Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Đakovo, Trg dr. F. Tuđmana 2

Posl. br. Pr-33/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, sudac Željko Samardžić, u pravnoj stvari tužiteljice ER, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Goranu Jariću, odvjetniku iz OD Mišević i Jarić j.t.d. iz Osijeka, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, zastupan po punomoćniku Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici iz OD Hanžeković & partneri iz Zagreba, radi utvrđivanja odluke o otkazu ugovora o radu nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 19. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice ER koji glasi:

"I. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika, od 11. lipnja 2024. godine, kojom je tuženik otkazao ugovor o radu tužiteljici.

II. Određuje se sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 20.06.2017. godine između tužiteljice i tuženika, s danom 18. lipnja 2025. godine.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici naknadu štete u visini od 6.720,00 EUR, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku od 8 dana.

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove ovog postupka i trošak upućivanja zahtjeva za zaštitu prava s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužiteljici ER, isplatiti na ime parničnih troškova tuženiku Croatia osiguranje d.d. iznos od 625,00 EUR (šestodvadesetpet eura) zajedno sa zateznim kamatama koje na takav iznos teku od 19. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se zahtjev tuženika radi naknade parničnih troškova u preostalom iznosu odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 23. srpnja 2024. protiv tuženika podnijela tužbu u kojoj je navela da je od 1. travnja 2015. neprekidno zaposlena kod tuženika kao zastupnik u osiguranju, a da je posljednji tužiteljičin ugovor o radu kod tuženika od 20. lipnja 2017. na radnom mjestu "savjetnik za osiguranje Zdravlje i život u organizacijskoj jedinici koja se bavi poslovima prodaje osiguranja." Ističe da je tuženik tužiteljici 11. lipnja 2024. donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika, koju odluku je dostavio tužiteljici 17. lipnja 2024., a na koju je ona u zakonskom roku uputila zahtjev za zaštitu prava na koji se nije očitovao. Tužiteljica smatra da je pobijana odluka o otkazu nezakonita. Navodi da je otkaz zbog skrivljenog ponašanja radnika predviđen za slučajeve u kojima je radnik kršio obveze iz radnog odnosa, dok se u osporavanoj odluci navodni loši rezultati radnice ne mogu podvesti pod kršenje obveza iz radnog odnosa već se isključivo svode na neispunjavanje ciljeva koji su od strane poslodavca zadani. Također, ističe da tvrdnje tuženika da tužiteljica nije izvršavala obveze iz radnog odnosa u smislu pozivanja klijenata i dogovaranja sastanaka, nisu istinite. Osporava i da je bila pisano upozoravana na obveze iz radnog odnosa, kao i da je tuženik proveo obvezno savjetovanje s radničkim vijećem sukladno čl. 150. st. 3. t. 2. Zakona o radu. Slijedom navedenog, predlaže sudu predmetnu odluku o otkazu ugovora o radu utvrditi nedopuštenom i naložiti tuženiku tužiteljicu vratiti na njezino dosadašnje radno mjesto.

2. Naime, tužiteljica je podneskom od 4. prosinca 2025. preinačila tužbeni zahtjev budući da navodi da je od 19. lipnja 2025. zaposlena kod novog poslodavca, pa sada predlaže sudu donijeti presudu kojom će utvrditi predmetnu odluku o otkazu ugovora o radu nedopuštenom, odrediti sudski raskid ugovora o radu s danom 18. lipanj 2025., te naložiti tuženiku tužiteljici na ime naknade štete isplatiti iznos od 6.720,00 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama. Navedenu preinaku sud je dopustio raspravnim rješenjem na ročištu od 5. prosinca 2025.

3. Tuženik je 6. rujna 2024. podnio odgovor na tužbu u kojemu je naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da je tužiteljica na neispunjavanje svojih poslovnih obveza i neostvarenje plana bila upozoravana više puta uz navođenje mogućnosti otkazivanja ugovora o radu i prije pobijane odluke čak 4 puta pisano. Navodi da tužiteljica nije ostvarivala zadane joj planove, te da je imala najlošije rezultate u timu Zdravlje i život i da okolnost nešto snižene platežne moći u Slavoniji ne može biti opravdanje budući da se prilikom izrade planova prodaje za takvu regiju uzima u obzir navedena okolnost. Ističe da je Kolektivnim ugovorom i Pravilnikom o disciplinskim postupcima izrijekom propisano da je kontinuirano neispunjavanje plana prodaje teža povreda radne obveze. Ponovno navodi da je u predmetnoj odluci o otkazu ugovora o radu obrazložio koje je to sve radne obveze tužiteljica neuredno izvršavala a to su: nepozivanje klijenata i dogovaranje sastanaka uz pomoć nadređene rukovoditeljice tijekom ožujka i travnja 2024., nepripremljenost na sastancima, neizvršavanje izričitih naloga nadređene rukovoditeljice, neizvršavanje cross sell prilika za prodaju, nepozivanje klijenata kroz ASEBA aplikaciju, neodrađivanje prilika za obnovu osiguranja kroz ASEBA aplikaciju i dr. Navodi da je tužiteljica ugovorom o radu preuzela obvezu ispunjavati osobno plan premije, a iz opisa radnog mjesta tužiteljice proizlazi da su njene temeljne radne obveze kontaktiranje s osiguranicima i ugovaranje osiguranja, priprema obnove osiguranja, preuzimanje plana sukladno razini karijere, ali i drugi poslovi po nalogu neposredno joj nadređenog. Također, ističe da je tuženik prije donošenja odluke o otkazu na zakonit način proveo savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom sa ovlastima radničkog vijeća ERV. Navodi da je tužiteljica upozoravana na obveze iz radnog odnosa kontinuirano tijekom razdoblja od tri godine, te da ista nije pokazala želju za promjenom. Zaključno, ističe da tužiteljica čini težu povredu radne obveze kada kontinuirano ne izvršava osobni plan prodaje, a osobito kad je taj razlog propisan relevantnim aktima poslodavca kao povreda radne obveze. Slijedom navedenog, predlaže sudu odbiti tužbu tužiteljice kao neosnovanu.

4. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u spis te pročitao Ugovor o radu tužiteljice od 20. lipnja 2017. (str. 5-8 spisa), Odluku o otkazu od 11. lipnja 2024. (str. 9-18 spisa), Poziv na očitovanje od 22. travnja 2024. (str. 19-20spisa), Očitovanje tužiteljice (str. 21-23 spisa), Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice (str. 25-27 spisa), Odluka o imenovanju (str. 37 spisa), Pravilnik o disciplinskim postupcima (str. 38-48 spisa), Rješenje od 24. siječnja 2023. (str. 49-50 spisa), Upozorenja na obveze iz radnog odnosa tužiteljici (str. 51-56 spisa, 60-62 spisa i 318-319 spisa), Odluku o opisima poslova (str. 57-58 sisa), Zapisnik (str. 63-65 spisa), Prilozi učitani u e-spis (str. 66-264 spisa), Kolektivni ugovor (265-317 spisa), Obavijest o promjeni naziva (str. 320 spis), E-mail korespondencija (str. 321-323, 364-369, 374-393 spisa), Pravilnik o radu interne prodajne mreže (str. 324-257 spisa), Preslika zaslona iz ASEBA aplikacije (str. 358-362 spisa) Tablice realizacije rada kod tuženika za tim Zdravlje i život (str. 370- 373 spisa), Prilozi učitani u e-spis (str. 394 spisa), Dokumentacija priložena uz podnesak tužiteljice od 4. prosinca 2025. (str. 433-440 spisa), te su saslušani tužiteljica ER i svjedoci SR, UR, FR i ERV. Punomoćnik tužiteljice je na ročištu od 5. prosinca 2025. izričito naveo kako nema daljnjih dokaznih prijedloga u predmetnom postupku, a sud je raspravnim rješenjem od 5. prosinca 2025. odbio dokazni prijedlog tuženika radi saslušanja svjedokinje IR budući da je činjenično stanje u predmetnom postupku utvrđeno u dovoljnoj mjeri radi donošenja konačne odluke, te bi provođenje takvog dokaznog prijedloga vodilo ka odugovlačenju i neekonomičnosti predmetnog postupka, dok je isti na ročištu od 5. prosinca 2025. naveo kako osim navedenog nema daljnjih dokaznih prijedloga za predmetni postupak.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

6. Među parničnim strankama nije sporno da je tužiteljica od 1. travnja 2015. godine zaposlena kod tuženika, kao i da je tužiteljičin posljednji ugovor o radu kod tuženika od 20. lipnja 2017. godine za radno mjesto "Savjetnik za osiguranje zdravlje i život u organizacijskoj jedinici koja se bavi poslovima prodaje osiguranja", odnosno radila je kao zastupnik za prodaju životnih i zdravstvenih osiguranja. Također, nije sporno da je tužiteljici odlukom tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 11. lipnja 2024. otkazan ugovor o radu, kao i činjenica da je tužiteljica pravovremeno na istu odluku uputila zahtjev za zaštitu prava na koji se tuženik nije očitovao, te da je tužba tužiteljice radi utvrđenja predmetne odluke o otkazu pravovremena.

7. Naime, među parničnim strankama je sporno je li se tuženik prije otkazivanja ugovora o radu tužiteljici posavjetovao sa sindikalnim povjerenikom koji preuzima ulogu radničkog vijeća, može li neispunjavanje zadanih poslovnih planova od strane tuženika tužiteljici biti karakterizirano kao kršenje obveze iz radnog odnosa, a sporni su i ostali materijalni razlozi navedeni u odluci o otkazu ugovora o radu. Dakle, sporna je formalna i materijalna dopuštenost odluke o otkazu ugovora o radu od 11. lipnja 2024.

8. Iz ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 20. lipnja 2017. (str. 5-8) proizlazi da je je isti ugovor sklopljen između tuženika kao poslodavca i tužiteljice kao radnika za radno mjesto "Savjetnik za osiguranje Zdravlje i život u organizacijskoj jedinici koja se bavi poslovima prodaje osiguranja". Nadalje, iz čl. 6. proizlazi da će se radniku za obavljene poslove isplaćivati osnovna plaća utvrđena čl. 72. Kolektivnog ugovora za radnike kojima se plaća obračunava temeljem provizije, varijabilni dio temeljem obračuna provizije prema odredbama Pravilnika o radu i naknadi za obavljanje poslova prodaje i dodatak na plaću u skladu s Kolektivnim ugovorom. Istim člankom je propisano i da je potpisom navedenog ugovora radnik suglasan da će izvršavati osobni plan premije koji će se utvrđivati za svaku kalendarsku godinu. Nadalje, čl. 13. je propisano da potpisom navedenog ugovora radnik izjavljuje da je upoznat s aktima Društva, organizacijom rada i propisima o zaštiti na radu, te Pravilnicima koji reguliraju prodajne aktivnosti i prodajnu proviziju kao i Kodeksom poslovne etike i ponašanja zastupnika, te se obvezuje pridržavati svih obveza iz istih, a svi opći akti se nalaze na IntranetJ i CrosigHR portalu kojem radnik pristupa koristeći korisničko ime i lozinku. Člankom 14. je propisano da sva druga prava i obveze iz radnog odnosa koja nisu navedena u ugovoru, radnik ostvaruje sukladno odredbama Pravilnika o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu i naknadi za obavljanje poslova prodaje, kao i svih drugih akata Društva.

9. Iz upozorenja na obveze iz ugovora o radu od 8. veljače 2022. godine (str. 51- 53 spisa) proizlazi da je tuženik kao poslodavac tužiteljicu upozorio na kršenje preuzetih radnih obveza budući da ne ispunjava preuzete radne obveze u smislu urednog ispunjavanja preuzetih planova prodaje. Navedenim je utvrđeno da tužiteljica tijekom cijele 2021. godine nije ispunjavala preuzete planove, da je u I. kvartalu ostvarila 23,11% preuzetog plana, u II. kvartalu 15,51%, u III. kvartalu 63,09, a u IV. kvartalu 16,67%. Također, navedeno je da tužiteljica nije obrađivala radne zadatke spuštene joj kroz aplikaciju poslodavca ASEBA. Upozorena je da daljnje kršenje radnih obveza može dovesti do otkaza ugovora o radu. Iz navedenog upozorenja proizlazi da je tužiteljica isto preuzela 16. veljače 202. što je potvrdila potpisom.

10. Iz upozorenja na obveze iz ugovora o radu od 9. studenog 2022. (str. 54-56 spisa) proizlazi da je tuženik kao poslodavac tužiteljicu upozorio na kršenje preuzetih radnih obveza budući da ne ispunjava preuzete radne obveze u smislu urednog ispunjavanja preuzetih planova prodaje. Navedenim je utvrđeno da tužiteljica tijekom cijele 2022. godine nije ispunjavala preuzete planske veličine, odnosno u siječnju je ostvarila 19,80% preuzetog plana prodaje, u veljači 14,40%, u ožujku 18,85%, u travnju 25,27%, u svibnju 49,99%, u lipnju 50,14%, u srpnju 49,97%, u kolovozu 34,13%, te u rujnu 51,94% preuzetog plana prodaje za taj mjesec. Također, navedeno je da tužiteljica nije obrađivala radne zadatke spuštene joj kroz aplikaciju poslodavca ASEBA. Upozorena je da daljnje kršenje radnih obveza može dovesti do otkaza ugovora o radu. Iz navedenog upozorenja proizlazi da je tužiteljica isto preuzela 20. prosinca 2022. što je potvrdila potpisom.

11. Iz upozorenja na obveze iz ugovora o radu od 24. srpnja 2023. (str. 318-319) proizlazi da je tuženik kao poslodavac tužiteljicu upozorio na kršenje preuzetih radnih obveza budući da ne ispunjava preuzete radne obveze u smislu urednog ispunjavanja preuzetih planova prodaje. Navedenim je utvrđeno da tužiteljica tijekom prve polovice 2023. godine nije ispunjavala preuzete planske veličine, odnosno u I. kvartalu je ostvarila 3,22% preuzetog plana prodaje u tom razdoblju, dok je u II. kvartalu ostvarila 33,20% preuzetog plana prodaje. Upozorena je da daljnje kršenje radnih obveza može dovesti do otkaza ugovora o radu. Iz navedenog upozorenja proizlazi da je tužiteljica isto preuzela 7. rujna 2023. što je potvrdila potpisom.

12. Iz upozorenja na obveze iz ugovora o radu od 12. veljače 2024. (str. 60-62 spisa) utvrđeno je da je tuženik kao poslodavac tužiteljicu upozorio na kršenje preuzetih radnih obveza budući da ne ispunjava preuzete radne obveze u smislu urednog ispunjavanja preuzetih planova prodaje. Navedenim je utvrđeno da je tužiteljica u III. kvartalu 2023. godine ostvarila 20,86% preuzetog plana prodaje u tom razdoblju, a siječanj 2024. godine je završila s 66,96% realizacije preuzetog plana. Također, navedeno je da tužiteljica nije izvršavala direktne upute nadređene rukovoditeljice. Upozorena je da daljnje kršenje radnih obveza može dovesti do otkaza ugovora o radu. Iz navedenog upozorenja proizlazi da je tužiteljica isto preuzela 27. veljače 2024. što je potvrdila potpisom.

13. Iz poziva na očitovanje tuženika od 22. travnja 2024. (str. 19-20 spisa) proizlazi da je tuženik tužiteljicu pozvao na iznošenje obrane prije otkazivanja ugovora o radu, kojim pozivom je istu pozvao da se očituje na neostvarenje preuzetog plana prodaje budući da je utvrđeno da za prvi kvartal 2024. ni nakon 4 uzastopna upozorenja od 2022. ne ostvaruje preuzeti plan te su rezultati za navedeni period 42,99% preuzetog plana. Također, pozvana je da se očituje o neizvršavanju naloga nadređenog rukovoditelja, kao i o neodrađivanju zadataka spuštenih joj kroz aplikaciju poslodavca ASEBA, te nepozivanje klijenata kroz takvu aplikaciju.

14. Iz očitovanja tužiteljice od 25. travnja 2024. (str. 21-23 spisa) proizlazi da se tužiteljica očitovala na poziv tuženika za iznošenje obrane od 22. travnja 2024., te je navela kako je svjesna neostvarenja planskih veličina no istome je razlog područje na kojem radi, nezaposlenost građana, nizak standard zaposlenih i slaba kupovna moć. Demantirala je navode da nije izvršavala naloge neposredno nadređenog rukovoditelja. Istaknula je da je sve isteke osiguranja odazvala, ali ne kroz ASEBA aplikaciju jer kad ih zove van takve aplikacije, klijentima ostane propušten poziv njezinog mobitela pa je nazovu kada vide. Također, istaknula je da neispravnost olovke za potpis ne predstavlja neispravnost opreme budući da se može potpisati prstom na ekranu. Navela je da postoji još kolega koji ne ispunjavaju planove prodaje, a nemaju tretman kao ona.

15. Iz odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 11. lipnja 2024. (str. 9-18 spisa) proizlazi da je tužiteljici otkazan ugovor o radu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa. Tuženik u istoj odluci navodi da tužiteljica ni nakon 4 uzastopna upozorenja u kontinuitetu unazad dvije godine ne dostiže preuzete planske veličine prodaje. Istaknuo je da se prilikom izrade planova za svaku kalendarsku godinu uzimaju u obzir okolnosti na području za koje se radi plan, konkretno u slučaju Slavonije se uzima u obzir niži standard građana pa su radnicima na području Slavonije zadani manji planovi u odnosu na ostatak Hrvatske. Navodi da je realizacija tužiteljice za 2023. godinu bila 22,22% preuzetog plana i završila je s najlošijim ostvarenjima u cijelom timu. Realizacija tužiteljice za prvi kvartal 2024. godine je bila 42,99% preuzetog plana, dok je njezina realizacija za travanj 2024. bila 31,42% preuzetog plana. Tuženik je naveo i kako tužiteljica ne izvršava temeljne radne zadatke na način da nije ugovorila sastanke s niti jednim klijentom u periodima kada joj je to predložila nadređena rukovoditeljica kako bi ista mogla sudjelovati na istima i pomoći, da je prisustvovala sastanku s klijentom nepripremljena i s neispravnom radnom opremom. Nadalje, navedeno je da tužiteljica nije izvršavala izričite naloge neposredno nadređene rukovoditeljice, da nije zvala potencijalne klijente kroz aplikaciju poslodavca ASEBA iako joj je to bilo naređeno, da nije koristila dodatne mogućnosti zvanja već postojećih klijenata kroz takvu aplikaciju.

16. Iz Odluke o imenovanju predsjednice sindikata kao sindikalne povjerenice s pravima i obvezama radničkog vijeća od 10. siječnja 2023. (str. 37 spisa) proizlazi da je Granski sindikat zaposlenih u osiguranju Hrvatske navedenog dana donio odluku kojom je ERV imenovana sindikalnom povjerenicom s pravima i obvezama radničkog vijeća kod poslodavca Croatia osiguranje d.d. Također, iz rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Uprave za rad i zaštitu na radu od 24. siječnja 2023. proizlazi da je ERV osoba ovlaštena za zastupane Granskog sindikata zaposlenih u osiguranju Hrvatske kao novoizabrana predsjednica.

17. Iz mail korespondencije od 22. svibnja 2024. (str. 322-323 spisa) proizlazi da je ERV dostavljen na savjetovanje prijedlog odluke o namjeravanom redovitom otkazu ugovora o radu radnici ER uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnice.

18. Iz očitovanja ERV od 29. svibnja 2024. (str. 322 spisa, očitovanju kroz mail privitak moguće pristupiti kroz program e-spisa pod prilozima odgovora na tužbu: Pr-33/2024-3-24) proizlazi da se ERV kao predsjednica Granskih sindikata zaposlenih u osiguranju Hrvatske očitovala na prijedlog namjeravane odluke o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici i to na način da smatra da je usporedba rada tužiteljice s realizacijom čitavog tima nekorektna budući da nije ista platežna moć u Istri ili Dalmaciji, sa Slavonijom gdje je radila tužiteljica, kao i da ne vidi usporedbu pozivanja kroz ASEBA aplikaciju sa svim ostalim zastupnicima. Smatra da nema razloga za donošenje odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika.

19. Iz mail korespondencije od 4. travnja 2024. (str. 382 spisa) proizlazi da je zaposlenik tuženika IR tužiteljicu i ostale radne kolege tužiteljice obavijestila da zbog slabije realizacije planskih veličina traži od istih sve isteke obavezno zvati kroz ASEBA aplikaciju kako bi što brže detektirali eventualne nedostatke u prvoj komunikaciji s klijentima te kako bi se pokušalo pronaći rješenje u cilju ostvarivanja boljih rezultata.

20. Iz tablice realizacije rada kod tuženika za tim Zdravlje i život (str. 370-373 spisa) proizlazi da je tužiteljica za prvi kvartal 2024. godine ispunila preuzeti plan prodaje u 42,99%, za mjesec travanj 2024. godine 31,42%, odnosno ukupno za prva četiri mjeseca 2024. godine 36,21%, a za 2023. godinu 22,22%. Nadalje, iz istoga proizlazi da je radnica tuženika LR za prvi kvartal 2024. ispunila preuzeti plan prodaje u 184,44%, radnica Dubravac Ljubica 103,37 %, radnica ČR SRV 80,89%, radnik FR 66,27%. Za mjesec travanj 2024. radnica tuženika LR u 23,17%, radnica OR 169,92 %, radnica ČR SRV 88,38%, radnik FR 158,52%. Ukupno za prva četiri mjeseca 2024. radnica tuženika LR u 68,19%, radnica OR 130,32 %, radnica ČR SRV 83,24%, radnik FR 124,73%. Za 2023. godinu radnica tuženika Dubravac Ljubica 108,13%, radnica ČR SRV 30,51%, radnik FR 57,69%.

21. Iz preslika zaslona iz ASEBA aplikacije (str. 358-362 spisa) proizlazi da je u zaduženjima tužiteljice naveden popis klijenata pored kojih u rubrici "stanje" za pojedine stoji status "Dodijeljeno", a za pojedine "Nije obrađeno".

22. Iz odredbe čl. 111. st. 2. Kolektivnog ugovora tuženika (str. 265-317 spisa) proizlazi da se smatra da radnik kojem se plaća obračunava temeljem provizije prema odredbama pravilnika o radu za posebnu skupinu radnika u Društvu, krši svoje obveze iz radnog odnosa ako u razdoblju od tri (3) mjeseca neprekidno ili za šest (6) mjeseci u tijeku kalendarske godine ne ostvaruje 90% planom predviđenih zadataka u pribavi i naplati premije osiguranja.

23. Iz odredbe čl. 5. Pravilnika o disciplinskim postupcima tuženika (str. 38-48) proizlazi da se težom povredom obveza iz radnog odnosa smatra osobito kontinuirano neuredno izvršavanje radnih zadataka što uključuje neispunjavanje osobnog plana prodaje u kontinuitetu na način opisan internim aktima Društva.

24. Iz čl. 17. Pravilnika o radu interne prodajne mreže tuženika (str. 324-357 spisa) proizlazi da Društvo između ostalog, može otkazati Ugovor o radu ukoliko radnik dva kvartala uzastopno ostvari manje od 90% postavljenog mu kumulativnog osobnog plana prodaje za ta dva promatrana uzastopna kvartala.

25. Preostalu materijalnu dokumentaciju sud nije posebno reproducirao budući da se ista ne odnosi na sporne i odlučne činjenice za predmetni postupak.

26. Svjedokinja SR saslušana je na ročištu od 23. listopada 2025. na okolnosti predmetne tužbe (str. 423-424 spisa), ona je zaposlenik tuženika te je navela da je tužiteljica bila zastupnik kod tuženika u jedinici zdravlja i život te je u opisu njezinog posla bila prodaja zdravstvenih i životnih osiguranja, no mogla je prodavati i druge vrste osiguranja kao što su auto osiguranja, osiguranja imovina i sve druge vrste osiguranja. Za sve radnike koji su obavljali takve poslove kod tuženika na početku godine su se postavljali zacrtani planovi prodaje koji su isti morali ispuniti. 2023. godine, odnosno 1. ožujka 2023. godine je postala nadređena tužiteljici te je ona postala dio njezinog tima. Dobila je naputak od svojih nadređenih da zastupnike koji nisu ispunjavali propisane planove na određeni način podigne, odnosno podigne njihovu učinkovitost. Tako nešto je bilo u opisu njenog posla kao voditelja tima. Budući da je kao voditelj tima djelovala iz Zagreba, znala je unaprijed javiti tužiteljici i ostalim radnicima termine kada dolazi u Slavoniju, te je od istih zahtijevala da u takvim terminima zakažu sastanke s klijentima na kojima bi mogla i ona sudjelovati, a sve u svrhu poboljšanja učinkovitosti, kako bi im mogla dati povratnu informaciju. Nakon što tužiteljica nije postupila više puta po njezinim uputama, u jednom terminu je zakazala sastanak na kojemu je ona bila prisutna no on je bio već prije određen od strane iste, a također zajedno su išli i na sastanak u Vinkovce s potencijalnim klijentom koji je ugovorila tužiteljica, išli su zajedno tužiteljica, zaposlenik FR i ona, no klijent uopće nije znao da ima zakazan sastanak sa zastupnicima u osiguranju, već je mislio da se radi o ljudima iz banke. Mora naglasiti kako na takvom sastanku tužiteljica nije imala niti ispravnu opremu, za što se mogla pripremiti. Nakon što je svjedokinji predočena tablica sa strane 358 do 362 ovoga suda, ista navodi da se u retku "stanje" u kojemu stoji status "dodijeljeno" isto odnosi na radne zadatke koji su dodijeljeni tužiteljici, a status "nije obrađeno" znači da tužiteljica uopće nije niti nazvala, odnosno kontaktirala potencijalnog klijenta u odnosu na dani zadatak. Mora reći kako kod tuženika postoji aplikacija ASEBA kroz koju bi zastupnicima spuštali određene radne zadatke kao što su isteci osiguranja i tzv. druge prilike, te su radnici kroz takvu aplikaciju imali određeni rok u kojemu bi trebali kontaktirati potencijalnog klijenta, a ukoliko to ne bi napravili u takvom roku status radnog zadatka bi stajao "nije obrađeno". Od pojedinih zaposlenika su tražili da i pozive klijentima vrše kroz navedenu aplikaciju i to iz razloga što bi se takav poziv snimao pa bi mi zastupnicima mogli dati povratnu informaciju u svrhu poboljšanja rada. Konkretno tražili su i od tužiteljice da to radi, a što ona nije vršila. Naglašava kako su radnici koji su prodavali iste ili slične proizvode kao tužiteljica, a radili su npr. u Zagrebu, morali su ispuniti veći plan nego radnici u Slavoniji iz razloga što su u obzir uzete okolnosti manjeg broja ljudi, da im se olakša ostvarenje plana. Također, za 2024. godinu je tužiteljica preuzela manji plan od drugih kolega i to iz razloga što nije imala uspješnu 2023. godinu. Postoje radnici tuženika iz regije Slavonija koji su ostvarivali zacrtane planove, a radili su iste poslove kao tužiteljica. Navela je da je svrha spuštanja potencijalnih klijenata zastupnicima zapravo olakšanje istima da steknu veću bazu klijenata, odnosno da ostvare prodaju. Spušteni klijenti zastupnicima su oni koji se već nalaze u njihovom portfelju, dok su pojedini klijenti novi kao što su npr. isteci osiguranja. Isteci osiguranja se odnose na banko isteke koje rade zastupnici iz tima zdravlje i život. Korištenje ASEBA aplikacije je za radnike obavezno. U opisu poslova tužiteljice je i terenski rad za koje je imala na raspolaganju službeno vozilo no koje nije koristila jer je rekla da vozi samo automatik. Od samog početka je komunicirala s tužiteljicom u svrhu poboljšanja radnih rezultata, no ista nije bila zainteresirana. Nikada se nije žalila na nedostatnu opremu. FR je također bio dio njihovog tima. Nitko se nije žalio na rad tužiteljice od njezinih kolega, no zastupnik TR je jednom prilikom naveo da je razgovarao s tužiteljicom u svrhu pomoći istoj da ostvari bolje rezultate. U izradu svih planova koji su postavljeni prema zastupnicima uzeti su u obzir starosna dob regije u kojoj prodaju svoje proizvode, platežna moć, Covid. Naglašava kako "zastupnik u univerzalnoj mreži" što stoji u Ugovoru o radu tužiteljice znači da ona prodaje neživotna osiguranja i može prodavati i na područjima i izvan Slavonije. Navela je da se planovi za zastupnike iz tima zdravlja i život za aktualnu godinu temelje na iznosu isteka te godine ali u 30% ukupnog iznosa. Radnici imaju dovoljno prostora da se ostvari plan sa istekom, a ukoliko to ne uspiju imaju mogućnost raditi i nove prodaje. Oni usporedbe pojedinih radnika vrše prema radnom stažu, a planovi za iste se razlikuju ovisno i o regiji u kojoj prodaju svoje proizvode. Nakon što su svjedokinji predočene tablice sa strane 370 do 373 spisa ista je navela da joj je jasno da još pojedini radnici osim tužiteljice nisu ostvarili zacrtane planove, a također naglašava da su konkretno osobe navedene u takvoj tablici LR, OR, SRV i FR osobe koje su radile iste poslove kao tužiteljica i to na području regije Slavonija. Nije joj poznato da poziv kroz ASEBU klijentu nije ostavljao trag poziva i mogućnost da ponovno nazove. U vezi komunikacije s IR naglasila je da se ne sjeća točno svake komunikacije, no istoj je slala izvještaje u odnosu na očitovanja njoj podređenih zaposlenika. Navodi tužiteljice da ne sklapa poslove s klijentima jer isti nisu zainteresirani, za takve navode ističe da su paušalni iz razloga što joj nije ostavljena mogućnost od tužiteljice da sudjeluje zajedno s njom na sastancima s klijentima. Nisu uspjeli ugovoriti novo životno osiguranje na sastancima na kojima je sudjelovala s tužiteljicom. Nije nikada sugerirala tužiteljici sporazumni prestanak radnog odnosa. Kada je razgovarala s tužiteljicom o neispunjenju planova, naglašena joj je mogućnost otkaza ugovora o radu zbog neispunjenja obveze. Smatra da odluka o otkazu tužiteljici nije pristrana i nitko s njom nije morao razgovarati iz ljudskih resursa jer podaci govore svoje.

27. Svjedokinja UR saslušana je na ročištu od 23. listopada 2025. na okolnosti predmetne tužbe (str. 425-426 spisa), te je ista navela kako je njezino radno mjesto kod tuženika menadžer prodaje, radi u poslovnici u Osijeku. Osnovni posao joj je da radi s voditeljima timova. 2021. i 2022. godine je bila voditeljica tima život i zdravlje u kojemu je radila i tužiteljica pa joj je bila nadređena. Može pričati samo o razdoblju od 2021. i 2022. godine kada je bila nadređena tužiteljici i tada je konkretno predložila disciplinske postupke, odnosno opomene i to iz razloga što nije ispunjavala radne zadatke i planove, a cilj tih opomena je bilo bolje obavljanje poslova i ispravak ponašanja. Aplikacija ASEBA kod tuženika služi kao pomoć radnicima koji ne uspijevaju ispunjavati planove te je ona za takve radnike obvezna. Davale su se upute pojedinim radnicima da zovu klijente kroz takvu aplikaciju, budući da je isto služilo kao pomoć i baza klijenata. Nakon što je prisutnoj omogućen uvid od strane ovoga suda u spis i to strana 358 do 362 ista navodi da se radi o prilikama koje su tužiteljici spuštene kroz aplikaciju ASEBA, a da stupac u kojemu je opisano stanje "nije obrađeno" znači da tužiteljica uopće nije niti kontaktirala klijente u roku koji joj je bio zadan u aplikaciji. Također nakon što je prisutnoj od strane ovoga suda predočena strana 370 do 373 spisa ista navodi da su osobe OR, ČR SRV i FR radili iste poslove kao tužiteljica i to na području regije Slavonija. Navela je da nakon što su tužiteljici izdane opomene, nije došlo do poboljšanja u njezinom radu, te je ista uglavnom davala izgovore da nije dovoljno zvala ASEBU, da nije dovoljno učlanjivala klijente u programe pogodnosti. Aplikacija ASEBA nije služila samo radi spuštanja isteka osiguranja zastupnicima, već su kroz istu aplikaciju zastupnici mogli prodavati i nekakva druga osiguranja. Npr. ASEBA ponekad nudi i tzv. "Hot prilike" a to su klijenti koji su na određeni način sami potencirali sklapanje pojedinih osiguranja. Tužiteljica je jednom prilikom dobila 27 takvih potencijalnih prilika od kojih su samo 7 odrađenih. Radnici su imali i aplikaciju e-učenje, kao i osobne edukacije kroz koje su mogli poboljšati svoju učinkovitost, a tužiteljica nije bila motivirana. Prilikom izrade planova koje su morali ispuniti zastupnici tuženika, sjeća se da je uvijek na sastancima komunicirano da ova naša regija dobije najmanje i to iz razloga same financijske situacije u regiji. Navela je i da se planovi prodaje kroz zastupnike temelje na 30% od iznosa isteka osiguranja za tu godinu, ali su korigirani u odnosu na regije. Status "nije obrađeno" u radnim zadacima tužiteljice znači da klijenti nisu pozivani kroz aplikaciju ASEBA, što ne znači nužno da nisu pozivani na neki drug način. Ona nije nikada konkretno pomagala tužiteljici u radu na način da je s njom išla na teren, a da ju je to tražila ona bi našla način da joj pomogne. Opomene tužiteljici o kojima je ranije pričala iste su dane na temelju njezinih saznanja o njezinim radnim rezultatima, prethodno tim opomenama istu je više puta pozivala na razgovor i ukazivala na propuste.

28. Svjedok FR saslušan je na ročištu od 23. listopada 2025. na okolnosti predmetne tužbe (str. 426-427 spisa), on je bivši zaposlenik tuženika te je isti naveo kako po njegovom sjećanju radnici tuženika koji su prodavali iste proizvode kao tužiteljica i on, a koji su takve poslove obavljali u bogatijim regijama, imali su blago povećane planove u odnosu na njih. Oni su se bavili prodajom životnih i zdravstvenih osiguranja, no imali su mogućnost prodaje svih proizvoda tuženika, odnosno svih vrsta osiguranja. Poznato mu je što je ASEBA aplikacija, od njih je traženo ponekad da klijente zovu kroz tu aplikaciju što je on i radio. Tada se snimao njihov poziv s klijentom pa su nadređeni isto mogli provjeriti. Nakon što je svjedoku od strane ovoga suda predočena strana 358 do 362 spisa isti navodi da se radi o radnim zadacima koji su radnici spušteni kroz aplikaciju ASEBA. Za svaku priliku postojao je određeni rok koji nije bio isti za svaku priliku, odnosno razlikovao se o tipu, a ukoliko radnik u tom roku nije nazvao, odnosno kontaktirao klijenta u stupcu stanje bi se pojavila oznaka "nije obrađeno". Također nakon što mu je omogućen uvid u stranicu 370 do 373 spisa isti navodi da su LR, OR, SRV i tužiteljica radili iste poslove na području regije Slavonija, odnosno naglasio je da je OR dio godine radila u Puli. Naveo je da kod tuženika ne radi od 18. lipnja ove godine, te sada radi u Triglav osiguranju. Od njih radnika se očekivalo da imaju svoj portfelj klijenata koji su stvarali sami svojim poznanstvima te spuštenim prilikama kroz ASEBA aplikaciju. Naglasio je da što se tiče isteka, vrlo je upitno koliko je to objektivno spuštano na pojedine zastupnike. To kaže iz razloga što može postojati mogućnost da se pojedinim zastupnicima spuštaju lakše obradive prilike. Naveo je da je kod tuženika radio gotovo 11 godina. Općenito je u branši osiguranja preko 12 godina. Trenutno je kod novog poslodavca voditelj tima te je tužiteljica sada dio istoga kao zastupnik. Tužiteljica je bila osoba na koju sam se uvijek mogao osloniti kada su radili kod tuženika, a radili su puno terena, te ju je zato pozvao u novi tim. Može reći kada su jednom prilikom zajedno tužiteljica, on i nadređena SR išli na terenski rad, tužiteljici kod njezinog klijenta nije radio uređaj koji joj je bio potreban za rad pa joj je posudio svoj. Takav uređaj je služio i za potpis. To je bila uobičajena praksa ako su zajedno na terenu, no nisu išli često zajedno na teren. Tom prilikom klijent nije bio zakinut za ništa. Kada u aplikaciji ASEBA stoji da određeni radni zadatak "nije obrađen" to znači da klijent nije pozvan, no samo kroz takvu aplikaciju. Neki zastupnici koji nisu pozivali kroz ASEBU nisu bili sankcionirani. Kada zovu iz aplikacije ASEBA ukoliko je propušten poziv klijent neće moći točno dobiti njega već će dobiti centralu, a tada centrala može znati tko je zvao. Naveo je da ne može biti siguran je li SR tužiteljicu nagovarala na sporazumni raskid ugovora o radu. Tužiteljica se nekada osjećala potreseno na radnom mjestu zbog načina na koji se prema njoj odnosila rukovoditeljica. Može reći da je u predmetno vrijeme tuženik imao konkurentne proizvode, no sada kako radi u Triglav osiguranju može reći da oni imaju i malo bolje. Njemu su znali biti postavljeni teško ostvarivi planovi, npr. ove godine. Imao je određena iskustva sa SR koja bi opisao kao otežavajuća.

29. Svjedokinja ERV saslušana je na ročištu od 5. prosinca 2025. na okolnosti očitovanja o namjeravanoj odluci o otkazu tužiteljici (str. 442-443 spisa) te je navela da je ona predsjednica Granskog sindikata zaposlenih u osiguranju Hrvatske. Sjeća se da joj je tuženik dostavio namjeravanu odluku o otkazu zbog skrivljenog ponašanja ovdje tužiteljici ER na koju se ona negativno očitovala. U trenutku kada se očitovala na takvu namjeravanu odluku njoj nije bilo poznato jesu li postojale osobe na području na kojemu je djelovala tužiteljica i koje su radile na istim poslovima, a da su ispunjavale njima zadane planove. Smatrala je da je tužiteljica mogla eventualno dobiti osobno uvjetovani otkaz i da nema smisla uspoređivati njezin rad sa radom drugih osoba na istim poslovima iz platežno bogatijih regija. Također, nije imalo smisla uspoređivati tužiteljicu sa čitavom zastupničkom mrežom. Nije joj bilo sporno u odluci o otkazu što je navedeno da tužiteljica radne zadatke nije uvijek obavljala kroz ASEBA aplikaciju koju uputu joj je dao poslodavac. Nije joj poznato jesu li bogatije regije imale zadane veće planove u odnosu na one siromašnije. Tužiteljica je kao i ostali radnici mogla klijentima nuditi i druge proizvode tuženika koji nisu spadali u njezinu domenu rada, no nije sigurna bi li se oni na kraju pokazali u njezinoj statistici ostvarenja, vjerojatno bi negdje, no nije sigurna. Smatra da bi bilo ljudski da je s tužiteljicom prije otkazivanja porazgovarao netko iz ljudskih resursa. Takvo postupanje i je i nije uobičajeno, ovisno o osiguravajućoj kući i slučaju. Misli da kada bi se usporedba tužiteljice vršila na način da se uspoređuje sa radnicima koji su radili samo kroz ASEB-a aplikaciju, da ne bi igralo veliku ulogu. Može reći da je uobičajena praksa zastupnika da se samo formalno obradi prilika kroz ASEB-a aplikaciju da bi isto bilo vidljivo u njoj, a sva ostala komunikacija se dogovarala van aplikacije. Nema informaciju koliko je radnika sa manjom učinkovitosti od 90% plana dobilo otkaze. Navodi da je poslodavac od svojih radnika tražio da vrše radnje kroz ASEB-a aplikaciju iz razloga što je netko upucao hrpu love u takvu aplikaciju. Nije joj poznato kroz koji period tužiteljica nije ostvarivala svoje planove. Nije upoznata da su tužiteljici nuđene mogućnosti radi napretka u njezinom radu osim toga da joj je nuđeno od strane nadređenih zakazivanje sastanaka u terminu na kojemu bi i ona prisustvovala, a na kojima su zajedno trebali sklopiti posao.

30. Tužiteljica ER je saslušana na ročištu od 23. listopada 2025. na okolnosti predmetne tužbe (str. 427-428 spisa) te je ista navela kako nije htjela da dođe do ovoga postupka, no nije htjela da ju se prikaže kao neradnika pa je pokrenula isti. Može reći kako je znala dobivati opomene od tuženika radi neispunjavanja zacrtanih planova, a koje opomene je i potpisivala. Nadređena SR je znala ići s njom na pojedine terene, odnosno dva ili tri puta, radi sklapanja polica sa potencijalnim klijentima, no ni tada iste police nisu sklopljene. Ona i određene druge kolege su dobili uputu od tuženika da potencijalne klijente zovu kroz aplikaciju ASEBA, no ona nije uvijek zvala kroz aplikaciju, jer ako je klijent imao propušteni poziv dobivao bi centralu u Zagrebu. Radne zadatke koji su joj spuštani kroz aplikaciju ASEBA zvala je preko svog privatnog mobitela. Može reći da prilikom terenskog rada kada su jednom prilikom FR, nadređena SR i ona bili na sastanku sa potencijalnim klijentom u Vinkovcima, ona tada nije imala odgovarajuću opremu no istu joj je posudio kolega FR. Nije istinit navod tuženika da tada klijent nije znao da dolaze. Bila je uobičajena praksa da kao kolege idu zajedno na terene ukoliko je on na istom području. Bila je upoznata sa svojim planovima prodaje i znala je da može snositi određene posljedice ukoliko ga ne ispuni. Koliko ona zna njezini kolege koji su radili na istim poslovima kao ona u ovoj regiji, neki su ispunjavali zacrtane planove, a neki nisu. Ne znam je li rad kroz aplikaciju ASEBA kada ih je na istu uputio poslodavac, bio obvezan ili nije. Navela da smatra da je puno bolje da klijente zovu izvan aplikacije ASEBA jer tada ih on može povratno dobiti na taj isti broj. Po njoj kada zovu kroz takvu aplikaciju klijent već u početku postane nezainteresiran jer se naglasi da se razgovor snima. Navodi da jako puno kolega ne vole ASEBU. Nadređena SR joj je na njihovom zadnjem sastanku više puta sugerirala da potpiše sporazumni raskid ugovora o radu. S njom prije otkaza nije razgovarao nitko iz ljudskih resursa. Po njoj su isteci iz banko osiguranja teži ostvarivi od drugih budući da takvi klijenti prethodno već ostvaruju kontakt s osobnim bankarom, pa će prije sklopiti ugovor s njime već sa zastupnikom kojega nikada nije vidio. Prilikom otkaznog roka je bila oslobođena obveze rada no unatoč tome su joj tada tekli neiskorišteni dani godišnjeg odmora. Nakon što je tužiteljici omogućen uvid u spis i to strana 370 do 373 ista navodi da su LR, OR, SRV i FR radili na ovom području na istim poslovima. Smatra da će zastupnici zaposleni npr. u Puli, Zagrebu, Splitu na lakši način ostvariti zacrtane planove nego ona koja je na ovom području. Nikada ni u jednoj opomeni od poslodavca nije bila upozoravana na način komunikacije s klijentima, s kojima je imala dobar odnos. Navodi kako nije istinit navod iz predmetne odluke o otkazu da nije ispunila zadatke koji su joj dani na sastanku od 14. ožujka 2024. godine, a koji zadaci su navedeni i u predmetnoj odluci o otkazu. Mora reći da smatra da nije profesionalno da određene klijente koji nisu zainteresirani za kupnju njihovih proizvoda da ih napada, odnosno povlači za rukav, no ukoliko vide da postoji prostor da ponude nekakav drugi proizvod to i naprave. U određenim trenucima su u poslovnici u [adresa] bili dežurni, pa su tada radili i nekakve druge poslove osim prodaje, to je bilo dva puta tjedno, pa se tada nije mogla posvetiti svome poslu. Cross sell prilike su prilike spuštane njima kao zastupnicima kroz ASEBA aplikaciju, a tada su spuštani i pojedini klijenti iz porfelja drugih kolega a nije bila praksa da to rade, ne može reći da nitko od kolega to nije radio. Navela je i da nekada nije zvala prilike spuštene joj kroz ASEBA aplikaciju a nekada je. Nije zvala nikada klijente npr. u Splitu, Zagrebu, Puli. Dežurali su svi od njezinih kolega, a ne samo ona, ali je tada bila jedini zastupnik za životno osiguranje. Smjeli su zvati klijente iz drugih gradova. U odnosu na banko isteke može reći da je mogla ugovoriti sastanak s takvim klijentom ukoliko bi on bio zainteresiran. Može reći da su takvi klijenti znali misliti da su sve napravili s bankom i nisu znali zašto ih netko iz osiguranja zove. U odnosu na slučaj kada je zajedno sa SR išla na sastanak s klijentima i kada nisu realizirali poslove, navodi da je sastanke s takvim klijentima dogovorila ona. Taj put je išla na teren znajući da ima neispravnu opremu, no znala je da njezin kolega koji je išao sa mnom ima ispravnu opremu. U Triglavu radi od 19. lipnja 2025. godine.

31. Sud prihvaća svu pročitanu materijalnu dokumentaciju kao vjerodostojnu budući da stranke vjerodostojnost isprava kao takvih niti nisu osporavale, već je tužiteljica isključivo osporavala određene činjenice navedene u istoj (npr. činjenice navedene u odluci o otkazu ugovora o radu), a koje činjenice će sud utvrditi u daljnjem tijeku ovog obrazloženja na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. U odnosu na tablicu realizacije rada kod tuženika za tim Zdravlje i život (str. 370-373 spisa) tužiteljica je prigovarala da je ista evidencija napravljena selektivno i planski s ciljem da ju se pokaže u lošem svijetlu, te da su na istoj uspoređivani radnici koji ne djeluju na istom području i ne nude iste ili slične proizvode, no nije osporavala istinitost postotaka ostvarenja preuzetih planova prodaje radnika navedenih u takvoj tablici. Sud takav navod tužiteljice ne prihvaća budući da svi saslušani svjedoci u ovome postupku, pa i sama tužiteljica (dakle, nesporna činjenica), nakon što su im iste tablice predočene na ročištu, u svome iskazu navode da su LR, OR, SRV i FR osobe koje su radile iste poslove kao tužiteljica i to na području regije Slavonija. Dakle, očito je da je u istoj tablici uspoređivano barem 6 osoba koje su prodavale iste proizvode kao tužiteljica i to na istom području regije Slavonija za isto vremensko razdoblje (OR po navodima svjedoka FR dio godine radila u Puli) pa sud isto smatra vjerodostojnim.

32. Nadalje, sud prihvaća iskaze svjedoka SR, UR i FR u dijelu u kojemu isti navode da su radnici tuženika koji su prodavali iste proizvode kao tužiteljica, a koji su takve poslove obavljali u "bogatijim" regijama, imali povećane planove u odnosu na radnike tuženika koji su obavljali iste poslove kao tužiteljica na području regije Slavonije, u dijelu u kojemu su isti naveli da je poslodavac, odnosno tuženik, od svojih radnika tražio da klijente zovu kroz aplikaciju poslodavca ASEBA, da su radnici tuženika LR, SRV, OR i FR bili radnici tuženika koji su radili na istom području i na istim poslovima kao tuženica, te da je tužiteljica mogla prodavati i druge proizvode tuženika izvan njezine domene koja je bila "životno i zdravstveno osiguranje". Naime, u navedenom su iskazi svjedoka životni, logični, uvjerljivi, pa i u skladu s pojedinim navodima tužiteljice koja je također navela da su radnici tuženika LR, SRV, OR i FR bili radnici tuženika koji su radili na istom području i na istim poslovima kao tuženica, da je tuženik od iste tražio da radne zadatke obavlja kroz ASEBA aplikaciju i dr. Također, valja naglasiti kako svjedok FR više nije zaposlenik tuženika, pa se za istoga ne može smatrati da se radi o pristranom svjedoku na strani tuženika, a isti u svemu navedenom potvrđuje navode svjedoka SR i UR koje su zaposlenice tuženika, a tužiteljica na iste iskaze niti nije stavljala ikakve prigovore.

33. Sud prihvaća iskaz svjedokinje ERV kao takav budući da je isti u bitnome sukladan očitovanju iste kao sindikalnog povjerenika na namjeravanu odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljice, no o opravdanosti razloga za pobijanu odluku će na kraju odlučivati ovaj sud povodom pokrenutog parničnog postupka, nakon utvrđivanja svih odlučnih činjenica.

34. Također, sud prihvaća i iskaz tužiteljice ER budući da ista iskazuje životno i uvjerljivo i u bitnome u skladu s materijalnom dokumentacijom. Naime, sama tužiteljica ne spori da je znala dobivati opomene od tuženika radi neispunjavanja zacrtanih planova koje opomene je i potpisivala, da je imala uputu od tuženika da klijente zove kroz ASEBA aplikaciju što nije uvijek radila, da je bila upoznata sa svojim planovima prodaje i da je znala da može snositi posljedice ukoliko ih ne ispunjava, da su neki kolege ispunjavali zacrtane planove, a neki ne, da je smjela zvati potencijalne klijente i iz drugih gradova.

35. Sud nije posebno cijenio navode svjedoka i stranaka koji se odnose na razlog iz pobijane odluke o otkazu da tužiteljica nije u terminima danima joj od strane nadređene rukovoditeljice uspjela zakazati sastanke s potencijalnim klijentima kako bi na istima mogla direktno sudjelovati nadređena budući da sud isto ne smatra opravdanim razlogom za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu ukoliko je navedeno i istinito. Naime, općepoznata je činjenica da se zastupnici u prodaji osiguranja u svome poslu podređuju i prilagođavaju svojim klijentima po pitanju termina sastanaka budući su klijenti ipak ti kojima se nešto nudi i očekuje se od istih da kupe proizvod tuženika, pa prema shvaćanju ovoga suda, to što tužiteljica nije uspjela zakazati sastanke u terminima danima joj od strane nadređene rukovoditeljice, ne može predstavljati razlog za odluku o otkazu ugovora o radu. Također, sud nije posebno cijenio niti navode svjedoka i stranaka koji se odnose na razlog iz pobijane odluke o otkazu da je tužiteljica jednom prilikom išla na sastanak s neispravnom opremom. Naime, tuženik nije dokazao da je tužiteljica isto ponavljala više pute nakon određenih upozorenja, već se prema shvaćanju ovoga suda radi o iznimnom događaju u kojemu potencijalni klijenti nisu bili za ništa zakinuti budući da se tužiteljica poslužila opremom radnog kolege za kojega je znala da toga dana ide s njom na sastanak, pa niti takav razlog nije opravdan za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu.

36. Nadalje, iz samih iskaza svjedoka i materijalne dokumentacije u spisu sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi je li tužiteljica kao radnica tuženika izvršila naloge neposredno nadređene rukovoditeljice dane joj na individualnom sastanku 14. ožujka 2024. (str. 12 spisa iz Odluke o otkazu), a budući da je takvu činjenicu bio dužan dokazati tuženik, prema pravnom shvaćanju ovoga suda tuženik ju nije dokazao, sve to u skladu s čl. 221.a Zakona o parničnom postupku (NN, 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje ZPP).

37. Iz ovako reproduciranih i ocijenjenih dokaza sud je nedvojbeno utvrdio da je tužiteljica kod tuženika kao poslodavca više od 9 godina obavljala poslove zastupnika u prodaji osiguranja. Nadalje, utvrđeno je da je tuženik za svaku kalendarsku godinu, kako tužiteljici tako i ostalim radnicima zadavao planove prodaje koji su u okviru svoje poslovne djelatnosti radnici morali ispunjavati. Utvrđeno je da je tužiteljica bila upoznata sa svojim planovima prodaje (nesporno, navodi u iskazi), da se ista svojim potpisom na ugovoru o radu obvezala izvršavati osobni plan prodaje, te se usuglasila da je upoznata sa svim općim aktima tuženika kojima je mogla nesmetano pristupiti. Utvrđeno je da je tuženik prilikom izrade planova prodaje za prodajne zastupnike uzimao u obzir područje na kojemu djeluju zastupnici pa su tako za područje regije "Slavonija" radnici tuženika imali ponešto umanjene planove u odnosu na regije sa jačom platežnom moći građana. Nadalje, utvrđeno je da je tužiteljica poslove zastupnika u prodaji osiguranja obavljala u timu "zdravlje i život", odnosno bavila se prodajom životnih i zdravstvenih osiguranja na području regije "Slavonija", no ista je u okviru svoje poslovne djelatnosti mogla prodavati i sve ostale proizvode tuženika, tj. sve vrste osiguranja izvan svoje domene i to čak i na područjima izvan Slavonije. Dalje je utvrđeno kako tužiteljica nije ispunjavala zadane joj planove prodaje tijekom 2021. godine, tijekom mjeseca siječnja do rujna 2022. godine, tijekom prvog, drugog i trećeg kvartala 2023. godine, te tijekom prvog kvartala 2024. godine, te da postoje radnici tuženika koji rade na istom području i istim poslovima kao tužiteljica koji su ispunjavali takve planove u cijelosti ili u bitno većem postotku. Naime, utvrđeno je i da je tuženik posljednji puta tužiteljicu upozorio na kršenje obveza iz radnog odnosa dopisom od 12. veljače 2024. navodeći da nije ispunjavala zadane joj planove u drugom i trećem kvartalu 2023. godine, te siječnju 2024. godine, te da nakon toga tužiteljica nije ostvarila prodajni plan niti za prvi kvartal 2024. godine nakon čega je ista dopisom tuženika od 22. travnja 2024. pozvana na iznošenje obrane. Također, utvrđeno je da je tuženik u okviru svojega poslovanja imao razvijenu elektronsku aplikaciju pod nazivom ASEBA, te da je kroz navedenu aplikaciju tuženik svojim zaposlenicima dodjeljivao određene radne zadatke u vidu potencijalnih klijenata, isteka osiguranja već postojećih klijenata, klijenata koji su sami znali zatražiti određenu uslugu i dr., te da su radnici tuženika imali uputu da poslove obavljaju kroz takvu aplikaciju. Ukoliko bi radnik tuženika obrađivao dodijeljene mu zadatke kroz navedenu aplikaciju, ista bi zabilježila da je pojedini zadatak odrađen, a ukoliko to radnik ne bi napravio u određenom roku, isti zadatak bi se zatvorio i pored njega bi postojala napomena "nije odrađen". Također, tuženik je od pojedinih radnika koji su imali problema sa ispunjavanjem preuzetih planova prodaje zahtijevao da i pozive prema klijentima odrađuju kroz navedene aplikaciju budući da su tada pozivi bili snimani, te je tako tuženik kao poslodavac mogao radnicima koji su imali problema sa ispunjavanjem planova, pomoći u vidu savjeta radi sklapanja mogućih poslova s klijentima. Utvrđeno je da tužiteljica nije uvijek svoje zadatke, a i pozove prema klijentima, odrađivala kroz navedenu aplikaciju (tužiteljica sama navodi u iskazu) unatoč upozorenjima tuženika. Utvrđeno je da je tuženik kao poslodavac tužiteljici više puta slao pisana upozorenja upozoravajući je na povrede obveza iz radnog odnosa, te na moguće otkazivanje ugovora o radu ukoliko se iste povrede nastave, navodeći da ista ne ispunjava preuzete joj planove prodaje, da ne odrađuje zadatke kroz ASEBA aplikaciju i dr. Sva takva upozorenja tužiteljica je uredno zaprimala što je potvrđivala svojim potpisom na isti. Nadalje, utvrđeno je da je tuženik nakon iznošenja obrane od strane tužiteljice, sindikalnom povjereniku tuženika dostavio na očitovanje namjeravanu odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici, a kojoj odluci se sindikalni povjerenik protivio, a nakon čega je tuženik tužiteljici odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 11. lipnja 2024. otkazao ugovor o radu.

38. Odredbom čl. 115. st. 1. t. 3. Zakona o radu (NN, 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23,dalje ZR) je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa. Nadalje, odredbama čl. 119. ZR-a je propisano da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, te je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

39. Slijedom svega navedenog, kako je tužiteljica nesumnjivo bila upoznata s planovima prodaje koja joj je poslodavac zadavao za svaku kalendarsku godinu, kako se svojim ugovorom o radu obvezala iste planove izvršavati, te je bila upoznata sa svim internim aktima tuženika kao poslodavca, a planove nije izvršavala kako je to utvrđeno u t. 37. Obrazloženja, izvjesno je da je tuženik, a na kome je kao poslodavcu bio teret dokazivanja o postojanju opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu, u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZR to i dokazao.

40. S druge strane, na tužiteljici je bio teret dokazati da su postojali opravdani razlozi zbog kojih ona uspjela niti približno ostvarivati zadane planove prodaje, što ona u ovome postupku nije dokazala. Naime, navodi tužiteljice da zadane joj planove prodaje nije mogla ostvariti iz razloga što je djelovala na području regije "Slavonije" gdje je manja kupovna moć građana, nezaposlenost građana i dr. , ovaj sud ne može prihvatiti kao opravdanje budući da je tijekom postupka utvrđeno da su radnici tuženika koji su djelovali na području Slavonije, a radili iste poslove kao tužiteljica, upravo iz tog razloga imali zadane nešto umanjene planove u odnosu na druge regije, a također je utvrđeno da postoje radnici tuženika koji su radili na istom području kao tužiteljica i prodavali iste proizvode, a da su ostvarivali zadane im planske veličine, ili ih ostvarivali u bitno većem postotku. Također, utvrđeno je i kako je tužiteljica mogla prodavati proizvode tuženika i stvarati portfelj klijenata i izvan svoga područja, odnosno izvan Slavonije, kao i prodavati proizvode tuženika koji i nisu spadali u njenu domenu poslovanja, odnosno mogla je prodavati sve vrste osiguranja tuženika. U odnosu na sve navedeno, sud je cijenio i činjenicu da je tužiteljica bila višegodišnji zaposlenik tuženika (preko 9 godina) sa očito velikim iskustvom u prodaji osiguranja, te je unatoč neispunjavanju planskih veličina svjesno kršila upute tuženika da radne zadatke obavlja kroz aplikaciju tuženika, a što je tuženik kao poslodavac zahtijevao kako bi imao uvid u rad tužiteljice i eventualno joj pomogao u ostvarivanju planskih veličina.

41. Također, navodi tužiteljice kojima tvrdi da postoje i drugi radnici tuženika koji nisu ispunjavali planove prodaje i odrađivali zadatke kroz aplikaciju tuženika ASEBA nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke. Okolnost što takvi radnici nisu dobili odluke o otkazu ugovora o radu ne može dovesti tužiteljicu u povoljniji položaj jer predmet ovoga spora nije postupanje tuženika kao poslodavca prema drugim radnicima.

42. Slijedom svega navedenog, a kako je tuženik kao poslodavac prije donošenje predmetne odluke o otkazu ugovora o radu ispunio zakonsku obvezu u smislu čl. 119. ZR-a i čl. 150. u svezi s čl. 153. st. 3. ZR-a, te kako prema pravnom shvaćanju ovoga suda utvrđene povrede tužiteljice iz radnog odnosa predstavljaju opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu uvjetovano skrivljenim ponašanjem, to je odlučeno kao u t. I. izreke presude. Sličan stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama pod posl. br. Rev-463/20-2 od 7. srpnja 2020. i Rev-2578/19-22 od 18. lipnja 2019., Županijski sud u Zagrebu u odluci pod posl. br. Gž R-704/2023-3 od 4. srpnja 2023. i dr.

43. Odluku o troškovima parničnog postupka sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženik je na ročištu od 5. prosinca 2025. na kojemu je zaključena glavna rasprava podnio troškovnik prema kojemu potražuje ukupan iznos parničnih troškova od 875,00 EUR i to jednokratnu naknadu od 500,00 EUR, te trošak pristupa ročištu od 23. listopada 2025. u iznosu od 100,00 EUR i trošak pristupa ročištu od 5. prosinca 2025. u iznosu od 100,00 EUR, sve uvećano za PDV od 25% uvećano za zatezne kamate od dana donošenja presude.

44. Sud je tuženiku priznao trošak jednokratne nagrade za zastupanje u visini od 500,00 EUR sukladno Tbr. 7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, uvećano za PDV od 25% i to za četiri radnje koje se odnose na sastav odgovora na tužbu od 6. rujna 2024., te pristup ročištima od 2. rujna 2025., 23. listopada 2025. i 5. prosinca 2025. Ostale radnje tuženika koje se odnose na sastav podnesaka od 29. kolovoza 2025. i 30. listopada 2025. sud nije posebno cijenio kroz donošenje odluke o troškovima postupka budući da takvi podnesci nisu bili potrebi za vođenje parnice, niti su podneseni sukladno čl. 299.a ZPP-a.

45. Nadalje, sud nije uzimao u obzir niti podnesak tuženika od 5. prosinca 2025. kojim je isti nakon zaključenja glavne rasprave dostavio ispravljeni troškovnik prema drugoj vrijednosti predmeta spora. Naime, tuženik je bio u obvezi zahtjev za naknadu troškova postaviti do zaključenja glave rasprave sukladno čl. 164. st. 3. ZPP-a, pa je sud isključivo o takvom postavljenom zahtjevu tuženika i odlučivao. Također, tuženik se na ročištu od 5. prosinca 2025. i očitovao o preinaci tužbenog zahtjeva tužiteljice pa je imao i mogućnost postaviti usmeno na ročištu zahtjev za trošak sukladno takvoj preinaci ukoliko je smatrao da na isto ima pravo, a što isti nije učinio.

46. Slijedom navedenog, tuženiku je dosuđen trošak u ukupnom iznosu od 625,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove presude 19. siječnja 2026., dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan, pa je o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u t. II. izreke presude.

U Đakovu 19. siječnja 2026.

SUDAC

Željko Samardžić

POUKA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku