REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-2215/2018-73

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj stvari tužiteljice GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Pavičić & Partneri iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB:94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnice tužiteljica Ivane Barišić Šutić, odvjetnice i punomoćnika tuženika Damira Salahovića, odvjetnika, dana 19. siječnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, platiti tužiteljici GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.255,15 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

na iznos od 849,43 EUR od dana 22. prosinca 2015.

na iznos od 3.960,88 EUR od dana 5. studenog 2025.

na iznos od 10,68 EUR od dana 10. studenog 2015.

na iznos od 95,51 EUR teku od dana 15. rujna 2015.

na iznos od 159,02 EUR teku od dana 15. listopada 2015.

na iznos od 119,73 EUR teku od dana 15. studenog 2015.

na iznos od 59,90 EUR teku od dana 15. prosinca 2015.,

pa do isplate, po stopi koja je do 31. prosinca 2022. određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određena za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate određena za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za isplatu daljnjeg iznosa od 91,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 22. prosinca 2015. pa do isplate, kao i sa zahtjevom za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 3.960,88 EUR za razdoblje od 22. prosinca 2015. do 4. studenog 2025.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.012,27 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana 19. siječnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

r i j e š i o j e:

Dopušta se preinaka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika dana 14.8.2018. podnijela tužbu radi naknade neimovinske štete s osnova povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, imovinske štete s osnova potrebe za tuđom pomoći i njegom, izgubljenom zaradom i troškovima liječenja, koja joj je šteta prouzročena u prometnoj nesreći dana 16.8.2015. Nesreće se dogodila na način da je osiguranica tuženika CS sa vozilom registarske oznake [registarska oznaka] prešla na prometni trak namijenjen za kretanje vozila iz suprotnog smjera te frontalno udarila u vozilo registarske oznake [registarska oznaka] u kojem se tužiteljica nalazila kao putnik. Tužiteljica je u prometnoj nezgodi zadobila tjelesne ozljede uslijed kojih joj je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Morala je snositi troškove liječenja te je bila na bolovanju u razdoblju od 17.8.2015. do 8.2.2016. za koje je vrijeme trpjela izgubljenu zaradu. Dana 12.1.2018. se obratila sa odštetnim zahtjevom tuženiku koji joj je izvršio isplatu nespornog iznosa od 7.600,00 HRK na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege te iznos od 982,35 HRK na ime troškova liječenja. Izvršenom isplatom joj nije naknadio pretrpljenu štetu u cijelosti zbog čega potražuje daljnju isplatu iznosa od 6.400,00 HRK na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu, iznosa od 80,47 HRK na ime troškova liječenja te mjesečne iznose izgubljene zarade za razdoblje od kolovoza 2015. do siječnja 2016., sve u ukupnom iznosu od 12.518,68 HRK, uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu. Tužiteljica uz tužbu kao dokaze prilaže zapisnik o očevidu, medicinsku dokumentaciju, izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad i račune za troškove liječenja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja i odgovornost. Osporava visinu zatražene neimovinske štete i s njom povezane imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege u iznosu od 14.000,00 HRK. Ističe da je isplatom nespornog iznosa od 7.000,00 HRK s naslova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i iznosa od 600,00 HRK s naslova tuđe pomoći i njege u cijelosti ispunio svoju obvezu iz predmetnog štetnog događaja. Osporava uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i zahtjeva za naknadom izgubljene dobiti koju je tužiteljica imala zbog vremena provedenog na bolovanju. Naime, trajanje bolovanja od 6 mjeseci nije u skladu sa zadobivenim ozljedama niti je medicinski opravdano. Osporava i zahtjev za tijekom zateznih kamata na iznos neimovinske i imovinske štete. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužiteljicu da tuženiku naknadi parnični trošak.

3. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete i imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege zbog ozljeda koje je zadobila u prometnoj nezgodi dana 16.8.2015. u kojoj je sudjelovala kao putnik u osobnom vozilu. Tužiteljica za razdoblje kada zbog liječenja zadobivenih ozljeda nije bila radno sposobna potražuje i naknadu za izgubljenu zaradu, kao i troškove liječenja. Nesporni su nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost osiguranika tuženika. Tijekom dugogodišnjeg parničnog postupka čije je trajanje uzrokovano okolnostima vezanim uz epidemiju korona virusom, nepostupanjem imenovanog sudskog vještaka dr. Marije Bubaš po nalozima suda, a zbog čega je ista sukladno čl. 255. st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku ZPP- a) kažnjena novčanom kaznom, kao i neuspješnim nastojanjima stranaka da spor riješe mirnim putem, nespornim je tuženik učinio i zatraženu naknadu štete zbog izgubljene zarade, kao i utvrđenja imenovanih sudskih vještaka koja će sud izložiti u nastavku ove odluke. Sporna je visina tužbenog zahtjeva, tijek zakonskih zateznih kamata, dopuštenost preinake te osnovanost prigovora zastare na preinačeni dio.

4. Bitne činjenice potrebne za donošenje odluke sud je utvrdio čitanjem naprijed pobrojane dokumentacije dostavljene uz tužbe. Provedena su vještačenja i to vještačenje po medicinskom vještaku prof. dr. sc. TS kojem je sud naložio da se na temelju spisu priležeće medicinske dokumentacije, zdravstvenog kartona kojeg će tužiteljica donijeti na pregled vještaku i osobnog pregleda tužiteljice očituje na okolnost postojanja, trajanja i intenziteta fizičkih boli i straha, postojanja i stupnja smanjenja životne aktivnosti tužiteljice, je li tužiteljici i u kojem opsegu bila potrebna pomoć i njega druge osobe, a sve s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, vezano za posljedice tjelesnih ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju, kao i da se očituje o opravdanosti troškova liječenja. Provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku medicine rada dr. Mariji Bubaš kojoj je sud naložio da na temelju spisu priležeće medicinske dokumentacije I zdravstvenog kartona tužiteljice utvrdi je li trajanju bolovanja od 17.8.2015. do 8.2.2016. u uzročnoj vezi sa štetnim događajem. Provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Koraljki Cesarec Noršić, dipl. oec. kojoj je sud naložio da utvrdi visinu izgubljene zarade tužiteljice u razdoblju od 18.8.2015. do zaključno siječnja 2016., prema dokumentaciji koja prileži spisu. Saslušana je tužiteljica na okolnost troška liječenja. Cijeneći provedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud utvrđuje da je tužbeni zahtjevi u većem dijelu osnovan.

5. Tužiteljica je u predmetnom štetnom događaju, a što proizlazi iz dostavljene medicinske dokumentacije i nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof. dr.sc. TS koji je tužiteljicu i osobno pregledao, zadobila natučenje glave, istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu, natučenje trbušne stijenke i natučenje desnog ručnog zgloba. Tužiteljica je u vrijeme štetnog događaja bila u devetom tjednu trudnoće te stoga nisu rađene RTG slike. Zbog psihičkih tegoba je bila na pregledu kod psihijatra. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužiteljice je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Po završetku liječenja je kod tužiteljice zaostala manja slabost desne ruke, bolovi u ručnom zglobu kod većeg opterećenja šake i lokalna bolnost na palpaciju u području vrška stiloidnog nastavka palčane kosti i područja skafoidne (čunaste) kosti. Navedene trajne posljedice uzrok su umanjenja životne aktivnosti od 3% uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli. Trzajna ozljeda vrata nije dovela do trajnih posljedica (uredna pokretljivost vrata) zbog čega bi trpjela duševne boli. Tužiteljica je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpjela fizičke bolove jakog intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta osam dana i manjeg intenziteta tri mjeseca kumulativno. Trpjela je primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpjela je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja, strah za trudnoću i dijete) jačeg intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta deset dana i manjeg dva mjeseca kumulativno. Tuđa pomoć u opsegu od tri sata dnevno je bila potrebna šest tjedana (imobilizacija desne ruke), u opsegu dva sata dnevno četiri tjedna za obavljanje težih kućnih poslova, nabavu i pripremu hrane i slično. Računi koji se odnose na lijekove i ovratnik (str. 49 i 55 spisa) koji su joj preporučeni od strane liječnika tijekom liječenja ozljeda iz predmetnog štetnog događaja su opravdani. Opravdani su i računi koji se odnose na plaćenu participaciju tijekom liječenja (str. 50-54 i 56 spisa).

6. Tužiteljica nije imala prigovora na opisani nalaz i mišljenje medicinskog vještaka te je podneskom od 15.1.2021. specificirala tužbeni zahtjev na način da je isti povisila. Tuženik je prigovorio opisanom nalazu vještaka TS u dijelu koji se odnosi na utvrđenje smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 3%, ocjeni pretrpljenih fizičkih bolova te potrebi za tuđom pomoći i njegom. Protivi se i preinaci tužbenog zahtjeva.

7. Sudski vještak TS je naprijed opisana utvrđenja pojasnio u pisanom očitovanju na prigovore tuženika u kojem ističe da u cijelosti ostaje kod danih ocjena iz nalaza i mišljenja. Pojašnjava da je na temelju nalaza pri pregledu po ozljeđivanju 16.8.2015. kod tužiteljice postavljena sumnja na prijelom palčane kosti u desnom ručnom zglobu. Rtg ručnog zgloba nije rađen jer je tužiteljica bila trudna. Postavljena joj je imobilizacija koju je nosila šest tjedana, do 2.10.2015. Prema posljednjem nalazu fizijatra 10.11.2015. desnu šaku nepotpuno formira. Kretnje u desnom ručnom zglobu reducirana dorzalna i palmarna fleksija. Kod pregleda tužiteljice za potrebe vještačenja tužiteljica se žalila na slabost desne ruke, česte bolove u desnom ručnom zglobu kod opterećenja desne šake, npr. kod duljeg rada s „mišem“ za kompjutorom. Pri pregledu sam utvrdio: Desni ručni zglob bez otoka i deformiteta, bol na palpaciju vrška stiloidnog nastavka radijusa i fose tabatijeri (područje skafoidne kosti). Kretnje u ručnom zglobu urednog opsega. Gruba mišićna snaga desne šake lagano oslabljena.Na temelju nalaza pri pregledu tužiteljice, odnosno zaostale manja slabosti desne šake, bolova u ručnom zglobu kod većeg opterećenja šake i lokalne bolnosti na palpaciju u području vrška stiloidnog nastavka palčane kosti i područja skafoidne (čunaste) kosti donio sam, ocjenu umanjenja životne aktivnosti od 3%.Točno je da kod tužiteljice nije učinjen Rtg ručnog zgloba kojim bi bio dokazan prijelom, isti nije učinjen zbog trudnoće a nakon poroda liječnici koji su je liječili nisu je uputili na rtg i za to nije odgovorna tužiteljica. Trajne posljedice su mogle zaostati i zbog lezije mekih struktura ručnog zgloba, bez prijeloma kosti. Bolove je tužiteljica trpjela ne samo zbog ozljede desnog ručnog zgloba već i zbog trzajne ozljede vrata i ostalih zadobivenih ozljeda. Tužiteljica se 23.03.2016. javila svom liječniku koji joj je zbog bolova u vratu (Dg: S13.) izdao recept za Brufen, iz čega je vidljivo da je tužiteljica kroz dulji period trpjela fizičke bolove. Netočna je tvrdnja tuženika da nošenje imobilizacije stvara samo nelagodu, a ne i bolove. Tijekom nošenja imobilizacije bolesnik trpi i bolove zbog same ozljede (prijeloma ili ozljede mekih tkiva ručnog zgloba). Ocjena fizičkih bolova odnosi se na bolove koje trpi tužitelj tijekom liječenja, a bolovi koji zaostanu nakon liječena su uključeni u umanjenje životne aktivnosti. Smatra da je ocjena pretrpljenih fizičkih bolova adekvatna i ostaje kod iste. Tuđa pomoć tužiteljici nije bila potrebna samo zbog imobilizacije ruke već i zbog trzajne ozljede vrata i natučenja trbuha u vrijeme trudnoće zbog čega je trebala dodatno mirovati. Nakon skidanja imobilizacije ručni zglob je bio u kontrakturi, a zbog hipotrofije mišića uslijed imobilizacije bila je i smanjena snaga šake te je stoga tužiteljici i nakon skidanja imobilizacije bila potrebna tuđa pomoć.

Na ročištu održanom dana 14.4.2025. vještak dalje pojašnjava i u bitnome ponavlja da je kod tužiteljice postavljena samo sumnja na prijelom desne palčane kosti u ručnom zglobu, nije učinjena RTG snimka jer je tužiteljica bila trudna. Kirurg koji je pregledao tužiteljicu očito je našao kliničke znakove prijeloma i tužiteljici postavio imobilizaciju desnog ručnog zgloba koju je nosila šest tjedana. Nakon skidanja imobilizacije je provela fizikalnu terapiju. Pri pregledu tužiteljice utvrdio je manju mišićnu slabost desne šake, bolnost na palpaciju vrška stiloidnog nastavka palčane kosti i područja skafoidne kosti. Tužiteljica se žalila na bolove u ručnom zglobu kod većeg opterećenja šake, kod duljeg rada s mišem za kompjutorom. Tužiteljica je dešnjak i radi se o ozljedi desne palčane kosti. Bez obzira da li su naveden trajne posljedice posljedice prijeloma ili ozljede mekih struktura ručnog zgloba ocjena smanjenja životne aktivnosti u opsegu od 3% je adekvatna i vještak ostaje kod iste.

8. Sudski vještak dr. Marija Bubaš je u nalazu i mišljenju od dana 30.9.2020. utvrdila da je trajanje bolovanja tužiteljice od 17.8.2015. do 1.2.2016. u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, dok se bolovanje od 1.2.2016. do 7.2.2016. otvoreno po osnovi čuvanja trudnoće te rodiljni dopust s početkom od 8.2.2016. ne dovode u vezu sa štetnim događajem. Kod svojih je utvrđenja u cijelosti ostala i u pisanom očitovanju na prigovore tuženika od dana 15.1.2024. kada navodi da i dalje smatra opravdanim da je privremena nesposobnost za rad tužiteljice trajala do zaključno 1.2.2016. Posebno ističe da ne nalazi opravdanog razloga za sumnju u trajanje bolovanja, usprkos nedostatku dokaza o provedbi fizikalne terapije. Pojašnjava da liječenje ne mora uvijek i obavezno nužno podrazumijevati provedbu aktivne terapije već i odmaranje podrazumijeva oporavak, kao i odsustvo napora i naprezanja. Odmor je u ovom slučaju sastavni dio rehabilitacije i on ne znači nužno da tužiteljica nije u kućnoj sredini provodila vježbe koje je usvojila u sklopu provedbe fizikalne terapije.

9. Stalni sudski vještak Koraljka Cesarec Noršić, dipl. oec. je dana 29.8.2024. dostavila svoj nalaz i mišljenje u kojem daje izračun da je visina izgubljene zarade tužiteljice u razdoblju od 18.8.2015. do zaključno siječnja 2016. iznosila 6.038,94 kn tj. 801,51 EUR prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR=7,5345 kn.

10. Sud u cijelosti prihvaća opisane nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka za medicinu (prof. dr. sc. TS i dr. Marija Bubaš) i financije (dipl. oec. Koraljka Cesarec Noršić) jer su u cijelosti ispunili zadatke koje im je postavio sud, njihova su utvrđenja detaljna, pregledna i jasna. Svojim su očitovanjima vještaci TS i Bubaš odgovorili na prigovore tuženika nakon čega isti više nije isticao daljnje primjedbe.

11. Tužiteljica je podneskom od dana 27.10.2020., pozivajući se na povišene Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesene na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 5.3.2020. i 16.2020. prvi puta povisila tužbeni zahtjev. Tako od tuženika, cijeneći isplatu nespornog iznosa od 7.600,00 kn na ime naknade neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete, te iznos od 982,35 kn na ime troškova liječenja, potražuje naknadu štete umanjenu za nesporno isplaćeni iznos. Tako zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu potražuje isplatu iznosa od 14.400,00 kn, za troškove liječenja iznos od 80,47 kn, za izgubljenu zaradu za mjesec kolovoz 2015. iznos od 719,61 kn, za izgubljenu zaradu za mjesec rujan 2015. iznos od 1.198,15 kn, za izgubljenu zaradu za mjesec listopad 2015. iznos od 902,07 kn, za izgubljenu zaradu za mjesec studeni 2015. iznos od 902,07 kn, za izgubljenu zaradu za mjesec prosinac 2015. iznos od 902,07 kn, za izgubljenu zaradu za mjesec siječanj 2016. iznos od 1.414,97 kn, ukupno 12.519,41 kn, sve sa pripadajućim zateznim kamatama koje na zatraženi iznos naknade neimovinske štete te za tuđu pomoć i njegu teku od dana od dana nakon što je tuženiku podnesen odštetni zahtjev, odnosno od dana 22. 12. 2015. god., pa do isplate. Tužiteljica sukladno čl. 1086. Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u nastavku ZOO- a) potražuje zakonske zatezne kamate na troškove liječenja od dana plaćanja računa za troškove liječenja odnosno od dana 10. 11. 2015. pa do isplate, dok na pojedini mjesečni iznos izgubljene zarade potražuje zakonske zatezne kamate, koje za svaki mjesec teku od 15.-og dana u idućem mjesecu, pa do isplate.

12. Nakon provedenog medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. TS, tužiteljica podneskom od dana 2.2.2021. ponovno povisuje tužbeni zahtjev sukladno ocjenama vještaka o opsegu neimovinske štete i potrebe za tuđom pomoći i njege na način da, cijeneći nespornu isplatu 7.600,00 kn na ime naknade neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete od tuženika potražuje zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu za 182 h (po cijeni sata u iznosu od 15,00 kn) 22.630,00 kn. Zahtjev ne nepromijenjen u dijelu koji se odnosi na trošak liječenja i izgubljenu zaradu.

13. Treći puta tužiteljica povisuje tužbeni zahtjev podneskom od dana 5.11.2025. opravdavajući učinjenu preinaku povećanjem stope inflacije i porastom troškova života, držeći navedene okolnosti odlučnima za odmjeravanje pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti. Tako tužiteljica svoje potraživanje izražava u važećoj valuti EUR prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR=7,5345 kn te od tuženika koji joj je isplatio iznos od 1.008,69 EUR/7.600,00 kn na ime nespornog dijela neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete te iznos od 130,38 EUR/982,35 kn na ime troškova liječenja, stoga tužiteljica potražuje naknadu umanjenu za nesporno isplaćeni iznos i to zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 4.901,31 EUR, za troškove liječenja u iznosu od 10,68 EUR, na ime izgubljene zarade za kolovoz 2015. iznos od 95,51 EUR, na ime izgubljene zarade za rujan 2015. iznos od 159,02 EUR, na ime izgubljene zarade za listopad 2015. iznos od 119,73 EUR, te za studeni 2015. iznos od 59,90 EUR, ukupno iznos od 5.346,15 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje:

- na iznos od 4.901,31 EUR teku od dana 22.12.2015. god. pa do isplate,

- na iznos od 10,68 EUR teku od dana 10.11.2015. god. pa do isplate,

- na iznos od 95,51 EUR teku od dana 15.09.2015. god pa do isplate,

- na iznos od 159,02 EUR teku od dana 15.10.2015. god. pa do isplate,

- na iznos od 119,73 EUR teku od dana 15.11.2015. god, pa do isplate,

- na iznos od 59,90 EUR teku od dana 15.12.2015. god. pa do isplate.

Potražuje i trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku 15 dana.

14. Tuženik se protivi preinakama. Ističe da novi Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju nove činjenice zbog kojih bi preinaka tužbenog zahtjeva njegovim povećanjem bila dopuštena budući Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju ni činjenicu ni materijalno pravo. Protivi se i preinaci pozivom na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka. Ukoliko sud dozvoli preinaku, ističe prigovor zastare potraživanja za preinačeni povećani dio tužbenog zahtjeva. Navodi da je preinačeni povećani dio tužbenog zahtjeva samostalni zahtjev te je za raspravu prigovora zastare pravno relevantno vrijeme njegova podnošenja, točnije 27.10.2020. i 2.2.2021 Tužiteljica nema pravo niti na zatezne kamate na preinačeni povećani dio tužbenog zahtjeva. Predmetni štetni događaj se dogodio 16.8.2015., liječenje i bolovanje tužiteljice zasigurno je završeno do 1.2.2016. (medicinska dokumentacija, nalaz i mišljenje vještaka) do kada je tužiteljica saznala za štetnika i štetu iz predmetnog štetnog događaja. Za preinačeni dio tužbenog zahtjeva je nastupila zastara imajući u vidu čl. 230 Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZOO-a) jer je protekao rok od tri godine od dana saznanja za štetnika i štetu (1.2.2019.) pa tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice za preinačeni povećani dio kao neosnovan temeljem odredbi iz čl. 214 ZOO-a. U odnosu na povišenje tužbenog zahtjeva zbog inflatornih kretanja (specifikacija od 5.11.2025.) tuženik na ročištu održanom dana 11.12.2025. navodi da se protivi preinaci, ističe i prigovor zastare te naglašava da je takva specifikacija 100 5 viša od kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske pa se protivi i visini.

15. Sud dopušta učinjene preinake temeljem čl. 191. st. 2. ZPP-a. Do prvog povećanja tužbenog zahtjeva je došlo nakon zaključenja prethodnog postupka (8.4.2019.) i to zbog promjena Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete donesenih na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 5.5.020. i 15.6.2020. kojim se do tada važeći iznosi povećavaju za 50 % te se tako izmijenjeni iznosi naknade neimovinske štete primjenjuju na sve parnične postupke u tijeku. Kada preinaka ne bi bila dopuštena, tužiteljici, koja ni na koji način nije mogla predvidjeti opisano povećanje u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva i tužbe, bi se neosnovano uskratilo pravo postupanja sukladno opisanoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Preinaka nakon provedenog medicinskog vještačenja dopuštena je budući tužiteljica iz iste činjenične i pravne osnove potražuje povišene novčane iznose kao rezultat provedenog medicinskog vještačenja bez kojeg, opet bez svoje krivnje, nije mogla točno procijeniti opseg pretrpljene neimovinske štete i potrebe za tuđom pomoći i njegom jer za to nema stručnog znanja, a zbog čega je i predložila provođenje tog vještačenja. U konačnici, i preinaka uslijed inflatornih okolnosti predstavlja opravdani razlog zatraženom povišenju i navedeno ne može ići na teret tužiteljice. To stoga što inflacija, nesporno, smanjuje vrijednost novca, a kako je u konkretnom slučaju upravo novac satisfakcija za pretrpljenu neimovinsku štetu, to naknada iste neće ispuniti svoju svrhu ukoliko visina ne bude usklađena sa realnim troškovima života. Tuženik je dužan tužiteljici isplatiti pravičnu novčanu naknadu, sve temeljem čl. 1045. i čl. 1046 ZOO-a, koju tužiteljica, cijeneći okolnosti slučaja, potražuje svojim dopuštenim, preinačenim zahtjevima. Sud je, s druge strane, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade dužan utvrditi jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, imati na umu cilj kojemu služi ta naknada te posebno voditi računa da se zatraženom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2 ZOO-a) već da ista odgovara jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih, duševnih boli i straha.

16. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Temeljem čl. 19. ZOO-a tužiteljica ima pravo neposredno od tuženika zahtijevati isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu u skladu s kriterijima, mjerilima odnosno kvalifikatornim okolnostima propisanim čl. 1100. ZOO-a, a što je i učinila podnošenjem odštetnog zahtjeva po kojem je tuženik djelomično postupio, nakon čega je tužiteljica, nezadovoljna visinom isplaćene naknade, dana 14.8.2018. podnijela tužbu sudu. Prema odredbi čl. 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 27. 5. 2024. pod brojem Su-IV-123/2024-5 zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje: "U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva." Primjenjujući citirani stav na ovaj konkretni slučaj proizlazi da je zastara u odnosu na štetni događaj od dana 16.8.2015. prekinuta podnošenjem tužbe od dana 14.8.2018. , dakle u roku od 3 godine od štetnog događaja, sve prema odredbi čl. 230. ZOO-a. Vrhovni sud Republike Hrvatske se na naprijed opisano pravno shvaćanje pozivao i u svojoj odluci broj: Rev-573/2024-2 od dana 1.4.2025., odgovarajući na postavljeno i dopušteno revizijsko pitanje koje glasi:“ Ocjenjuje li se pitanje zastare potraživanja sudskim putem u slučaju preinake tužbe (povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva) samostalno, te je li za ocjenu nastupa zastare za tražbinu na koju se odnosi preinaka i u slučaju kada se radi o tražbini iz čl. 19., čl. 1046., čl. 1100. i čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima odlučan dan preinake tužbe ili dan podnošenja tužbe?“ . Odgovor na postavljeno pitanje glasi:" Naime, u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva pitanje zastare se u odnosu na povećani dio zahtjeva ocjenjuje samostalno onda kada se uz povećanje tužbenog zahtjeva mijenja pravna i činjenična osnova prijašnjeg tužbenog zahtjeva do mjere koja dovodi do izmjene istovjetnosti zahtjeva (tako u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev x-424/11-2 od 29.1.2014.). U konkretnom slučaju nije riječ o preinaci tužbe izmjenom činjenične osnove zahtjeva već je predmetni zahtjev za naknadu neimovinske štete preinačen povećanjem novčanog zahtjeva za naknadu neimovinske štete, bez izmjene činjenične i pravne osnove tužbe, tako da je prekid zastare nastupio podnošenjem tužbe za cijeli zahtjev, a ne tek preinakom tužbe za preinačeni dio zahtjeva.“

17. U istoj je odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske dao odgovor i na pitanje tijeka zakonskih zateznih kamata na preinačeni dio, a što je i u ovom postupku sporno. Odgovarajući na postavljeno i dopušteno revizijsko pitanje koje glasi:“ U odnosu na povišeni tužbeni zahtjev za traženjem neimovinske štete pravo na traženje i dosudu zakonskih zateznih kamata ostvaruje li se u odnosu na povišeni/preinačeni tužbeni zahtjev samo od dana kada je postavljen taj povišeni/preinačeni tužbeni zahtjev?'' Vrhovni sud Republike Hrvatske je dao sljedeći odgovor: ''U odnosu na povišeni tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete, pravo na traženje i dosudu zakonskih zateznih kamata ostvaruje se u odnosu na povišeni/preinačeni tužbeni zahtjev samo od dana kada je taj povišeni/preinačeni tužbeni zahtjev postavljen'', obzirom tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva.

18. Sukladno čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZOO-a) sud će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. U slučaju kumulacije više međusobno povezanih oblika povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao što je ovdje slučaj, sud će dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade potrebno je procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužiteljici da je svaki od utuženih kriterija samostalan osnov za dosudu novčane satisfakcije zbog povreda prava osobnosti pri čemu je sud dužan voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2 ZOO-a).

19. Cijeneći rezultate provedenih medicinskih vještačenja, Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i povećanje troškova života unazad šest godina za 30% (prema kalkulatoru inflacije Državnog zavoda za statistiku za razdoblje od lipnja 2020. kada su doneseni novi Orijentacijski kriterij pa do studenog 2025. kada je konačno specificiran tužbeni zahtjev u kojem je zatraženo navedeno povišenje od 30 % je stopa inflacije iznosila 33.3%) sud utvrđuje da primjerena i pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu iznosi 5.000,00 EUR. Sud je cijenio težinu zadobivene ozljede (natučenje glave, istegnuće mišića uzvratnu kralježnicu, natučenje trbušne stijenke i natučenje desnog ručnog zgloba), dob tužiteljice (rođena 1990.) jer ista ukazuje da će utvrđene trajne posljedice koje smanjuju njenu životnu aktivnost u omjeru od 3 %, a očituju se u zaostaloj manjoj slabosti desne ruke (tužiteljica je dešnjak), bolovima u ručnom zglobu kod većeg opterećenja šake, bolnosti na palpaciju u području vrška stiloidnog nastavka palčane kosti i područja skafoidne (čunaste) kosti, očekivano trpjeti još dugo vrijeme, bolničko liječenje, odlaženje na kontrolne preglede kod kirurga i neurokirurga, kao i pregled kod psihijatra koji dijagnosticira reakciju na teški stres s elementima PTSP, posebno zbog straha koji je tužiteljica, u vrijeme štetnog događaja trudnica u devetom tjednu trudnoće, osjećala zbog eventualnih posljedica prometne nezgode na dijete. Punomoćnici stranaka su se suglasili da se nespornim učini da su tužiteljici potrebnu nestručnu pomoć i njegu pružali članovi obitelji te da se cijena sata tako pružene pomoći i njege odredi u iznosu od 1,99 EUR. Tužiteljica od opisanog dogovora odustaje te za ukupno 182 sata po vještaku procijenjene potrebe za tuđom nestručnom pomoći od tuženika potražuje ukupno 910,00 EUR kojem se zahtjevu tuženik protivi. Sud temeljem čl. 223 a st. 1 ZPP-a kao primjerenu cijenu sata tuđe pomoći i njege uzima iznos od 4,5 EUR pa tužiteljici po ovoj osnovi za 182 sata pomoći i njege pripada pravo na naknadu iznosa od ukupno 819,00 EUR. Ukupno utvrđena neimovinska i imovinska šteta s naslova tuđe pomoći i njege iznosi 5.819,00 EUR. Budući je tuženik tužiteljici isplatio po navedenoj osnovi nesporni iznos od 1.008,69 EUR to joj je dužan naknaditi i daljnji iznos od 4.810,31 EUR dok je sa preostalim zatraženim iznosom od 91,00 EUR tužiteljica odbijena jer opravdanost istog ne proizlazi iz rezultata naprijed opisanih dokaza. Zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu su, prema razlozima navedenim u točci 17. ovog obrazloženja, za iznos koji je tužiteljica postavila prema tuženiku u odštetnom zahtjevu od dana 22.12.2015. i u tužbi, a to je 849,43 EUR dosuđen od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva 22.12.2015. pa do isplate, sukladno čl. 1103. ZOO-a koji propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, kao i čl. 12. st. 1 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva koji sud prihvaća do iznosa od 4.810,31 EUR su dosuđene od dana preinake 5.11.2025. pa do isplate, budući je sud tužiteljici i dosudio naknadu neimovinske štete i imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u većem iznosu no što je od tuženika zatražena u odštetnom zahtjevu i u tužbi pa zatražene kamate ne mogu početi teći prije te preinake. Stoga se odbija tužiteljica sa zahtjevom za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos od 3.960,88 EUR za razdoblje od 22.12.2015. pa do 4.11.2025.

20. Tužiteljica je od tuženika zatražila i naknadu troškova liječenja prema računima koje prilaže uz tužbu. Sudski vještak TS je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da su računi koji se odnose na lijekove i ovratnik (list 49 i 55 spisa), kao i računi koji se odnose na plaćenu participaciju (list 50 – 54 i 56 spisa) opravdani. Tužiteljica u svom iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu održanoj dana 11.6.2024. iskazuje da joj tuženik nije isplatio iznos od 80,47 kn /10,68 EUR koji se odnosi na trošak lijekova i Schanzovog ovratnika. Iz preslika navedenih računa od 16.8.2015., 24.8.2015.,15.9.2015. i 2.10.2015. proizlazi da troškovi lijekova i ovratnika ukupno iznose 449,29 kn, odnosno 59,63 EUR. Troškovi participacije ukupno iznose 656,68 kn, odnosno 87,16 EUR. Ukupno troškovi liječenja iznose 146,79 EUR. Tuženik je na ime troškova liječenja isplatio tužiteljici iznos od 982,35 kn, odnosno 130,38 EUR, koji nije specificirao. Tužiteljica potražuje isplatu daljnjeg iznosa od 10,67 EUR te joj sud vjeruje da se isti odnosi na nepotpuno plaćeni trošak lijekova i ovratnika budući niti jedan račun participacije nije izdan na taj iznos. Stoga joj utuženi iznos pripada jer ulazi u iznos opravdanog troška liječenja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 10.11.2015. kao dana plaćanja posljednjeg računa koji se odnosi na opravdani i priznati trošak liječenja (list 56 spisa).

21. Tuženik ne osporava osnov i visinu, kao niti utuženi tijek zakonskih zateznih kamata u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na izgubljenu zaradu, a koje na iznos od 95,51 EUR teku od dana 15.09.2015. pa do isplate, na iznos od 159,02 EUR od dana 15.10.2015. pa do isplate, na iznos od 119,73 EUR od dana 15.11.2015. god, pa do isplate te na iznos od 59,90 EUR teku od dana 15.12.2015. pa do isplate.

22. Odluka o troška je donesena temeljem čl. 154 st. 5 i čl. 155 ZPP-a, prema vrijednosti predmeta spora, u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Troškovi koji su tužiteljici bili potrebni za svrhovito vođenje postupka se odnose na sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 100 bodova (Tbr. 28), tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7 t. 1), podnesaka od 27.10.2020., 2.2.2021., 13.2.2024. i 4.10.2024. u iznosu od po 100 bodova za svaki (Tbr. 8.t1), podneska od 7.12.2018., 7.5.2021., 28.2.2025., 5.11.2025. u iznosu od po 50 bodova za svaki (Tbr. 8.t.3), za zastupanje na ročištima održanim 8.4.2019., 11.6.2024., 14.4.2025. i 11.12.2025. u iznosu od po 100 bodova za svako (Tbr. 9.t1), za ročište 21.4.2021. iznos od 50 bodova (Tbr. 9.t.2), za ročišta 27.4.2022., 11.7.2022., 2.9.2025., 30.9.2025. u iznosu od po 25 bodova za svako (Tbr. 9.t.5), za ročište za objavu presude iznos od 50 bodova (Tbr. 9.t.3). Nije prihvaćen kao opravdan niti nužan trošak podnesaka kojima tužiteljica obavještava sud o plaćanjima sudskih pristojbi ili predujmova (podnesci od 14.6.2019.,8.7.2024.) jer navedeno sud provjerava sam ili požuruje zakazivanje ročišta, odnosno pozivanje vještaka (podnesci 7.7.2020., 15.1.2021., 16.12.2021., 22.11.2022.) jer navedeno ovisi o stanju spisa i raspoloživim terminima, a nepostupanje vještaka po rješenjima suda je kažnjeno. Uz vrijednost jednog boda u iznosu od 2,00 EUR i 25 % PDV-a u iznosu od 700,00 EUR iznosi 3.500,00 EUR. Navedenom treba dodati trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 146,00 EUR, financijskog vještačenja u iznosu od 200,00 EUR, sudske pristojbe na tužbu 66,36 EUR i presudu 99,91 EUR pa ukupno priznati trošak tužiteljice iznosi 4.012,27 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama određeni temeljem čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućim od dana 19. siječnja 2026. pa do isplate, obračunatim po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, plativo u roku od 15 dana.

U Zagrebu 19. siječnja 2026.

Sutkinja

Ivana Markotić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

-pun. tužiteljice uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu 99,91 EUR

-pun. tuženika