REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pr-1046/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužiteljice ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Andreji Srednoselec Pintarić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 11. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 19. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.912,52 eura sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim:

-na iznos od 52,29 eura od dana 16.07.2019.godine,

-na iznos od 52,03 eura od dana 16.08.2019.godine,

-na iznos od 52,29 eura od dana 16.09.2019.godine,

-na iznos od 54,78 eura od dana 16.10.2019.godine,

-na iznos od 54,78 eura od dana 16.11.2019.godine,

-na iznos od 54,78 eura od dana 16.12.2019.godine,

-na iznos od 50,32 eura od dana 16.01.2020.godine,

-na iznos od 55,88 eura od dana 16.02.2020.godine,

-na iznos od 55,91 eura od dana 16.03.2020.godine,

-na iznos od 55,88 eura od dana 16.04.2020.godine,

-na iznos od 55,91 eura od dana 16.05.2020.godine,

-na iznos od 52,78 eura od dana 16.06.2020.godine,

-na iznos od 52,91 eura od dana 16.07.2020.godine,

-na iznos od 56,15 eura od dana 16.08.2020.godine,

-na iznos od 56,15 eura od dana 16.09.2020.godine,

-na iznos od 49,59 eura od dana 16.10.2020.godine,

-na iznos od 27,65 eura od dana 16.11.2020.godine,

-na iznos od 49,67 eura od dana 16.12.2020.godine,

-na iznos od 52,35 eura od dana 16.01.2021.godine,

-na iznos od 58,42 eura od dana 16.02.2021.godine,

-na iznos od 58,42 eura od dana 16.03.2021.godine,

-na iznos od 58,42 eura od dana 16.04.2021.godine,

-na iznos od 56,37 eura od dana 16.05.2021.godine,

-na iznos od 36,99 eura od dana 16.06.2021.godine,

-na iznos od 65,03 eura od dana 16.01.2023.godine,

-na iznos od 42,28 eura od dana 16.03.2023.godine,

-na iznos od 65,02 eura od dana 16.04.2023.godine,

-na iznos od 66,28 eura od dana 16.05.2023.godine,

-na iznos od 66,65 eura od dana 16.06.2023.godine,

-na iznos od 68,75 eura od dana 16.07.2023.godine,

-na iznos od 66,83 eura od dana 16.08.2023.godine,

-na iznos od 68,33 eura od dana 16.09.2023.godine,

-na iznos od 68,37 eura od dana 16.10.2023.godine,

-na iznos od 71,09 eura od dana 16.11.2023.godine,

-na iznos od 3,18 eura od dana 16.12.2023.godine,

po stopi koja se, do 31. prosinca 2022., određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 19. siječnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je kod tuženika zaposlena na Odjelu za socijalni rad na radnom mjestu socijalni radnik. U razdoblju od lipnja 2019. pa do srpnja 2024. radila je na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada kao Voditelj odjela, socijalni radnik, pa joj sukladno članku 86., 90. i 94. Zakona o radu pripada pravo na povećanu plaću. Na navedenom radnom mjestu kao nezdravstveni radnik u obavljanju svojih poslova i radnih zadataka sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja. Ona kao socijalni radnik radi na poslovima socijalne dijagnostike i liječenja, djeluje kao konzilijarni stručnjak temeljem poziva i putem uputnice iz Bolničkog informacijskog sustava prema iskazanoj indikaciji, nakon završene obrade samostalno izrađuje stručni pisani nalaz i mišljenje koji određuje daljnji tijek dijagnostike i liječenja i time svakako doprinosi liječenju pacijenata. Socijalni radnici zaposleni kod tuženika uključeni su u rad različitih stručnih tijela, komisija i povjerenstava, pa su primjerice, članovi Multidisciplinarnog tima za palijativno liječenje koji je namijenjen zbrinjavanju simptoma bolesnika koji imaju potrebu za palijativnim liječenjem neovisno o osnovnoj dijagnozi; Odjel za socijalni rad i Zavod za hematologiju timski skrbe za bolesnike koji se liječe transplantacijom krvotvornih matičnih stanica i staničnom terapijom pa u sklopu takvog djelovanja socijalni radnici provode psihosocijalnu procjenu (dijagnostiku) i planiraju socioterapijske postupke i savjetovanja u svrhu osnaživanja bolesnika i članova njegove obitelji, a takvim timskim radom socijalni radnik uključen je u planiranje i realizaciju sigurnog otpusta bolesnika temeljem socijalne indikacije; kao članovi Komisije drugog stupnja odlučuju o prigovorima protiv odluka Komisije prvog stupnja o zahtjevima za prekidom trudnoće, odnosno razmatraju medicinske indikacije zbog kojih se odlučuje o dozvoli za sterilizaciju odnosno o dozvoli za prekid trudnoće; kao članovi Povjerenstva za vazektomiju odlučuju o zahtjevima za istu; zamjenici su koordinatora za zaštitu i pomoć žrtvama zlostavljanja i zanemarivanja djece. Socijalni radnici neizostavan su dio interdisciplinarnog tima pri Odjelu za socijalni rad tuženika. Ujedno, ona kao socijalni radnik radi niz složenih dijagnostičkih postupaka i sudjeluje u prevenciji, procesu dijagnostike, liječenja i rehabilitacije pacijenata i svojim stručnim znanjima, kompetencijama i vještinama doprinosi zaštiti i promicanju zdravlja. Tuženik joj u utuženom razdoblju nije obračunavao pripadajući dodatak od 8% na koji ima pravo sukladno članku 58. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koja određuje da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 8% od osnovne plaće. Također, tuženik joj isplaćuje dodatak na plaću u visini od 14 % s osnova posebnih uvjeta rada umjesto stvarno pripadajućeg uvećanja osnovne plaće s osnova tog dodatka od 15 %. Tuženik jednako ne valorizira jednako rad socijalnog radnika i rad socijalnog pedagoga, jer iako i socijalni radnici kao i socijalni pedagozi sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, tuženik ne omogućuje da socijalni radnik na radnom mjestu broj 3309 ostvari jednaku plaću za rad jednake vrijednosti kao i socijalni pedagog u usporedivoj situaciji obzirom da socijalnim pedagozima isplaćuje veći postotak na ime posebnih uvjeta rada i pravo na dodatak na ime odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Dakle, kod tuženika, socijalni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja nisu isto plaćeni kao i drugi nezdravstveni radnici koji obavljaju takve poslove. Budući da joj je tuženik po navedenim osnovama pogrešno obračunao i isplatio plaću, posljedično joj je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad. Stoga, konačno preciziranim tužbenim zahtjevom podneskom od 4. studenog 2025. predlaže sudu naložiti tuženiku isplatiti joj na ime manje isplaćenih plaća iznos od 1.912,52 eur s pripadajućim kamatama, uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare. Ističe prigovor prekluzije. Sukladno Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja pravo na 15 % dodatka na plaću s osnova posebnih uvjeta rada imaju nezdravstveni radnici u bolnici, specijalnoj bolnici i poliklinici kao samostalnoj ustanovi koji sudjeluje u procesu dijagnostike ili liječenja. Pod procesom dijagnostike se podrazumijeva dijagnostika u svrhu prepoznavanje pojedine bolesti, i sl., a što nije posao socijalnih radnica, odnosno tužiteljice. Socijalni radnici se ne bave dijagnostikom u svrhu prepoznavanje pojedine bolesti, a što je vidljivo iz opisa poslova socijalnog radnika. Slijedom navedenog, socijalni radnici i voditelj ne ostvaruju pravo na uvećanje dodatka na plaću s osnova posebnih uvjeta rada sa 14 % na 15 %, niti pravo 8 % dodatka za odgovornost i zdravlje ljudi. Za socijalnog pedagoga potreban je Sveučilišni studiji Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, te se na njih primjenjuje Zakon o socijalno pedagoškoj djelatnosti. Socijalni pedagozi obavljaju drugu vrstu poslova i imaju različit opis poslova od poslova socijalnog radnika, a diskriminacija bi postojala da dva radnika sa istim zvanjem i radnim mjestom imaju različite dodatke, a što ovdje nije slučaj. Socijalni radnici su završili studij socijalnog rada na Pravnom fakultetu. Novom Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama izrijekom su navedeni socijalni pedagozi koji sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja, dok to isto nije slučaj sa socijalnim radnicima pa su oni razvrstani u nezdravstvene radnike Viši savjetnik 2. Stoga, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju, Pravilnik tuženika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, opis poslova za radno mjesto socijalni radnik, izračun potraživanja, saslušani su svjedoci ŽKP, LK i VK, te je saslušana tužiteljica.

4. Na ročištu 11. prosinca 2025. odbijen je prijedlog tužiteljice za saslušanjem svjedokinje IK, budući je sud sve relevantne činjenice utvrdio na temelju izvedenih dokaza. Narav poslova koje je tužiteljica obavljala u utuženom razdoblju predstavlja pravno pitanje, slijedom čega je kao nepotreban na ročištu 11. prosinca 2025. odbijen i prijedlog tužiteljice za provođenjem vještačenja po odgovarajućem sudskom vještaku na okolnost utvrđivanja sudjeluje li tužiteljica u procesu dijagnostike.

5. Predmet spora je novčano potraživanje, slijedom čega tužiteljica sukladno čl. 133. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14., 127/17., 98/19., dalje u tekstu: ZR-a) prije podnošenja tužbe nije bila u obvezi podnijeti zahtjev za zaštitu prava. Stoga, nije osnovan prigovor prekluzije istaknut od strane tuženika.

6. Člankom 58. Kolektivnog ugovora za zdravstvo i zdravstveno osiguranje ("Narodne novine", broj. 29/18., dalje u tekstu: KU/18) propisano je da iznimno od članka 57. KU-a, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

7. Prema Dodatku II. KU-a ("Narodne novine", broj: 92/19) dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi iz članka 58. KU-a iznosi 8%.

8. Među strankama je sporno sudjeluje li tužiteljica u svom radu u postupku dijagnostike i liječenja te nastavno pripada li joj u utuženom razdoblju dodatak iz čl. 58. KU-a.

9. Uvidom u Opis poslova za radno mjesto socijalni radnik (list 33 spisa) utvrđeno je da socijalni radnik obavlja socijalnu obradu bolesnika, sudjeluje u grupnom socijalnom-psihijatrijskom radu, sudjeluje u radu tima za ocjenu radne sposobnosti, sudjeluje u nastavnom i znanstveno-istraživačkom radu, vodi intervju sa bolesnikom, njegovom obiteljskom i radnom sredinom, odlazi u obiteljsku, radnu i širu socijalnu sredinu u cilju definiranja problema, surađuje sa svim potrebnim institucijama u cilju socijalne i radne rehabilitacije bolesnika, prikuplja podatke o radno-socijalnom statusu bolesnika kod kojeg je potrebno izvršiti procjenu radne sposobnosti, obavlja i druge poslove svoje struke, obavlja i druge poslove po nalogu voditelja odjela.

10. Iz dokumentacije u spisu (list 9-20 spisa) proizlazi da su socijalni radnici na temelju konzilijarnih uputnica pozivani na Klinike kao konzilijarni stručnjaci, da sudjeluju kao dio interdisciplinarnog tima (npr. multidisciplinarni tim za palijativno liječenje, transplantaciju krvotvornih matičnih stanica), vrše psihosocijalnu procjenu obitelji, procjenu roditeljskih kompetencija, procjenu sigurnosti djeteta, provode socioterapijske postupke, individualni i grupni rad s pacijentima te trening socijalnih i životnih vještina. Prema šifrarniku HZZO-a za dijagnostičko-terapijske postupke u specijalističko-konzilijarnoj zdravstvenoj zaštiti socijalni radnik sudjeluje u konzultaciji koju provodi doktor specijalist psihijatar, timskoj konzultaciji više psihijatara i suradnika kao i timskoj konzultaciji proširenoj sa ekspertizom kod sumnje na kompleksnu psihološku traumu djeteta koju provodi doktor specijalist dječje/adolescentne psihijatrije i suradnici. Nadalje, socijalni radnik samostalno provodi grupni trening socijalnih (životnih) vještina i samostanu psihosocijalnu procjenu koja uključuje pisani nalaz i mišljenje te izradu specifičnih intervencija za dijete, ili odraslu osobu.

11. Tužiteljica ŽK iskazala je da je kod tuženika radila od 2017. pa do listopada 2023. na radnom mjestu socijalnog radnika na Odjelu za socijalni rad pri Službi zajedničkih medicinskih i nemedicinskih poslova. Od zapošljavanja uglavnom je radila s pedijatrijskom populacijom 80% radnog vremena, a ostalo sa odraslim pacijentima. Radila je sa onkološkim pacijentima i psihijatrijskim pacijentima. Liječenje putem dnevne bolnice traje do 3 mjeseca, gdje se radi u grupama. Pacijenti su jedan sat s liječnikom, jedan sat s njima, a jedan sat s psihologom, medicinskom sestrom i radnim terapeutom. U ambulantu su dolazili pacijenti koji su mogli biti upućeni od primarnog liječnika, ili specijalista. Prema njihovoj procjeni ovisilo je koliko često i dugo će ti pacijenti dolaziti. U tom savjetovanju se pacijente podučava, ohrabruje, savjetuje i uči socijalnim vještinama i to sve spada u liječenje, kod psihijatrijskih pacijenata svakako. Nerijetko pacijent koji dođe na pregled kod psihijatra taj isti dan dođe i kod njih. Najviše je intervencija imala s bolničkim pacijentima, jer najčešće bez njenog mišljenja i nalaza, koje se kopiralo i u otpusno pismo, dijete nije moglo biti otpušteno kući. To su npr. situacije u kojima bi odjelni liječnici posumnjali da neke situacije u obitelji nisu uredne, da postoji sumnja na zlostavljanje, zanemarivanje, neadekvatne socioekonomske prilike u obitelji. I kod novorođenčadi u Petrovoj tražilo se njihovo mišljenje kod otpusta djeteta i eventualnog daljnjeg nadzora. Tuženik je svim srodnim strukama, npr. socijalnim pedagozima, defektolozima, psiholozima, radnim terapeutima, logopedima isplaćivao predmetni dodatak. Njihova mišljenja u nalazu mogu prolongirati liječenje pacijenta.

12. Svjedokinja VK, voditeljica Službe zajedničkih poslova kod tuženika, iskazala je da je tužiteljica radila sa korisnicima socijalne skrbi. Radila je sa pedijatrijskom populacijom, onkološkim pacijentima, psihijatrijskim pacijentima. Svaka intervencija socijalnog radnika je dobiti uputnicu od odjelnog liječnika određene klinike. Ukoliko se uputnica odnosila na npr. zanemarivanje djeteta, onda je tužiteljica trebala napraviti plan i program intervjua sa obitelji i potrebnih intervencija. Ukoliko se uputnica odnosila na reguliranje zdravstvenog osiguranja onda je trebala istražiti po kojoj osnovi pacijent može ostvariti osiguranje. Ako pacijent prilikom otpuštanja nije imao obitelj i adekvatne uvjete za povratak onda je tužiteljica komunicirala sa nadležnim službama. Što se tiče onkoloških i psihijatrijskih pacijenata njezin zadatak je također bila skrb oko potrebe zbrinjavanja u vezi smještaja po otpustu iz zdravstvene ustanove. Medicinski dio su rješavali liječnici na odjelu. Najčešći problem kod onkoloških i psihijatrijskih pacijenta je to što se nemaju gdje otpustiti, ili nemaju obitelj, ili su njihove obitelji nefunkcionalne. Socijalni radnici obavljaju socijalnu dijagnostiku, a liječnici medicinsku dijagnostiku temeljem uputnice. Prema njezinim saznanjima tužiteljica ne može u okviru svojih ovlasti odrediti medicinsku dijagnozu, ili medicinsku terapiju. Nema ovlasti propisati neki lijek. Tužiteljica od interdisciplinarnih timova sudjeluje u pedijatrijskim specifičnim kao npr. mlađa populacija dijabetičara, onkoloških pacijenata odraslih i djece, ali isključivo savjetodavnom ulogom o smještaju i postupku tretiranja takvih pacijenata unutar obitelji. Tužiteljica ne sudjeluje u postupku dijagnostike radi prepoznavanja bolesti i terapije, već sudjeluje samo u utvrđenju socijalnog okruženja tog bolesnika. Nalaz i mišljenje koje tužiteljica izradi temeljem uputnice specijalista može utjecati na daljnji tijek liječenja i odluku specijalista koji je tražio taj nalaz i mišljenje. To mišljenje socijalnog radnika može ući u otpusno pismo i u istom može stajati npr. potreba za raznim socijalnim skrbima, tipa prijevoza, hrane, organizacije obroka i sl.

13. Svjedokinja LK, voditeljica Odjela za socijalni rad, iskazala je da sukladno Međunarodnoj klasifikaciji bolesti MKB-10 socijalni radnici na temelju dijagnostičko-terapijskih postupaka koji su ugovoreni na nivou Republike Hrvatske sa HZZO-om, a koje se obračunavaju temeljem uputnice izdane od obiteljskog liječnika A3, upisuju dijagnoze Z-55 do Z-65 i Z-70 do Z-76. Postoje ambulantni, bolnički i dnevno bolnički pacijenti. U ambulantu dolaze pacijenti koje njima upućuje liječnik specijalist, npr. psihijatar, hematolog, nefrolog i izdaje im internu uputnicu D1 temeljem važeće uputnice i u toj internoj uputnici liječnik specijalist moli mišljenje socijalnog radnika i obradu. Liječnik specijalist upiše svoju dijagnozu, npr. da je pacijent na trajnoj dijalizi, ili onkološki pacijent. Nakon toga ona napravi svoju obradu i u nalaz upiše svoju dijagnozu, a prema nekoj od dijagnoza koje su predviđene MKB-10. Nakon dijagnoze upiše svoj nalaz i što je utvrdila na temelju svoje psihosocijalne procjene te slijedi mišljenje što treba ubuduće napraviti, npr. upućivanje fizijatru, dodatno psihološko testiranje, poziv članovima obitelji na dodatni razgovor, upućivanje na dodatno savjetovanje, poziv na grupno savjetovanje i slično. Taj nalaz je automatski vidljiv liječniku opće prakse i samom pacijentu u sustavu e-građani. Pacijent se nakon toga može javiti svom liječniku, ili liječniku specijalistu koji mu onda izda posebnu internu uputnice, a na temelju njezinih preporuka i mišljenja. Što se tiče bolničkih pacijenata, oni djeluju kao konzilijarni stručnjaci. Svaki dan sa svih odjela može im se poslati konzilijarna unutarnja uputnica s postavljenim kliničkim pitanjem, npr. za pedijatrijsku populaciju to je najčešće zanemarivanje djece. U suspektnim situacijama nema otpuštanja djeteta prije nego što socijalni radnik u nalaz ne napiše da je moguć siguran otpust. Što se tiče hematologije, onkologije i transplantacije traži se mišljenje od njih postoji li socijalni suport ako bi se išlo u određene intenzivne mjere liječenja, jer pacijent ne može živjeti sam, ili bez potpore. U dnevnoj bolnici Zavoda za personologiju i poremećaj hranjenja pri Klinici za psihijatriju i psihološku medicinu jednom tjedno vodi socioterapijsku grupu samostalno s pacijentima, a nakon toga napiše nalaz. To je terapijsko savjetodavna grupa. Svaka grupa ima svoju dinamiku. Tužiteljica u utuženom razdoblju nije radila dnevnu bolnicu. Oni u svakodnevnom radu pomažu liječnicima specijalistima prilikom donošenja odluka o daljnjem tijeku liječenja. Tako je npr. nedavno liječnica hematolog njoj rekla da ovisno o njezinoj socijalnoj procjeni ovisi hoće li se pacijent liječiti na jedan, ili drugi način, a sve u vidu kemoterapije. I kod transplantacije organa je ključna stvar njihova procjena, jer je bitno ima li se gdje vratiti pacijent, odnosno ima li socijalnu podršku i želi li prihvatiti njihova mišljenja i savjete. 80% njihovih pacijenata su palijativni pacijenti te oni također pomažu oko brige za njih.

14. Svjedokinja ŽKP iskazala je da kod tuženika radi u Odjelu za socijalni rad na radnom mjestu socijalni radnik. Socijalni radnici kod tuženika djeluju kao zdravstveni suradnici, koji su Zakonom o zdravstvenoj zaštiti definirani kao osobe koje nisu zdravstvene struke, ali sudjeluju i koriste dijagnostičko terapijske postupke. Ti postupci su predviđeni šifrarnikom HZZO-a gdje su navedeni pojedini dijagnostičko-terapijski postupci i pojedinačne struke. Ako odjelni liječnik utvrdi postojanje socijalne indikacije, tada sa internom uputnicom pacijenta upućuje njima na obradu. Svaki kontakt s pacijentom kojeg prime je početak njihovog dijagnostičko- terapijskog rada. Inicijalno kreću sa psiho-socijalnom procjenom, a što je jedan od dijagnostičko-terapijskih postupak propisanih šifrarnikom HZZO-a. U toj psihosocijalnoj procjeni oni ne postavljaju medicinsku dijagnozu, već utvrđuju npr. dijagnozu beskućništvo, loše imovinsko stanje, zanemarivano dijete, ovisnost, izostajanje socijalne potpore, i slično, a što je prema međunarodnoj klasifikaciji normirano kao bolest. Te dijagnoze upisuju u nalaz, ali ne propisuju nikakve lijekove, već provode terapije u okviru socioterapijskih postupaka, npr. razgovori, savjetovanja i slično. To je dio liječenja pacijenta. Radi u raznim grupama s onkološkim bolesnicima, pretilim osobama i slično. Ako se polazi od definicije zdravlja, to je oblik liječenja. Obrada socijalnog radnika se traži i u slučaju npr. transplantacije nekog organa (srca, pluća i slično) na način da vrše procjenu socijalno ekonomskog stanja pacijenta u smislu koliko njegovo socijalno okruženje može doprinijeti oporavku pacijenta.

15. Sud je iskazu tužiteljice i saslušanih svjedokinja poklonio vjeru, jer su u pogledu poslova koje je tužiteljica obavljala iskazivali objektivno i međusobno podudarno.

16. Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tužiteljica kod tuženika u utuženom razdoblju bila zaposlena kao socijalna radnica te je ista postupala po uputnicama odjelnih liječnika koji su joj pacijente, najčešće pedijatrijske populacije, upućivali radi procjene njihovog socijalnog okruženja. Tužiteljica je na temelju tih uputnica trebala utvrditi obiteljske, školske, društvene i sl. prilike pacijenta, odnosno obaviti njegovu socijalnu obradu. U slučaju utvrđenja neadekvatnosti promatranih socijalnih prilika u nalazu je naznačavala dijagnozu socijalnog problema (beskućništvo, loše imovinsko stanje, zanemarivano dijete, ovisnost, izostajanje socijalne potpore i sl.), kao i mišljenje o potrebi za socijalnom skrbi, zdravstvenim osiguranjem, psihološkom testiranju, upućivanjem na savjetovanje, pozivom članovima obitelji na dodatni razgovor, ili razlozima nemogućnosti otpusta iz bolnice. Na temelju njezinog nalaza i mišljenja, a nastavno i provedenih radnji po njezinog preporuci, liječnik je konačno donosio zaključak o daljnjem načinu i tijeku liječenja.

17. Da je nalaz i mišljenje tužiteljice mogao utjecati na daljnji tijek liječenja pacijenata u svojim su iskazima suglasno potvrdili tužiteljica i sve saslušane svjedokinje. Tako je tužiteljica navela da njihova mišljenja u nalazu mogu prolongirati liječenje pacijenta, dok je svjedokinja VK, voditeljica Službe zajedničkih poslova kod tuženika, iskazala da nalaz i mišljenje koje tužiteljica izradi temeljem uputnice specijalista može utjecati na daljnji tijek liječenja i odluku specijalista koji je tražio taj nalaz i mišljenje. Mišljenje socijalnog radnika može ući u otpusno pismo i u istom može stajati npr. potreba za raznim socijalnim skrbima, tipa prijevoza, hrane, organizacije obroka i sl. Na temelju iskaza svjedokinje LK, voditeljice Odjela za socijalni rad, i svjedokinje ŽKP, socijalne radnice na Odjelu za socijalni rad, utvrđeno je da kod pacijenata kod kojih postoji socijalni problem odluka liječnika hematologa o načinu liječenja kod kemoterapije može ovisiti o socijalnoj procjeni socijalnog radnika, kao što je i u slučaju transplantacije organa bitno utvrditi ima li se gdje vratiti pacijent, odnosno ima li socijalnu podršku koja može doprinijeti njegovom oporavku.

18. Iz izvedenog proizlazi da je tužiteljica u utuženom razdoblju utvrđivala socijalne probleme kod pacijenata te nastavno davala mišljenja i upute u pogledu rješavanja istih. Navedenim je surađivala s liječnicima i istima pomagala u donošenju odluka o načinu i tijeku liječenja kod pacijenata sa utvrđenom socijalnom problematikom, čime je kao nezdravstveni radnik sukladno čl. 58. KU-a sudjelovala u postupku dijagnostike i liječenja.

19. Slijedom navedenog, tužiteljici sukladno čl. 58. KU-a za utuženo razdoblje pripada dodatak od 4%, odnosno 8% od osnovne plaće.

20. Tužiteljica je visinu tužbenog zahtjeva postavila sukladno Izračunu tuženika (list 614-615. spisa) slijedom čega je za razdoblje od lipnja 2019. do studenog 2023. valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice i istoj dosuditi bruto iznos od 1.912,52 eur sa zateznim kamatama koje na pojedinačne mjesečne iznose teku od 16.-tog u mjesecu pa do isplate. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

21. Odluka o zateznim kamatama temelji se na čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a), dok se odluka o visini stope zakonskih zateznih kamata temelji na članku 29. stavak 2. ZOO-a do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate na članku 3. ZID ZOO-a ("Narodne novine", broj: 78/15.).

22. Najstarije potraživanje tužiteljice odnosi se na lipanj 2019. s dospijećem 16. srpnja 2019. S obzirom da je tužba podnesena 22. srpnja 2024., dakle, unutar predviđenog zastarnog roka od 5 godina, prigovor zastare istaknut od strane tuženika nije osnovan.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. -ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u daljnjem dijelu teksta: ZPP- a) te su tužiteljici priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., u daljnjem dijelu teksta: OT/23).

24. Tako su tužiteljici priznati troškovi sastava tužbe (100 bodova prema Tbr. 7/1 OT/23), sastava podneska od 4. studenog 2025. (100 bodova prema Tbr. 8/1 OT/23) te pristupa na ročište 7. studenog 2024., 13. ožujka 2025., 22. svibnja 2025., 11. rujna 2025., 5. studenog 2025. i 11. prosinca 2025. (po 100 bodova prema Tbr. 9/1 OT/23) što uz vrijednost boda od 2,00 eur i PDV od 25% iznosi 2.000,00 eur, slijedom čega je tužiteljici dosuđen navedeni iznos sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO). Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

25. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 19. siječnja 2026.

Sutkinja:

Ruža Garac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. punomoćnici tužiteljice

2. tuženiku