REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-1715/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Boris Mazalin, odvjetnik u Zagrebu, protiv Grada Splita, Split, Obala kneza Branimira 17, OIB 78755598868, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1119/2021- 34 od 13. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tužiteljice, ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1119/2021-34 od 13. lipnja 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„1) Nalaže se tuženiku Grad Split, Obala kneza Branimira 17, 21000 Split, OIB 78755598868 isplatiti tužiteljici MD, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.710,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom kako slijedi:
- na iznos od 2.600,00 eura od 24. srpnja 2019. g. pa do isplate,
- na iznos od 110,00 eura od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
2) Nalaže se tuženiku Grad Split, Obala kneza Branimira 17, 21000 Split, OIB 78755598868 isplatiti tužiteljici MD, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.“.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužiteljica iz svih žalbenih razloga. Ističe da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i nema razloga o odlučnim činjenicama. Naime, obrazloženje prvostupanjske presude svodi se na jednu jedinu točku (točka 9.) presude u kojoj se navodi da je na tužiteljici bio teret dokaza te je stoga ona bila dužna dokazati da postoji štetno postupanje ili izostanak postupanja tuženika prilikom održavanja kolnika i nogostupa u Splitu, na Obali Hrvatskog narodnog preporoda – Rivi, i to na način da su se izvodili neki radovi koji nisu bili naznačeni da se izvode, odnosno da prostor na kojem su se izvodili radovi nije bilo ograđen. Stoga je prvostupanjski sud mišljenja „da se tužiteljica već poslije štetnog događaja 27.4.2018. g. mogla obratiti tuženiku i zatražiti i naziv izvođača radova, kao i dokumentaciju o tome koji radovi se izvode te iz kojeg razloga prostor izvođenja radova nije obilježen ili ograđen a što sve tužiteljica nije učinila. Također tužiteljica je tužbu podnijela tek 26. travnja 2021. g. dakle 2 dana prije nastupanja zastare, imajući u vidu da se štetni događaj dogodio 27. travnja 2018.“ Ovakav zaključak prvostupanjskog suda je neosnovan jer je irelevantno kome je tuženik povjerio obavljanje poslova, niti je to ikakva odlučna činjenica za predmet spora. Nadalje, prvostupanjski sud je u cijelosti propustio analizirati provedene dokaze, te niti jedan jedini dokaz nije cijenjen, a osobito je izostala ocjena svih provedenih dokaza u svojoj ukupnosti. U prvostupanjskoj presudi tek je naveden sadržaj iskaza svjedoka BD i ŠD kao i iskaz tužiteljice i sadržaj dopisa tvrtke Point-Split d.o.o., međutim ti dokazi uopće nisu analizirani niti je iznesena njihova ocjena. S obzirom da prvostupanjski sud nije analizirao niti cijenio provedene dokaze, to je pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Također, tužiteljica je već uz tužbu dostavila fotografije mjesta nesreće (na kojima se nalazi i tužiteljica s vidljivim gipsom na ruci) stoga je nedvojbeno da su fotografije nastale neposredno nakon štetnog događaja, a na kojim je vidljivo da se na splitskoj Rivi nalazi ošljunčani i neoznačeni dio pločnika gdje je tužiteljica pala. Evidentno je da je tuženik izvodio radove, da se isti tijekom cijelog postupka oglušuje i ignorira pozive suda da se očituje o izvođenju radova, pa se ovakvi pokušaji tuženika da izbjegne vlastitu odgovornost ne mogu i ne smiju stavljati na teret tužiteljici. Budući da je tužiteljica saslušanjem svjedoka i svojim iskazom dokazala da su na splitskoj Rivi izvođeni radovi koji nisu bili označeni, a isto je vidljivo i iz dostavljenih fotografija, to je potpuno nejasno iz kojeg razloga prvostupanjski sud navodi da tužiteljica nije dokazala odgovornost tuženika koja proizlazi iz članka 2. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu. Također, vještak dr. Mladen Miškulin u svom je nalazu i mišljenju utvrdio da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljedu lijevog lakta te da postoji uzročno- posljedična veza između opisane dinamike štetnog događaja kroz iskaz tužiteljice te opisa u tužbi i zadobivenih ozljeda. Nadalje, vještak je utvrdio da je uslijed zadobivenih ozljeda tužiteljica pretrpjela povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Stoga je nerazumljiv navod prvostupanjskog suda da tužiteljica ne bi dokazala uzročno posljedičnu vezu između propuštanja tuženika i nastanka štetnog događaja. No, tužiteljica je opreza radi predložila i provođenje sudsko medicinskog vještačenja a koji dokaz je prvostupanjski sud odbio izvesti, pa kako nisu provedeni svi po tužiteljici predloženi dokazi, to je ovakvom presudom tužiteljica onemogućena u dokazivanju osnovanosti tužbe. Predlaže da se uvaži njena žalba i preinači prvostupanjska presuda na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troška žalbe.
3. Sa žalbom tužiteljice postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).
3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužiteljice je osnovana.
5. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice s obrazloženjem, u bitnome, da tužiteljica nije dokazala da postoji štetno postupanje ili izostanak postupanja tuženika prilikom održavanja kolnika i nogostupa na splitskoj Rivi, i to na način da su se izvodili neki radovi koji nisu bili naznačeni da se izvode, odnosno da prostor na kojem su se izvodili radovi nije bilo ograđen.
6. Ovaj je sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu člankom 354. stavkom 2. točkom 11. ZPP-a, na koju osnovano ukazuje tužiteljica.
7. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 2.710,00 eur, na ime naknade štete za koju tužiteljica tvrdi da je pretrpjela u vidu prijeloma ruke, kada je kao pješak pala 27. travnja 2018. na adresi u Splitu, Obala Hrvatskog narodnog preporoda - Rivi, nasuprot zgrade Muzeja Grada Splita, Jugoistočna Kula i zgrade Terminala, za vrijeme izvođenja radova na rekonstrukciji rive.
8. Tijekom provedenog postupka prvostupanjski je sud proveo dokaze:
- saslušanjem svjedoka BD i ŠD te saslušanjem tužiteljice, kao parnične stranke, koji su u svojim iskazima potvrdili navode iz tužbe - da je tužiteljica pala 27. travnja 2018. na gradilištu splitske Rive, jer je zapela na zub između šljunčanog i popločenog dijela rive koji nije bio obilježen oznakom izvođenja radova,
- uvidom u medicinsku dokumentaciju iz koje proizlazi da se tužiteljica 28. travnja 2018. javila na Hitni kirurški prijem Kliničkog bolničkog centra Split gdje je navedeno da je dan ranije pala na Rivi, te je konstatirana fraktura podlaktice lijeve ruke,
- izvršio je uvid u fotografiju tužiteljice s gipsom na lijevoj ruci, na mjestu pada,
- provedenim medicinskim vještačenjem vještak je utvrdio da „postoji uzročno posljedična veza između opisane dinamike štetnog događaja kroz iskaz tužiteljice te opisa u tužbi i zadobivenih ozljeda“,
- da tuženik nije osporio da su u to vrijeme vršeni radovi na rekonstrukciji splitske Rive, ali da su iste izvodili razni izvođači.
9. Osnovan je žalbeni navod žaliteljice da prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Naime, prvostupanjski je sud proveo navedene dokaze, ali nije analizirao iskaze svjedoka i stranke kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti s drugim dokazima. Dakle, prvostupanjski sud nije cijenio iskaze svjedoka i stranke, kao i medicinsku dokumentaciju i fotografiju, te stoga nije razvidno prihvaća li prvostupanjski sud predmetne iskaze ili iste ne prihvaća, te koji su to razlozi zbog kojih njihove iskaze prihvaća ili ne prihvaća. Stoga je prvostupanjski sud postupio suprotno odredbi članka 338. stavka 4. ZPP-a, s obzirom da nije naveo i obrazložio kako je cijenio navedene dokaze.
10. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev jer da tužiteljica nije dokazala ni postupanje niti propuštanje tuženika, odnosno da nije dokazala odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, a također da nije dokazala niti uzročno-posljedičnu vezu između eventualnog propuštanja tuženika i nastanka štetnog događaja, koji zaključak je u suprotnosti sa činjenicama utvrđenim svim provedenim dokazima.
11. Prvostupanjski sud problematizira koje je trgovačko društvo za ime i račun tuženika eventualno izvodilo predmetne radove, što nije relevantno jer se odgovornost tuženika za naknadu štete temelji na odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 36/1995., 70/1997., 128/1999., 57/2000., 129/2000., 59/2001., 26/2003. - pročišćeni tekst, 82/2004., 178/2004., 38/2009., 79/2009., 153/2009., 49/2011., 84/2011., 90/2011., 144/2012., 94/2013., 153/2013., 147/2014. i 36/2015.) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja i koji utvrđuje opće uvjete i način obavljanja komunalnih djelatnosti i ostvarivanje posebnog društvenog interesa u obavljanju tih djelatnosti; propisuje da je u cilju uređenja odnosa u komunalnom gospodarstvu predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave obvezno donijeti odluku o komunalnom redu i mjere za njegovo provođenje (članak 16.) te propisuje i tijela nadležna za nadzor provedbi odredbi komunalnog reda (članak 17.). Komunalni redar ima ovlaštenje, između ostalog, rješenjem narediti fizičkim i pravnim osobama radnje u svrhu održavanja komunalnog reda (članak 18.).
11.1. Dakle, tuženik, kao jedinica lokalne samouprave, dužan je osigurati da komunalne i druge službe od općeg interesa djeluju tako da se zaštiti imovina građana te spriječi nanošenje štete. Samim prenošenjem obveza i poslova na druga trgovačka društva grad se ne oslobađa svoje obveze da preko komunalno redarstvenih službi poduzima mjere kojima se osigurava provedba odredbi komunalnog reda, a ne oslobađa se niti od odgovornosti za štetu koja nastane zbog nepridržavanja navedene obveze.
12. Iz navedenih razloga, temeljem odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a, valjalo je ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovan postupak.
13. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti nedostatke na koje je upozoren ovom ukidbenom odlukom te donijeti novu, zakonitu i valjano obrazloženu presudu vodeći računa da stranke imaju pravo na pravično suđenje koje između ostaloga obuhvaća i pravo na obrazloženu odluku, što znači obvezu suda da se očituje na navode i prigovore stranaka te analizira sve izvedene dokaze i navede što je iz kojeg dokaza utvrdio i zašto.
U Puli-Pola 19. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Biljana Bojanić
