Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51 000 Rijeka
Poslovni broj: P-1046/2024-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po nacrtu sudskog savjetnika Gorana Maršića, po sucu toga suda Damiru Vinketi, u pravnoj stvari tužitelja GČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nasljednik iza pok. MČ, zastupanog po punomoćnicima iz OD Čajkovski i Beg j.t.d., odvjetnicima u Rijeci, protiv tuženika Penda Gradnja d.o.o., Kastav, Kudeji 8/3, OIB: 22402891710, zastupano po punomoćniku Vladi Vladika, odvjetniku u Rijeci, radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 23. listopada 2025., temeljem članka 335. stavka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP-a) po objavi 22. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Penda Gradnja d.o.o., OIB: 22402891710, da tužitelju ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.700,00 EUR (tri tisuće sedamsto eura i nula centa) uz pripadajuću zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 26. studenog 2019. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog postupka u visini od 1.958,44 EUR (tisuću devetsto pedeset osam eura i četrdeset četiri centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 22. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 14. studenog 2022. podnio tužbu u kojoj navodi kako je tužiteljica MČ sa tuženikom, **.**.2018. sklopila Ugovor o izvođenju građevinsko-obrtničkih radova na rekonstrukciji građevine – kuća u nizu sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa]. Dana 15. travnja 2019. sklopili su Sporazum za izvođenje zadnje etaže – krova na naprijed navedenoj građevini, u kojem su specificirali svoje međusobne obveze, odnosno MČ se točkom 1. Sporazuma obvezala tuženiku, s naslova podmirenja troškova izvođenja navedene etaže, te isplate ostatka duga u iznosu od 4.300,00 EUR, na račun šefa gradilišta položiti iznos od 20.000,00 EUR, te je tužiteljičin sin, DČ, prilikom potpisivanja navedenog Sporazuma isplatio navedeni iznos izravno na ruke VČ, šefu gradilišta. Po završetku radova na zadnjoj etaži, nadzorni inženjer AČ, dipl.ing.arh. je sastavio Zapisnik o izvedenim radovima na zadnjoj etaži – krovu i obračun radova 25. studenog 2019. iz kojeg proizlazi da je MČ, kao investitor preplatila vrijednost izvršenih radova po tuženiku, kao izvođaču, za 3.700,00 EUR. Predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva na način da se naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.700,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama i naknadom parničnog troška.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako se ne slaže sa navodima u tužbi te ih smatra neistinitim.
3. U tijeku postupka umrla je tužiteljica MČ, a koju je rješenjem o nasljeđivanju posl.br. O-2659/2023 od 02. studenog 2023., naslijedio GČ, pa je stoga na mjesto tužitelja sukladno čl. 215. ZPP-a stupio GČ.
4. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o izvođenju građevinsko-obrtničkih radova od 27. lipnja 2018. sklopljen između MČ kao naručitelja i tuženika kao izvođača (list 3- 7 spisa), Sporazum za izvođenje zadnje etaže – krova od 15. travnja 2019. (list 8 spisa), Popis radova potkrovlja i krova od svibnja 2019. (list 9 spisa), račun br. 9/1/3, 55/1/3 i kartica kupca (list 53-56 spisa), građevinski dnevnik (list 66-148 spisa),
Zapisnik o izvedenim radovima na zadnjoj etaži – krovu i obračun radova od 25. studenog 2019. (list 161 spisa), saslušan je z.z. tuženika ŽČ (list 155-156 spisa), tužitelj GČ (list 157-158 spisa), svjedoci VČ (list 163-165 spisa), ŠČ (list 166 spisa), IČ (list 166-167 spisa), te je izvršen uvid u ostatak dokumentacije koja prileži spisu.
5. Sud je sukladno čl. 8. ZPP-a na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.
6. U ovom postupku je nesporno da su pok. MČ i tuženik sklopili 27. lipnja 2018. Ugovor o izvođenju građevinsko-obrtničkih radova, i to MČ kao naručitelj radova, odnosno investitor, te tuženik kao izvođač radova. Nije sporno da je sukladno Sporazumu od 15. travnja 2019. ugovoreno da će MČ za izvođenje radova isplatiti ukupan iznos od 20.000,00 EUR, niti je sporno da je predmetni iznos ista isplatila VČ u cijelosti. Također nije sporno da je sukladno Sporazumu ugovoreno da će u slučaju više isplaćenog iznosa (20.000,00 EUR) ostatak se vratiti investitoru, odnosno MČ.
7. Nije sporno da je AČ sastavio Zapisnik o izvedenim radovima na zadnjoj etaži – krovu i obračun radova 25. studenog 2019. te da je u istom navedeno kako je investitor (MČ) u preplati ukupno 3.700,00 EUR.
8. Sporno je da li tužitelj osnovano potražuje utuženi iznos od 3.700,00 EUR, odnosno da li isti predstavlja više uplaćeni iznos koji je sukladno Sporazumu potrebno vratiti.
9. Uvidom u Ugovor o izvođenju građevinsko-obrtničkih radova utvrđeno je da se predmet ugovora odnosi na izvođenje građevinskih radova na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], prema projektu ovjerenog od strane AČ. Kao naručitelj nastupa MČ a kao izvođač tuženik. Uvidom u Sporazum od 15. travnja 2019. utvrđeno je da su kao stranke navedene MČ kao investitor, ŽČ kao izvođač, AČ kao nadzorni inženjer i VČ kao šef gradilišta. Također je utvrđena cijena u ukupnom iznosu od 20.000,00 EUR za postojeći dug i daljnje građevinske radove, dok je u točki 5. navedeno kako se šef gradilišta obvezuje voditi poslove u duhu dobrog poslovanja te nakon dobivanja potpisanog izvješća po završenim radovima od nadzornog inženjera izvršiti isplatu u obračunatim iznosima a ostatak vratiti investitoru (MČ).
10. Uvidom u Zapisnik o izvedenim radovima utvrđeno je kako je nadzorni inženjer, AČ, iznio sve troškove koji su nastali povodom izvedenih građevinskih radova, te da je u odnosu na ukupno plaćen iznos preostalo 3.700,00 EUR kao preplata na tako izvedene radove.
11. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave osim dijela građevinskog dnevnika sa naznakom datuma nakon 05. ožujka 2019. budući se u istima ne nalaze potpisi nadzornog inženjera, s time da je vjerodostojnost isprava ocijenio na temelju drugih provedenih dokaza, kako materijalnih tako i personalnih.
12. Saslušan je z.z. tuženika ŽČ koji u svome iskazu u bitnome navodi kako je prije 6-7 godina sklopio građevinski ugovor sa MČ. Obavljao je poslove gradnje prizemlja, kata i krova, a što je sve bilo i ugovoreno, a ti poslovi su bili prekinuti zbog nesporazuma budući mu nisu isplaćena novčana sredstva za izgradnju kata. Te radove izvodila je Penda gradnja d.o.o., no ne može se točno sjetiti koji su sve radnici bili angažirani na tom projektu. Ti radovi trajali su negdje 2 do 3 mjeseca. Radovi su mu isplaćeni, odnosno prvotno ti radovi nisu bili isplaćeni pa su tada novci bili predani VČ, misli da se radilo o iznosu od otprilike 100.000 HRK. S tim sredstvima VČ napravio je cijeli krov, te je također i njega isplatio. Misli da je taj iznos predan u gotovini, a postoji potvrda koja se nalazi kod VČ. O završenim radovima sačinjen je zapisnik u kojem je navedeno da je VČ primio te novce i u kojem je navedeno da će on (ŽČ) biti isplaćen za svoj rad. Taj zapisnik sačinio je nadzorni inženjer AČ. Nije mu isplaćen iznos od 3.000 EUR i to za jedan čošak koji je srušio i ponovno izgradio. Plaćanje se vršilo po fazama i to na način da su postojale 4 faze, od kojih se prva odnosila na temelje, druga na prizemlje, treća na kat i četvrta na krov, a MČ ga je isplatila za prvu i drugu fazu no ne zna o kojem se točno iznosu radi, misli da mu je isplatila na račun. Taj dug od 3.000 EUR nastao je kada su završili prizemlje, nakon čega su srušili ćošak, napravili konzulnu ploču i ponovno izgradili taj ćošak. Sporazum na listu 8 spisa je potpisao u svojstvu izvođača. Podizvođači u građevinskom dnevniku su navedeni iz razloga da se ne bi trebalo mijenjati izvođača, a kako bi se mogla riješiti uporabna dozvola. Tuženik nije bio izvođač na radovima krovišta. Taj Sporazum je valjan, ali on nikako ne može biti izvođač budući nije mogao pristupiti gradilištu. VČ je glavni inženjer gradilišta i to temeljem sklopljenog Ugovora o poslovnoj suradnji. N akon poslova završetka krova nije mu ništa isplaćeno. On je VČ doveo na to gradilište.
13. Saslušan je tužitelj GČ koji u svome iskazu u bitnom navodi kako je sve poslove vodio u ime svoje majke MČ. Bilo je dogovoreno da će se raditi po projektu, te da će tuženik izvesti te radove i tada su potpisali ugovor. Počelo je izvođenje tih radova, a isplata se vršila po fazama. Kada je došlo do faze izgradnje krovišta tada su radnici tuženika otišli s gradilišta i odnijeli materijale, strojeve i sve drugo što su imali sa sobom. Zatim ih je nazvao, našao se sa ŽČ u [adresa] i on mu je rekao kako su troškovi poskupili, da je poskupilo željezo i da se više ti radovi ne mogu izvoditi po toj cijeni. Sve je isplaćeno sukladno dogovoru, a isplaćen mu je i taj kat za koji z.z. tuženika navodi kako mu nije isplaćen. Rekao mu je kako pristaje na takvo povećanje, obzirom je tuženik imao dozvolu za vršenje tih radova budući je nekretnina pod zaštitom konzervatora, a pristao je i kako bi svi ti radovi bili okončani. ŽČ mu je rekao da mu mora isplatiti unaprijed iznos od 20.000 EUR, a koji iznos se odnosi na povećanje od 3 do 4 tisuće EUR kao i gradnja krovišta. Taj iznos isplatio je VČ, smatrajući kako isplaćuje tuženika za taj fiktivni dug i sve dogovorene radove. AČ je složio sporazum, svi su bili prisutni osim z.z. tuženika ali koji je potpisao taj Sporazum, budući je VČ došao sa Sporazumom koji je već potpisan od strane ŽČ. Tada je isplatio iznos od 20.000 EUR, te nije bilo spominjanja bilo kojih drugih izvođača osim samog tuženika. Sukladno tom Sporazumu potpisano je da ukoliko iznos koji je isplaćen bude nedovoljan, a radi se o tom iznosu od 20.000 EUR, tada da će naručitelj nadoplatiti potreban iznos, a ukoliko bude previše isplaćeno da će tada izvođač vratiti taj plaćeni iznos, a sve prema zapisniku AČ, iz kojeg proizlazi kako je pretplaćen iznos nešto više od 3.000 EUR.
14. U odnosu na ćošak kuće a u odnosu na kojeg je z.z. tuženika iskazivao navodi da se radi o situaciji da je do njega došao gradonačelnik Bakra koji ga je zamolio da se povuče taj kut kako bi se olakšao promet, te da će Grad Bakar platiti te radove, a budući je tuženik već počeo zidati na tom dijelu, pa je stoga isti morao srušiti i ponovno zazidati. To je učinjeno, te ga je nakon 6 mjeseci zvao nadležan pročelnik i rekao mu da je izdana fraktura na iznos do 20.000 i nešto HRK, a da taj posao ne vrijedi niti 10.000 HRK. Grad Bakar mu je ponudio da mu isplati iznos od 10.000 HRK, a što je odbio. Nije sudjelovao u izboru osoba koji će izvoditi predmetne radove. Na dan sklapanja toga Sporazuma postojao je i fiktivni dug prema tuženiku u iznosu od 4.300 EUR a koji iznos je bio potreban kako bi se radovi nastavili, na što je i pristao, međutim tuženik nije htio nastaviti te radove budući je rekao da je u njega izgubio povjerenje i tako je tražio unaprijed 20.000 EUR kako bi uopće pristupio tim radovima.
15. Saslušan je svjedok VČ koji u svome iskazu u bitnom navodi kako je bio angažiran kao inženjer gradilišta, sve do trenutka kada su se z.z. tuženika i GČ razišli u smislu nesuglasica glede izvođenja radova i samog nastanka tih predmetnih radova, te je zamoljen da pristupi završetku toga objekta sukladno sporazumu, a koji se odnosi na potkrovlje predmetne nekretnine. AČ sačinio je zapisnik o završetku radova i to bez prisustva njega i izvođača radova, s tim da je prvi puta sporazum trebao biti potpisan kod AČ, z.z. tuženika tada nije bio prisutan, te je on (VČ) odbio primitak novčanih sredstava i odnio na uvid i potpis z.z. tuženiku te je tada primio taj iznos od 20.000,00 EUR nakon što je sporazum potpisan od svih osoba. Angažirao je radove koji se tiču krovne konstrukcije, zidanja i nekih klimatskih radova, te su svi ti radovi rađeni u skladu sa sačinjenim projektom. Na toj nekretnini postojao je jedan ćošak koji je izgrađen u skladu s tim projektom, međutim nakon izgradnje javio se Grad Bakar koji je rekao kako zbog nemogućnost prolaska autobusa se taj ćošak mora srušiti i ponovno izgraditi na drugačiji način, a to je napravio i upozorio da je u pogledu toga potrebno izmijeniti plan izvođenja radova, a budući je tada takvim radovima narušen sam sačinjen geodetski elaborat, pa je stoga bilo potrebno pristupiti izmijeni i promjeni projektne dokumentacije. MČ i Penda gradnja su sklopili ugovor o izvođenju građevinsko obrtničkih radova no sadržaj ugovora mu nije poznat. Osim iznosa od 20.000,00 EUR nije primio bilo koji drugi novčani iznos. Njega je angažirala Penda gradnja. Nije mogao primiti novac bez potpisa z.z. tuženika, a novac je primio za izvršenje tih radova.
16. Prema pisanom sporazumu od 15. travnja 2019. on je trebao biti izvođač. Kada mu se pokazuje predmetni sporazum ističe kako to ne piše te kako prema tom pisanom sporazumu izvođenje tih radova trebala je izvršiti Penda gradnja. Neke druge sporazum osim tog pisanog sporazuma od 15. travnja 2019. nije potpisivao. Dogovor između stranaka je bio da on vodi sve radove do dovršetka, a ne kako je to opisano u sporazumu. Dobiven novac je utrošen na izvođenje radova, te su izvršena sva plaćanja prema izvođaču. Iznos od 20.000,00 EUR je primio u svoje ime te Penda gradnja nije izdala nikakav račun. Nije bio izvođač radova prema sačinjenom sporazumu već je u stvari bio medijator između Pende gradnja i g. MČ. Isto tako ističe kako se na pisanom sporazumu od 15. travnja 2019. pod investitorom MČ ne nalazi njezin potpis, već pretpostavlja da se radi o potpisu g. GČ. Upravo je on tražio da se taj pisani sporazum sačini, a zapisnik je AČ sačinio samostalno. Nije došlo do formalne promjene izvođača.
17. Saslušana je ŠČ koja u svom iskazu u bitnom navodi kako joj je poznato da je GČ dolazio nekoliko puta u ured no ne može se sjetiti da li je isti predao bilo kakva novčana sredstva niti generalno ima kakva saznanja vezano za financijska kretanja u pogledu plaćanja predmetnih građevinskih radova. Nije joj poznato da li je došlo do promjene izvođača niti uopće tko je bio izvođač.
18. Saslušan je svjedok IČ koji u svome iskazu u bitnom navodi kako je G bio izvođač, a njegov otac AČ pratio je te radove, a poslije njegove smrti te poslove je on nastavio obavljati, međutim tada su radovi već bili u svojoj konačnoj fazi. Oni su djelovali u svojstvu nadzornog inženjera, kao i sastavljanje projekta za predmetne radove. Koliko mu je poznato te radove je vršio g. G, a misli da je bio i netko drugi, kako mu je to rekao GČ. Poznato mu je da su Zagorka Sihtar i Penda gradnja sklopili ugovor o izvođenju predmetnih radova no sadržaj mu nije poznat, a misli da su i oni dobili neki ugovor a glede tih radova. Plaćanje je izvršio GČ, a misli da se radilo o iznosu od 20.000,00 EUR, a taj novac primio je VČ. Napominje kako možda nije bio osobno u tom uredu kada su predani ti novci no nekako je bila opće poznata činjenica da je izvršena ta transakcija. VČ vodio je radove a Penda gradnja bila je izvođač. Ne sjeća se da li je iznijeta kakva primjedba na sadržaj zapisnika (list 161 spisa).
19. Sud je iskaz tužitelja i svjedok IČ cijenio istinitim imajući u vidu da se njihovi iskazi međusobno podudaraju, a ujedno su u skladu sa dokumentacijom koja prileži spisu. Tužitelj je detaljno objasnio cjelokupan postupak dogovora i izvršenja radova te ovaj sud nije našao da bi isti bio nevjerodostojan. Iskaz svjedokinje ŠČ ovaj sud nije posebno cijenio budući ista nema nikakvih saznanja vezano za izvođenje predmetnih građevinskih radova kao ni isplate novčanih sredstava.
20. Iskaz z.z. tuženika ovaj sud je cijenio djelomično neistinitim i to posebice u dijelu u kojem iznosi kontradiktorne tvrdnje o postojanju odnosno nepostojanju podizvođača. Iskaz svjedoka VČ sud je cijenio istinitim, osim u dijelu gdje navodi kako je on trebao biti izvođač, imajući u vidu da je to u suprotnosti sa sklopljenim Sporazumom, ali i iskazom svjedoka IČ gdje navodi kako je Penda Gradnja bila izvođač.
21. Sukladno čl. 620. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO-a) ugovorom o građenju izvođač se obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu. Kao što je već prethodno navedeno nije sporno da su radovi koji su predmetom Ugovora izvršeni, niti je sporno da je za izvedene radove (sukladno Sporazumu) plaćen iznos od 20.000,00 EUR.
22. Tuženik navodi kako ne postoji njegova obveza na podmirenje utuženog iznosa. Sporazumom sklopljenim između stranaka ugovoreno je da će u situaciji da naručitelj uplati više nego što se stvarno utroši na izvedene radove, više uplaćeni iznos vratiti investitoru, u konkretnom slučaju MČ. Zapisnikom o izvedenim radovima utvrđena je preplata u visini od 3.700,00 EUR, a koji iznos predstavlja preostala neutrošena novčana sredstva, odnosno višak koji je preostao nakon odbitka troškova svih izvedenih građevinskih radova. Potrebno je istaknuti kako je predmetni zapisnik sačinjen od strane nadzornog inženjera AČ. Nadzorni inženjer je osoba koja kontrolira izvođenje ugovorenih radova, pa je stoga isti ovlašten da kontrolira i ovjerava privremene i okončane situacije. U konkretnom slučaju nadzorni inženjer je po okončanju radova jasno naznačio da je MČ kao investitor uplatila više nego što je bilo potrebno do trenutka okončanja radova.
23. Neosnovan je navod tuženika pozivajući se na dijelove građevinskog dnevnika koji nisu potpisani od strane nadzornog inženjera. Sukladno čl. 14. Pravilnika o načinu provedbe stručnog nadzora građenja, obrascu, uvjetima i načinu vođenja građevinskog dnevnika te o sadržaju završnog izvješća nadzornog inženjera („Narodne Novine“ br. 111/14, 107/15, 20/17, 98/19, 121/19, dalje: Pravilnika) propisano je da se građevinski dnevnik vodi tijekom građenja za cijelu građevinu od dana početka pripremnih radova do dana završetka građenja, dok je čl. 19. st. 1. Pravilnika propisano da odgovorna osoba koja vodi građenje potpisom, a nadzorni inženjer potpisom i otiskom pečata ovlaštenog arhitekta odnosno ovlaštenog inženjera na svakoj stranici ovjeravaju točnost upisa u građevinski dnevnik. Uvidom u dijelove građevinskog dnevnika za predmetnu nekretninu (list 98-148 spisa) utvrđeno je kako nedostaju potpisi nadzornog inženjera a čija je i obveza provesti stručni nadzor sukladno čl. 19. st. 6. Pravilnika. Stoga upisi koji bi se odnosili na dijelove građevinskog dnevnika koji nisu potpisani od strane nadzornog inženjera ovaj sud ne može cijeniti pravilnim i vjerodostojnim.
24. Također je potrebno istaknuti kako tuženik u svom iskazu nije osporio valjanost i pravilnost tako izrađenog zapisnika, dok je sa druge strane kontradiktorno iskazivao, posebice u dijelu u kojem navodi kako u pogledu radova na krovištu nije bilo podizvođača, odnosno da se ne radi o podizvođaču, a istodobno navodi kako su podizvođači evidentirani u građevinskom dnevniku radi rješavanja uporabne dozvole, te upire kako ne postoji njegov potpis gdje se spominju podizvođači.
25. Neosnovani su navodi tuženika o postojanju kakvog duga tužitelja budući isto ne proizlazi iz provedenih dokaza.
26. Ovaj sud ima potrebu istaknuti kako se ovaj postupak odnosi upravo u odnosu na preplatu izvedenih građevinskih radova koji su završeni, i koji su nesporno plaćeni, a za koje je utvrđena preplata u ukupnoj visini od 3.700,00 EUR, što je potvrđeno Zapisnikom o izvedenim radovima kojeg je sastavio nadzorni inženjer AČ, a koji sadržaj Zapisnika nije osporavan od strane tuženika prethodno pokretanju ovoga postupka, niti je njegova vjerodostojnost osporavana u ovom postupku, pa je stoga temeljem svih provedenih dokaza, ovaj sud mišljenja kako je tužbeni zahtjev osnovan slijedom čega je trebalo odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
27. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tužitelju priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne Novine“ br. 118/18) i Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika („Narodne Novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23, 107/25, dalje: Tarifa).
28. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Trošak parničnog postupka tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćnicima, čiji je trošak sukladan Tarifi, uvećan za sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 41,72 EUR, te sudsku pristojbu na presudu u zatraženom iznosu od 41,72 EUR, kao i iznos PDV- a. Glede troškova tužitelja u odnosu na radnje njegovog punomoćnika, ono se odnosi na sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, sastav 4 podneska u ukupnom iznosu od 500,00 EUR (08. veljače 2024. i 31. ožujka 2025. u pojedinačnim iznosima od 50,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife te 27. studenog 2024. i 02. lipnja 2025. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife) te pristup 5 ročišta u ukupnom iznosu od 800,00 EUR (14. listopada 2024. i 31. ožujka 2025. u pojedinačnim iznosima od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 2. Tarife, te 04. lipnja 2025., 04. rujna 2025. i 23. listopada 2025. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), zajedno sa pripadajućim PDV-om u ukupnom iznosu od 375,00 EUR.
29. Preostali dio zatraženog troška tužitelja iznad dosuđenog ovaj sud smatra neosnovanim i previsoko zatraženim. Podneskom od 10. rujna 2025. tužitelj je dostavio Zapisnik o izvedenim radovima a što je propustio učiniti prilikom podnošenja tužbe, pa je stoga takav trošak ovaj sud cijenio neosnovanim.
30. Budući je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom to je tuženik sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan tužitelju isplatiti parnični trošak u visini od 1.958,44 EUR, pa je stoga sud odlučio kao u točki II. izreke ove presude.
31. Sukladno čl. 3. točki 11. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne Novine“ br. 57/22, 88/22, dalje: ZOUE) fiksni tečaj konverzije je neopozivo fiksiran tečaj konverzije između eura i kune koji ima pet decimala, utvrđen uredbom Vijeća EU-a u skladu s člankom 140. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Temeljem čl. 2. st. 2. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne Novine“ br. 85/2022) fiksni tečaj konverzije određen je na 7,53450 kuna za jedan euro.
32. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata. Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne Novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) i čl. 151. st. 3. ZPP-a pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude, jer tada tuženik u odnosu na plaćanje troškova postupka dolazi u zakašnjenje, pa sve do isplate.
33. Slijedom svega navedenog to je sud odlučio kao u izreci presude.
U Rijeci, 22. siječnja 2026.
Sudac:
Damir Vinketa
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
Nacrt odluke izradio sudski savjetnik:
Goran Maršić
Naložiti tužitelju plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 83,45 EUR
