REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUDU SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Dugo Selo, Ul. biskupa Augustina Kažotića 13

Poslovni broj: P-351/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sutkinji toga suda Nataliji Suvaljko Ljubek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s trenutnim boravištem u [adresa], zastupan po punomoćniku Tomislavu Beloši, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice BĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Luki Roiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jujnović, Marković, Ivandić, Galić d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane 3. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tužitelja osobno i punomoćnika tuženice i tuženice osobno, 16. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a koji glasi: "Nalaže se tuženoj BĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju JĐ iz [adresa], s trenutnim boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati dospjeli iznos od 15.000,00 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 1.000,00 € od 15.01.2024. do isplate,

- 1.000,00 € od 15.02.2024. do isplate,

- 1.000,00 € od 15.03.2024. do isplate,

- 1.000,00 € od 15.04.2024. do isplate,

- 1.000,00 € od 15.05.2024. do isplate,

- 1.000,00 € od 15.06.2024. do isplate,

- 1.000,00 € od 15.07.2024. do isplate,

- 1.000,00 € od 15.08.2024. do isplate,

- 1.000,00 € od 15.09.2024. do isplate,

- 1.000,00 € od 15.10.2024. do isplate,

- 1.000,00 € od 15.11.2024. do isplate,

- 1.000,00 € od 15.12.2024. do isplate,

- 1.000,00 € od 15.01.2025. do isplate,

- 1.000,00 € od 15.02.2025. do isplate,

- 1.000,00 € od 15.03.2025. do isplate,

a od 15.04.2025. godine pa nadalje plaćati iznos od 1.000,00 € mjesečno s dospijećem svakog pojedinog iznosa naknade do 15-og u mjesecu za tekući mjesec i zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve do iseljenja i predaje nekretnine u posjed tužitelju."

II Nalaže se tužitelju da tuženoj isplatiti parnični trošak u iznosu od 1.875,00 Eur-a (tisuću osamsto sedamdeset i pet eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 16. siječnja 2026. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja da se naloži tuženoj isplatiti parnični trošak tužitelju, kao neosnovan.

IV Odbija se zahtjev tužitelja da se naloži tuženoj naknaditi tužitelju trošak pristupa na pripremno ročište od 2. listopada 2025. neovisno o ishodu postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da su on i tuženica suvlasnici nekretnine opisane kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, k. o. [katastarska općina] u zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 551 i dvorište, [adresa] površine 300 m2, kuća br. 55A, [adresa] površine 87 m2, dvorište površine 213 m2 i kčbr. [katastarska čestica] u naravi oranica površine 20 m2, sveukupne površine 320 m2 (dalje u tekstu: predmetna nekretnina). Da su on i tužena bivši bračni drugovi koji brak je razveden presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni br. P Ob-1106/2023 dana 9. siječnja 2024. Da je tužitelj bio prisiljen iseliti iz predmetne nekretnine te da je istu tužena u cijelosti nastavila koristiti. Da je predmetna nekretnina u zajedničkom vlasništvu stranaka te da svaki suvlasnik ima pravo na istoj izvršavati svoja vlasnička i posjedovna prava, u čemu da je tužitelj onemogućen. Da je tužena u posjedu cjelokupne predmetne nekretnine i da je istu nastavila koristiti unatoč primljenom dopisu tužitelja kojim je isti poziva na stavljanje nekretnine u komercijalni najam te plaćanje najamnine. Da se ista na navedeni dopis oglušila, a da je upravo od zaprimanja istog znala i morala znati da neosnovano koristi ½ dijela nekretnine tužitelja te da postaje nepošteni posjednik. Nadalje, da je pravo tužitelja da raspolaže svojim suvlasničkim dijelom nekretnine kako želi pa tako da ima pravo iznajmiti svoju ½ dijela predmetne nekretnine koju tužena trenutno samostalno koristi uskraćujući tužitelju pravo na raspolaganje iste u vlasničkom ili bilo kojem drugom smislu. Korištenjem predmetne nekretnine u cijelosti, unatoč postojanju suvlasništva te onemogućavanju tužitelja u korištenju iste, kao nepošteni posjednik ostvaruje korist od predmetne nekretnine, i to u visini polovice mjesečne najamnine za čiji iznos se neosnovano bogati obzirom da ista pripada tužitelju kao suvlasniku. Da prosječna najamnina za predmetnu nekretninu iznosi 2.000,00 Eur-a, a da od tog iznosa polovina pripada tužitelju. Predmetno tužbom traži isplatu najamnine koja se na tržištu može postići za predmetnu nekretninu i to za razdoblje nakon slanja dopisa od siječnja 2024. pa do konačnog reguliranja pravnog statusa nekretnine, slijedom čega postavlja tužbeni zahtjev kao u točki I. izreke ove Presude.

2. U odgovoru na tužbu tužena u bitnom u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ne spori da su ona i tužitelj suvlasnici predmetne nekretnine, kao ni da su bivši bračni drugovi, kao i da je u braku rođeno troje zajedničke djece, koja su još maloljetna. Da su se stranke u postupku koji je okončan Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu P Ob-1106/2023 dogovorile da će djeca stanovati sa majkom na adresi predmetne nekretnine, da je predmetna nekretnina bračna stečevina te da ista predstavlja obiteljski dom njihove maloljetne djece nad kojom roditeljsku skrb ostvaruju zajednički. Nadalje, da tužitelj svojim izborom ne živi u predmetnoj nekretnini te da tuženica ni u kojem slučaju nije onemogućila tužitelja u izvršavanju njegovih vlasničkih i posjedovnih prava na predmetnoj nekretnini, a da je navedeno posebno razvidno iz činjenice da tužitelj još uvijek ima ključ od predmetne nekretnine te da mu nitko ne brani ulazak u istu. Da je tužiteljici to jedina nekretnina, a da tuženik ima više nekretnina i ne trpi štetu što tužiteljica sa njihovom djecom živi u istoj. Nadalje, da je zaprimila dopis tužitelja, ali da nije točno da se na isti oglušila već da je na isti odgovorila navodeći kako predmetna nekretnina čini samo dio bračne stečevine stranaka te je tražila da se pristupi diobi bračne stečevine u cijelosti. Također, da je predložila da se ista stavi u prodaju za što bi vlasnici prethodno postigli dogovor o cijeni, ali je predložila i da stranke dogovorom utvrde i ostalu imovinu koja čini bračnu stečevinu. Da tuženica nije bila suglasna da se nekretnina s kojom živi s troje maloljetne djece stavi u komercijalni najam, jer se radi o jedinom domu i tužitelj nije onemogućen u izvršavanju svojih suvlasničkih prava. Da je zaključno u svom dopisu pozvala tužitelja da predloži način i dinamiku prodaje predmetne nekretnine te diobu ukupne bračne stečevine. Nadalje, da ona na taj dopis nije zaprimila odgovor tužitelja. Nadalje, da tužitelj još formalno pravno ima (su)posjed predmetne nekretnine, a sve i da nema, da tuženicu nije na odgovarajući način pozvao na predaju stvari, slijedom čega da nema pravo zahtijevati polovinu najamnine od tuženice kako to traži tužbom u ovom postupku. Nadalje, s obzirom da je tužitelj u zemljišnim knjigama upisan kao suvlasnik predmetne nekretnine, da je sam odselio iz predmetne nekretnine te da ima ključ iste, tužiteljica se ima smatrati poštenim posjednikom cijele stvari temeljem odredbi čl. 38.st.1. ZV-a. Da tužitelj nije nedvojbeno dokazao da je tuženicu pozvao da mu preda (su)posjed predmetne nekretnine, odnosno, da ni na koji način nije doveo u pitanje spremnost tuženice da tužitelj bude u (su)posjedu predmetne nekretnine, već je svojim dopisom isključivo zatražio da se nekretnina stavi u komercijalni najam. Predlaže da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti te da se naloži tužitelju da tuženoj nadoknadi parniči trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja odluke pa do isplate.

3. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem i uvidom u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu i to: uvid u zk izvadak broj zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 5 spisa i list 30 spisa), Presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 9. siječnja 2024., poslovni broj P Ob-1106/2023, uvid u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 31 spisa), uvid u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 32 spisa), uvid u zk.ul. izvadak 1011 k. o. [katastarska općina] (list 33 spisa), dopis od 22. prosinca 2023. s dokazom o slanju i povratnicom (list 34 -36 spisa), mišljenje i prijedlog stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Maksimir od 13. kolovoza 2025. (list 41-49 spisa), dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Maksimir od 30. listopada 2025. (list 52-53 spisa), saslušane su parnične stranke na ročištu od 3. prosinca 2025. (list 55-58 spisa). Nije proveden dokaz vještačenjem visine najamnine predmetne nekretnine po vještaku procjenitelju jer se tužitelj na glavnoj raspravi održanoj 3. prosinca 2025. suglasio sa visinom najamnine određenom od strane Porezne uprave, te radi ekonomičnosti postupka.

4. U predmetnom postupku među strankama nije sporno:

- da su parnične stranke suvlasnici predmetne nekretnine svaka u ½ dijela

- da su bivši bračni dugovi čiji je brak razvedene Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 9. siječnja 2024. u predmetnu poslovni br. P Ob- 1106/2023

- da tuženica za zajedničkom djecom parničnih stranaka živi na predmetnoj nekretnini, dok tužitelj u istoj ne boravi.

5. Među strankama u ovom parničnom postupku sporno je pripada li tužitelju pravo na isplatu u visini iznosa najamnine predmetne nekretnine na ime korištenja njegove ½ suvlasničkog dijela predmetne nekretnine od strane tuženice.

6. Temeljem provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. ZPP-a (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025; dalje u tekstu ZPP),a primjenom pravila o teretu dokazivanje iz čl. 221.st.a. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjevi tužitelja neosnovan u cijelosti, a sve iz razloga kako slijedi.

7. Uvidom u zk uložak za predmetnu nekretninu (list 5 spisa) utvrđeno je da je ista upisana u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižnog odjela i to zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kčbr. [katastarska čestica] kuća br. 55A i dvorište [adresa] ukupne površine 300 m2, od čega kuća br. 55A, [adresa] u površini od 87 m2 te dvorište u površini od 213 m2, te kčbr. [katastarska čestica] oranica površine 20 m2 kao vlasništvo parničnih stranaka svakog u ½ dijela.

8. Uvidom u Presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni br. P Ob 1106/2023 od 9. siječnja 2024. utvrđeno je da je razveden brak parničnih stranaka, da parnične stranke zajednički ostvaruju roditeljsku skrb nad mlt. OĐ, RĐ i HĐ, te da će djeca stranaka stanovati sa majkom na adresi stanovanja majke, a s čime su se parnične stranke suglasne.

9. Uvidom u dopis punomoćnice ovdje tuženice od 22. prosinca 2023. (list 34 spisa) utvrđeno je da je tuženica tužitelju na njegov raniji dopis odgovorila kako nije suglasna da se predmetna nekretnina stavi u komercijalni najam, jer ista predstavlja jedini dom nje i zajedničke djece parničnih stranaka, međutim predlaže da se predmetne nekretnina stavi u prodaju nakon što vlasnici prethodno postignu dogovor o cijeni, te nakon što stranke dogovorom utvrde i ostalu imovinu koja čini bračnu stečevinu.

10. Iz iskaza saslušanog tužitelja na ročištu od 3. prosinca 2025. (list 55-56 spisa) u bitnom proizlazi da tuženica sa njihovom djecom živi u predmetnoj nekretnini. Da je ista kupljena negdje u lipnju 2023., te od kada su preuzeti ključevi od iste da on u toj nekretnini nije živio. Nadalje, da on ima ključeve od predmetne nekretnine, ali da ne može doći u isti uvijek po svojoj želji, da ga tuženica nekada kada su djeca prisuta pozove da uđe, a kada nisu u njihovoj blizini da onda kaže da se makne iz iste. Da njemu ne pada na pamet da pokuša ući u predmetnu nekretninu jer pri pokušaju dogovora da mu tuženica prijeti da je nasilnik i da će ga prijaviti policiji. Nadalje, na upit suda je li od tuženice tražio suposjed predmetne nekretnine isti je naveo da je tražio da se predmetna nekretnina da u najam ili da se proda, na daljnji upit je li od tuženice tražio da dođe u predmetnu nekretninu, odnosno je li mu tuženica isto zabranila, tužitelj odgovara da je ista znala pred djecom vikati da napusti predmetnu nekretninu pa da onda dalje to više od nje nije tražio. Nadalje, da tuženica nije pristala da se predmetna nekretnina da u najam, te da je s istom vodio pregovore oko otkupa nekretnine, odnosno da je on htio svoj suvlasnički dio prepisati na djecu ali da tuženica nije na to pristala, već da je inzistirala da se i taj suvlasnički dio prenese na nju. Nadalje, da je tuženica odgovorila na njegov prijedlog da se nekretnina da u najam i da je bilo vođeno više pregovora, a da je na zadnjem bio ovaj prijedlog da on svoj dio prepiše na djecu ali da tuženica nije na to pristala. Da je dopis tuženici za davanje predmetne nekretnine u najam poslao u studenom 2023., a ne sjeća se kada je tuženica na isti odgovorila, da su se on i tuženica razveli u siječnju 2024., a tom prigodom su se usuglasili da tuženica i djeca žive s tuženicom na adresi ovdje predmetne nekretnine, a da vikendom borave s njim. Navodi da je on pristao da tuženica živi u predmetnoj nekretnini s njihovom djecom, kao i da misli da tuženica nema drugu nekretninu u svom vlasništvu.

Iskaz tužitelja ovaj sud cijeni kao istinit i vjerodostojan i podudaran s materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu i iskazu tuženice, osim u dijelu iskaza da tuženica tužitelju ne da ući u predmetnu nekretninu, da traži da istu napusti jer je u tom dijelu iskaz tužitelja proturječan iskazu tuženice te nije potkrijepljen nijednim drugim dokazom u postupku.

11. Iz iskaza saslušane tuženice na ročištu od 3. prosinca 2025. (list 57-58 spisa) u bitnom proizlazi da u predmetnoj nekretnini žive one i zajednička djeca nje i tužitelja. Da je prilikom primopredaje nekretnine od ranijeg vlasnika na primopredaju došla sa svojom sestrom, dok je tužitelj došao s bratom te je svaki od njih preuzeo set ključeva predmetne nekretnine, i to od ulaznih vrata i ograde. Dakle, da sve iste ključeve vezane za predmetnu nekretninu imaju i ona i tužitelj. Da tužitelju nije branjeno da dođe na predmetnu nekretninu, a da se prijave o kojima je iskazivo tužitelj ne odnose na događaje na predmetnoj nekretnini, već tužiteljevog ponašanja kod njega doma. Da je svaki puta kada tužitelj dođe na predmetnu nekretninu tužitelj pozvan da u nju i uđe. Da tužitelj nije tražio od tuženice da dođe na predmetnu nekretninu te da na njoj i boravi. Da je čak ona zvala tužitelja da dođe za prvi Božić i za neke prigode kako bi djeci bio što manji šok radi rastave, ali da tužitelj nije htio na to pristati. Da nakon što je zaprimila dopis od tužitelja u studenom 2023. da je ona na isti odgovorila, te da je od tužitelja tražila da se ostala imovina također podijeli, a koja je bračna stečevina, s obzirom da je predmetna nekretnina u kojoj živi s djecom trenutno jedina nekretnina u kojoj mogu živjeti. Da tužitelju to nije odgovaralo, već da na ovaj način želi postići da mu se isplati naknada. U odnosu na zadnje pregovore o kojima je iskazivao tužitelj, a koji da su bili u svibnju 2025 da je točno da je tužitelj predložio da prepiše svoj dio predmetne nekretnine na djecu ali pod uvjetom da djeca budu kod njega sedam dana. Da djeca trenutno žive s njom, a da su kod tužitelja vikendom, a da je on htio postići da djeca budu sedam dana kod tuženice, a sedam dana kod tužitelja, na što ona nije htjela pristati. Da nikada nije od tužitelja tražila da on njoj preda ključeve predmetne nekretnine, da tužitelj nije tražio od nje da uđe u predmetnu nekretninu, a da mu ona to nije zabranila, te da tužitelj sada može ući u predmetnu nekretninu. Da ona nema nikakvu drugu nekretninu u svom vlasništvu. Da po primitku dopisa od tužitelja nije oglasila nekretninu za najam ili prodaju, a ne zna je li to napravio tužitelj, kao i da nije ništa tužitelju isplatila na ime najma suvlasničkog dijela nekretnine. Da nije pokrenula postupak diobe ili razvrgnuća suvlasništva na predmetnoj nekretnini da se još bori s ovim postupkom. Da po njenim saznanjima tužitelj nije pokretao postupak diobe ili razvrgnuća suvlasništva na predmetnoj nekretnini.

Iskaz tuženice ovaj sud u cijelosti cijeni kao istinit, vjerodostojan i podudaran materijalnoj dokumentaciji koja prileži spisu.

12. U prvom redu je za istaknuti da se zahtjev tužitelja ima procjenjivati u vidu odredbe čl. 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 dalje u tekstu ZVDSP) s obzirom da tužitelj tužbom traži korist koju je tuženica imala uporabom njegovog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine. Kako se u predmetnom postupku radi o tome da predmetna nekretnina nije promijenila svoj identitet, to se kod zahtjeva tužitelja kao suvlasnika predmetne nekretnine za plaćanjem naknade stečene koristi primjenjuju pravila stvarnog prava, ovisno o tome je li posjednik pošten ili nepošten. Isto je u skladu sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji je na sjednici Građanskog odjela toga suda od 26. listopada 2009. glede pitanja primjene i tumačenja odredbe članka 1120. ZOO (uporaba tuđe stvari u svoju korist) te pitanja primjene i tumačenja odredbe članka 164. stavak 1. i članka 165. stavak 1. ZVDSP (pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika) zauzeo pravno shvaćanje koje glasi: „Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe članka 164. stavak 1. i članka 165. stavak 1. ZVDSP, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. ZOO, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.“

13. U skladu sa prethodno navedenim, trebalo je u postupku prvenstveno utvrditi je li tuženica nepoštena posjednica predmetne nekretnine, odnosno je li ista onemogućila tužitelja da predmetnu nekretninu koristi kao suvlasnik.

14. U skladu sa odredbom čl. 38. st. 1. ZVDSP tuženica je ovlaštena izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva pa je tako ovlaštena i posjedovati predmetnu kuću, odnosno suposjedovati ju sa tužiteljem, i to cijelu kuću budući da stranke nisu podijelile posjed kuće. S druge strane isto vrijedi i za tužitelja. Međutim, tužitelj za cijelo vrijeme trajanja postupka, a ni prije pokretanja postupka nije izrazio želju da mu se predmetna nekretnina preda u suposjed, već isključivo želi da se predmetna nekretnina da u komercijalni najam. Dakle, tužitelj u suštini tuženici predlaže samo jedan način kako bi isti trebali na predmetnoj nekretnini zajednički izvršavati svoje vlasničke ovlasti (davanjem iste u komercijalni najam). S druge strane u postupku je utvrđeno da tuženik ima ključeve predmetne nekretnine i to od trenutka od kada je predmetna nekretnina kupljena. Tužitelj nije dokazao da mu tuženica brani doći u predmetnu nekretninu, odnosno boraviti u istoj i istu posjedovati. Također, tužitelj nije ni dokazao da je pozvao tuženicu na predaju u suposjed predmetne nekretnine, ili pak da ga je tuženica u tome onemogućila. Nadalje, iako spisu ne prileži dopis tužitelja kojim on poziva tuženicu na stavljanje premetne nekretnine u komercijalni najam, iz samog iskaza tužitelja proizlazi da je to bilo u studenom 2023., a kada se uzme u obzir da spisu prileži dopis tuženice iz prosinca 2023. kojim ista odgovora tužitelju na njegov prijedlog i činjenica da je presudom kojom se razvodi brak između parničnih stranaka, a koja je donesena u siječnju 2024. dogovoreno da zajednička djeca parničnih stranaka žive sa tuženicom na adresi ovdje premetne nekretnine, to ovaj sud zaključuje da je tužitelj dao tuženici svoju suglasnost na posjedovanje cjelokupne predmetne nekretnine, odnosno da tužitelj svojom voljom u predmetnoj nekretnini ne boravi. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje da je tuženica poštena posjednica predmetne nekretnine, dok s druge strane tužitelj u postupku nije dokazao da bi ista bila nepoštena posjednica iste, odnosno da je tužitelja na bilo koji način spriječila da suposjeduje predmetnu nekretninu zajedno sa tuženicom.

15. Nije sporno da je tužitelj poslao dopis tuženici kojim traži stavljanje u komercijalni najam predmetne nekretnine, ali se po mišljenju ovog suda traženjem navedenog ne smatra da je tužitelj na odgovarajući način pozvao tuženicu na predaju u suposjed predmetne nekretnine. Navedenim tužitelj predlaže kako da stranke zajednički vrše vlasničke ovlasti na predmetnoj nekretnini, odnosno kako da upravljaju istom, a u situaciji u kojoj oko toga ne mogu postići dogovor tužitelju bi u skladu sa odredbom čl. 41.st.4. ZVDSP pripadalo pravo tražiti razvrgnuće suvlasništva. Dakle, po mišljenju ovog suda tuženica nije postala nepoštena posjednica predmetne nekretnine kada nije udovoljila prijedlogu tužitelja da se predmetna nekretnina stavi u komercijalni najam (jer se radi o jedinoj nekretnini u kojoj živi za zajedničkom djecom tužitelja, kao i jer je predložila diobu ostale imovine koja čini bračnu stečevinu), jer navedenim nije onemogućila tužitelja u suposjedu predmetne nekretnine već isključivo nije htjela pristati na upravljanje predmetnom nekretninom na način kako je to predložio tužitelj.

16. Odredbe članka 164. stavak 1. i članka 165. stavak 1. ZVDSP propisuju pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika. Prema odredbi članka 164. stavak 1. ZVDSP pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno. Odredbom članka 165. stavak 1. ZVDSP propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, dok je stavkom 6. tog članka propisano da od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenog posjednika, isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada. Odredbom članka 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18, 126/21, 114/22; dalje-ZOO) propisano je da kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

17. Stoga, s obzirom da je tuženica pošteni posjednik predmetne nekretnine, a u postupku nije utvrđeno da bi predmetna nekretnina bila uporabljena na način da je promijenila identitet te s obzirom da je prema odredbama članka 164. stavak 1., članka 165. stavak 1. ZVDSP samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari (ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku), to je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u toč. I. izreke presude.

18. Dakle, tužitelju kao suvlasniku koji nije zahtijevao predaju u suposjed nekretnine, kao što nije ni na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari, ne pripada pravo ni zahtijevati isplatu naknade zbog neosnovanog korištenja od strane drugog suposjednika ovdje tuženice, odnosno tužitelju ne pripada pravo zahtijevati samo isplatu novčanog iznosa, a da prije toga ili istovremeno nije zatražio predaju nekretnine u suposjed, kao što nije ni na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari.

19. Kako tužitelju nije dokazao osnov svog zahtjeva, to je izostala ocjena visine postavljenog tužbenog zahtjeva.

20. Ostale dokaze osim obrazložene u ovoj presudi, sud nije posebno ocjenjivao jer isti nisu od utjecaja za drugačiju odluku u ovoj pravoj stvari.

21. U pogledu troškova parničnog postupka, isti je u skladu sa odredbom čl. 154. i 155. ZPP-a u cijelosti trebalo priznati tuženoj koja je u postupku uspjela. Imajući u vidu vrijednost predmeta spora u visini od 15.000,00 Eur-a istoj je u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, 107/25) trebalo priznati sastav Odgovora na tužbu od 4. lipnja 2025. (Tbr. 8.1.) u iznosu od 500,00 Eur-a, pristup pripremnom ročištu od 2. listopada 2025. (Tbr.9.1.) u iznosu od 500,00 Eur-a, pristup glavnoj raspravi od 3. prosinca 2025. (Tbr.9.1.) u iznosu od 500,00 Eur-a, dakle ukupno 1.500,00 Eur-a uvećano za PDV 25%, dakle ukupno 1.875,00 Eur-a. Na navedeni iznos trebalo je tuženici dosuditi i zatražene zakonske zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u skladu sa odredom čl. 151.st.3. ZPP-a.

22. Kako je tužena u cijelosti uspjela u ovom postupku, to je parnični trošak trebalo dosuditi istoj, pa je u točki III izreke Presude odbijen tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u skladu sa odredbom čl. 154.st.1. ZPP-a. Također, tužitelj je na pripremnom ročištu 2. listopada 2025. (list 39-40 spisa zatražio da mu se dosudi trošak pristupa na isto, neovisno o ishodu parnice, radi činjenice da je tuženica na navedenom ročištu predala određenu dokumentaciju. Međutim, tužitelj nije tražio rok na očitovanje da tako zaprimljenu dokumentaciju, i isto ročište je i održano te je na navedenom zaključen prethodni postupka, slijedom čega tužitelj nema pravo na naknadu tog troška u skladu sa odredbom čl. 156.st.1. ZPP-a, slijedom čega je takav zahtjev tužitelja trebalo odbiti, pa je riješeno kao u točki IV izreke ove Presude.

Dugo Selo, 16. siječnja 2026.

Sutkinja

Natalia Suvaljko Ljubek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude, u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335.ZPP-a).

Dna:

1. Tužitelju po pun putem OPS uz pristojbu presude

2. Tuženici po pun putem OPS