REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: K-386/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po predsjednici vijeća kao sucu pojedincu Juliji Penjak, uz sudjelovanje zapisničarke Zrinke Madunić, u kaznenom predmetu protiv optuženika ŽV, zbog kaznenog djela iz članka 247. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice oštećenika kao tužitelja Dabić d.o.o. od 31. listopada 2023., nakon provedene javne rasprave održane 23. listopada 2025. i 14. siječnja 2026., zaključene 14. siječnja 2026. u prisutnosti optuženika ŽV, branitelja odvjetnika Jurice Kozine, punomoćnika oštećenika odvjetnika Josipa Čičeka i prokurista oštećenika kao tužitelja Dabić d.o.o. LV, dana 19. siječnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženik ŽV, JMBG: [jedinstveni matični broj građana], sin ŽV i Ž, rođene L, rođen **.**.1963. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Slovenije, alatničar, s završenom srednjom strojarskom školom, nezaposlen, s mjesečnim primanjima od 600,00 eura s burze, oženjen, otac troje djece, ne vodi se drugi kazneni postupka, neosuđivan

na temelju odredbe članka 453. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 – dalje u tekstu ZKP)

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi:

2. listopada 2017. godine u Ormožu, Republika Slovenija, 1. okrivljenik kao direktor i odgovorna osoba trgovačkog društva SBIS d.o.o., Ormož, Republika Slovenija, u nakani nepripadnog stjecanja znatne imovinske materijalne dobiti za svoje društvo, sa trgovačkim društvom Dabić d.o.o., sklopio ugovor o kupoprodaji stroja za rezanje aluminijskih folija – rezača role u rolu po cijeni od 22.000,000 eura kojom se obvezao trgovačkom društvu Dabić d.o.o. isporučiti navedeni stroj u krajnjem roku od 90 dana, iako stvarne nakane isporuke navedenog stroja nije imao, pa kad je trgovačko društvo Dabić d.o.o. na ime predujma uplatilo na račun trgovačkog društva SBIS d.o.o. ukupno 15.000,00 eura, stroj za rezanje nije isporučio, da bi zatim, dana 4. rujna 2018. s trgovačkim društvom Dabić d.o.o. u prostorijama navedenog društva na adresi u [adresa] sklopio sporazum kojim se obvezao vratiti uplaćeni novčani iznos od 5.000,00 eura u roku od 60 dana od dana potpisa sporazuma, a iznos od 10.000,00 eura u jednakim mjesečnim ratama od po 1.000,00 eura u 10 rata, a koje obveze prema unaprijed stvorenoj namjeri nije ispunio, čime je za svoje trgovačko društvo SBIS d.o.o., ostvario nepripadnu materijalnu dobit u iznosu od 15.000,00 eura,

- dakle, u gospodarskom poslovanju sa ciljem da pravnoj osobi koju zastupa pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, čime je prouzročena znatna šteta,

- pa da je time počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju – opisano po članku 247. stavku 1. i 2. KZ/11, kažnjivo po članku 247. stavak 2. KZ/11.

II. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP-a upućuje se oštećenik Dabić d.o.o. iz [adresa] radi ostvarenja imovinskopravnog zahtjeva u parnicu.

III. Na temelju članka 149. stavak 1. i 3. ZKP-a nalaže se oštećeniku kao tužitelju Dabić d.o.o. iz [adresa], naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP-a, i to troškove iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP-a u paušalnom iznosu od 1.000,00 (tisuću) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, te nužne izdatke okrivljenika te nužne izdatke i nagradu njegova branitelja, o kojim troškovima će donijeti posebno rješenje.

Obrazloženje

1. Oštećenik kao tužitelj Dabić d.o.o. sa sjedištem u [adresa], zastupano po prokuristu LV, kojeg zastupa odvjetnik Vlado Rebić, podnijelo je temeljem članka 55. stavka 2. ZKP-a uvodno citiranu optužnicu protiv I. optuženika ŽV i II. optuženika trgovačkog društva SBIS, Proizvodno in trgovinsko podjetje d.o.o., s sjedištem u [adresa], u [adresa] stavljajući im na teret počinjenje kaznenog djela protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju – opisano po članku 247. stavku 1. i 2. KZ/11, kažnjivo po članku 247. stavak 2. KZ/11.

2. Rješenjem ovog suda broj Kov-63/2024-8 od 27. veljače 2024. protiv II. optuženika trgovačkog društva SBIS, Proizvodno in trgovinsko podjetje d.o.o. na temelju članka 344. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. točka 1. ZKP-a odbačena je optužnica oštećenika kao tužitelja Dabić d.o.o. od 2. studenog 2023. zbog kaznenog djela iz članka 247. stavak 2. Kaznenog zakona. Citirano rješenje je postalo pravomoćno 22. ožujka 2024.

3. Izjašnjavajući se o osnovanosti optužbe optuženik ŽV se očitovao da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitani su potvrda s lista 22 spisa, ugovor o dobavi stroja od 2. listopada 2017., potvrda o uplati avansa od 5. listopada 2017., sporazum o uređenju međusobnih odnosa od 4. rujna 2018., e-mail korespondencija od 6. kolovoza 2018., 28. kolovoza 2018., 5. travnja 2019. i 10. svibnja 2019., te ugovor o kupoprodaji strojne opreme od 25. listopada 2012. sklopljen između Dabić d.o.o. i Grafoprint u vlasništvu okrivljenog ŽV. Ispitani su u svojstvu svjedoka LV, ČV i CV, a kao zadnji dokaz prije ispitivanja optuženika pročitan je izvod iz kaznene evidencije za optuženika, te je ispitan optuženik ŽV.

5. Optuženik ŽV je u svojoj obrani danoj na kraju dokaznog postupka naveo da u odnosu na ovo za što ga se tereti bi on mogao biti tužitelj. Nije sporno da je plaćen avans od 5.000 eura po ponudi od 2. listopada 2017. Dogovoren je način plaćanja 7.000 eura kod naručivanja, 2.000 eura u roku od 20 dana od prve uplate i ostatak kod tehničkog preuzimanja stroja. Temeljem toga sklopljen je ugovor. 5. listopada 2017. im je uplaćeno 5.000 eura, a 10.000 eura za taj stroj nikada nije bilo uplaćeno i zato se radi o neistinitim optužbama. Kad je bilo uplaćeno 5.000 eura počeli su pripremati i izrađivati stroj, za koji su uključeni noževi. Na početku je trebalo proučiti direktive koje reguliraju takvu izradu, a svaki stroj po izradi mora imati izjavu o sukladnosti propisima s područja zaštite na radu. Nakon toga se počinje konstruirati. Izrađena je bila konstrukcija stroja odnosno više od jedne trećine stroja, a cijena toga je već bila 10.000 eura. S strankom se nisu mogli dogovoriti da rade prema ponudi, a zato su izradu zaustavili, ne zauvijek nego do dogovora. Naručitelj se nije prethodno najavio kada je dolazio kod njega u firmu i zato su vidjeli to što su vidjeli. To mu se činilo nepošteno. Više puta se čuo s naručiteljem. Naručitelj je stalno govorio da je uplatio 10.000 eura, ali firma SBIS d.o.o. je dobila iznos od 5.000 eura na račun. Vezano za sporazum u kojem se navodi da će vratiti uplaćeni iznos od 5.000 eura u roku od 60 dana od dana potpisa sporazuma, a iznos od 10.000 eura u jednakim novčanim ratama od po 1.000 eura u 10 rata navodi da su ga pozvali u Zagreb s tim da nisu naveli zašto ga zovu, a u Zagreb je dolazio i zbog nekih svojih drugih obaveza. U firmi Dabić d.o.o. su ga dočekali gospodin LV, njegov odvjetnik, sinovi i tajnica, a poslije par sati psihičkog maltretiranja pripremili su nekakav sporazum u kojemu nije puno stvari niti razumio. Cijelo vrijeme je zahtijevao da se to o čemu su se dogovorili se napravi sporazum kod bilježnika. Tada nije imao nikakvu pravnu pomoć niti ikoga tko bi bio svjedok tamo s njim zato taj sporazum nije nikada potpisao. Na njegovom primjerku nema njegovog potpisa, ne zna kako je na njihovom. Nije ga potpisao jer je cijelo vrijeme govorio na sastanku u firmi Dabić da će sporazum sastaviti kod javnog bilježnika i da će potpisati kod javnog bilježnika tamo što su se dogovorili. Jedva je čekao da ode iz Zagreba i nije bio sposoban obaviti ostale poslovne posjete koje je imao u planu. Glede posjeta naručitelja u njihovim poslovnim prostorijama u Sloveniji može reći da niti gospodin LV niti njegov odvjetnik nisu stručnjaci da mogu reći što je napravljeno, a što nije. Što se tiče ugovora koji su predali na raspravi broj 3/2012, radi se o stroju koji je naručila firma Dabić u vrijednosti 90.000 eura, a on tad nije znao da je TD Dabić posudilo 10.000 eura da bi uplatiti avans da bi odmah počela izrada stroja. Stalno je navodio da je jako velika žurba i da je kratak rok, da se mora žurno početi sa izradom. Oni su počeli izradu stroja i to nije bio prvi takav stroj koji su izrađivali, radili su takve strojeve već prije. Do danas naručitelj nije otkazao taj ugovor. Troškovi koje su imali oko tog stroja su bili oko 18.000 eura. Na tom stroju su prvi put upotrebljavali industrijsku kameru za koju je njegov stariji sin radio diplomski rad. Pored tog ugovora je također i potvrda da su sinovi gospodina LV platili 10.000 eura i da će se taj novac vratiti odmah kad bude uplaćen avans po ugovoru. Nije bio problem vratiti novce, ali naručitelj nije htio priznati sve njihove troškove. U 38 godina je napravio preko 1.500 strojeva po narudžbama, ne serijskih. U Sloveniji je dobio najveće priznanje za inovaciju i zato naručitelj niti bilo tko drugi ne može reći da nisu sposobni napraviti bilo koji stroj, pa i ovaj naručeni, ali onda kada je financijska konstrukcija poznata. S naručiteljem bi se dogovorili, ali oni hoće cjelokupan novac nazad kao da su oni ovo što su radili, radili besplatno. Zadnji put je naručitelj rekao da mu je u radioni netko nešto na brzinu izradio. Oni su firma i na kraju posla izdaju račun i izjavu o sukladnosti i na kraju odgovaraju za stroj. Stroj ne može biti napravljen da nije siguran, da nema dokumentaciju i sve zakonski propisane papire. To se radi po normalnim pravilima, uzancima. Prvo se proučava zakonodavstvo za navedeni stroj, naprave se skice, napravi se nacrt za rad, počinju se izrađivati pojedinačni dijelovi, nešto kod njih, većina kod kooperanata. Nakon toga dolazi sastavljanje, testiranje i zaključna dokumentacija. To znači da jedna trećina nije nešto posebno za vidjeti. Nekad ga je žena znala pitati nekoliko dana prije predaje stroja gdje je taj stroj koji izrađuje, a na kraju bude pravovremeno predano.

6. Odgovarajući na pitanja naveo je da se s oštećenikom oko spornog stroja dogovarao u njegovoj firmi, a potom i putem emaila. Kada mu se predočava sporazum o uređenju međusobnih odnosa sa lista 9-10 spisa s datumom 4. rujan 2018. navodi da je na njemu i njegov potpis kod firme SBIS. Dobili su 5.000 eura na transakcijski račun SBIS d.o.o. od potpisa ugovora od 2. listopada 2017. od Dabić d.o.o. Za taj stroj Dabić d.o.o. nikad prije nije ništa uplatio. Kad je vidio da će troškovi biti znatno veći od 5.000 eura je zaustavio. Dio je potrošio na troškove nabave materijala, dio za kooperante, dio za izradu, dio za dvoje zaposlenih. Dvije bruto plaće za jedan mjesec su blizu tim troškovima. Bruto plaća 2017. minimalna je bila 1.600-1.700 eura, a oni nemaju minimalne plaće. Ne zna tko je za firmu Dabić d.o.o. potpisao sporazum o uređenju međusobnih odnosa. Vezano za prekid izrade stroja, do prekida izrade nije došlo ni na čiju inicijativu, već je njegova firma čekala dogovor oko financijske konstrukcije vezano za izradu istog. Bilo bi pošteno da je oštećenik naveo da će platiti nastale troškove, a tako se znao s drugim strankama dogovarati kada bi prekidali suradnju. Za ugovor iz 2012. od sinova oštećenika kao tužitelja zaprimio je 10.000 eura, a to je plaćeno u gotovini i o tome su izdali potvrdu koju su svi troje potpisali. Novce je potrošio za nastale troškove po tom poslu, a troškovi su iznosili 18.000 eura. Račun za to nije izdao jer firma može izdati račun samo za proizvod koji proizvede i isporuči. Znao je svojim strankama kad bi prekinuli suradnju oko izrade nekog stroja po tom ugovorenom prekidu izdati račune o njegovom trošku. Dabić d.o.o. nije izdao nikakav račun oko tih troškova, ali je plaćao svoje račune vezano za izradu tog stroja jer nije ništa platio. Račune za materijale nije izdavao jer je sve još u radionici.

7. Iz iskaza svjedoka LV proizlazi da su bili jako dobri prijatelji i godinama uredno surađivali. On je izradio jedan stroj koji je vidio kod poslovnih kolega u Čakovcu i zbog toga ga je iznimno cijenio i odlučio da mu napravi jedan stroj. Taj stroj za koji su se dogovorili, a čije cijene se ne sjeća, nije mogao izraditi, pa su se dogovorili za manji i o tome sastavili ugovor 3. listopada 2017. Rok izrade tog stroja bio je oko 90 dana, a nakon toga su se čuli, angažirao advokata i otišli kod okrivljenika u Sloveniju u njegovu radionu i vidjeli da nema niti jednog dijela tog stroja, dok je njegov radnik rekao da ne zna ništa o tome, odnosno da ništa nije nabavljeno. Sve dalje je preuzeo na sebe advokat. Budući da tog dana kad je s advokatom bio kod njega u radioni, okrivljenika tamo nije bilo, okrivljenik je došao u Zagreb te se našao s njim i njegovim advokatom te su zaključili sporazum o uređenju međusobnih odnosa. Taj sporazum je išao okrivljeniku ''na ruku'' jer je on diktirao kako može vratiti novac, otišli su kod javnog bilježnika ovjeriti sporazum, no u javnobilježničkom uredu su rekli da se on ne može ovjeriti jer je okrivljenik iz Slovenije i da odu sporazum ovjeriti u Sloveniju, no njih dvojica kad su izašli iz javnobilježničkog ureda dogovorili su se potpisati taj sporazum. Odgovarajući na pitanja da li je okrivljenik uplaćivao neke novce naveo je da su njegova dva sina uplatila po 5.000 eura, a kada je okrivljenik rekao da je to velika investicija i da mu je to malo i firma je uplatila još 5.000 eura. Kada je okrivljenik došao u Zagreb vezano za ne izradu stroja, odnosno vraćanje novaca, rekao mu je da nema novaca, da je potrošio, ali da će mu sve vratiti i zaključili su sporazum u kojem je naveo kako će plaćati. Nije mu tada rekao da je stroj započet, jer je došao dogovoriti se oko povrata novaca. Nakon zaključenja sporazuma okrivljenik nije vratio nikakve novce, čuli su se, obećavao je da će vratiti novce, ali to nije učinio. Sinovi su te novce dali, a on ih je dao u ruke okrivljeniku, a zato što firma tada nije imala novaca. Sinovi su platili te novce temeljem ugovora o izradi stroja. I prije tog ugovora o izradi stroja postojao je još jedan ugovor o nabavi skupljeg stroja, a koji nikad nije realiziran i po kojem ništa nije plaćeno jer firma nije imala novaca. Koliko se sjeća, moguće da su i po tom prvom ugovoru nešto platili, ali okrivljenik nije ništa izradio, rekao je da ne može, s tim da mu tada nije dugovao nikakve novce, a jedini dug koji ima je taj od 15.000 eura. Nikada nije na slovenski prevodio sporazum o uređenju međusobnih odnosa. Od okrivljenika je naručio stroj za rezanje aluminijskih folija i PVC folija, rezač role u rolu. Izradu tog stroja dogovarali su kad su sklapali ugovor o kupoprodaji tog stroja u listopadu 2017. Dogovore oko toga vodili su kod njega u firmi, Centar male privrede, Savica 1, broj objekta 143, Zagreb. Tada mu je okrivljenik govorio da će on taj stroj izradili, da za to nema nikakvih problema jer je puno jeftinije izraditi taj stroj nego onaj koji su prethodno bili dogovorili, a koji je bio puno skuplji i kompliciraniji za izraditi. Napominje da onaj stroj koji je okrivljenik izradio, a koji je vidio u Čakovcu je bio daleko kompliciraniji za izradu od onog kojeg su dogovorili i zato je imao povjerenja u okrivljenika da će i njemu stroj dobro napraviti. Napominje da je taj stroj u Čakovcu vidio možda pola godine ranije i dobio broj od okrivljenika i kontaktirao ga radi izrade tog stroja. On je tada došao kod njega u firmu i dogovorili su se oko tog stroja. Suradnik kod kojeg je vidio taj stroj koji je okrivljenik napravio, mu je rekao da je stroj koji je okrivljenik izradio jako dobar, a i on je to utvrdio. S okrivljenikom a vezano za izradu tog stroja imao je više razgovora prije potpisivanja tog ugovora, a tijekom tih razgovora mu je govorio kakav stroj mu treba, pokazao mu stroj kakav je imao tada, a s kojim nije bio zadovoljan, on je to slikao i rekao da će napraviti bez problema traženi stroj. Nakon zaključenja ovih pravnih poslova čuo se s okrivljenikom i čini mu se da nikad nije odbio napraviti taj stroj. S okrivljenikom je uvijek komunicirao na hrvatskom i nije mu palo na pamet da bi taj sporazum trebao prevoditi na slovenski jezik, čak je mislio da je okrivljenik Č koji živi u [adresa], jer je perfektno govorio hrvatski jezik, a i sadržaj tog sporazuma je on diktirao na hrvatskom jeziku. Nakon zaključenja ovog zadnjeg sporazuma okrivljenika je kontaktirao njegov sin ZV koji je bio direktor firme, a koji je u međuvremenu preminuo tijekom pandemije korone. Sve dogovore s okrivljenikom vodio je on i to glavne dogovore, a bili su i njegovi sinovi, a ugovor i sporazum potpisali su okrivljenik i direktor firme ZV, njegov sin, a ugovor i sporazum potpisao je direktor firme, koji je surađivao s njim.

8. Iz iskaza svjedoka ČV proizlazi da mu nije poznata poslovna suradnja između okrivljenika ŽV i TD Dabić d.o.o. LV poznaje iz ranijih vremena iz viđenja. Nije mu poznato da bi LV naručio nekakav stroj od okrivljenika ŽV i nije mu poznato da bi gospodin LV njemu plaćao nekakav novac, niti da bi se vraćao nekakav novac.

9. Iz iskaza svjedoka CV proizlazi da je LV upoznao prije nešto godina kod njih u firmi kada je obrazlagao kakav stroj želi. On je došao i jednom kod njih. Sjeća se da su te prilike kod njih došle neke dvije osobe u firmu i pitale za stroj za Zagreb. Rekao im je da o tome ne zna i ne smije primati ljude i da oca nema doma. Kad su rekli da se radi o tom stroju rekao im je da se radi na njemu i da se on izrađuje, ali da detalje ne zna jer nije znao tko su ti ljudi. Kasnije mu je otac rekao o kome se radi. Misli da je to bilo 2017. ili tako nešto. U tom trenutku bili su izrađeni nacrti za stroj, mali dijelovi za probu i trećina tog stroja. U toj firmi je tada radio već dvije godine, a inače od malih nogu je prisutan u toj firmi. Poznato mu je po očevoj priči da je TD Dabić d.o.o. uplatilo dio avansa za taj stroj. Gospoda koja su dolazila u njihovu firmu jedan je osoba koju su upoznali u Zagrebu, a drugi mu nije poznat. Misli da je LV bio kod njih u firmi. Ne može se sjetiti da li je ČV bio kod njih u firmi. Taj cijeli postupak oko izrade stroja okončan je na način da kada su napravili određene dijelove za stroj i nacrte, tata je rekao da se zaustavi s daljnjim poslom jer odnos ne ide po planu i avans nije u cijelosti plaćen i da ne može trošiti novce na daljnji projekt. Ti izrađeni dijelovi bili su u skladištu i čekali su daljnji postupak, a on je otišao u drugu firmu i ne zna što je dalje bilo, a to je bilo 2018. te su dobili 5.000,00 eura avansa. Gospodin LV i osoba koja je došla s njim bili su u uredu i nitko nije smio ulaziti u proizvodni dio firme, moglo se doći do prvih vrata gdje se primaju ljudi, ali ne dalje u proizvodni pogon. Nije mu poznato da li je TD Dabić d.o.o. vraćen avans, nije se vodio nikakav postupak radi isplate avansa odnosno naknade štete koja je predmet ovog postupka, isti se nije vodio niti u Sloveniji gdje firma ima sjedište a firma postoji i danas i posluje u Republici Sloveniji.

10. Iz potvrde s lista 22 spisa proizlazi da se potvrđuje da je 25. listopada 2012. primljen avans od 10.000,00 eura od vlasnika Dabić d.o.o., [adresa], 1. Duška Dabića 5.000,00 eura i od 2. Branislava Dabića 5.000,00 eura koje se obvezuje vratiti odmah nakon uplate od 60.000,00 eura po potpisanom ugovoru i uplate banke, te da je primatelj Grahoprint proizvodnja tiskarske opreme EV iz [adresa].

11. Iz ugovora o dobavi stroja od 2. listopada 2017. proizlazi da zaključen između SBIS proizvodno in trgovsko podjetje d.o.o., [adresa] iz [adresa] i Dabić d.o.o., Centar male privrede, [adresa] iz [adresa], čiji predmet dobave je stroj za rezanje aluminijskih folija-rezač iz role u rolu od 22.000,00 eura, te napomena da je plaćen avans od 10.000,00 eura + 5.000,00 eura (na ugovoru dopisano pl. 4.10.2017.) kod potpisa ugovora, iznos do 2.000,00 eura, kupac uplaćuje račune za dijelove, za predmet narudžbe, ako se taj dio ne iskoristi se poračuna kod konačne uplate, te da se ostalo uplati poslije tehničkog preuzimanja i prije isporuke. U slučaju da proizvođač zakasni s dobavom opreme, naručilac ima pravo tražiti plaćanje ugovorene kazne, koja iznosi % ugovorene vrijednosti (z DDV) za svaki dan kašnjenja s time da vrijednost obračunate kazne za svo vrijeme kašnjenja može iznositi najviše 3.000,00, da je rok isporuke 75 dana, krajnji rok 90 dana, te da ponuda uključuje testiranje stroja u prostoru SBIS d.o.o., montažu u pogonu kupca i jedan radni dan podrške i obuke te da ugovor vrijedi od 3. listopada 2017., te da je u potpisu ZV za Dabić d.o.o. i SBIS d.o.o. proizvodno in trgovsko podjetje d.o.o., [adresa] iz [adresa].

12. Iz potvrde o uplati avansa od 5. listopada 2017. proizlazi da isti glasi na Dabić d.o.o., [adresa], te da je 5. listopada 2017. na račun SBIS d.o.o. [adresa] C po ugovoru od 2. listopada 2017. plaćen iznos od 5.000,00 eura.

13. Iz sporazuma o uređenju međusobnih odnosa od 4. rujna 2018. proizlazi da su vjerovnik Dabić d.o.o., Centar male privrede, [adresa] iz [adresa] i dužnik SBIS proizvodno in trgovsko podjetje d.o.o., [adresa] iz [adresa] 2. listopada 2017. u [adresa] u Sloveniji zaključili Ugovor kojim se SBIS obvezao društvu Dabić d.o.o. iz Zagreba isporučiti stroj za rezanje aluminijskih folija-rezač iz role u rolu, da su utvrdile kupoprodajnu cijenu za stroj od 22.000,00, da je Dabić d.o.o platio avans za stroj u iznosu od 10.000,00 eura prije i 5.000,00 eura kod potpisa ugovora, da se SBIS obvezao predmetni stroj izraditi i isporučiti u maksimalnom roku od 90 dana uključujući testiranje stroja, da SBIS do dana zaključenja ovog ugovora nije izvršio ugovorne obveze i isporučio predmetni stroj. Nadalje, iz članka 2. sporazuma proizlazi da stranke suglasno raskidaju Ugovor od 2. listopada 2017., zbog nemogućnosti SBIS da izvrši ugovorne obveze izrade i isporuke predmetnog stroja, te dogovaraju povrat do sada uplaćenih sredstava u ukupnom iznosu do 15.000,00 eura i to 5.000,00 eura u daljnjem roku od 60 dana od dana potpisa i ovjere ovog Sporazuma na žiro račun Dabić d.o.o., iznos od 10.000,00 eura u jednakim mjesečnim ratama od po 1.000,00 eura u 10 rata, te da će SBIS i ŠV osobno predati Dabić d.o.o. mjeru osiguranja naplate dužnog potraživanja za ukupni iznos od 15.000,00 eura dvije ovjerene bianco- zadužnice, svaku na iznos od 1000.000 kn, društvo i odgovorna osoba, te da su suglasne da u slučaju da dužnik ne uplati 5.000,00 eura u roku od 60 dana od dana potpisivanja ovog ugovora ili ne uplati dvije ili više ugovorenih mjesečnih rata, vjerovnik ima pravo zaračunati ukupnu zakonsku zateznu kamatu na cijelo razdoblje od 2. listopada 2017. do dana podmirenja obveza te za sveukupni iznos duga aktivirati mjere osiguranja radi prisilne naplate kao i poduzeti druge odgovarajuće sudska postupke protiv dužnika. Iz istog sporazuma proizlazi da strane njime uređuju sve međusobne odnose i izjavljuju da jedna prema drugoj nemaju drugih potraživanja.

14. Iz e-mail korespondencija od 28. kolovoza 2018. proizlazi da se odvjetnik Vlado Rebić obraća [adresa elektroničke pošte] opomenom pred utuženje kao punomoćnik td Dabić d.o.o. vezano za dobavu stroja rezanje aluminijskih folija-rezača iz role u rolu te da nakon proteka gotovo 11 mjeseci isti nije isporučen, te da predlaže održati sastanak za 4. rujna 2018. u [adresa] radi rješavanja pitanja, dok iz e-mail korespondencije od 10. svibnja 2019. proizlazi da isti obavještava Grafoprint da je protiv istog podnesena kaznena prijava zbog prijevarnog ponašanja, iz e-mail korespondencije od 5. travnja 2019. proizlazi da se upozorava na neprihvatljivo ponašanje i da je od strane gospodina ŠV opunomoćen pokrenuti kazneni postupak zbog prijevare i građanski postupak za namirenje štete, te iz pisane korespondencije od 6. veljače 2019. proizlazi da je sklopljena nagodba kojom se obvezao vratiti ugovoreni iznos, te da nije ispunjena niti jedna rata prema sklopljenoj nagodbi te se poziva u roku od 8 dana vratiti primljeni iznos.

15. Iz ugovora o kupoprodaji strojne opreme od 25. listopada 2012. sklopljenog između Dabić d.o.o. i Grafoprint u vlasništvu ŽV proizlazi da se odnosi na liniju za tiskanje pet zatvarača sa sistemom za vizualnu kontrolu zatvarača, s tehničkom specifikacijom navedenoj u ponudi broj 49/2012 od 19. listopada 2012. koji je sastavni dio ugovora, da pogodbena cijena iznosi 90.000,00 eura (izvoz) te da je ugovoren način plaćanja i to da će kupac plaćati naručenu opremu na način da 60.000,00 eura plati u roku od tri tjedna po potpisu ugovora, ostali dio od 30.000,00 eura nakon što kupac vidi stroj u radu kod prodavatelja, a prije isporuke stroja i uplate zadnje rate od 30.000,00 eura kupcu se odobrava 3% casa sconta. Rok za izradu stroja za tamponski tisak je 140 dana od potpisa ugovora i uplate avansa, prodavatelj smije odgoditi isporuku stroja ukoliko kupac ne ispoštuje rokove plaćanja po ovom ugovoru, a u slučaju da prodavatelj zakasni s isporukom mašina, kupac ima pravo zahtijevati plaćanje penala koji ne prelaze 0,167% ukupne vrijednosti za svaki dana kašnjenja, s tim da je iznos obračunatih kazni ne prelazi 5% ukupne vrijednosti strojeva. Iz ponude broj 49/2012 od 19. listopada 2012. proizlazi da Grafoprint Dabić d.o.o. dostavlja istu, a vezano za tampon tisak stroj GPM 4001 Z sa specifikacijom sastavnih dijelova, termične predobrade, cijena linije za čepove od 42.000,00 eura te da je rok izrade linije sa vizuelnom kontrolom 140 dana od narudžbe i plaćanja prvog dijela avansa, 10.000,00 eura uz potpis ugovora, drugog dijela avansa u roku od tri tjedna po dogovoru s bankom, nakon potpisa ugovora u iznosu od 60.000,00 eura (avans od 10.000,00 eura treba biti vraćen) te da se preostali dio plaća nakon što kupac vidi stroj u radu kod proizvođača, te se na poleđini te ponude nalazi i original potvrda kojom se potvrđuje da je 25. listopada 2012. primljen avans u iznosu od 10.000,00 eura od vlasnika Dabić d.o.o. [adresa], od 1. Duška Dabića 5.000,00 eura i od 2. Branislava Dabića 5.000,00 eura, za koje se obvezuje vratiti odmah nakon uplate od 60.000,00 eura po potpisu ugovora i uplate banke, te je ista potpisana od ŠV za Grafoprint i Dabić d.o.o.

16. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio sljedeće činjenično stanje.

17. Tijekom postupka nije bilo sporno da je optuženik 2. listopada 2017. kao direktor i odgovorna osoba trgovačkog društva SBIS d.o.o., [adresa], Republika Slovenija s trgovačkim društvom Dabić d.o.o., sklopio ugovor o kupoprodaji stroja za rezanje aluminijskih folija – rezača role u rolu po cijeni od 22.000,000 eura kojom se obvezao trgovačkom društvu Dabić d.o.o. isporučiti navedeni stroj u krajnjem roku od 90 dana, te da je na ime predujma uplaćen od Dabić d.o.o. na račun trgovačkog društva SBIS d.o.o. 5.000,00 eura, da stroj za rezanje nije isporučen u ugovorenom roku te da su trgovačka društva SBIS d.o.o. i Dabić d.o.o. 4. rujna 2018. sklopili sporazum kojim se SBIS obvezao vratiti uplaćeni novčani iznos od 5.000,00 eura u roku od 60 dana od dana potpisa sporazuma, a iznos od 10.000,00 eura u jednakim mjesečnim ratama od po 1.000,00 eura u 10 rata, da iste nisu izvršene te da raskidaju Ugovor od 2. listopada 2017. zbog nemogućnosti SBIS da izvrši ugovorne obveze izrade i isporuke stroja te ugovaraju povrat uplaćenih sredstava od 15.000,00 eura.

18. U postupku je sporno, a obzirom na obranu optuženika, da li je optuženik prilikom ugovaranja kupnje stroja za rezanje aluminijskih rola-rezača role u rolu po cijeni od 22.000,00 eura postupao s prijevarnom namjerom, odnosno bez stvarne namjere da naručeni stroj izradi i isporuči i ne vrati primljeni novac, pa posljedično takvoj unaprijed stvorenoj namjeri oštećeniku lažno prikazao da će stroj izraditi i isporučiti, odnosno lažno navodio da će vratiti novce koje je uplatio, a sve s ciljem se trgovačko društvo SBIS d.o.o. značajnije nepripadno materijalno okoristi u iznosu od 15.000,00 eura.

19. Ove sporne, a odlučne činjenice sud nije našao dokazanima. Naime, sud je na temelju materijalnih dokaza i na temelju personalnih dokaza koji su izvedeni tijekom dokaznog postupka, pri čemu je kako sve materijalne, tako i personalne dokaze i to iskaz svjedoka MV i obranu optuženika u bitnome ocijenio istinitima te u suglasju s materijalnim dokazima u spisu. Sud je također kao neistinit cijenio iskaz LV o odlučnim činjenicama, a obzirom je njegov iskaz o tim činjenicama protivan izvedenim dokazima. Naime, iz obrane optuženika vezano za odlučne činjenice jasno proizlazi da nije sporno da je SBIS d.o.o.-u plaćen avans od 5.000 eura po ponudi od 2. listopada 2017., no da je dogovoren način plaćanja 7.000 eura kod naručivanja, 2.000 eura u roku od 20 dana od prve uplate i ostatak kod tehničkog preuzimanja stroja te da je temeljem toga sklopljen ugovor 5. listopada 2017. te im je uplaćeno 5.000 eura, a 10.000 eura za taj stroj nikada nije bilo uplaćeno. Takva obrana optuženika je u suglasju s podacima iz ugovora o dobavi stroja od 2. listopada 2017. iz kojeg proizlazi da je zaključen između SBIS proizvodno in trgovsko podjetje d.o.o., [adresa] iz [adresa] i Dabić d.o.o., Centar male privrede, [adresa] iz [adresa] radi isporuke stroja za rezanje aluminijskih folija-rezač iz role u rolu od 22.000,00 eura, s napomenom da je plaćen avans od 10.000,00 eura + 5.000,00 eura (na ugovoru dopisano pl. 4.10.2017.) kod potpisa ugovora, te u suglasju s potvrdom o uplati avansa od 5. listopada 2017. iz koje proizlazi da je s računa Dabić d.o.o. 5. listopada 2017. na račun SBIS d.o.o. po ugovoru od 2. listopada 2017. plaćeno 5.000,00 eura.

20. Nadalje, optuženik je u obrani dalje naveo da su po uplati 5.000 eura počeli pripremati i izrađivati stroj u koji su uključeni noževi, da su izradili konstrukciju stroja, više od jedne trećine stroja, a cijena toga je već bila 10.000 eura, te da se s strankom nisu mogli dogovoriti da rade prema ponudi, a što u svojem iskazu potvrđuje i svjedok CV, koji je iako sin optuženika, te time i zainteresiran za ishod postupka u korist njegovog oca, ovdje optuženika, o činjenicama o kojima je pozvan iskazivati, iskazivao životno i logično, te je sud njegov iskaz a u kojem je jasno naveo da je od malih nogu prisutan u očevoj firmi i da je tada tamo radio već dvije godine, cijenio istinitim, kao i iskaz tog svjedoka da su za taj stroj bili izrađeni nacrti, mali dijelovi za probu i trećina stroja, da je po očevoj priči TD Dabić d.o.o. uplatilo dio avansa od 5.000,00 eura, te da je optuženik rekao da se zaustavi s daljnjim poslom jer odnos ne ide po planu i avans nije u cijelosti plaćen i da ne može trošiti novce na daljnji projekt, dok su izrađeni dijelovi čekali u skladištu daljnji postupak.

21. Također, sud je istinitom cijenio obranu optuženika iz koje proizlazi da iako je naručitelj stalno govorio da je uplatio 10.000 eura, da je zapravo firma SBIS d.o.o. dobila iznos od 5.000 eura na račun, a što jasno proizlazi iz potvrde o uplati avansa od 5. listopada 2017. iz koje proizlazi da je s računa Dabić d.o.o. 5. listopada 2017. na račun SBIS d.o.o. po ugovoru od 2. listopada 2017. plaćeno 5.000,00 eura, a kako je naprijed navedeno. Sud je kao istinitu cijenio obranu optuženika u kojoj navodi da su imali zaključen još jedan ugovor broj 3/2012 za koju izradu on tada nije znao da je TD Dabić posudilo 10.000 eura da bi uplatiti avans da bi odmah počela izrada stroja, da je naručitelj stalno navodio da je velika žurba i kratak rok, da se mora žurno početi s izradom te da su počeli izradu tog stroja i da do danas naručitelj taj ugovor nije otkazao, te da su troškovi koje su imali oko tog stroja bili oko 18.000 eura, koje naručitelj nije htio priznati, te da je uz taj ugovor potvrda da su sinovi gospodina LV platili 10.000 eura i da će se taj novac vratiti odmah kad bude uplaćen avans po ugovoru. Ovakva obrana optuženika u suglasju je s podacima iz ugovora o kupoprodaji strojne opreme od 25. listopada 2012. sklopljenog između Dabić d.o.o. i Grafoprint, vlasništvo optuženika ŽV, pročitanog na raspravi, iz kojeg proizlazi da se odnosi na liniju za tiskanje pet zatvarača s sistemom za vizualnu kontrolu zatvarača za 90.000,00 eura (izvoz), da će kupac plaćati naručenu opremu i to 60.000,00 eura u roku od tri tjedna po potpisu ugovora, 30.000,00 eura nakon što kupac vidi stroj u radu kod prodavatelja, a prije isporuke stroja i uplate zadnje rate od 30.000,00 eura kupcu se odobrava 3% casa sconta, te s ponudom broj 49/2012 od 19. listopada 2012. iz koje proizlazi da je rok izrade linije sa vizuelnom kontrolom 140 dana od narudžbe i plaćanja prvog dijela avansa, 10.000,00 eura uz potpis ugovora, drugog dijela avansa u roku od tri tjedna po dogovoru s bankom, nakon potpisa ugovora u iznosu od 60.000,00 eura (avans od 10.000,00 eura treba biti vraćen) te da se preostali dio plaća nakon što kupac vidi stroj u radu kod proizvođača, te s podacima na poleđini ponude gdje se nalazi i original potvrda da je 25. listopada 2012. primljen avans u iznosu od 10.000,00 eura od vlasnika Dabić d.o.o. [adresa], od Duška Dabića 5.000,00 eura i od Branislava Dabića 5.000,00 eura, za koje se obvezuje vratiti odmah nakon uplate od 60.000,00 eura po potpisu ugovora i uplate banke. Da po tom ranijem ugovoru nisu od strane naručitelja, ovdje oštećenika plaćane ugovorne obveze proizlazi i iz iskaza LV u kojem je isti jasno naveo da i prije tog ugovora o izradi stroja je postojao još jedan ugovor o nabavi skupljeg stroja, a koji nikad nije realiziran i po kojem ništa nije plaćeno jer firma nije imala novaca. Stoga, iz navedenog jasno proizlazi da po ugovoru od 2012. između oštećenika i firme optuženika (trgovačkog društva Grafoprint) upravo oštećenik nije ispunio svoje ugovorne obveze pa tako nije ispunio obvezu plaćanja drugog dijela avansa u roku tri tjedna po dogovoru s bankom odnosno nakon potpisa ugovora 60.000,00 eura kada avans od 10.000,00 eura mora biti vraćen, to jasno proizlazi da upravo oštećnik nije izvršio svoje obveze te taj stroj nije do danas izrađen zbog nemogućnosti naručitelja da isti financira, te na strani optuženika na postoji ugovorna obveza vraćanja avansa od 10.000,00 eura, budući upravo naručitelj nije uplatio avans od 60.000,00 eura po potpisu ugovora, dok prema ugovoru optuženik avans od 10.000,00 eura vraća po uplati avansa od 60.000,00 eura.

22. Slijedom toga, jasno proizlazi da nije dokazno da bi iznos od 15.000,00 eura koji se navodi u optužnici, bio upravo iznos koji je trgovačko društvo SBIS d.o.o. steklo od Dabić d.o.o. po ugovoru o kupoprodaji stroja za rezanje aluminijskih folija – rezača role u rolu od 2. listopada 2017., već se radi o zbroju uplata i to iznosa koji su sinovi prokuriste LV, 2012. dali na ruke ŽV tada vlasniku Grafoprint za izradu stroja od 90.000,00 te iznosa od 5.000,00 eura koji je Dabić d.o.o. platio SBIS d.o.o. radi izrade drugog jeftinijeg stroja od 22.000,00 eura, temeljem novog ugovora od 2. listopada 2017., odnosno radi se o zbroju dvaju novčanih potraživanja oštećenika prema optuženiku s različitih osnova, s time da je ugovor o kupoprodaji stroja za rezanje aluminijskih folija – rezača role u rolu po cijeni od 22.000,000 eura od 2. listopada 2017. među strankama ugovorno i raskinut sukladno sporazumu o uređenju međusobnih odnosa od 4. rujna 2018. te više nije na snazi.

23. Također, iako je nesporno da je kasnije između stranaka zaključen sporazum o uređenju međusobnih odnosa od 4. rujna 2018. u kojem je utvrđeno da su vjerovnik Dabić d.o.o. i dužnik SBIS d.o.o. 2. listopada 2017. zaključili Ugovor kojim se SBIS obvezao Dabić d.o.o. isporučiti stroj za rezanje aluminijskih folija-rezač iz role u rolu, da je Dabić d.o.o platio avans od 10.000,00 eura prije i 5.000,00 eura kod potpisa ugovora, iz istog također proizlazi i to iz članka 2. sporazuma da stranke suglasno raskidaju Ugovor od 2. listopada 2017., zbog nemogućnosti SBIS da izvrši ugovorne obveze izrade i isporuke predmetnog stroja, te dogovaraju povrat do sada uplaćenih sredstava u ukupnom iznosu do 15.000,00 eura s svim drugim ugovornim obvezama, to jasno proizlazi da njihov raniji poslovni odnos nije nikada bio zasnovan temeljem prijevarne namjere optuženika da se njegova firma okoristi za iznos naveden u optužnici, već se radi o građanskopravnim odnosima, koji obzirom na jasne uvjete obje ugovorne strane iz tih ugovora mogu biti predmet građanske parnice a kako to i iz e- mail komunikacije punomoćnika oštećenika prema optuženika i jasno proizlazi. Također, da iznos koji se navodi u optužnici nije iznos koji je obuhvaćen ugovorom od 2. listopada 2017. i plaćen u korist SBIS d.o.o., jasno proizlazi iz potvrde od 2012. te iskaza LV da su 10.000,00 eura platili njegovi sinovi optuženiku na ruke, svaki po 5.000,00 eura, dakle i iz toga jasno proizlazi da Dabić d.o.o. iznos do 10.000,00 eura nije platilo firmi optuženika već da su isti njemu predani na ruke, da je optuženik prilikom primanja tih iznosa zastupao TD Grafoprint d.o.o., a ne SBIS d.o.o. Stoga nije dokazano da bi isti upravo iznos naznačen u optužnici ostvario za trgovačko društvo SBIS d.o.o. na prijevaran način lažno predočavajući oštećeniku da će stroj izraditi te nije dokazano da nije imao namjeru ne izraditi traženi stroj. Stoga, iako iznos duga postoji, a što optuženik niti ne osporava, u konkretnom slučaju jasno proizlazi da se radi o ugovornom odnosu u kojem strane nisu ispunile svoje ugovorne obveze, pa tako oštećenik obvezu plaćanja optuženiku avansa po prvotnom ugovoru od 2012., a iz kojeg ugovora između ostalog jasno proizlazi da prodavatelj smije odgoditi isporuku stroja ukoliko kupac ne ispoštuje rokove plaćanja po tom ugovoru, dok se oštećenik istih nije držao, niti je optuženik strojeve izradio a sve zbog nefinanciranja istih od strane naručitelja, ovdje oštećenika.

24. Dakle, ovaj sud zaključuje da optužba (na kojoj je teret dokaza) tijekom postupka nije dokazala da je optuženik poslovnu suradnju izrade rezača s oštećenikom dogovorio s unaprijed stvorenom namjerom da stroj ne izradi i ne isporuči, a kako bi svom trgovačkom društvu pribavio protupravnu imovinsku korist od 15.000,00 eura. Dakle, po ocjeni ovog suda nije dokazano da su se u postupanju optuženika ostvarila subjektivna i objektivna obilježja terećenog kaznenog djela uslijed čega ga je sud optuženika za kazneno djelo protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju – opisano po članku 247. stavku 1. i 2. KZ/11, kažnjivo po članku 247. stavak 2. KZ/11 oslobodio optužbe.

25. Sud je na temelju čl 421. stavka 1. točke 2. i 4. ZKP-a odbio dokazni prijedlog punomoćnika oštećenika za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja TD SBIS d.o.o. sa sjedištem u [adresa] kao nevažan i odugovlačeći, a obzirom izvođenjem istog se ne bi utvrdila nikakva važna činjenica te je takav dokazni prijedlog također usmjeren na odugovlačenje postupka, a pritom cijeneći sve provedene dokaze.

26. Obzirom je člankom 158. stavkom 2. ZKP-a propisano da kad sud donese presudu kojom se okrivljenik oslobađa optužbe uputit će oštećenika da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici, to je sud oštećenika Dabić d.o.o. radi ostvarenja imovinskopravnog zahtjeva uputio u parnicu.

27. Konačno, odredbom članka 149. stavka 1. ZKP-a propisano je da će sud kad donese presudu kojom se okrivljenik oslobađa optužbe izreći u presudi da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. istog Zakona te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, osim u slučajevima određenim u stavku 2. do 5. istog članka, dok je stavkom 2. istog članka propisano da je oštećenik kao tužitelj obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ovog Zakona, nužne izdatke okrivljenika te nužne izdatke i nagradu njegova branitelja ako je postupak završen presudom kojom se okrivljenik oslobađa optužbe, to je sud obzirom je donio oslobađajući presudu, oštećenika kao tužitelja obvezano naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP-a, i to troškove iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP-a u paušalnom iznosu od 1.000,00 (tisuću) eura, odmjerene obzirom na trajanje i složenost postupka te nužne izdatke okrivljenika, u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, te nužne izdatke i nagradu njegova branitelja, o kojim troškovima će sud donijeti posebno rješenje.

28. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 19. siječnja 2026.

SUTKINJA:

Julija Penjak

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude, podneskom u tri primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud, kao sud drugog stupnja.

DNA:

1. optuženik

2. branitelj optuženika

3. oštećenik

4. punomoćnik oštećenika