Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-370/2026
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje Hane Bogović u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog VS, zastupanog po branitelju Ivanu Vučićeviću, odvjetniku u [adresa], zbog prekršaja iz članka 99. stavka 1. točke 8. Zakona o koncesijama ("Narodne novine", broj: 69/17., 107/20.), rješavajući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Puli, poslovni broj: Pp-141/2023-11 od dana 28. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 19. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog VS te se pobijano rješenje potvrđuje.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Puli je uvodno citiranim rješenjem odbio prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti podnesen od strane okrivljenog VS kao neosnovan.
2. Protiv navedenog rješenja okrivljenik je pravodobno po branitelju podnio žalbu u kojoj u bitnome navodi kako je za postupanje u ovom predmetu mjesno nadležan Općinski prekršajni sud u Zagrebu s obzirom da se radnja plaćanja naknade za koncesiju može počiniti iz bilo kojeg mjesta u zemlji, no da je za pretpostaviti da je ispunjenje plaćanja moguće samo u sjedištu Hrvatske narodne banke u Zagrebu, pri čemu ujedno ističe i da je za vođenje prekršajnog postupka stvarno nadležna Carinska uprava.
3. Žalba je neosnovana.
4. Rješavajući o žalbi okrivljenika i ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 211. stavka 3., u svezi s člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je našao da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito postupio kada je donio pobijano rješenje te je za svoju odluku dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.
4.1. Naime, s obzirom da se okrivljenika u ovom postupku tereti za prekršaj iz članka 99. stavka 1. točke 8. Zakona o koncesijama, a niti tim Zakonom niti drugim propisom nije propisana stvarna nadležnost Carinske uprave ili drugog tijela državne uprave za postupanje u prekršajnim predmetima te vrste, to je ispravan zaključak prvostupanjskog suda kako je u predmetnoj pravnoj stvari, sukladno članku 94. stavku 1. točki 1. Prekršajnog zakona, za postupanje nadležan općinski sud.
5. Nadalje, odredbom članka 17. Prekršajnog zakona propisano je da je prekršaj počinjen u mjestu gdje je počinitelj radio ili bio dužan raditi i u mjestu gdje je u cjelini ili djelomično nastupila posljedica prekršaja, a u slučaju kažnjivog prekršaja i gdje je posljedica trebala nastupiti. Nadalje, odredbom članka 98. stavka 8. Prekršajnog zakona propisano je da u slučaju da mjesto počinjenja prekršaja nije poznato, mjesno je nadležan sud na čijem području okrivljenik ima prebivalište ili boravište, odnosno sjedište.
5.1. S obzirom da se okrivljenika u predmetnom postupku tereti da kao koncesionar nije uplatio naknade za koncesije u ugovorenim rokovima, pa da je time počinio prekršaj iz članka 99. stavka 1. točke 8. Zakona o koncesijama kojim je propisano kažnjavanje za prekršaj počinitelja koji, između ostalog, naknadu za koncesiju ne plati u roku, to se mjesto počinjenja prekršaja u smislu prethodno citirane odredbe članka 17. Prekršajnog zakona ne može jednoznačno odrediti, slijedom čega je primjenom članka 98. stavka 8. Prekršajnog zakona u predmetnom slučaju mjesno nadležan sud prema mjestu prebivališta okrivljenika, odnosno Općinski sud u Puli.
6. Stoga navodi žalbe ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
7. Iz izloženih razloga, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu te pobijano rješenje potvrditi.
Zagreb, 19. siječnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović v.r.
Katica Lučić v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Puli u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
