Poslovni broj: UsI-2819/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Katiji Stermšek, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: IĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, OIB: 66486182714, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon javne rasprave zaključene dana 18. prosinca 2025. u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, dana 19. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se poništi rješenje tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/22-01/363, URBROJ: 512- 2501-24-19 od dana 14. listopada 2024.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/22-01/363, URBROJ: 512-2501-24-19 od dana 14. listopada 2024., tužiteljica je, u bitnom, navela da je popisom pripadnika odreda, koji se nalazi u Uredu za obranu u Dubrovniku, nesporno dokazano da spiskovi (popisi) pripadnika ONZ općine Metković, kojima raspolaže Ured za obranu u Dubrovniku, nisu vjerodostojni niti potječu iz vremena formiranja navedenih odreda. Svjedok prof. lvica OĆ da je na Zapisnik o saslušanju svjedoka dana 12. srpnja 2024. rekao da u početku nisu vodili spiskove, osim pojedinačnih zapovjednika koji su iste samoinicijativno vodili. Spiskove ONZ Metković da nije predao tadašnjem sekretarijatu za narodnu obranu Metković koji da se sada nalaze u Uredu za obranu Dubrovnik i da mu nije poznato tko ih je sastavio. Također, da je pojasnio i da je u početku on osobno kao zapovjednik mobilizirao pripadnike odreda jer da je dobio podatak od PP Metković tko je registriran kao posjednik oružja, ali poslije kad je vidio kojoj su opasnosti pripadnici izloženi, da je mobilizaciju novih pripadnika prenio u nadležnost tadašnjem Sekretarijatu za narodnu obranu Metković pa da je moguće da su oni od tada počeli voditi evidenciju i da zbog toga nemaju evidentiranog pok. FĆ jer da je on bio od samog početka i da ga je on kao zapovjednik osobno mobilizirao. Navedeno da je potvrdio i svjedok dr. DĆ, odnosno da su oba svjedoka u svim svojim izjavama tijekom postupka izričito kazali da nisu imali popise (odnosno spiskove) niti su ih predali u Ured za obranu Metković-Dubrovnik. Oba svjedoka da su bila ključne osobe u ONO tadašnje općine [adresa] i to prof. OĆ zapovjednik svih odreda tadašnje općine [adresa], a dr. DĆ Zapovjednik Odreda Centar čiji da je pripadnik bio i njezin pok. suprug. U odnosu na pripadnost borbenom sektoru da upravno tijelo s nekim omalovažavanjem navodi da je njezin pok. suprug kao pripadnik odreda „obavljao stražarske dužnosti te ostale zadaće organizacijske prirode, poput čuvanja vitalnih objekata", kao da je to bilo nevažno i neopasno. Oba svjedoka da su nedvosmisleno izjavila u svojim iskazima da je njezin pok. suprug cijelo vrijeme sudjelovanja u navedenim odredima bio naoružan i to vlastitim oružjem te da u navedenim odredima nitko nije mogao sudjelovati tko nije bio naoružan. Također, da su oba svjedoka izjavila da su odredi sudjelovali u oružanoj akciji osvajanja vojarne JNA u Pločama pod nazivom: „Zelena tabla-Male bare“, a nadležno upravno tijelo u obrazloženju navodi da nije sudjelovao u direktnim oružanim sukobima. Svjedok OĆ da je na upit je li [adresa] bio na dometu neprijateljskog topništva svjedok izjavljuje da su paravojne formacije topništvom iz Prebilovaca, BiH gađali Policijsku postaju Metković u rujnu 1991. nekoliko dana. Nesporno da je i policijska postaja u jednom gradu vitalni objekt u ratnoj situaciji u blizini koje da su pripadnici odreda obavljali stražarske poslove kako ih naziva nadležno upravno tijelo. Između ostalog da je dokazano da nije bilo podustroja odnosno podjele na borbeni i neborbeni sektor niti bilo kakvih organizacijskih podjela unutar naoružanih ONZ tadašnje općine [adresa]. Prilikom podnošenja Zahtjeva da je priložila dokaz da je njezin pok. suprug FĆ imao vlastito oružje i kao takav da je bio registriran u Policijskoj postaji u [adresa] u vrijeme formiranja odreda. Nadalje, da se u odredbama Zakona nigdje ne spominje izraz „direktno oružano djelovanje prema agresoru“ pa da zato misli da se ni odluka ne može temeljiti na takvom stavu. Slijedom svega naprijed navedenog da predlaže da se poništi osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko upravno rješenje te da sud sam riješi ovu upravnu stvar.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti iznio sve navode iz obrazloženja osporenog rješenja predloživši da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/22-01/363, URBROJ: 512-2501-24-19 od dana 14. listopada 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, KLASA: UP/I 561-01/22-01/430, URBROJ: 512M2-6510-24-16 od dana 9. kolovoza 2024., a kojim je odbijen zahtjev IĆ, ovdje tužiteljice, za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata pok. JĆ, temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite ONZ MZ Centar Metković za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 30. studenoga 1991.

4. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora.

5. U sporu je održana rasprava koja je bila zakazana da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

7. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

8. Člankom 3. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, br. 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. Stavkom 3. istog članka propisano je da hrvatski branitelji iz Domovinskog rata iz stavka 1. ovoga članka i članovi njihovih obitelji ostvaruju prava prema ovom Zakonu, dok je stavkom 4. istog članka propisano da se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove ili potvrdom iz Evidencije hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koju izdaje ministarstvo nadležno za hrvatske branitelje (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).

9. Odredbom čl. 179. točke a) ZHBDR propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

10. Prema pravnom shvaćanju ovog Suda, da bi se osobi priznao status hrvatskog branitelja moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta određena člankom 3. ZHBDR- a: pripadnost Oružanim snagama Republike Hrvatske te organizirano sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

11. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/II 560-01/22-01/363 utvrđeno je: da je Područni odsjek za poslove obrane Dubrovnik dostavio Područnom odjelu za poslove obrane Split zahtjev tužiteljice za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata pok. suprugu JĆ temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite MZ Metković Centar, za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 30. studenog 1991.; da je Područni odsjek za poslove obrane Dubrovnik izvršio uvid u službenu evidenciju Ministarstva obrane te da je utvrdio kako pok. FĆ ima priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, za razdoblje od 1. travnja 1992. do 30. travnja 1994., temeljem pripadnosti Službi motrenja i obavješćivanja; da je, uvidom u službenu evidenciju odnosno u popis pripadnika Narodne zaštite Mjesne zajednice Centar Metković, utvrđeno kako pok. FĆ nije evidentiran na navedenom popisu; da je rješenjem Područnog odjela za poslove obrane Split, KLASA: UP/I 560-01/22-01/430, URBROJ: 512M2-6510-22-4 od dana 29. studenog 2022. odbijena žalba tužiteljice; da je protiv navedenog rješenja tužiteljica podnijela žalbu koja je odbijena drugostupanjskim rješenjem Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove Ministarstva obrane, KLASA: UP/II 560-01/22-01/363, URBROJ: 512-25-23-2 od dana 25. siječnja 2023.; da su presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI- 549/2023 od dana 20. svibnja 2024. poništena gore citirana upravna rješenja te da je predmet vraćen na ponovni postupak; da je prvostupanjsko upravno tijelo tužiteljici u ponovnom postupku, sukladno Zakonu o općem upravnom postupku, dalo mogućnost sudjelovanja u postupku te da je ista izjavila kako je njezin pok. suprug bio pripadnik NZ MZ Centar Metković u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 30. studenog 1991. te da je u navedenom razdoblju dežurao kod javnih objekata (zgrada Mjesne zajednice, Vodovod Metković) kao i da je stražario prema graničnim prijelazima s BiH. Nadalje je izjavila kako ne zna zašto se pokojni suprug ne nalazi na popisima ONZ, ali je istaknula njegovo sudjelovanje u akciji Zelena tabla-Male Bare (14. i 15. rujna 1991.). Nema spoznaja o borbenom djelovanju; da je svjedok OĆ u svojem iskazu naveo da u svojstvu zapovjednika NZ Metković, potvrđuje pripadnost pokojnog VĆ navedenom odredu NZ. Nadalje, da ističe kako nije bilo izravnog borbenog djelovanja, ali da su naoružani čuvali vitalne objekte i komunikacije u [adresa] (zgradu Općine, Vodovod, Dom zdravlja) te da su dežurali prema granici s BiH. U spornom razdoblju da su samo pojedinačni zapovjednici, samoinicijativno, vodili popise; da svjedok DĆ nije pristupio davanju izjave radi zdravstvenih problema, ali da spisu predmeta prileži njegova pisana izjava od dana 2. srpnja 2024. u kojoj da je izjavio da nije postojao nikakav izvorni popis sudionika naoružanih odreda NZ Metković, da su svi pripadnici NZ bili naoružani te da su bili izloženi velikoj opasnosti i pogibelji, poglavito tijekom osvajanja vojarne u Pločama.

12. Cijeneći iskaz saslušanog svjedoka OĆ kao i same tužiteljice, supruge pokojnog VĆ, te pisanu izjavu svjedoka DĆ, u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu nedvojbenim proizlazi da je tužitelj bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite ONZ MZ Centar Metković u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 30. studenoga 1991.

13. Međutim, aktivnosti koje tužiteljica navodi da je njezin pokojni suprug FĆ obavljao u predmetnom razdoblju tj. da je dežurao kod javnih objekata (zgrada Mjesne zajednice, Vodovod Metković) te da je stražario prema graničnim prijelazima s Bosnom i Hercegovinom, ne mogu se smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom u smislu naprijed citirane odredbe članka 3. stavka 2. ZHBDR, kako to pravilno zaključuje i tuženik u osporenom rješenju.

14. U odnosu na operaciju Zelena tabla – Mala bara, za koju tužiteljica navodi da je njezin pokojni suprug sudjelovao (što potvrđuje i saslušani svjedok OĆ) ističe se da je opće poznato te lako provjerljivo u svim zapisima o operacijama preuzimanja oružja s početka Domovinskog rata da su u operaciji Zelena tabla – Mala bara hrvatske snage pred skladištem dale ultimatum neprijateljskim vojnicima za predaju, i nakon kraćih pregovora, zahvaljujući razumnosti dočasnika JNA da su ušle u kompleks u Maloj bari. Već za pola sata da je počeo utovar opreme i naoružanja (izvor: Wikipedija „Operacija Zelena tabla – Mala bara“) prema tome ni u navedenom slučaju nije bilo izravnog borbenog djelovanja tužiteljičinog pokojnog supruga VĆ, stoga su svi zaključci tuženog tijela, navedeni u osporenom rješenju, u cijelosti pravilni obzirom da je nedvojbeno utvrđeno kako pokojni suprug tužiteljice ne ispunjava uvjet propisan gore citiranom odredbom čl. 3. st. 2. ZHBDR da bi mu se priznato traženi status.

15. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, prigovori tužiteljice (koji se generalno svode na njezino tumačenje aktivnosti pokojnog supruga u spornom razdoblju) nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužiteljice.

16. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP-a), a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

17. Radi toga je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu, 19. siječnja 2026.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. ZUS-a).

DN-a:

- tužiteljici IĆ, [adresa]

- tuženiku Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, Glavnom tajništvu, Službi za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1

- u spis