Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27
21000 Split
Poslovni broj: P-4411/2021-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sutkinji Marini Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja ŽC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Srđanu Kaleboti, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, zastupana po punomoćniku Borisu Aniću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 3. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 16. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj 51923/06 od 10.10.2006. godine, kojeg su zaključili ŽC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i SOCIETE GENERALE – SPLITSKA BANKA d.d., R. Boškovića 16, OIB 69326397242, sada OTP banka d.d., OIB 52508873833, Domovinskog rata 61, Split, u dijelu u kojem je, u članku 1., ugovoreno kako se stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 18.200,00 CHF prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita, članak 10., a), 1., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u valuti CHF, članak 10., d), 1., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se mjesečni anuiteti plaćaju uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu ugovora prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća, d), 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako će ukoliko korisnik kredita zakasni s uplatom mjesečnog anuiteta kreditor na uplatu primijeniti prodajni devizni tečaj vrijedeći na dan kad je kreditoru omogućeno raspolaganje uplaćenim novčanim sredstvima, a na prijevremene uplate prodajni devizni tečaj koji vrijedi na dan dospijeća.
II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 9. Ugovora o kreditu broj 51923/06 od 10.10.2006. godine, kojeg su zaključili ŽC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i SOCIETE GENERALE – SPLITSKA BANKA d.d., R. Boškovića 16, OIB 69326397242, sada OTP banka d.d., OIB 52508873833, Domovinskog rata 61, Split, u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva na način da se utvrđuje odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom kreditora.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 3.179,73 Eura, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:
na iznos od
8,03 EUR 14.11.2008.
14,37 EUR 15.1.2009.
17,29 EUR 19.2.2009.
10,45 EUR 6.4.2009.
9,62 EUR 7.5.2009.
9,05 EUR 10.6.2009.
8,15 EUR 15.6.2009.
9,35 EUR 15.7.2009.
7,12 EUR 14.8.2009.
7,32 EUR 24.9.2009.
6,45 EUR 29.10.2009.
8,49 EUR 7.12.2009.
7,64 EUR 15.12.2009.
12,03 EUR 15.1.2010.
12,70 EUR 1.3.2010.
14,69 EUR 15.3.2010.
17,84 EUR 15.4.2010.
22,63 EUR 12.5.2010.
21,26 EUR 16.6.2010.
30,12 EUR 15.7.2010.
23,14 EUR 11.8.2010.
33,23 EUR 30.9.2010.
34,50 EUR 14.10.2010.
36,03 EUR 16.11.2010.
43,95 EUR 2.2.2011.
59,17 EUR 16.6.2011.
59,17 EUR 16.6.2011.
70,91 EUR 15.7.2011.
63,42 EUR 19.9.2011.
57,02 EUR 19.10.2011.
57,02 EUR 19.10.2011.
56,68 EUR 16.11.2011.
66,07 EUR 13.2.2012.
64,58 EUR 16.4.2012.
67,25 EUR 18.5.2012.
66,88 EUR 13.6.2012.
66,81 EUR 18.6.2012.
64,96 EUR 16.7.2012.
63,65 EUR 16.8.2012.
63,65 EUR 16.8.2012.
64,76 EUR 23.8.2012.
64,76 EUR 23.8.2012.
64,76 EUR 23.8.2012.
64,76 EUR 23.8.2012.
64,76 EUR 23.8.2012.
53,33 EUR 10.9.2012.
59,05 EUR 10.10.2012.
61,56 EUR 12.11.2012.
60,76 EUR 10.12.2012.
61,92 EUR 10.1.2013.
58,64 EUR 11.2.2013.
57,37 EUR 11.3.2013.
60,99 EUR 10.4.2013.
55,44 EUR 13.5.2013.
53,92 EUR 18.6.2013.
54,92 EUR 12.7.2013.
55,83 EUR 20.8.2013.
57,34 EUR 17.9.2013.
58,62 EUR 18.10.2013.
58,66 EUR 15.11.2013.
61,15 EUR 17.12.2013.
58,93 EUR 20.1.2014.
62,16 EUR 10.3.2014.
61,85 EUR 16.4.2014.
60,14 EUR 15.5.2014.
60,36 EUR 12.6.2014.
61,00 EUR 30.6.2014.
61,84 EUR 15.7.2014.
63,41 EUR 3.9.2014.
64,05 EUR 29.9.2014.
IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu 1.773,00 EUR-a sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 12. ožujka 2021. i tijekom postupka navodi da je 10. listopada 2006. zaključio s prednikom tuženika Ugovor o kreditu broj 51293/06 u iznosu 18.200,00 švicarskih franaka (dalje CHF), da je kredit u cijelosti otplatio i to da je više platio 3.483,41 EUR jer da je taj ugovor sadržavao ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi. Tužitelj je zatražio da se presudom utvrde ništetnima ugovorne odredbe iz članka 1., 10.a, 10.d i 9. navedenog Ugovora o kreditu, u dijelu u koji se odnosi na valutnu klauzulu, jednostrano promjenjivu kamatnu stopu pozivajući se na primjenu presude iz kolektivnog spora o zaštiti potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva i visinu, poriče navode tužbe i ističe prigovor zastare u bitnom navodeći da je obveznopravni odnos među strankama prestao ispunjenjem, budući je kredit otplaćen 29. rujna 2014. Zastara u odnosu na isplatu temeljem kamatne stope da je nastupila 13. lipnja 2019. Svakako da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenjala odlukom tuženika u skladu s kogentnim odredbama ZOO-a. Ugovor da nije tipski. U odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu da je pravno valjana ugovorna odredba. Tuženik je s tužiteljem pregovarao o spornoj odredbi i nije zatajio ni jednu informaciju koju ima. Tužitelj je s potpisom Ugovora pristao na uvjete s kojim je bio upoznat. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.
3. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 26. studenoga 2025. (str. 228-234 spisa) zatražio isplatu po osnovu preplate po kreditu u odnosu na valutnu klauzulu CHF u iznosu od 3.179,73 EUR zajedno sa zateznim kamatama.
4. U provedenom postupku pročitani su Ugovor o kreditu od 10. listopada 2006., broj: 51293/06 i Dodatak Ugovora o kreditu (str. 13-16 spisa), Plan otplate (str. 9-12 spisa), Otplatni plan (str. 17-24 spisa), Knjigovodstvena kartica (str. 25-54 spisa), Nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za financije i knjigovodstvo Ines Lozić (str. 215-222 spisa), Saslušan je tužitelj (str. 329 spisa).
4.1. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Predmet parnice je utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu 10. listopada 2006., broj: 51293/06 i to:
- utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF) i promjenjive kamatne stope (čl. 1., 10.a, 10.d i 9. ), uz zahtjev za isplatu iznosa od 3.179,73 EUR na ime povrata onog što je plaćeno temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.
7. U postupku nije sporno da je Ugovor o kreditu od 10. listopada 2006., broj: 51293/06 bio sklopljen između prednika tuženika Splitske banke d.d. kao banke i tužitelja kao korisnika kredita.
7.1. Nije sporno da je tuženik izvršio isplatu predmetnog kredita tužitelju, a nije sporno ni da ga je tužitelj u cijelosti otplatio u skladu sa svim ugovorenim parametrima, dakle tužitelj je otplatu kredita izvršio prema valutnoj klauzuli.
8. Sporno je prije svega jesu li ugovorne odredbe navedenog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne te ima li tužitelj pravo na povrat iznosa koje je platio po toj osnovi, te je li nastupila zastara potraživanja.
9. Valjanost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli (CHF) u potrošačkim ugovorima o kreditu bila predmet preispitivanja pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u parničnom postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a povodom tužbe udruge za zaštitu potrošača Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, protiv osam tuženih banaka koje su takve kredite ugovarale sa potrošačima, a među kojim bankama (tuženicima) je bio i prednik tuženika kao tuženik pod 7.
10. U tom postupku je pravomoćnom presudom posl. br.: P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. utvrđeno da je prednik tuženika:
- u razdoblju od 01.10.2004. godine do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača (korisnika kredita), zaključujući ugovore o kreditima sa ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je švicarski franak ugovoren kao valuta uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja tih ugovora o kreditu, tijekom pregovora i u svezi zaključenja tih ugovora, banka kao trgovac nije u cijelosti informirala korisnike kredita (potrošače) o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je tuženik time postupio suprotno odredbama tada važećih Zakona o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima;
- u razdoblju od 10.09.2003. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača (korisnika kredita), zaključujući ugovore o kreditima sa ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banaka o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je tuženik time postupio suprotno odredbama tada važećih Zakona o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
11. U tom postupku je utvrđeno da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u potrošačkim ugovorima o kreditu u CHF nije bila razumljiva za klijente, jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, s time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredite (potrošače) zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, pri čemu su svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita. Nadalje je utvrđeno da se o odredbama koje su se odnosile na ugovorenu promjenljivu kamatnu stopu sa potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, niti je potrošač imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora.
12. Po čl. 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava građana da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
13. Uvidom u Ugovor o kreditu 10. listopada 2006., broj: 51293/06 broj: (str. 13-16 spisa) utvrđeno je da je taj ugovor bio sklopljen između prednika tuženika Splitske banke d.d. kao kreditora i tužitelja SC kao korisnika kredita te da je njime iznos kredita bio utvrđen od 18.200,00 CHF po kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju kreditora na dana korištenja (čl.1.), uz rok otplate od 84 mjeseca (čl. 10.), u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća (čl.10.a), mjesečni anuiteti plaćaju se uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi kreditora na dana dospijeća u dijelu u kojem je ugovoreno kako će ukoliko korisnik kredita zakasni s uplatom mjesečnog anuiteta kreditor na uplatu primijeniti prodajni devizni tečaj vrijedeći na dan kad je kreditoru omogućeno raspolaganje uplaćenim novčanim sredstvima, a na prijevremene uplate prodajni devizni tečaj koji vrijedi na dan dospijeća i u čl. 9. kojim je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva na način da se utvrđuje odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom kreditora.
14. Po iskazu tužitelja (str. 329. spisa) on je predmetni kredit podigao u Splitskoj banci u Dubrovniku. Interesirao se za podizanje kredita u toj banci pa mu je ponuđena vrsta kredita u švicarskim francima (CHF). Rekli su mu da je to najbolji izbor za njega. Nije bilo govora o povećanju iznosa anuiteta. Odgovarao mu je ugovoreni iznos visine anuiteta pa je i zaključio Ugovor. Da mu je današnje znanje ne bih sklopio ovakvu vrstu kredita.
15. Sud u cijelosti vjeruje iskazu tužitelja, jer je iskazivao na uvjerljiv način, njegov iskaz je životan i logičan te je u skladu sa dokumentacijom u spisu.
16. Dovodeći u međusobnu vezu sadržaj Ugovora o kreditu od 10. listopada 2006. sa prihvaćenim iskazom tužitelja sud utvrđuje da je tužitelj predmetni kredit podigao kod prednika tuženika u CHF sa valutnom klauzulom uz početnu kamatnu stopu 6,88 % koja je ugovorena kao promjenjiva kamatna stopa po odluci tuženika, bez da je pritom u ugovoru naznačeno o čemu točno ovisi promjena kamatne stope. Sud nadalje utvrđuje da je tuženik tužitelju samo ponudio unaprijed pripremljeni ugovor o kreditu sa takvim parametrima te da tužitelj uopće nije imao mogućnost pregovarati o kamatnoj stopi, kao što nije mogao pregovarati ni valutnoj klauzuli, nije mu bilo objašnjeno o čemu ovisi promjena te stope niti je na tu promjenu mogao utjecati. Isto tako nije mu objašnjeno što znači ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF.
17. Sud utvrđuje da je pojedinačni ugovor o kreditu, koji je bio sklopljen između tužitelja i tuženika u cijelosti u dosegu pravomoćne presude koja je protiv tuženika (označenog kao tuženika pod 8.) donesena u parničnom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača (točka 10.i 11. obrazloženja), pa je sukladno čl. 502.c ZPP sud u ovoj parnici vezan utvrđenjima iz te presude, i to utvrđenjem da su ugovorne odredbe u potrošačkom kreditu sa promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom u CHF ništetne.
18. Slijedom navedenoga, ovaj sud utvrđuje da je Ugovor o kreditu 10. listopada 2006., broj: 51293/06 broj koji je bio sklopljen između tužitelja ŽC SC i prednika tuženika ništetan u dijelu u kojem su njime ugovorene promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, a radi se konkretno o sljedećim ugovornim odredbama:
- u čl.1. kojim je ugovoreno korisniku kredita kreditor stavlja na raspolaganje kredit u iznosu od 18.200,00 CHF, kredit će se isplatiti u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju Kreditora na dana korištenja,
- u čl.10.a u dijelu u kojem je ugovoreno kredit se otplaćuje u 84 mjesečna anuiteta i to 83 jednakih mjesečnih anuiteta i jednog preostalog anuiteta u iznosu od 273,35 CHF,
- u čl.10.d mjesečni anuiteti plaćaju se uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća i ukoliko korisnik kredita zakasni s uplatom mjesečnog anuiteta kreditor će na uplatu primijeniti prodajni devizni tečaj vrijedeći na dana kada mu je omogućeno raspolaganje uplaćenim novčanim sredstvima, a na prijevremene uplate primijeniti će prodajni devizni tečaj koji vrijedi na dan dospijeća,
- u čl.9. redovna kamata je promjenjiva a utvrđuje se odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom kreditora. O izmijeni kamatne stope kreditor se obvezuje pravodobno i pouzdano izvijestiti korisnika kredita te mu dostaviti izmijenjeni iznos anuiteta.
19. Stoga je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev u dijelu utvrđenja da su ništetne prethodno citirane odredbe Ugovora o kreditu, zbog čega je odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.
20. Nije sporno da je tužitelj ŽC u cijelosti otplatio navedeni kredit, odnosno da je platio sve anuitete sukladno sadržaju konkretnog ugovora o kreditu što znači da je tužitelj prilikom otplate kredita tuženiku vršio plaćanja na temelju ništetnih ugovornih odredbi, i to u dijelu u kojem se iznos anuiteta povećavao zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj CHF koji je važio u trenutku korištenja kredita.
21. Odredbom čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Navedeno se odnosi i na situacije u kojima se utvrdi da je ništetna samo pojedina odredba ugovora.
22. Na okolnost utvrđivanja iznosa koje je tužitelj isplatio tuženiku na temelju ništetnih ugovornih odredbi valutnoj klauzuli, odnosno uslijed povećanja tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je važio u trenutku korištenja kredita (tečaj valute 1 CHF=4,705820 HRK
– za koje parametre se jedino može smatrati da su bili poznati tužitelju kao potrošaču, pa se samo ti parametri mogu smatrati mjerodavnima prilikom razrješenja spornih odnosa između stranaka), provedeno je financijsko vještačenje po vještakinji Ines Lozić, a iz nalaza i mišljenja te vještakinje od 23. siječnja 2025. (str. 215-222 spisa) proizlazi da je tužitelj tuženiku isplatio:
- 3.179,73 EUR više od onog što bi mu bio dužan platiti da se nije primjenjivala ništetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF, već da se kroz čitavo razdoblje kredita primjenjivao onaj tečaj koji je važio u trenutku korištenja kredita.
- ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 115,73 EUR-a.
23. Sud nalaz i mišljenje vještakinje u cijelosti prihvaća jer je sačinjeno od strane ovlaštene osobe i po pravilima struke, bez ikakvih nedostataka, a ni stranke na njega nisu imale primjedbi u računskom dijelu.
24. Slijedom navedenoga, u dijelu u kojem se odnosi na ništetnu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli, sud utvrđuje da je tužitelj predniku tuženika na temelju te ništetne ugovorne odredbe isplatio iznos 3.179,73 EUR, pa tužitelj na temelju odredbe čl. 323. ZOO-a im pravo zahtijevati od tuženika da taj neosnovano stečeni iznos vrati.
25. Budući da se sporni kredit otplaćivao u anuitetima, pa se prilikom svakog pojedinačnog plaćanja anuiteta dio onog što je plaćeno odnosio na ništetnu valutnu klauzulu, tužitelj sukladno odredbi čl. 1115. ZOO ima pravo na zatezne kamate od dana izvršenih pojedinačnih plaćanja, koji datumi su utvrđeni na temelju dokumentacije u spisu, dok su pojedinačni mjesečni iznosi koji su preplaćeni na temelju ništetne valutne klauzule iskazani u prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka. Pritom se u banka svakako smatra nesavjesnim stjecateljem u smislu odredbe čl. 1115. ZOO, pa je tuženik zatezne kamate dužan platiti od svakog pojedinačnog plaćanja koje je tužitelj izvršio temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.
26. S tim u vezi valja istaknuti da nije osnovan tuženikov prigovor zastare u dijelu u kojem se odnosi na utuženo potraživanje po osnovi ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF. Sukladno pravnom shvaćanju VSRH od 30.01.2020., (broj: Su-IV-47/2020-2), kada se radi o ništetnosti ugovora zastara restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga se u konkretnom slučaju zastara računa tek od 14. lipnja 2018., kao datuma pravomoćnosti presude iz kolektivnog spora kojom je ustanovljena ništetnost valutne klauzule u CHF u potrošačkim ugovorima o kreditu. Budući da je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio 12. ožujka 2021., to znači da utuženo potraživanje nije zastarjelo, jer nije protekao petogodišnji zastarni rok od dana kada je ništetnost pravomoćno ustanovljena presudom iz kolektivnog spora pa je odlučeno kao pod točkom III. izreke.
26.1. U odnosu na tuženikovo isticanje negativnih tečajnih razlika prema kojima bi tužitelju za taj iznos trebalo umanjiti isplatu jer je pretplata bila manja za 115,73 EUR valja kazati da plaćanjem manjih anuiteta tužitelja zbog nižeg tečaja CHF tečaja odnosno kamatne stope u odnosu na početnu ugovorenu kao potrošač nije ništa primio jer je tužena banka kao financijska institucija imala saznanja i mogućnosti promjene odnosno pada tečaja CHF i to za nju predstavlja rizik poslovanja.
26.2. Presudom u kolektivnom sporu je utvrđena ništetnost navedenih odredbi kojima je rizik promjene tečaja CHF prebačen na korisnika kredita što je prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača.
26.3. Dakle ukoliko je u određenom razdoblju trajanja kredita anuitet bio manji ( zbog manjeg tečaja CHF odnosno niže kamatne stope) to ne može ići na štetu tužitelja kao potrošača.
27. Tužitelja je zastupao punomoćnik odvjetnik pa sukladno odredbi čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa), u granicama postavljenog zahtjeva za trošak, pripada pravo na naknadu sljedećih potrebnih troškova postupka:
- sastav tužbe – 200,00 EUR (Tbr. 7/1);
- sastav podneska od 14.5.2022. 26.11.2025. – po 200,00 EUR (Tbr. 8/1);
- zastupanje na ročištima od 30.9.2024., 3.12.2025. – po 200,00 EUR (Tbr. 9/1),
- zastupanje na ročištu za objavu – 100,00 EUR
a što sveukupno 1.100,00 i sa PDV-om iznosi 1.375,00 EUR;
- trošak vještačenja – 398,00 EUR ;
što sveukupno iznosi 1.773,00 EUR;
dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadnom troškova postupka valjalo odbiti kao neosnovan. Na dosuđeni iznos naknade parničnog troška priznate su i zatezne kamate od presuđenja do isplate, a sukladno čl. 29. st.1., 2. i 8. ZOO-a u svezi s odredbom čl. 112. st. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17).
27.1. Međutim tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na presude, obzirom je stupanjem na snagu Zakona o sudskim pristojbama "Narodne novine" broj: 118/18, 51/23 od 20. svibnja 2023., u čl. 11. toč. 20. propisano da su tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne presude za zaštitu kolektivnih interesa oslobođeni od plaćanja sudske pristojbe.
28. Stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove presude.
U Splitu 16. siječnja 2025.
Sutkinja:
Marina Lovrić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP- a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
- punomoćniku tužitelja
- punomoćniku tuženika
- u spis
