REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2587/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužiteljice FP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Ferenc, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Erste&Steiermarkische Bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, koga zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Matelko, Knežević&Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 13. studenoga 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 16. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 8. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5101935884 od dana 28. svibnja 2004. godine, godine koji glasi:" u skladu s važećim odlukama Banke."

II. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5101935884 od dana 28. svibnja 2004. godine, koji glasi: "=30.800,00 CHF (tridesettisućaosamstoCHF) protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj".

III. Utvrđuju se ništetnim dijelovi odredbe sadržani u članku 7. Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5101935884 od dana 28. svibnja 2004. godine, koji glase: "Iznos anuiteta = 326,53 CHF", te "obračunat će po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja."

IV. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische Bank d.d. isplatiti tužiteljici FP iznos od 2.724,53 EUR sa zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini iznos od dospijeća svakog pojedinog iznosa, i to:

- iznos od 1,94 EUR od 02.10.2004. godine

- iznos od 2,09 EUR od 02.11.2004. godine

- iznos od 6,48 EUR od 02.12.2004. godine

- iznos od 4,35 EUR od 02.01.2005. godine

- iznos od 1,10 EUR od 02.03.2005. godine

- iznos od 1,86 EUR od 02.11.2008. godine

- iznos od 4,17 EUR od 02.01.2009. godine

- iznos od 5,11 EUR od 02.02.2009. godine

- iznos od 6,06 EUR od 02.03.2009. godine

- iznos od 3,23 EUR od 02.04.2009. godine

- iznos od 3,06 EUR od 02.05.2009. godine

- iznos od 0,43 EUR od 02.09.2009. godine

- iznos od 0,67 EUR od 02.12.2009. godine

- iznos od 3,13 EUR od 02.01.2010. godine

- iznos od 6,35 EUR od 02.02.2010. godine

- iznos od 5,57 EUR od 02.03.2010. godine

- iznos od 11,12 EUR od 02.04.2010. godine

- iznos od 9,92 EUR od 02.05.2010. godine

- iznos od 11,23 EUR od 02.06.2010. godine

- iznos od 25,99 EUR od 02.07.2010. godine

- iznos od 22,72 EUR od 02.08.2010. godine

- iznos od 34,73 EUR od 02.09.2010. godine

- iznos od 28,77 EUR od 02.10.2010. godine

- iznos od 23,53 EUR od 02.11.2010. godine

- iznos od 38,81 EUR od 02.12.2010. godine

- iznos od 46,60 EUR od 02.01.2011. godine

- iznos od 40,77 EUR od 02.02.2011. godine

- iznos od 42,57 EUR od 02.03.2011. godine

- iznos od 37,68 EUR od 02.04.2011. godine

- iznos od 38,23 EUR od 02.05.2011. godine

- iznos od 53,46 EUR od 02.06.2011. godine

- iznos od 56,01 EUR od 02.07.2011. godine

- iznos od 73,56 EUR od 02.08.2011. godine

- iznos od 71,08 EUR od 02.09.2011. godine

- iznos od 57,30 EUR od 02.10.2011. godine

- iznos od 56,69 EUR od 02.11.2011. godine

- iznos od 55,73 EUR od 02.12.2011. godine

- iznos od 59,28 EUR od 02.01.2012. godine

- iznos od 63,25 EUR od 02.02.2012. godine

- iznos od 63,34 EUR od 02.03.2012. godine

- iznos od 60,86 EUR od 02.04.2012. godine

- iznos od 61,67 EUR od 02.05.2012. godine

- iznos od 63,20 EUR od 02.06.2012. godine

- iznos od 61,75 EUR od 02.07.2012. godine

- iznos od 61,86 EUR od 02.08.2012. godine

- iznos od 60,47 EUR od 02.09.2012. godine

- iznos od 57,71 EUR od 02.10.2012. godine

- iznos od 60,88 EUR od 02.11.2012. godine

- iznos od 61,79 EUR od 02.12.2012. godine

- iznos od 61,86 EUR od 02.01.2013. godine

- iznos od 57,26 EUR od 02.02.2013. godine

- iznos od 60,22 EUR od 02.03.2013. godine

- iznos od 61,02 EUR od 02.04.2013. godine

- iznos od 59,25 EUR od 02.05.2013. godine

- iznos od 54,26 EUR od 02.06.2013. godine

- iznos od 52,29 EUR od 02.07.2013. godine

- iznos od 54,34 EUR od 02.08.2013. godine

- iznos od 56,44 EUR od 02.09.2013. godine

- iznos od 60,29 EUR od 02.10.2013. godine

- iznos od 519,14 EUR od 25.10.2013. godine,

sve po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

V Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika Erste&Steiermarkische Bank d.d. prema tužiteljici u iznosu 522,35 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- EUR 2,29 od 02.08.2004. pa do isplate,

- EUR 2,88 od 02.09.2004. pa do isplate,

- EUR 0,42 od 02.02.2005. pa do isplate,

- EUR 3,76 od 02.04.2005. pa do isplate,

- EUR 3,27 od 02.05.2005. pa do isplate,

- EUR 3,79 od 02.06.2005. pa do isplate,

- EUR 7,20 od 02.07.2005. pa do isplate,

- EUR 8,03 od 02.08.2005. pa do isplate,

- EUR 3,06 od 02.09.2005. pa do isplate,

- EUR 3,96 od 02.10.2005. pa do isplate,

- EUR 4,27 od 02.11.2005. pa do isplate,

- EUR 4,46 od 02.12.2005. pa do isplate,

- EUR 4,29 od 02.01.2006. pa do isplate,

- EUR 5,83 od 02.02.2006. pa do isplate,

- EUR 8,43 od 02.03.2006. pa do isplate,

- EUR 9,74 od 02.04.2006. pa do isplate,

- EUR 9,24 od 02.05.2006. pa do isplate,

- EUR 8,76 od 02.06.2006. pa do isplate,

- EUR 9,72 od 02.07.2006. pa do isplate,

- EUR 10,01 od 02.08.2006. pa do isplate,

- EUR 8,34 od 02.09.2006. pa do isplate,

- EUR 8,88 od 02.10.2006. pa do isplate,

- EUR 9,16 od 02.11.2006. pa do isplate,

- EUR 9,56 od 02.12.2006. pa do isplate,

- EUR 11,77 od 02.01.2007. pa do isplate,

- EUR 13,26 od 02.02.2007. pa do isplate,

- EUR 12,57 od 02.03.2007. pa do isplate,

- EUR 12,97 od 02.04.2007. pa do isplate,

- EUR 16,73 od 02.05.2007. pa do isplate,

- EUR 17,65 od 02.06.2007. pa do isplate,

- EUR 18,87 od 02.07.2007. pa do isplate,

- EUR 18,86 od 02.08.2007. pa do isplate,

- EUR 17,19 od 02.09.2007. pa do isplate,

- EUR 19,67 od 02.10.2007. pa do isplate,

- EUR 19,74 od 02.11.2007. pa do isplate,

- EUR 17,99 od 02.12.2007. pa do isplate,

- EUR 18,18 od 02.01.2008. pa do isplate,

- EUR 14,70 od 02.02.2008. pa do isplate,

- EUR 12,18 od 02.03.2008. pa do isplate,

- EUR 9,70 od 02.04.2008. pa do isplate,

- EUR 15,53 od 02.05.2008. pa do isplate,

- EUR 17,15 od 02.06.2008. pa do isplate,

- EUR 15,38 od 02.07.2008. pa do isplate,

- EUR 18,91 od 02.08.2008. pa do isplate,

- EUR 18,11 od 02.09.2008. pa do isplate,

- EUR 14,63 od 02.10.2008. pa do isplate,

- EUR 10,69 od 02.12.2008. pa do isplate,

- EUR 0,07 od 02.06.2009. pa do isplate,

- EUR 3,73 od 02.07.2009. pa do isplate,

- EUR 2,22 od 02.08.2009. pa do isplate,

- EUR 2,15 od 02.10.2009. pa do isplate,

- EUR 2,40 od 02.11.2009. pa do isplate.

VI. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische Bank d.d. naknaditi tužiteljici FP troškove postupka u iznosu od 2.524,85 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16. siječnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prednik tužiteljice u tužbi tvrdi kako je u svojstvu korisnika kredita s tuženikom 28. svibnja 2004. sklopio Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607- 5101935884, kojim se banka, kao kreditor, obvezala staviti tužitelju na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 30.800,00 CHF, obračunatoj prema srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj. Tužitelj se navedeni iznos obvezao vratiti s pripadajućim kamatama i to u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Predmetna ugovorna odredba omogućila je tuženiku promjenu ugovorene kamate činiti ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, čime je uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja. Poziva se i na presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., kojom je u točki II. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. Nadalje, osim što je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, prilikom sklapanja ugovora predniku tužiteljice nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka, kao i uvećenja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Dapače, ponuđen mu je kredit vezan uz valutnu klauzulu CHF, kao najpovoljniji kredit, s najnižom kamatnom stopom. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prednik tužiteljice kao prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja švicarskog franka, nego je mislio da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, a koji je u ovom slučaju još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Da je prednik tužiteljice imao saznanja da će mjesečni anuitet porasti u tolikoj mjeri da će utjecati na samu mogućnost otplate kredita, kao i samu egzistenciju tužitelja, isti nikada ne bi preuzeo takvu obvezu. I u tom dijelu prednik tužiteljice se poziva na presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj: Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: P-1401/12, od 4. srpnja 2013. Obzirom na takve navode tužitelj postavlja deklaratnorni zahtjev na utvrđenje ništetnima ugovornih odredaba o vezanosti kredita uz valutu švicarski franak i o promjenljivosti kamatne stope u skladu s odlukama tuženika, a postavlja i kondikcijski zahtjev na povrat stečenog bez osnove s obzirom na ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu švicarski franak kojega specificira u podnesku od 17. rujna 2025. u iznosu 2.724,53 eura sa zateznom kamatom od dana nakon svakog mjesečnog plaćanja do isplate, uz naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev ističući prvenstveno prigovor zastare potraživanja tužitelja, osporavajući tužitelju svojstvo potrošača, navodeći da valutna klauzula u valuti švicarski franak nije nedopuštena ni nepoštena te osporavajući tijek zateznih kamata. Uz navedeno, tuženik postavlja i prigovor radi prijeboja s osnove manje plaćenih iznosa zbog promjene tečaja kojega specificira podneskom od 12. travnja 2024. u iznosu od 522,35 Eur sa zateznom kamatom od svakog manje plaćenog iznosa do isplate. Predlaže prvenstveno tužbeni zahtjev odbiti, a u slučaju njegova prihvaćanja izvršiti prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja, sve uz naknadu troškova postupka tuženiku uz zateznu kamatu.

3. Tužitelj se protivi istaknutom prigovoru radi prebijanja navodeći da tužitelj nije ništa stekao bez pravne osnove, budući da je samo plaćao anuitete prema obračunu tuženika, uz to ističući prigovor zastare potraživanja tuženika, s prijedlogom da se takav prigovor odbije kao neosnovan.

4. Prednik tužiteljice je preminuo tijekom postupka, zbog čega je utvrđen prekid postupka, pozvana je tužiteljica kao njegova nasljednica, preuzeti postupak i postupak je nastavljen u skladu s odredbom 215. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP).

5. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti odredbi iz predmetnog Ugovora o kreditu, sklopljenog između stranaka 28. svibnja 2004., kojima je ugovorena promjenljiva kamatna stopa u skladu s odlukom Banke, kao i glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz švicarski franak te postoji li, s obzirom na ništetnost odredbi o vezanosti otplate uz valutu švicarski franak, potraživanje tužitelja prema tuženiku zbog stečenog bez osnove i u kojoj visini te je li takvo potraživanje zastarjelo, a predmet spora je i osnovanost prigovora radi prebijanja kojega je istakao tuženik.

6. Radi utvrđivanja navedenih spornih okolnosti, sud je tijekom dokaznoga postupka izveo sljedeće po strankama predložene dokaze: uvid u Ugovor o kreditu (list 9-12 spisa), otplatni plan (list 14-15 spisa), otplatnu tablicu (list 24-27 spisa), pregled prometa (list 147-161 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 360 - 366 spisa) i saslušana je tužiteljica (list 398 spisa).

7. Time su izvedeni svi dokazi koje su stranke predložile u ovom postupku, s obzirom da je tuženik podneskom od 17. rujna 2025. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svoga djelatnika u svojstvu svjedoka.

8. Sud je, na temelju odredbe čl. 8. ZPP-a i provedenog dokaznog postupka, a cijeneći izvedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, a prigovor radi prebijanja neosnovan.

9. Na spornu okolnost ništetnosti predmetnih odredbi Ugovora o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu CHF, izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5101935884 od 28. svibnja 2004., u kojemu je ugovoreno da je kamatna stopa promjenljiva u skladu s odlukom Banke, kao i da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti valute švicarski franak (čl. 2., 7. i 8. Ugovora).

10. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (VTSRH) poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

11. Nadalje, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđene u tom dijelu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (VTSRH) poslovni broj Pž-6632/17 od 10. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

12. Navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., dakle, riješeno je prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale sa potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim odredbama je bila ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama banaka, kao i prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale sa potrošačima u utuženim razdobljima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

13. Što se tiče pravnih učinaka presude donesene po kolektivnoj tužbi, valja reći da je odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a (kolektivna tužba) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Nadalje, i odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 41/14 i 110/15) propisano je kako odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

14. Na navedeno ne utječe okolnost što se postavljeni zahtjev odnosi na vraćanje stečenog bez osnove, a ne na naknadu štete, s obzirom da je odredbom čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, dalje: ZOO) propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a tužitelj je postavio upravo kondemnatorni zahtjev na isplatu iznosa koji su plaćeni tuženiku na temelju ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu, čija ništetnost je utvrđena presudom u kolektivnom sporu, iz čega jasno proizlazi da se radi o pojedinačnoj parnici vezanoj za utvrđenja iz kolektivnog spora.

15. Na okolnost svojstva potrošača, kao i na okolnost mogućnosti pregovaranja i obaviještenosti o predmetnoj odredbi Ugovora o kreditu izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice, dok drugih personalnih dokaza na tu okolnost nije bilo, s obzirom da je tuženik tijekom postupka odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svoga djelatnika. Iz iskaza tužiteljice, koji je prihvaćen, jer je uvjerljiv i logičan te u skladu s ostalim izvedenim dokazima, proizlazi kako ona nije bila stranka ugovora o kreditu već je to bio njezin očuh kojega je ona naslijedila. Zna okolnosti sklapanja toga ugovora o kreditu, jer joj je očuh o tome pričao pa tako zna da je isti sklopljen radi kupnje kuće u [adresa]. To je trebala biti kuća u kojoj će njezin očuh i njezina majka provesti mirovinu. Kuća je kupljena te je u njoj živjela prvo majka njenog očuha, a potom ju je i on koristio, ali samo za privatne svrhe da bi ju na kraju prodao. Sjeća se da joj je rekao kako je sklopio Ugovor koji je bio najpovoljniji. On je osobno otplatio taj kredit. Očuh joj je samo rekao da mu je to prikazano kao najpovoljnija varijanta te nije spominjao da bi ga itko upozorio na ikakav rizik.

16. Na temelju tako prihvaćenog iskaza tužiteljice utvrđeno je kako njenom predniku nisu objašnjeni rizici sklapanja ugovora vezanog uz valutu švicarski franak, kao niti prednost sklapanja ugovora vezanog uz valutu Eur u vidu zaštitne funkcije u odnosu na tu valutu. Naprotiv, utvrđeno je kako mu je takav ugovor nuđen kao najpovoljniji, a koju sugestiju je prihvatio.

17. Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) potrošač je definiran kao svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. Iz iskaza tužiteljice, kao i iz Ugovora o kreditu, vidljivo je da se radi o stambenom kreditu za kupovinu nekretnine. Tužiteljica je u svome iskazu navela kako je njezin prednik sva sredstva iz kredita iskoristio za kupnju nekretnine koju je koristio isključivo za privatne svrhe, dok tuženik nije priložio nijedan dokaz na okolnost da tužitelj nema svojstvo potrošača.

17. Stoga, s obzirom da je na temelju uvida u Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5101935884 od 28. svibnja 2004., utvrđeno da se pravni učinci pravomoćne presude iz kolektivnog spora protežu i na odredbe predmetnog Ugovora, s obzirom na razdoblje u kojemu je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen, kao i s obzirom da je korištena promjenljiva kamatne stopa u skladu s odlukom tuženika, kao i da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik nije kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, to su predmetne ugovorne odredbe, sadržane u Ugovoru o kreditu kojima je ugovorena vezanost iznosa kredita uz valutu CHF i kojima je promjena kamatne stope ostavljena na volju tuženiku, ništetne.

18. Kako je odredbom čl. 104. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, dalje: ZOO) propisano da je u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, a tužiteljica je kondemnatorni zahtjev postavila u odnosu na povrat stečenog bez osnove s obzirom na ništetnu odredbu o vezanosti kredita uz valutu švicarski franak, to je valjalo utvrditi iznos koji je prednik tužiteljice isplatio tuženiku na temelju takve ništetne ugovorne odredbe o vezanosti valutom CHF.

19. Radi utvrđenja navedene okolnosti, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Zrinku Ručeviću. Nalaz i mišljenje prihvaćeni su u cijelosti kako su izrađeni po postavljenom zadatku iz raspravnog rješenja ovoga suda donesenog na ročištu održanom 2. listopada 2023. budući da su izrađeni stručno i jasno, a niti jedna od stranaka nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje niti je imala daljnjih dokaznih prijedloga na tu okolnost.

20. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su Erste&Steiermarkische Bank d.d. iz Rijeke kao banka kreditor i IP iz [adresa] kao korisnik kredita zaključili 28. svibnja 2004. Ugovor o kreditu broj 5101935884 sa sljedećim osnovnim ugovornim elementima: iznos kredita je kunska protuvrijednost od 30.800,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj, ugovoren je rok otplate od 120 mjeseci uz otplatu u mjesečnim anuitetima, ugovorena je promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je iznosila 4,99% godišnje na dan sklapanja ugovora, prema otplatnom planu po predmetnom kreditu, dospijeće prve obveze bilo je 1. kolovoza 2004., a sljedećih svakog prvog dana u mjesecu, utvrđeno je da će se kredit otplaćivati u mjesečnim anuitetima iskazanima u valuti, a plativima u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja. Kredit je iskorišten 8. lipnja 2004., s kojim danom je srednji tečaj kreditora za valutu CHF iznosio 4,84290 kn za 1 CHF, pa je dakle isplaćeni iznos od 30.800,00 CHF iskazan u protuvrijednosti kuna iznosio 149.161,26 kn. Erste&Steiermarkische Bank d.d. iz Rijeke kao banka kreditor i IP iz [adresa] kao deponent zaključili su 28. svibnja 2004. Ugovor o oročenom kunskom depozitu s valutnom klauzulom br. 8300431720 (u daljnjem tekstu: Ugovor o depozitu), sa sljedećim osnovnim ugovornim elementima: ugovor se zaključuje na temelju pologa deponenta u korist banke kao instrument osiguranja po kreditu po Ugovor o kreditu broj 5101935884. Visina depozita je 3.080,00 CHF. Depozit se oročava u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF. Po isteku roka oročenja, banka će deponentu isplatiti kunsku protuvrijednost iznosa depozita po srednjem tečaju banke na dan isplate, Rok oročenja je 121 mjesec, beskamatno. U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju postavljenog zadatka, vještak je mišljenja kako slijedi: razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. kolovoza 2004.) do konačne prijevremene otplate kredita (24. listopada 2013.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita iznosi ukupno 2.724,53 EUR pozitivnih tečajnih razlika ili ukupno 2.202,18 EUR uzimajući u obzir i tzv. negativne tečajne razlike. Razlika po osnovi više uplaćenog kunskog iznosa na dan tuženikovog povrata deviznog depozita (26. listopada 2013.) i kunskog iznosa na dan uplate deviznog depozita (8. lipnja 2004.) iznosi ukupno 545,40 EUR.

22. Što se tiče samog zadatka danog vještaku, valja navesti kako je takav zadatak dan s obzirom da u situaciji kada je iz navedenih razloga naznačena ugovorna odredba ništetna, valja primijeniti iznos kredita, odnosno svakog mjesečnog anuiteta, bez vezanja za kretanje valute CHF, s obzirom da je odredba Ugovora kojom se otplata veže uz valutu CHF, ništetna iz gore navedenih razloga, a u slučaju ništetnosti pojedine odredbe uzima se da nije ni napisana (pro non scripto), tako da je za ocjenu osnovanosti tako postavljenog tužbenog zahtjeva sud dao zadatak vještaku da utvrdi visinu razlike između onoga što je tužitelj platio na temelju Ugovora o kreditu i onoga što bi platio da se odredbe koje su utvrđene ništetnima ne uzimaju u obzir, gledano za svaki mjesec plaćanja.

23. Tuženik je svoj zahtjev u pogledu tzv. negativnih tečajnih razlika do kojih je došlo u razdobljima kada je tečaj švicarskog franka bio niži od onoga u vrijeme isplate kredita, uobličio u formi prigovora radi prebijanja.

24. Takav prigovor ocijenjen je neosnovanim. Naime, u pogledu potraživanja na temelju stjecanja bez osnove, u skladu s odredbom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, dalje: ZOO) propisano da kad dio imovine neke osobe prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Međutim, odredbom čl. 1112. ZOO propisano je da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta. Naime, kako je prethodno citirano, u kolektivnom sporu utvrđeno je kako je upravo tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Upravo iz navedenoga utvrđenja proizlazi da je tuženik bio upoznat s navedenim parametrima kretanja valute uz koju je Ugovor bio vezan te stoga nije ovlašten naknadno, s obzirom na odredbu čl. 1112. ZOO-a, zahtijevati vraćanje; dok iz spisa ne proizlazi niti tuženik tvrdi da je zadržao pravo na povrat niti da je platio kako bi izbjegao prisilu ili da isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta.

25. Zbog navedenoga, prigovor radi prebijanja ocijenjen je neosnovanim, odnosno, kako je odredbom čl. 338. st. 3. ZPP-a propisano da izreka presude sadrži odluku suda o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja te odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja (čl. 333. ZPP-a), a utvrđeno je da potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja ne postoji, odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom III.

26. U odnosu na institut zastare mjerodavna pravna norma je ona iz članka 241. ZOO, prema kojoj se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a vezano uz odredbe čl. 502.a – 502.h ZPP, kojima je reguliran procesnopravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Stoga je utvrđeno da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla i pravna norma bila bi lišena svog korisnog učinka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.). Zastara restitucijskog zahtjeva u ovome predmetu bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe te je počela ponovno teći (ispočetka) od dana kada je postala pravomoćna odluka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj P- 1401/2012 (koja je postala pravomoćna 10. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost vezanosti za valutu CHF), stoga zastara u ovom slučaju ponovno teče od 11. lipnja 2018. za povrat po osnovi preplate zbog valutne klauzule, a kako je zastarni rok za restituciju u ovome slučaju opći petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO, to potraživanje tužitelja nije zastarjelo.

27. Na navedenu neosnovanost prigovora zastare ne utječe niti preinaka tužbe iz podneska tužitelja nakon izrade nalaza i mišljenja, odnosno, prigovor zastare nije osnovan niti u odnosu na preinačene iznose, s obzirom da se ne radi ni o kakvom novom zahtjevu, već o usklađenju s nalazom i mišljenjem, u pogledu iznosa koje tužitelj traži po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi kao u tužbi, čijim podnošenjem je zastara prekinuta, kako proizlazi i iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održanoj 27. svibnja 2024., a koje glasi: „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

28. S obzirom na navedeno, sud je, uz utvrđenje ništetnim odredbi o jednostrano promjenljivoj kamatnoj stopi i vezanosti kredita uz valutu CHF-a, naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.724,53 EUR za povrat preplate po osnovi ništetne odredbe o vezanosti otplate Ugovora uz valutu CHF, zajedno sa zatraženim zateznim kamatama i to od dana stjecanja, a na temelju odredbe čl. 1115. ZOO, kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je prethodno navedeno, već prilikom sklapanja samoga ugovora, tuženik je bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i time ništetne pa je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate.

29. Na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odlučeno je o troškovima postupka, a s obzirom na uspjeh tužiteljice u sporu u cijelosti.

30. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe i podnesaka od 24.3.2023., 18.5.2023., 7.9.2023. i 17.9.2025. u visini od 100 bodova za svaki (Tbr. 7/1 i Tbr 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine broj 138/23 dalje: Tarifa), trošak sastava podnesaka od 22.11.2022. i 11.4.2024. u visini 25 bodova za svaki (Tbr. 8/4 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 2.10.2023., 8.9.2025. i 13.11.2025. u visini od 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu 3.4.2023. u visini 25 bodova (Tbr. 9/5 Tarife) te trošak zastupanja na ročištu za objavu 50 bodova (Tbr 9/3 Tarife), što ukupno čini 925 bodova, što uvećano za vrijednost boda od 2,00 Eur (Tbr. 50. Tarife) i uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost iznosi 2.312,50 Eur, kojem iznosu je nadodan trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 Eur, na presudu u iznosu 53,09 EUr te trošak predujma za vještačenje u visini od 132,72 Eur, što ukupno iznosi 2.524,85 Eur, kako je dosuđeno točkom IV izreke ove presude na koji iznos u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a teče zatražena zatezna kamata od donošenja presude do isplate.

U Zagrebu, 16. siječnja 2026.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku, uz rj o pristojbi na presudu 53,09 Eur

2. Tuženiku po punomoćniku