Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-2160/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Mateje Marjanović, u upravnom sporu tužitelja ZF, iz [adresa], 615 Canboro RD, LOS 1C0, Kanada, broj putovnice:
GB031985, kojeg zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32; protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi šutnje uprave, nakon usmene i javne rasprave, 19. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku da u roku od 60 dana od dostave ove presude donese odluku po zahtjevu tužitelja za upis u maticu rođenih i evidenciju državljanstva od 24. kolovoza 2023., kao neosnovan u cijelosti.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 24. travnja 2024. podnio tužbu radi propuštanja postupanja tuženika po njegovom zahtjevu za upis u maticu rođenih i evidenciju državljanstva od 24. kolovoza 2023.
1.1. Predlaže sudu da naloži tužitelju da donese odluku o tužiteljevom zahtjevu.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je tužiteljev opunomoćenik podnesak naslovljen „Zahtjev za upis u maticu rođenih i evidenciju o državljanstvu“ poslao putem pošte izravno u Matični ured Grad Zagreb, a koji ga je proslijedio tuženiku navodeći u svojem popratnom dopisu od 19. listopada 2023. godine da dostavljaju „zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva" za što matični uredi nisu nadležni. Napominje da se jedino uredni zahtjevi, podneseni putem nadležne policijske uprave / policijske postaje ili konzularne službe Republike Hrvatske u inozemstvu, mogu unijeti u sustav zaprimljenih zahtjeva za stjecanje / utvrđivanje hrvatskog državljanstva tuženika, pa da stoga tužiteljev podnesak nije niti unesen u sustav zaprimljenih zahtjeva tuženika jer matični ured nije tijelo putem kojeg se podnose zahtjevi za stjecanje / utvrđivanje hrvatskog državljanstva. Međutim, kako ne bi odbacio podnesak kao neuredan, a nesporno je da su oba tužiteljeva roditelja hrvatski državljani podrijetlom, tuženik je postupio sukladno načelu pomoći neukoj stranci (iako ima stručnog opunomoćenika) te je uputio dopis Veleposlanstvu RH Ottawa kako bi pozvali tužitelja u svrhu urednog i osobnog podnošenja zahtjeva za utvrđivanje hrvatskog državljanstva, uz ovjeru konzularnog tijela, utvrđivanje identiteta podnositelja zahtjeva uvidom u njegovu važeću identifikacijsku ispravu te uz plaćanje konzularne pristojbe propisane za utvrđivanje hrvatskog državljanstva (Tar. br. 22. stavak 1. točka 2. Uredbe o Tarifi upravnih pristojbi - „Narodne novine", broj: 156/2022). Slijedom iznijetog, tuženik navodi da će se, kad tuženik dobije uredno podnesen i kompletiran zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva, temeljem članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, spis predmeta dostaviti Policijskoj upravi karlovačkoj, Policijskoj postaji Ozalj, budući da su, sukladno odredbi članka 30. stavka 5. istog Zakona, policijske uprave i postaje nadležne za provođenje postupka utvrđivanja hrvatskog državljanstva.
2.1. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
3. Tužitelj u očitovanju na odgovor na tužbu navodi da smatra da je nesporno i od strane tuženika priznato da je zahtjev tužitelja zaprimljen, da je povodom tako zaprimljenog zahtjeva otvoren upravni spis te da taj upravni spis ima svoju klasu, a iz čega bi proizlazilo da postoji upravni postupak koji se vodi kod tuženika. Nadalje, tvrdi da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 5. stavka 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu te da se člankom 24. stavkom 3. ZHD-a, potpuno suprotno navodima tuženika, ne propisuje način podnošenja zahtjeva za upis u evidenciju hrvatskih državljana (koje je stečeno po podrijetlu, a koji zahtjev je podnio tužitelj), već za stjecanje državljanstva prirođenjem, prestanak i utvrđivanje hrvatskog državljanstva (pri čemu ističe da tužitelj ne zahtijeva niti jedno od nabrojanog, već upis u evidenciju), tako da osobno podnošenje zahtjeva ne može biti primjenjivo na tužitelja.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis.
7. Odredbom članka 101. stavka 1-3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21) propisano je da je službena osoba dužna u slučajevima neposrednog rješavanja na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti ga stranci bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. Službena osoba dužna je u slučajevima vođenja ispitnog postupka na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. Ako službena osoba u propisanom roku ne donese rješenje i dostavi ga stranci, stranka ima pravo izjaviti žalbu, odnosno pokrenuti upravni spor.
8. Odredbom članka 22. stavka 2. točke 2. Zakona o upravnim sporovima propisano je da se tužbom može zahtijevati donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku.
9. Sukladno odredbi članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu (“Narodne novine”, broj 53/91, 70/91, 28/92, 130/11, 110/15, 102/19 i 138/21 – u daljnjem tekstu ZHD), hrvatskim državljaninom smatra se osoba koja je to svojstvo stekla po propisima važećim do dana stupanja na snagu ovoga zakona. Sukladno odredbi članka 30. stavka 4. ZHD-a, utvrđivanje pretpostavki iz stavka 1. i 2. ovoga članka obavlja policijska uprava odnosno policijska postaja. Stoga se zahtjev tužitelja za naknadni upis u evidenciju državljana Republike Hrvatske, koji se temelji na tvrdnji da je stekao hrvatsko državljanstvo kao osoba čiji su roditelji u trenutku njegova rođenja hrvatski državljanini, a nije upisan u knjige državljana Republike Hrvatske, može riješiti samo temeljem odredbe članka 30. stavka 1. ZHD-a, dakle u postupku utvrđivanja hrvatskog državljanstva, primjenom propisa važećih u vrijeme njegovog rođenja, tj. odredbi Zakona o državljanstvu SR Hrvatske („Narodne novine“, broj 32/77) i odredbi Zakona o državljanstvu SFRJ („Službeni list SFRJ“, broj 58/76).
10. Člankom 24. stavkom 3. i 5. ZHD-a, propisano je da se zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem, za prestanak hrvatskog državljanstva i za utvrđivanje hrvatskog državljanstva podnosi osobno u policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji, prema mjestu odobrenog privremenog odnosno stalnog boravka. Zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem, za prestanak hrvatskog državljanstva i za utvrđivanje hrvatskog državljanstva može se podnijeti i putem diplomatske misije ili konzularnog ureda Republike Hrvatske u inozemstvu.
11. Prema ocjeni suda, osporavanim postupanjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
12. Tužitelj se pogrešno poziva na odredbu članka 5. stavka 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu ZHD-a, prema kojoj hrvatsko državljanstvo podrijetlom stječe i osoba starija od 21. godine života, rođena u inozemstvu čiji je jedan roditelj u trenutku njezina rođenja hrvatski državljanin, ako u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona podnese zahtjev za upis u evidenciju hrvatskih državljana, a Ministarstvo unutarnjih poslova prethodno utvrdi da ne postoje zapreke iz članka 8. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona.
13. Ovo zbog toga što tužitelj, koji je rođen **.**.1975. u Kanadi, i čiji su roditelji, prema navodima tužitelja, u trenutku njegova rođenja bili hrvatski državljani, ne može steći hrvatsko državljanstvo temeljem odredbi članka 5. ZHD-a, koja se odnosi samo na osobe rođene nakon stupanja na snagu ZHD-a, odnosno rođene nakon **.**.1991., a koji stav proizlazi i iz prakse Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske.
14. Stoga je pravilno postupio tuženik kada je uputio dopis Veleposlanstvu RH Ottawa kako bi pozvali tužitelja u svrhu urednog i osobnog podnošenja zahtjeva za utvrđivanje hrvatskog državljanstva, uz ovjeru konzularnog tijela, utvrđivanje identiteta podnositelja zahtjeva uvidom u njegovu važeću identifikacijsku ispravu te uz plaćanje konzularne pristojbe propisane za utvrđivanje hrvatskog državljanstva (Tar. br. 22. stavak 1. točka 2. Uredbe o Tarifi upravnih pristojbi - „Narodne novine", broj: 156/2022).
15. Slijedom svega navedenog sud je utvrdio da u konkretnom slučaju ne postoji propuštanje javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke.
16. Naime, prema mišljenju ovog suda u konkretnom slučaju kao preduvjet zakonitosti ocjene osnovanosti traženja za ovakvim oblikom sudske zaštite, primarno se postavlja uvjet da je zahtjev tužitelja uredan, budući bi odbačaj svakog inicijalno neurednog zahtjeva i to samo zbog odluke u rokovima, obezvrijedio načelo pomoći neukoj stranci i u konačnici toj istoj stranci nanio znatniju štetu.
17. Sud je izvršio uvid u zahtjev tužitelja te je utvrdio kako zahtjev nije podnesen osobno od strane tužitelja nadležnoj diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu Republike Hrvatske sukladno citiranoj odredbi članka 24. stavka 3. i 5. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Stoga je zahtjev tužitelja neuredan, zbog čega ne postoji obveza tuženika, kao javnopravnog tijela, da postupa po naprijed citiranom zakonskom određenju propisanom u članku 101. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku. Upravo suprotno tuženik je pravilno, uvažavajući načelo pomoći neukoj stranci konkretiziranim i u članku 73. Zakona o općem upravnom postupku, uputio tužitelja na uredno podnošenje zahtjeva. Navedeno pravno shvaćanje potvrđuje i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-4152/2024 od 28. svibnja 2025.
18. Slijedom navedenog je sud ocijenio da u konkretnom slučaju nema neriješenog zahtjeva tužitelja od strane tuženika za donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku.
19. Stoga je sud, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
20. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora odbijen je kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima budući da je izgubio spor u cijelosti
U Zagrebu, 19. siječnja 2026.
Sutkinja:
Maja Valušnig
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. tužitelju putem e-komunikacije
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara
3. U spis
