Poslovni broj: P-304/2025-12

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Maji Ivković, u pravnoj stvari tužitelja RJ pok. FJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zdenku Margarinu, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika ČJ pok. FJ, [adresa] i na adresi 629 Prospect Av. Farwiw New Jersey, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima Boži Vrkiću i Ivanu Šalini, odvjetnicima u Zadru, radi ispravka, nakon glavne, usmene i javne rasprave održane i zaključene 8. listopada 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja Zdenka Margarina, odvjetnika u Zadru, tuženika i punomoćnika tuženika Bože Vrkića, odvjetnika u Zadru, presude objavljene 16. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nepravilan je, a time i pogrešan upis prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljenog na zapisniku donijetog u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] po Općinskom sudu u Zadru, ZK odjelu br. Z-11240/2007/3682 od 28. kolovoza 2012. i rješenja koji je sastavni dio tog zapisnika potvrđenog rješenjem Općinskog suda u Zadru broj Z-2564/17 od 20. ožujka 2019. uz prethodnu parcelaciju matične čest. zem. [katastarska čestica] na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

II. Dužan je tuženik trpjeti da se osnovom ove presude, po njenoj pravomoćnosti izvrši brisanje, ispravak nepravilne uknjižbe prava vlasništva ne čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s imena tuženika FJ pok. FJ za suvlasnički udio od 1/2 dijela, te upisom prava suvlasništva za 1/2 dijela vrhu navedene nekretnine na ime i u korist tužitelja PJ pok. FJ.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.369,45 eura, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj RJ u tužbi podnesenoj 16. travnja 2019. navodi da je rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-2564/17 od 20. ožujka 2019. odbijen prigovor predlagatelja, ovdje tužitelja, zaprimljen kod navedenog suda dana 6. veljače 2017. pod poslovnim brojem Z-2564/17 te uknjižba prava vlasništva u odnosu na nekretninu čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Prigovor je podnijet protiv rješenja o upisu prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na ime tuženika koje rješenje je sastavni dio zapisnika Z-11240/2007/3682 od 28. kolovoza 2012. vođenog u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], a taj upis se temelji na presudi Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-438/07 od 3. studenog 2010. potvrđene presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-365/11 od 20. travnja 2011. Upis prava vlasništva na ime tuženika na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te odbijanje prigovora uvodno navedenim rješenjem se ne ukazuje pravilnim. U ovoj tužbi tužitelj ponavlja svoje navode date na navedenom ročištu, a to je da bi pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-438/07 od 3. studenog 2010. bilo presuđeno da su stranke vlasnici na jednake dijelove čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], te po novom premjeru čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Po stanovištu suda u tom predmetu radi se o jednom tužbenom zahtjevu i razlog odbijanja nije to što dio tužbenog zahtjeva I.1. ne bi bio osnovan već što ne bi bio osnovan dio tužbenog zahtjeva I.2. izreke prvostupanjske presude. Da je tome tako slijedi i iz stanovišta drugostupanjskog suda u tom predmetu, presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-365/11 od 20. travnja 2011. u kojoj se eksplicitno navodi da se radi o postavljenom tužbenom (a ne tužbenim) zahtjevu te da je predmet spora utvrđenje prava suvlasništva tužitelja u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] slijedom čega da je tuženik dužan ukloniti stambenu zgradu, podredno isplatiti tržišnu vrijednost njegovog suvlasničkog udjela. I u rješenju Ustavnog suda RH broj U-III- 4544/2012 od 28. veljače 2013. u točki 6. obrazloženja se također eksplicitno navodi da se radi o jednom tužbenom zahtjevu, da je razlog odbijanja to što bi ovdje tužitelj i ovdje tuženik bili nepošteni, odnosno da bi tužitelj bio nepošteni vlasnik, a tuženik nepošteni graditelj, pa da ovdje tužitelju ne pripada pravo na uklanjanje objekta ni na isplatu tržišne vrijednosti. I prvostupanjski sud i drugostupanjski sud u predmetu poslovni broj P-438/07 Općinskog suda u Zadru priznaju pravo tužitelju na suposjed, a pravilnom primjenom, pravilnim iščitavanjem kako izreke tako i iz obrazloženja priznaju tužitelju pravo suvlasništva za 1/2 dijela. Pravo suvlasništva te predaju u neposredni posjed priznao je tužitelju Općinski sudu Zadru, Stalna služba u Pagu svojom presudom broj 2 VŠ P-976/2013 od 20. veljače 2017. koja je pak presuda preinačena presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-499/17 od 26. listopada 2018. protiv koje presude je ovdje tužitelj podnio kako izvanrednu reviziju tako i ustavnu tužbu. Bez obrazloženja Općinski sud u Zadru u gore navedenoj zemljišno-knjižnoj stvari odbija kao neosnovan prigovor predlagatelja. Pobijano rješenje kojim se odbija prigovor tužitelja kao i rješenje o upisu prava vlasništva na ime tuženika donijeto u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] po sudu tužitelja ukazuje se pogrešnim pa se predlaže usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi da je nepravilan i pogrešan upis prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da se naloži izvršiti ispravak nepravilne uknjižbe na čest. zem. [katastarska čestica] s imena tuženika ČJ pok. FJ za suvlasnički udio od 1/2 dijela i uknjižba prava suvlasništva za navedeni udio u korist RJ pok. FJ.

2. Tuženik ČJ se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Tuženik je istaknuo prigovor presuđene stvari ističući da je tužbeni zahtjev tužitelja identičan dijelu postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja postavljenog kao pod točkom II. u ovoj pravnoj stvari, a koji tužbeni zahtjev je pravomoćno odbijen presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-438/07, te presudom Općinskog suda u Zadru, Stalna služba Pag broj P-976/13. Predmetna nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja obiteljsku kuću tuženika s pripadajućim dvorištem predstavlja isključivo vlasništvo tuženika koji je to stekao dijelom nasljeđivanjem svojih roditelja te kupnjom od tužitelja kojem je posudio novac pa kada mu nije mogao vratiti tužitelj mu je prepustio svoj dio. U krajnjem slučaju je tuženik pravo vlasništva nekretnine stekao građenjem kao pošteni graditelj.

3. Tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u odnosu na točku II. podneskom predanim na ročištu 9. prosinca 2020. (l.s. 10), sadržaja naznačenog kao u izreci ove presude.

4. Općinski sud u Zadru je rješenjem poslovni broj P-951/19 od 9. prosinca 2020. (l.s. 11) odredio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja postupka pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske poslovni broj Rev-885/19 i postupka pred Ustavnim sudom RH pod poslovnim brojem U-III-1/2019. Županijski sud u Velikoj Gorici je rješenjem poslovni broj Gž-Zk-24/2021 od 19. siječnja 2021. ukinuo rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-951/19 od 9. prosinca 2020. i predmet je vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4.1. Potom je presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-308/2021 od 19. siječnja 2024. usvojen tužbeni zahtjev sadržaja naznačenog kao u izreci ove presude. Županijski sud u Slavonskom Brodu je rješenjem poslovni broj Gž-386/2024- 3 od 6. veljače 2025. prihvatio žalbu tuženika i ukinuo presudu ovoga suda poslovni broj P-308/2021 od 19. siječnja 2024., te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Ovaj sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao: presudu Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-365/11 od 20. travnja 2011. (l.s. 46-50), ovosudni spis P-976/13 (preslika u privitku), Z-2564/17 (spis u privitku), te je izvršen uvid u ovosudni spis P-2835/2014 (u privitku) i P-438/2007 (u privitku), te je proveden dokaz stranačkog saslušanja RJ i ČJ (l.s. 106-107).

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet postupka je tužba za ispravak kojom tužitelj RJ traži da sud naloži zk. odjelu ovog suda ispravak zemljišno-knjižnog stanja upisa, time da se nekretnina nove oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjiži za ½ dijela kao suvlasništvo njega i tuženika ČJ koji mu je brat.

8. Na temelju uvida u zapisnik Z-2564/17 (spis u privitku) sastavljen u ispravnom postupku proizlazi da je rješenjem od 20. ožujka 2019. odbijen kao neosnovan prigovor predlagatelja RJ na uknjižbu prava vlasništva ČJ na čest. zem. [katastarska čestica] površine 760 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] površine 4 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nezadovoljna stranka je upućena da svoja prava može ostvariti u parnici pred sudom ili u postupku pred drugih nadležnim tijelom.

9. Dakle, tužitelj je u konkretnom slučaju podnio tužbu za ispravak koju mogu podnijeti osobe čije je pravodobno podnesene prijave ili prigovore zemljišnoknjižni sud u cijelosti ili djelomično odbio odlukom donesenom na raspravi za ispravak (čl. 205. st. 1. toč. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 63/19).

10. Uvidom u presudu Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-365/11 od 20. travnja 2011. (l.s. 46-50) proizlazi da je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-438/07 od 3. studenog 2010. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja RJ pok. FJ za utvrđenjem da su tužitelj i tuženik suvlasnici na jednake dijelove čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje odgovaraju predmetnoj čest. zem. u ovoj izmjeri, te da je tuženik dužan ukloniti stambenu zgradu u izgradnji koju gradi na navedenim nekretninama, a koje predstavljaju suvlasničku zajednicu stranaka. Iz obrazloženja presude višeg suda proizlazi da je sud utvrdio kako je tuženik bio nepošteni graditelj na nekretnini u suvlasništvu stranaka, koja nije bila podijeljena 1997. godine započeo izgradnju kuće, a da je za tu gradnju tužitelj saznao u prosincu 1997. godine i nakon dobivene obavijesti otišao kod tuženika, a kako je kuća već bila pod krovom da je zatražio odgovarajuću drugu građevinsku česticu. Budući da tužitelj tuženiku nije zabranio daljnju gradnju, ni usmeno ni pismeno, a niti poduzimanjem radnji radi zaštite svog suvlasništva pred sudom ili nadležnim upravnim tijelom, sud je zaključio da je isti nepošteni vlasnik, jer se nije odmah po saznanju protivio gradnji, već je podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari u roku od godine i pol dana od saznanja za gradnju, pa da mu je slijedom tog ne pripada pravo na isplatu tržišne vrijednosti, već predaja u posjed, ali takav tužbeni zahtjev da tužitelj nije postavio.

10.1. Uvidom u predmet Općinskog suda u Pagu poslovni broj P-976/13 vidljivo je da je tom presudom utvrđeno da je tužitelj RJ suvlasnik za 1/2 dijela nekretnine čest. 8082/1 u naravi dvorište površine 544 m2, stambena zgrada površine 205 m2 i gospodarska zgrada površine 11 m2, te suvlasnik za 1/2 dijela čest. zem. [katastarska čestica] u naravi dvorište površine 4 m2, koje nekretnine odgovaraju čest. zem. [katastarska čestica] i dijelu čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], te se nalaže tuženicima pod 1) RJ FJ i 2) TJ da tužitelju predaju neposredni suposjed predmetne nekretnine. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-499/17 od 26. listopada 2018. je preinačena presuda nižeg suda na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku pod 1) predaja u posjed predmetnih nekretnina, dok je presuda nižeg suda ukinuta u dijelu u kojem se utvrđuje da je tužitelj suvlasnik s tuženikom pod 1) predmetne nekretnine za 1/2 dijela, te je u tom dijelu tužba odbačena. U odnosu na tuženicu pod 2) je u cijelosti odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja. Iz obrazloženja odluke višeg suda proizlazi da je tužitelj pravomoćno odbijen s tužbenim zahtjevom za utvrđenjem prava suvlasništva prema pravomoćnoj presudi P-438/07, te se u tom dijelu radi o pravomoćno presuđenoj stvari. Budući da je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem suvlasništva na prijeporu, tada nije osnovan ni zahtjev za predaju u posjed, a u odnosu na tuženicu pod 2) tužitelj nije dokazao osnovanost ni tužbenog zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva, kao ni onoga uperenog na predaju u suposjed.

11. Ponajprije je navesti da je neosnovan prigovor presuđene stvari kojeg je istaknuo tuženik ističući da je tužbeni zahtjev identičan dijelu postavljenog tužbenog zahtjeva u pravomoćno okončanom predmetu Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-438/07 i predmetu okončanom presudom Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj P-976/13. Navedeno iz razloga što se u ovoj pravnoj stvari radi o tužbi za ispravak, a u naprijed navedenim dvjema parnicama o vlasničkim tužbama, te se ne radi ni o istovrsnoj vrsti spora, a niti postoji identičnost zahtjeva, pa je prigovor presuđene stvari neosnovan.

11.1. Osim toga je tužitelj ovlašten podnijeti tužbu za ispravak sukladno u smislu odredbe čl. 197. ZZK, jer pobija upis koji nije izvršen u postupku osnivanja, obnove ili dopune zemljišnih knjiga, pa je tužba i u tom smislu dopuštena.

12. Temeljem provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj u parnici poslovni broj P-438/07 pravomoćno odbijen s tužbenim zahtjevom kojim je, između ostalog, tražio utvrđenje da je suvlasnik za ½ dijela samo iz razloga što je sud ocijenio da je taj dio tužbenog zahtjeva neodvojivo povezan s dijelom tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj tražio isplatu tržišne cijene nekretnine, a kako je dio kojim je tražio isplatu utvrđen neosnovanim, pa se nije moglo udovoljiti ni utvrđenju da je tužitelj suvlasnik. Nadalje proizlazi da je sud u drugoj pravomoćno okončanoj parnici poslovni broj P-976/13 odbacio dio tužbe tužitelja kojom je zatražio utvrđenje da je suvlasnik za ½ dijela kao presuđenu stvar koja je identična dijelu pravomoćno odbijenog tužbenog zahtjeva iz predmeta P-438/07, pa je posljedično navedenom, a radi odbačaja dijela tužbe, sud u predmetu P-976/13 odbio i preostali dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na predaju u posjed. Iako zapravo ni u jednom od ta dva predmeta nije bilo sporno da su stranke suvlasnici za ½ dijela svaki.

13. Slijedom izloženog, sud u predmetu poslovni broj P-438/07 nije mogao udovoljiti zahtjevu tužitelja za utvrđenjem da je suvlasnik predmetne nekretnine za ½ dijela samo iz razloga što nije bio osnovan drugi dio tužbenog zahtjeva kojim je zatraženo uklanjanje stambene zgrade, a kako se radi o dijelovima jednog zahtjeva koji su neodvojivo povezani kod građenja na tuđem zemljištu u situaciji iz čl. 154. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17- službeni pročišćeni tekst, 152/14, dalje: ZV) kada su vlasnik i graditelj nepošteni. Takva konstatacija i izričito proizlazi iz obrazloženja pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-438/07 od 3. studenog 2010. (na l.s. 96 predmeta P-976/2013), pa se tako u presudi izričito navodi: "Tužitelj ovakav zahtjev nije postavio jer njegov tužbeni zahtjev glasi na utvrđenje suvlasništva i uspostavu prijašnjeg stanja uklanjanjem stambene zgrade s tim da su po ocjeni suda ova dva zahtjeva neodvojiva i predstavljaju jedan tužbeni zahtjev, a u postupu je utvrđeno da iako nesporno postoji suvlasništvo stranaka na prijeporu, tužitelju više ne pripada pravo na uspostavu prijašnjeg stanja jer nije na nedvojben i jasan način bez odgode zabranio gradnju tuženiku.". Nadalje, iz presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-365/11 od 20. travnja 2011., kojom je potvrđena naprijed citirana presuda P- 438/07, proizlazi (l.s. 50) da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je tuženik nepošteni graditelj na nekretnini u suvlasništvu stranaka koja nije bila podijeljena 1997. godine, jer je započeo izgradnju kuću, a da je tužitelj nepošten vlasnik jer nije bez odgode zabranio gradnju, pa da tužitelju ne pripada pravo na isplatu zemljišta prema čl. 154. ZV već na predaju u posjed, ali da takav tužbeni zahtjev tužitelj nije postavio.

13.1. Potom iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj podnio tužbu poslovni broj P-976/13 (preslika spisa u privitku) pred Općinskim sudom u Pagu kojom je tražio utvrđenje i predaju u posjed, a sve kako ga je to uputio Županijski sud u Zadru u naprijed citiranoj odluci Gž-365/11. U navedenom predmetu Općinskog suda u Pagu P-976/13 je presudom od 20. veljače 2017. (l.s. 66 spisa P-976/13) sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i u odnosu na utvrđenje suvlasništva, kao i na predaju u posjed. Međutim je Županijski sud u Zadru presudom i rješenjem Gž-499/17 od 20. veljače 2017. (l.s. 82-89 spisa P-976/13) ukinuo presudu u dijelu u kojem je sud utvrdio da je tužitelj RJ suvlasnik za ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je tužbu odbacio u tom dijelu kao presuđenu stvar radi identičnosti dijela tužbenog zahtjeva s dijelom tužbenog zahtjeva iz pravomoćno okončanog predmeta P-438/07, iako je u tom predmetu P-438/07 odlučeno o jednom tužbenom zahtjevu koji se sastoji od deklaratornog i kondemnatornog dijela koji su neodvojivo povezani, pa se ne može raditi o identičnom tužbenom zahtjevu kao i u predmetu P-976/13. Posljedično navedenom je nakon odbacivanja dijela tužbe, koji dio se odnosi na utvrđenje, sud u predmetu P-976/13 odbio kao neosnovan i dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na predaju u posjed.

14. Dakle, drugim riječima, tužitelj je u prethodnim parnicama odbijen s utvrđenjem da je suvlasnik za ½ dijela, jer je sud u istovrsnim pravomoćno okončanim predmetima zauzeo različit pravni stav, i to u predmetu P-438/07 je sud zauzeo stav da se radi o jednom tužbenom zahtjevu koji se sastoji od dva dijela neodvojivo povezana o kojima nije moguće posebno odlučivati, dok je u drugom predmetu P- 976/13 tužitelj odbijen u svom traženju da je suvlasnik za ½ dijela jer je sud zauzeo obrnut pravni stav, i to da očito radi o dva odvojena i odvojiva tužbena zahtjeva kada je dio tužbenog zahtjeva odbacio radi presuđene stvari. Iako je iz provedenih dokaza u predmetima P-438/07 i P-976/13, jasno proizlazilo, a zapravo u tim predmetima nije bilo sporno da su stranke temeljem nasljeđivanja suvlasnici za ½ dijela svaki, te da je tuženik izgradio građevinu na zemljištu koje nije podijeljeno među strankama, a tužitelj to nije bez odgode zabranio, pa da je tužitelj nepošteni suvlasnik zemljišta, a tuženik nepošteni graditelj.

15. Navesti je da je sud sukladno uputi iz ukidnog rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu Gž-386/2024-3 od 6. veljače 2025. pribavio ovosudni predmet P- 2835/2014, koji do sada nije bio dio dokaznog postupka u ovoj pravnoj stvari, a u kojem predmetu je prema navodima tuženika u žalbenom postupku tužitelj navodno tvrdio da sa spornom nekretninom nema ništa. Također je prema uputi iz ukidne odluke trebalo ocijeniti tvrdnje tuženika oko načina stejcanja njegovog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

15.1. Uvidom u predmet P-2835/2014 proizlazi da se radi o tužbi tužitelja- protutuženika ĐJ protiv tuženika pod 1)-protutužitelja ČJ pok. FJ, tuženika pod 2) NJ pok. FJ i pod 3) ŠJ ž. R, rođ. NJ, te da je presudom suda od 28. travnja 2015. usvojen tužbeni zahtjev tužitelja- protutuženika u odnosu na utvrđenje prava vlasništva nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo, koja nekretnina odgovara onoj oznake dijela čest. zem. [katastarska čestica] iste katastarske općine stare izmjere, te dio čest. br. 8082 iste katastarske općine, koji je na skici očevida od 26. studenog 2009 godine, mjerničkog vještaka Tomislava Ćurka, označen točkama "A-B-C-A" i zelenom bojom, površine 3,75 m², dok je preko dosuđenog odbijem tužbeni zahtjev tužitelja preko dosuđenog, I to u odnosu n audio od 1/20 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji odgovara površini naprijed dosuđenog realnog dijela od 3,75 m2. Nadalje je odbijen tužbeni zahtjev tuženika pod 1)-protutužitelja kojim se nalaže tužitelju predati tuženiku u slobodan posjed dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere, i to onaj dio koji je na skici vještaka mjernika Tomislava Ćurka od 26. studenog 2009. godine označen likom i točkama A-B-C-A u površini od 3,75 m².

15.2. Iz zapisnika predmeta P-2835/2014 od 23. travnja 2015. proizlazi da je tamo tuženik pod 2) CJ (ispravno: RJ), ovdje tužitelj, izjavio da se on tamo ne osjeća kao tuženik i postavlja pitanje sudu zašto ga se i dalje zove nakon svih ovih godina jer da on u odnosu na te čestice tu nema ništa.

15.3. Tužitelj RJ saslušan u ovom postupku navodi da ostaje kod svog iskaza iznesenog u predmetu P-976/2013. Nakon što mu je pročitana njegova izjava dana na ročištu od 23. travnja 2015. u predmetu P-2835/2014 navodi da je tamo izjavio kako nema ništa s nekretninom ĐJ, a mislio je na to kako je ĐJ njegovu nekretninu prodao njihov stric OJ, pa su se njegovi sinovi bunili protiv ĐJ za nekih 80 m2, koje navodno ĐJ nije njima platio, pa je radi toga pred sudom izjavio da nema ništa s tim misleći na to da je Markovićeva nekretnina ranije bila od njegovog strica i da u tom smislu nema ništa s tim, a nije time mislio reći da nema ništa s ovom nekretninom koja je predmetna. Osim toga da je i fizički osjećao da na ovoj lokaciji nema ništa jer mu je brat zabranio pristup i okupirao česticu tako što je na njihovom suvlasništvu izgradio kuću. Nije on nikada digao ruke od te čestice. On je poduzeo sudske parnice da dobije pravo na svoju česticu. Nakon što mu se predočava skica (l.s. 51) P- 2835/2014 pokazuje među između čest. 8082 i 8081 te navodi da je ta međa bila sporna između stričevih sinova, i ĐJ, te je i tuženik htio da se njemu priključe ti kvadrati koji su navodno bili stričevi, a on je ocijenio da je međa u redu i pravilno postavljena, a osim toga je on pristupio na očevid u tom predmetu i tražio je ĐJ da prepusti njemu i njegovom bratu južni dio nekretnine kod glavnih vrata njegove i bratove nekretnine.

15.4. Tuženik ČJ je izjavio da ostaje kod svog iskaza kojeg je dao u predmetu P-976/2013 dana 11. studenog 2016. Kada ga se pita da li postoji kakav pisani trag o tome da je njemu tužitelj dao svoju zemlju za svoj dug, odgovora da nema, da su oni to rekli usmeno. Tužiteljev dio zemlje nije vrijedio ni 3.000,00 dolara, jer je vrijedila 25 dolara po kvadratu, pa proizlazi, kada se uzme da je tužitelj zemlju dao za dugovani iznos, tužitelj zapravo uzeo 45 dolara po kvadratu. Tužitelj je njemu kod tog dogovora rekao: "eto zemlja", njemu je tužitelj još usmeno rekao: "Platio si, eto ti je" i nije ga dirao dok nije uselio u kuću, a to je bilo 1997. godine kada je počeo graditi kuću. Bili su u dobrim odnosima od 1997. do podnošenja tužbe 1999. godine. Tužitelj je znao da gradi kuću ja mu je to odmah rekao 1997. godine i kuća je bila sagrađena pod krov iste 1997. godine pred Božić a gradnja je započela u lipnju ili srpnju iste godine. Kuća je kompletno bila završena 1998. u smislu da je bila ožbukana, namještena da je bio uređen vrt i drugo. Nije angažirao VJ da ga zastupa u katastru.

16. Ocjenjujući iskaze stranaka sud nalazi da je tužitelj NJ iskazivao istinito i dosljedno, a tuženik ČJ neistinito i u proturječnosti s pročitanim dokazima.

16.1. Tako iskaz tuženika ČJ odstupa od njegovog iskaza danog pred sudom u Pagu u predmetu P-976/13 gdje je naveo da njegov brat, ovdje tužitelj RJ, nije bio prisutan u [adresa] kada je gradio kuću, a u svom iskazu danom pred ovim sudom navodi da je bio prisutan i znao za gradnju, te da su se dogovorili da je njegov brat njemu prodao svoj suvlasnički udio prijepora za dug kojeg mu nije vratio. Suprotno iznesenom u predmetu P-976/13 navodi da je nakon 3 do 4 godine dobio pismo, a kada je došao u katastar da se on i tužitelj nisu dogovorili već su se samo posvađali, te da je bio izrevoltiran time što mu tužitelj nije vratio dug pa je samoinicijativno počeo graditi predmetnu kuću, a da nikada nije postignut sporazum da mu tužitelj ustupa svoju predmetnu zemlju za dug.

16. Navesti je da sud ne prihvaća istinitim iskaz tuženika ČJ i zato što je u proturječnosti s njegovim navodima u rješenju Ureda za katastar od 1. srpnja 1999. (l.s. 19-22 predmeta P-438/2007) gdje je njegova punomoćnica VJ izjavila da između braće FJ i RJ je „ F“ ostalo nepodijeljeno, a na terenu da je FJ napravio kuću bez dogovora s bratom RJ, pa da je ČJ suglasan da za to dade bratu RJ da napravi kuću gdje hoće na očevini, ako to proizlazi iz obrazloženja citiranog rješenja Ureda za katastar (P-438/07–l.s. 21). Osim toga stranački iskaz tuženika ČJ u ovoj pravnoj stvari je u proturječju s njegovim stranačkim iskazom u predmetu P-438/2007 (l.s. 95 predmeta P-438/2007) gdje u stranačkom iskazu izričito navodi da mu tužitelj RJ nikako nije vraćao 6.000,00 dolara od pozajmljenog iznosa pa je on smatrao da mu pripada na ime tog duga njegova polovica utužene nekretnine, iako oni oko toga nisu nikada postigli precizan i točan sporazum, nego je čuo 1996. ili 1997. godine od ŠJ, kćerke od strica, da je tamo vidjela njegovog brata kako premjerava utuženu nekretninu jer da tamo namjerava sagraditi kuću, pa je on tada morao reagirati jer je bilo očito da će ostati bez te zemlje, a inače je planirao graditi kuću na „Mastini“, a radi svega naprijed navedenog je započeo gradnju na prijeporu 1998. godine.

16.1. Na koncu, tuženik ČJ u svom iskazu osporava da bi VJ bila njegova punomoćnica u katastru, a što je očito neistinito jer je u predmetu P- 438/2007 uložena takva punomoć (l.s. 75), pa je iskaz ČJ i u ovom dijelu neistinit.

16.2. Stoga, iz iskaza stranaka u predmetu P-438/2007 jasno proizlazi priznanje tuženika ČJ da se stranke nisu nikada precizno dogovorile oko ustupa predmetne zemlje za navodni dug tužitelja, pa je tako i pravomoćnom presudom u predmetu P-438/2007, potvrđenom odlukom višeg suda Gž-365/11, utvrđeno da tuženik nije dobio (ili kupio za dug) predmetni suvlasnički udio od ½ dijela prijepora, jer je sam tuženik ČJ to priznao u postupku. Tako je u tom predmetu utvrđeno da su stranke suvlasnici, ali da se odbija tužbeni zahtjev za utvrđenje suvlasništva samo radi toga što je prema stajalištu tog suda bio neodvojivo povezan sa kondemnatornim dijelom tužbe na isplatu, a kako su sudovi utvrdili da tužitelj nema pravo na isplatu kako je zatražio, već na predaju u posjed, kao nepošten vlasnik u situaciji kada je graditelj nepošten, pa su odbili tužbeni zahtjev i na utvrđenje suvlasništva, iako se u više navrata u presudi ponavlja da je sud utvrdio da su stranke suvlasnici prijepora i da tužitelj nije svoj dio prijepora dao tuženiku, a što je utvrdio i ovaj sud temeljem provedenih dokaza u ovoj pravnoj stvari.

17. Dodatno je navesti, a vezano za uputu iz ukidne odluke višeg suda da sud prihvaća iskaz tužitelja RJ u dijelu kada pojašnjava radi čega je u postupku P-2835/14 (u privitku i l.s. 112 ovog spisa) izjavio da se ne osjeća kao tuženik i da on nema ništa u odnosu na tu nekretninu, te da takva izjava tužitelja nije dokaz da on ne bi bio vlasnik prijepora. Naime, tužitelj u stranačkom iskazu navodi da se njega nije ticala nekretnina koju je trećoj osobi ĐJ prodao stric ovdje tužitelja RJ, a koja je međašna predmetnoj i koja je bila predmet spora P-2835/14. Sud prihvaća takve tvrdnje tužitelja koji je ovu izjavu dao kao tuženik pod 2) na zapisniku pred sudom dana 23. travnja 2015. (l.s. 111) u predmetu P-2835/14 tužitelja ĐJ vezano za utvrđenje prava vlasništva susjedne nekretnine, kako to proizlazi iz sadržaja tog predmeta. Stajalište je ovog suda da se takva izjava tužitelja RJ ne može protumačiti kao da je tužitelj digao ruke od predmetne nekretnine i da bi time priznao da mu prijepor ne pripada jer je sudu ponajprije uvjerljivo kada navodi da se on slagao s traženjem ĐJ da mu treba pripasti površina uz prijepor koju mu je prodao stric ovdje tužitelja što nema bilo kakve veze sa priznavanjem vlasništva tuženiku na prijeporu tim više što je tužitelj već u vrijeme davanja takve izjave na zapisniku (l.s. 112) imao pokrenute postupke protiv tuženika u odnosu na predmetnu nekretninu.

18. Nadalje je navesti da iz stranačkih iskaza u predmetu P-438/2007 (u privitku) proizlazi da tužitelj nije bio nazočan gradnji koju je poduzeo tuženik na prijeporu početkom rujna 1997. godine i da je predmetna kuća bila dovršena pod krovom do kraja 1997. godine, a da je tužitelj za gradnju na predmetnom terenu saznao u prosincu, a što je potvrđeno i odlukom višeg suda u tom predmetu oznake Gž-365/11. Takvi navodi stranaka nisu u proturječnosti s utvrđenjima u svim pravomoćno okončanim postupcima koji su se vodili između stranaka, a koji postupci su dio dokaznog postupka ovog predmeta, te ovaj sud prihvaća navedene činjenice kao pravomoćno utvrđene.

19. Temeljem svega naprijed izloženog proizlazi da tuženik nije dokazao svoje tvrdnje da je vlasništvo prijepora stekao u vlasništvo kupnjom od tužitelja, odnosno da mu je tužitelj svoj dio prijepora dao jer tuženiku nije vratio dug.

20. Prema tome, na temelju uvida u sve predložene dokaze, a osobito iz stranačkih iskaza u predmetu Općinskog suda u Pagu P-976/13, te sadržaja spisa P- 438/07 Općinskog suda u Zadru, proizlazi da su stranke braća, da su predmetnu nekretninu stekli nasljeđivanjem svoga djeda OJ pok. Bože, obzirom da je njihov otac FJ preminuo 1943. godine prije smrti djeda. Stoga je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj temeljem odredbe čl. 128. ZV nasljeđivanjem stekao suvlasništvo predmetne nekretnine za 1/2 dijela zajedno s tuženikom, te da je zemljišno-knjižni upis pogrešno proveden i tuženik je dužan trpjeti ispravak nepravilne uknjižbe, sve kako je to navedeno u točkama I. i II. izreke presude.

21. Odluka o trošku iz točke III. izreke presude se temelji na čl. 154. st. 1. ZPP i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 183/23 i 107/25) i VPS od 1.459,95 eura, te je tužitelju priznat trošak sastava tužbe od 100 bodova (Tbr. 8.1.), sastav podneska od 24. rujna 2020 100 bodova (Tbr. 8.1.), sastav odgovora na žalbu 100 bodova (Tbr. 8.1.), za zastupanje na ročištu od 9. prosinca 2020., 26. rujna 2023., 23. studenog 2023., 10. travnja 2025., 3. srpnja 2025., 8. listopada 2025. i 3. prosinca 2025. od po 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9.1.), te 5 obavijesti stranci po 25 bodova svaka (Tbr. 37.1.), ukupno 1.125 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 2.250,00 eura, čemu je pridodan trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu od po 53,09 eura i pristojba odgovora na žalbu 13,27 eura, tako da ukupni priznati parnični trošak tužitelja iznosi 2.369,45 eura.

U Zadru, 16. siječnja 2026.

Sutkinja

Maja Ivković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od dana objave odluke, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- Tužitelju po punomoćniku

- Tuženiku po punomoćniku