Poslovni broj: UsI-1042/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Milanu Franiću, kao sucu pojedincu, te zapisničarki Neni Čulić, u upravnom sporu tužitelja RŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Mirko Kozina, odvjetnik u Splitu, Gundulićeva 22, protiv tuženika Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, OIB: 18683136487, radi prisilne naplate poreza i drugih javnih davanja, 16. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-01/23- 01/333, URBROJ: 513-04-24-3, od 12. ožujka 2024. godine i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, KLASA: UP/I-415-02/2023-001/06078, URBROJ: 513-007-17/2023-01, od 14. kolovoza 2023. godine.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-01/23-01/333, URBROJ: 513-04-24- 3, od 12. ožujka 2024. odbijena je žalba RŠ (ovdje tužitelja) podnesena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, KLASA: UP/I-415-02/2023-001/06078, URBROJ: 513-007-17/2023-01, od 14. kolovoza 2023. godine. Navedenim prvostupanjskim rješenjem je utvrđeno da tužitelj temeljem ovršnih isprava na dan 14. kolovoza 2023. godine duguje iznos od 2.106,01 eura (glavnica 2.046,71 eura i kamate 59,30 eura) (točka 1.). Točkom 2. je naloženo Financijskoj agenciji da provede ovrhu na novčanim sredstvima tužitelja sa svih računa i na oročenim novčanim sredstvima. Točkom 3. je naloženo Financijskoj agenciji da za novčani iznos iz točke 1. izreke rješenja za koji je određena ovrha i koji se po dostavi tog rješenja Financijskoj agenciji plijeni ovršeniku, odmah izda nalog za prijenos novčanih sredstava u korist određenih računa. Točkom 4. je naloženo Financijskoj agenciji obračunati daljnje kamate na glavnicu duga iz točke 3. izreke, počevši od 15. kolovoza 2023. do podmirenja. Točkom 5. su određeni troškovi ovrhe u iznosu od 26,54 eura, te je točkom 6. određeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

2. Tužitelj u tužbi, u bitnome navodi da mu prvostupanjsko rješenje nije uredno dostavljeno, jer se pored članka 94. stavka 2. ZUP-a, primarnim, glede dostave, ukazuje članak 85. stavak 1. istog zakona pa je s tim u vezi, irelevantno spominjanje imena treće osobe u obrazloženju pobijanog rješenja obzirom da je dostava tužitelju morala biti osobna jer iz obrazloženja proizlazi da je porezno tijelo dostavu pobijanog poreznog akta izvršilo trećoj osobi, pa je, već samom tom činjenicom, pobijano nezakonito. Nadalje ističe da je nejasan navod iz obrazloženja pobijanog rješenja da ne bi bilo važno što je tužitelj, prije donošenja rješenja iz ovog postupka, po istim osnovama, platio tražene iznose jer je u konkretnom slučaju, presudom poslovni broj UsI-590/2023 od 5. svibnja 2023., poništeno je rješenje temeljem kojeg je tužitelju naplaćen iznos od 155.615,94 kn, te je predmet vraćen na ponovni postupak. Ističe da je nejasno temeljem čega je prvostupanjsko tijelo izračunalo iznos dugovanja s istih osnova u ovom postupku kod činjenice da se, sukladno navedenoj presudi prijepornim ukazuje naplata koja je izvršena sukladno poništenom tuženikovom rješenju. Radi navedenog, smatra da je postupljeno protivno jednom od temeljnih načela razvidnog iz članka 7. Općeg poreznog zakona, jer osim što predmetno Rješenje o ovrsi nije steklo svojstvo ovršnosti, tužitelju, u svezi s člankom 7. OPZ-a, nije omogućeno, niti, pravo na očitovanje glede činjenica i okolnosti koje su bitne za donošenje tog poreznog akta. Ističe da sukladno članku 9. OPZ-a – sudionici porezno-pravnog odnosa dužni su postupati savjesno, te u dobroj vjeri, a što je, opet, u svezi s prethodno spomenutim člankom. Smatra i da je ovakvim načinom prisilne naplate tuženik je postupio protivno članku 137. jer je sukladno, stavku 1. navedenog članka, porezno tijelo bilo dužno primijeniti one ovršne radnje koje bi bile primjerene, a najmanjim primjerom navedene primjerenosti bio bi poziv tužitelju radi očitovanja u svezi s člankom 7. OPZ-a što je, porezno tijelo bilo dužno učiniti. Nadalje, ukazuje da uz rješenje o ovrsi, ne prileže nikakve isprave, pa, tako, niti ovršne, mada su iste, sukladno odredbama OPZ-a na koji se drugostupanjsko tijelo poziva, kao i sukladno odredbama Ovršnog zakona, morale biti priložene uz rješenje o ovrsi, pa kako su iste izostale, navedeno predstavlja bitnu povredu odredaba upravnog postupka. Tužbenim zahtjevom traži da sud poništi rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela, te da mu se naknade troškovi sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za 250,00 eura PDV-a.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

4. U sporu je održana rasprava 19. prosinca 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/2024., dalje: ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Tužitelj je naveo da u svemu ostaje kao u tužbi, te kao u tijeku upravnog postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu. Dodatno je naveo da vezano za predmet ovog suda Us I-590/2023 kojim je poništeno rješenje tuženika Klasa: UP/II 415-01/22- 01/267, Urbroj: 513-04-22-2 od 30. prosinca 2022. u kojem je navedeno rješenje poništeno i predmet vraćen na ponovni postupak da i u ovome predmetu proizlazi da je već naplaćeno potraživanje za koje je ovršen, uzevši u obzir i tužiteljeve uplate, za ukupni iznos od preko 115.000,00 kn, a to predstavlja obvezu s predmetnih tri osnova za period duži od tri godine pa se u svezi s istim, a kako je rješenje koje je doneseno u ovom postupku doneseno svega otprilike jednu godine po naplati prednje navedenog potraživanja. Predložio je prekinuti ovaj postupak prekinuti do donošenja pravomoćne odluke u postupku koji se pred ovom sudom vodi pod brojem Us I-1041/2024. Naveo je da ustraje u prijedlogu da sud pribavi spis ovog suda Us I-590/2023, te Us I-1041/2024, te da se po pribavi istog izvede dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost da je tužitelj s obzirom na činjenice razvidne iz gore navedenih predmeta platio i pretplatio svoje obveze s predmetnih osnova za period od preko četiri godine. Popisao je trošak spora na način da je zahtijevao da mu se naknadi trošak za sastav tužbe, te pristup raspravama od 11. studenoga i 19. prosinca 2025. godine, svaka radnja po 1.000,00 eura, sve uvećano za PDV, odnosno ukupno 3.750,00 eura. Sud nije smatrao potrebnim izvoditi dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem iz razloga što je smatrao da isti nije relevantan za rješavanje ove upravne stvari, te da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez njega, a ocjenom ostalih izvedenih dokaza. Također, sud je tužiteljev prijedlog za prekidom ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem Us I-1041/2024 s obzirom da to nije jedan od razloga za prekid postupka koji su propisani člankom 105. ZUS-a.

5. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je ocjena zakonitosti rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-01/23-01/333, URBROJ: 513-04-24-3, od 12. ožujka 2024. kojim je odbijena žalba tužitelja, podnesena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, KLASA: UP/I-415- 02/2023-001/06078, URBROJ: 513-007-17/2023-01, od 14. kolovoza 2023 8. Člankom 140. stavkom 1. Općeg poreznog („Narodne novine“ broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 i 114/22; u daljnjem tekstu OPZ) propisano je da se ovrha provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave. Stavkom 2. OPZ-a određeno je da je ovršna isprava iz članka 140. stavka 1. OPZ-a: 1. rješenje o utvrđivanju poreza; 2. obračunska prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i iskazivanja obveze uplate poreza, a prema odredbama zakona kojima se uređuje pojedina vrsta poreza; 3. jedinstvena ovršna isprava koja se koristi pri naplati stranih tražbina; 4. druga isprava koja je posebnim zakonom određena kao ovršna isprava; 5. rješenje o ovrsi; 6. upravni ugovor i porezna nagodba.

9. Člankom 141. stavkom 1. OPZ-a propisano je da se o provođenju ovrhe donosi rješenje o ovrsi. Stavkom 2. OPZ-a određeno je da rješenje o ovrsi, osim podataka iz članka 58. stavka 4. OPZ-a, mora sadržavati i 1. naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave na temelju koje se ovrha određuje; 2. visinu i vrstu porezne obveze i pripadajućih kamata koje se ovrhom naplaćuju; 3. predmet ovrhe; 4. način provođenja ovrhe; 5. troškove ovrhe i 6. uputu o pravnom lijeku.

10. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da prvostupanjsko tijelo rješenjem od 14. kolovoza 2023. godine, temeljem ovršnih isprava iz članka 140. stavka 2. OPZ-a (Obrasci JOPPD 22151, 22181, 22212, 22243, 22273 utvrdilo da tužitelj duguje iznos od iznos od 2.106,01 eura (glavnica 2.046,71 eura i kamate 59,30 eura) te naložilo Financijskoj agenciji da provede ovrhu na njegovim novčanim sredstvima, te odredilo troškove ovrhe u iznosu od 26,54 eura. Povodom žalbe tužitelja podnesene protiv tog prvostupanjskog rješenja, tuženik je rješenjem od 12. ožujka 2024. godine istu odbio. Ovakva rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela su zakonita i pravilna.

11. Suprotno tvrdnjama tužitelja, u spisu tuženika se nalaze ovršne isprave iz članka 140. stavka 2. OPZ-a temeljem kojih se u ovoj upravnoj stvari provodi ovrha nad tužiteljem, a to su Obrasci JOPPD 22151, 22181, 22212, 22243, 22273. Tužitelju nije povrijeđeno pravo na očitovanje, naime tužiteljevi navodi da je povrijeđen članak 7. OPZ-a nisu osnovani jer iz odredbe članka 7. OPZ-a proizlazi da se poreznom obvezniku mora omogućiti očitovanje samo prije donošenja poreznoga akta kojim se utvrđuju prava i obveze poreznih obveznika, a ne prije donošenja rješenja o ovrsi u postupku prisilne naplate poreznoga duga (članci 136. – 170. OPZ), dok se u ovršnom postupku pravo ovršenika na sudjelovanje u postupku konzumira podnošenjem žalbe protiv rješenja o ovrsi u smislu odredbe članka 142. stavka 1. Općega poreznog zakona, koje pravo je tužitelj u provedenom upravnom postupku iskoristio pa stoga nisu osnovani ni prigovori u vezi neuredne dostave.

12. Tužitelj ne može u ovoj upravnoj stvari, tj. u predmetu naplate poreza, isticati prigovore koji se odnose na osnovanost utvrđenih obveza, te prigovore tužitelj je mogao isticati samo u postupku utvrđivanja tih obveza, dok se u ovoj upravnoj stvari provodi njihova prisilna naplata, tj. ovrha.

13. Sukladno navedenim utvrđenjima, a imajući u vidu naprijed navedene odredbe Općeg poreznog zakona kao i činjenicu da je prvostupanjsko rješenje o ovrsi doneseno na temelju ovršnih isprave te činjenice da tužitelj nije priložio dokaze kojima bi dokazao da je njegova obveza prema tuženiku, manja od iznosa utvrđenog rješenjem o ovrsi, a nije dokazao niti da su isprave na temelju koje je rješenje o ovrsi doneseno, ukinute, poništene ili na drugi način stavljene van snage, ovaj Sud smatra da donošenjem prvostupanjskog rješenja kao i osporavanog rješenja tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te da navodi tužitelja izneseni u tužbi nisu osnovani. Navodi iz tužbe tuženika nisu odlučni jer je predmet ovog spora ovršni postupak, a tužitelj takve prigovore, koji bi se odnosili na ovršni postupak uopće ne navodi. Prema tome, s obzirom da u spisu tuženika postoje ovršne isprave iz članka 140. stavka 2. OPZ-a i da se sukladno članku 140. stavku 1. OPZ-a ovrha provodi na temelju ovršne isprave, zakonito su tijela državne uprave u ovoj upravnoj stvari temeljem članka 141. stavka 1. OPZ-a provela ovrhu donošenjem predmetnog rješenja o ovrsi.

14. Ni ostali tužiteljevi navodi u tužbi nisu osnovani, te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

15. Slijedom navedenog, na temelju dokaza izvedenih u ovom upravnom sporu, tj. svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu i spisu tijela državne uprave, ovaj sud je utvrdio da su rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela zakonito donesena. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila ova upravna stvar.

16. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21), a na koje ovaj sud, temeljem članka 47. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24; u daljnjem tekstu ZUS), pazi po službenoj dužnosti.

17. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev je odbijen, te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

18. S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelj nije niti djelomično uspio u ovom upravnom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu članka 147. stavka 1. ZUS-a, da se tuženika obveže da tužitelju naknadi troškove. Stoga je riješeno kao u točki II. izreke.

U Splitu 16. siječnja 2026.

S U D A C

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA: - opunomoćeniku tužitelja

- tuženiku

- u spis

NACRT ODLUKE IZRADIO

SUDSKI SAVJETNIK BORIS KULIĆ