prijedlog ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, ovršenika uputiti u parnicu, u odnosu na prijedlog ovršenika za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava, isti odbiti kao neosnovan te ovršeniku naložiti da ovrhovoditelju naknadi prouzročene troškove ovog postupka, sukladno priloženom troškovniku.

4. Na odlučivanje o prijedlozima ovršenika primjenjuju se temeljem odredbe čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 112/12, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ) odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl.50. i 53. OZ) i odredbe o odgodi ovrhe na prijedlog ovršenika (čl.65. OZ).

5. Vezano za ovršenikov prigovor zastare (što predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st.1. t.11. OZ) i tvrdnju ovršenika da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad ga više nije mogao istaknuti u tom postupku, (što predstavlja žalbeni razlog iz čl.50. st.1. t. 9. OZ), te tvrdnju ovršenika da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika (što predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ), postojale su sporne činjenice koje u smislu odredbe čl. 55. st. 1. OZ nisu mogle biti utvrđene iz isprava koje su stranke podnijele, niti se radi o općepoznatim činjenicama ili činjenicama čije se postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama, a budući da je ovrhovoditelj osporio zahtjeve ovršenika, pa je temeljem odredbe čl. 53. te čl. 55. OZ ovršenika trebalo uputiti da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

6. Vezano za prijedlog ovršenika da se FINA-i naloži odgoda izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, ocijenjeno je da u skladu s odredbom čl.65. st.1. u vezi s čl.210. st.2. OZ postoje uvjeti za udovoljenje tom prijedlogu. Samim podnošenjem prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima ispunjena je osnovna zakonska pretpostavka za odgodu iz čl. 65. st.1. t. 5. OZ, dok vjerojatnost da bi provedbom ovrhe ovršenik mogao pretrpjeti nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu jer je ovršenik učinio vjerojatnim da bi zapljenom novčanih sredstava i prijenosom na račun ovrhovoditelja, a koji se odnose na njegova primanja ostao bez osnovnih novčanih sredstava za egzistenciju. Osim toga, ovrhovoditelj je strana pravna osoba bez imovine u Republici Hrvatskoj pa bi ovršenik budući zahtjev za povrat novca trebao ostvarivati u Švedskoj što bi za njega predstavljalo određene poteškoće, zbog toga je riješeno je kao u izreci pod točkom II.

7. Sud je odbio prigovor mjesne nenadležnosti istaknut po ovrhovoditelju sukladno čl. 171. Ovršnog zakona čijim odredbama je propisano da za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na novčanoj tražbini i za provedbu te ovrhe mjesno je nadležan sud na čijem području se nalazi prebivalište ovršenika, pa s obzirom da ovršenik ima prebivalište na području ovoga suda, to je onda prigovor ovrhovoditelja neosnovan, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom III.

U Grubišnom Polju, 19. siječnja 2026. godine

S u t k i n j a :

Milka Katić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovoga rješenja nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka pismena. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka, a o podnesenoj žalbi rješava sud nadležan za odlučivanje u drugom stupnju.

RJEŠENJE SE DOSTAVLJA:

1. Punomoćnicima ovrhovoditelja

2. Punomoćniku ovršenika

3. FINA-i