Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-103/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv u kaznenom predmetu protiv okrivljenog HD, zbog kaznenog djela opisanog i kažnjivog po članku 118. stavku 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11,144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 - dalje: KZ/11), uz primjenu članka 51. KZ/11, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj putem branitelja, protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: K-363/2016-90 od 8. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 19. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika HD, kao neosnovana, te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: K- 363/2016-90 od 8. veljače 2024., okrivljeni HD proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv života i tijela - teške tjelesne ozljede, opisano i kažnjivo po članku 118. stavku 1. KZ/11, uz primjenu članka 51. KZ/11, te mu je sud za kazneno djelo iz članka 118. stavak 1. KZ/11, učinjeno na štetu MD, utvrdio kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 118. stavak 1. KZ/11, učinjeno na štetu JD, utvrdio kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci, pa ga je temeljem članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, s tim da mu je temeljem članka 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na načina da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti, ako u roku 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj; 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje: ZKP/08), oštećeni JD i MD s imovinskopravnim zahtjevom upućeni su u parnicu.

1.2. Temeljem članka 145. stavka 1. točke 1. do 6. u svezi članka 148. stavka 1. ZKP/08 sud je okrivljenog HD obvezao na plaćanje paušalne svote u iznosu od 66,36 eura (šezdeset šest eura i trideset šest centi), te plaćanje troškova vještačenja po stalnom sudskom vještaku Ekspertiza (dr. ND) iz [adresa] u iznosu od 1.717,62 eura (tisuću sedamsto sedamnaest eura i šezdeset dva centa) po pravomoćnosti presude u roku 15 dana na račun državnog proračuna RH (IBAN – broj računa: [broj bankovnog računa], model HR64, poziv na broj primatelja:6084-4323-363-16 – opis plaćanja, novčana kazna u 2K-363/16.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik HD, putem branitelja Mije Kladarića, odvjetnika iz Slavonskog Broda, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, te predlaže da nadležni županijski sud žalbu prihvati, pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, podredno preinači presudu na način da okrivljenika oslobodi od optužbe.

3. Državni odvjetnik podnio je odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba okrivljenika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru.

5. Okrivljenik u svojoj žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka o postojanju koje obrazlaže da pogrešno utvrđeno činjenično stanje prelazi u bitnu povredu kaznenog postupka, a što posljedično rezultira donošenjem osuđujuće presude iz pogrešnih razloga, bez dokaza. Time se žalitelj stvarno žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pa je stoga u povodu žalbe, po službenoj dužnosti, ispitana pobijana presuda u smislu članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08. Takvim ispitivanjem nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, a također i da je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon.

6. Nije u pravu okrivljenik kada navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u ovom predmetu, jer iz sadržaja spisa, prikupljenih dokaza, dokaza izvedenih na raspravi, te interpretacije istih ovaj drugostupanjski sud utvrdio je upravo suprotno. Naime, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon proglasivši okrivljenog krivim zbog predmetnog kaznenog djela, na način kako mu je to stavljeno na teret optužnicom, pa je neosnovana njegova žalba i iz osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Potpunom i pravilnom analizom izvedenih dokaza, sud s pravom nije prihvatio obranu okrivljenika kao istinitu i objektivnu, jer isti nastoji relativizirati i umanjiti svoju odgovornost, isključivo u cilju umanjenja kaznenopravne odgovornosti.

8. Naime, suprotno žalbenim navodima okrivljenika pravilno je prvostupanjski sud zasnovao svoj pravni stav o odgovornosti okrivljenika na iskazu svjedoka – oštećenika MD i JD, pri tome nalazeći da su isti vjerodostojni, istiniti i usuglašeni s prikupljenim materijalnim dokazima provedenim tijekom dokaznog postupka, napose nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka, iz čega je potom izveo pravilan zaključak da je okrivljenik teško tjelesno ozlijedio oštećene, iz razloga jer ni nakon kontradiktornog ispitivanja oštećenih prvostupanjski sud nije pronašao razlog ne povjerovati njihovom iskazu.

8.1. Isto tako s potpunim pravom prvostupanjski sud nije povjerovao iskazima svjedoka ĐD supruge okrivljenika, te njegovih kćeri BD i KD, ocijenivši da su njihovi iskazi pristrani i u suprotni rezultatima provedenog dokaznog postupka i dokazima koji priliježu spisu, te usmjereni isključivo na otklanjanje ili umanjenje okrivljenikove odgovornosti.

9. Dakle, pravilno vrednujući obranu okrivljenika, te posebno uzimajući u obzir da su odnosi okrivljenika i oštećenika dugotrajno poremećeni, zbog narušenih međuljudskih odnosa, prigovor okrivljenika vezano za pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja je i po ocjeni drugostupanjskog suda neosnovan, te se ničim ne dovodi u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda.

10. Budući da je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge vezano za vrijednosnu ocjenu izvedenih dokaza, te postojanje bitnih elemenata terećenog kaznenog djela, a te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, to se u ostalom, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, okrivljenik upućuje na iste.

11. Imajući u vidu naprijed navedeno obrazloženje, neosnovana je žalba okrivljenika, zbog naprijed navedenih razloga.

12. U odnosu na povrede kaznenog zakona koje okrivljenik u svojoj žalbi ne pojašnjava niti konkretizira, koje su to povrede kaznenog zakona učinjene tijekom postupaka pred prvostupanjski sudom, ispitujući navedenu žalbenu osnovu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena povreda kaznenog zakona, stoga je i u odnosu na taj žalbeni prigovor žalba neosnovana.

13. Okrivljeni su svojoj žalbi ne navodi žalbenu osnovu odluke o kazni, no kako žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, ovaj sud će se očitovati o žalbi okrivljenika na odluku o kazni.

14. Vijeće ovog drugostupanjskog suda, izrečenu kaznu prema okrivljeniku smatra primjerenom, te u cijelosti prihvaća obrazloženje pobijane presude u tom dijelu. S obzirom na značaj otegotnih okolnosti na strani okrivljenika, pri odabiru vrste i mjere, te imajući na umu da je predmetna kaznena djela počinio s izravnom namjerom, vodeći računa i o stupnju povrede zaštićenog dobra, Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, je mišljenja da je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine uz primjenu članka 56. KZ/11, u cijelosti primjerena počinjenom kaznenom djelu i ličnosti počinitelja i prikladna za ostvarenje svrhe kažnjavanja propisane člankom 41. KZ/11.

15. Stoga, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, uz primjenu članka 56. KZ/11, nije prestroga, a niti preblaga za predmetna kaznena djela, te će se kaznom zatvora u i odgodom izvršenja u navedenom trajanju, imajući u vidu i kriminalnu količinu i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovog okrivljenog i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te resocijalizacije okrivljenika.

16. Kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

17. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci.

Vukovar, 19. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski