Poslovni broj: Us I-1892/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĐC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Zoranu Zoviću, odvjetniku u Splitu, Gundulićeva 20, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, nakon javne i usmene rasprave zaključene 17. prosinca 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 16. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se točka 2. rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361- 05/24-26/195, URBROJ: 531-03-25-5 od 16. lipnja 2025. te se predmet u tom dijelu vraća tuženiku na ponovno odlučivanje u kojem je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

II. O troškovima spora sud će odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 23. srpnja 2025. protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/24-26/195, URBROJ: 531-03-25-5 od 16. lipnja 2025., tužitelj u bitnom najprije reproducira točku 2. izreke osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako iz obrazloženja rješenja tuženika u odnosu na točku 2. u bitnom proizlazi da je tuženik tu točku rješenja utemeljio na odredbi čl. 117. st. 1. ZUP- a, pa već iz tog razloga točka 2. je nezakonita s obzirom da za takvim postupanjem nije bila ispunjena niti jedna pretpostavka kakve u vidu ima citirana odredba jer tuženik nije utvrdio da su u prvostupanjskom postupku činjenice nepotpuno ili pogrešno utvrđene, da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje stvari, da je izreka prvostupanjskog rješenja nejasna ili je u proturječnosti s obrazloženjem ili da je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojega se rješava stvar. Drugim riječima, da bi tuženik mogao postupiti na temelju citirane odredbe da je kao drugostupanjsko tijelo morao utvrditi barem jednu od taksativno navedenih propisanih pretpostavki, ali da nije utvrdio niti jednu, pa je stoga rješenje nezakonito, jer izrekom nije odbio žalbu, već zahtjev tužitelja. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja razvidno je da je podnositelj zahtjeva ĐC na zapisnik od 9. studenoga 2023. tijekom prvog očevida izjavio da je zgrada još 1995. dobila pravomoćno rješenje o zadržavanju objekta u prostoru, ali da zbog sporosti sudova nije uspio u ostavljenom roku od 5 godina urediti zemljišnoknjižno stanje. Međutim, iz obrazloženja pobijanog rješenja nije razvidno da se na bilo koji način isto bavi rješenjem na koje je ĐC ukazao, a čija izreka započinje: "Stambeni objekt visine P. čija je izgradnja započeta na kat. čest. zem. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], može se zadržati u prostoru pod uvjetom da sa uskladi sa slijedećim uvjetima uređenja prostora:", slijedom čega tužitelj u tom pogledu navodi da je povrijeđena odredba članka 47. st. 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku. Stoga, da se rješenjem Ureda za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša Splitsko-dalmatinske županije, KLASA: UP/I 350-05/94-02/00176 od 26. travnja 1995. prvostupanjsko tijelo ni na koji način nije bavilo, pa tužitelj isto dostavlja u privitku tužbe. Nadalje, prvostupanjsko tijelo da se nije bavilo ni odredbom članka 6. Zakona o postupanju s objektima građenim protivno prostornim planovima i bez odobrenja za građenje (Narodne novine br. 33/92) koju tužitelj citira, kao ni odredbom čl. 32. Zakon o građenju (Narodne novine br. 77/92) koju također citira, niti odredbom čl. 61. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o građenju (Narodne novine br. 33/95) koju isto tako citira. Ovo je bitno stoga što iz citiranih propisa proizlazi da bez dokaza o pravu vlasništva zemljišta na kojem su položeni objekti koji su predmet zahtjeva ĐC nije moglo provesti rješenje od 26. travnja 1995. budući da sudovi u tom roku nisu uredili zemljišno knjižno stanje. Međutim, s druge strane samo rješenje iz 1995. jasno ukazuje da je u konkretnom slučaju riječ o građevinskom zemljištu koje se sastoji od nekoliko čestica na što pojmovno ukazuje i odredba članka 3. točka 6. Zakona o prostornom uređenju (Narodne novine br. 53/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19, 67/23), koju tužitelj citira, a ovo zemljište je očigledno izgrađeno i uređeno te mu se takvo svojstvo više ne može oduzeti, radi čega nije bilo zapreke usvajanju zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju tim više imajući u vidu historijat poduzetih pravnih radnji od strane tužitelja. Osim toga, ovdje se ne može ne postaviti i pitanje koja je onda uopće razlika s pozicije urbanističke struke između članka 6. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine br. 86/12, 143/13) i članka 6. Zakona o izmjenama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine br. 65/17). Tijekom žalbenog postupka tužitelj je pozivom na odredbu točke 1.2.3. članka 12. Odluke o donošenju Generalnog urbanističkog plana Grada Splita (Službeni glasnik Grada Splita broj: 1/06, 15/07, 3/08, 3/12, 32/13, 52/13, 41/14 i 55/14 (pročišćeni tekst)) tuženiku podnio dopunu žalbe/dopunu zahtjeva, a zatim podneskom dostavio i dokumentaciju na okolnost primjenjivosti citirane točke GUP-a u odnosu na njegovu zgradu. Međutim, tuženik je kao drugostupanjsko tijelo istaknuo kako tužitelj neosnovano ističe da je osnovna zgrada namijenjena smještaju studenata, jer da je i dalje riječ o stambenoj namjeni. Ovakav zaključak tuženika u suprotnosti je s uvodno citiranim odredbama Odluke o donošenju Generalnog urbanističkog plana Grada Splita, jer takva namjena služi osnovnoj djelatnosti u zoni D6 s obzirom da je riječ o prostoru koji služi za visoko učilište i znanost što nesumnjivo proizlazi iz citirane Odluke. Slijedom prethodno navedenih bitnih povreda pravila upravnog postupka došlo je do pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer u postupku nisu utvrđene navedene okolnosti, a osobito ne okolnosti glede primjene točke 1.2.3. članka 12. Odluke o donošenju Generalnog urbanističkog plana Grada Splita, odnosno Objekta za smještaj studenata. Iz obrazloženja tuženikova rješenja očito je da je tuženik pogrešno primijenio odredbu točke 1.,2.,3. članka 12. Odluke o donošenju Generalnog urbanističkog plana Grada Splita (Službeni glasnik Grada Splita broj: 1/06, 15/07, 3/08, 3/12, 32/13, 52/13, 41/14 i 55/14 (pročišćeni tekst)), jer je tužitelju onemogućio ozakonjenje po kriteriju namjene koji je citiranim prostornim planom propisan kao Objekt za smještaj studenata, te se ni na koji način nije bavio naprijed preciziranim rješenjem, kao što to nije učinilo ni prvostupanjsko tijelo. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložiio sudu donijeti presudu kojom će poništiti točku 2. osporenog rješenja tuženika i prvostupanjsko rješenje, a pored toga predložio i da sud naloži tuženiku naknaditi mu trošak spora.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 17. prosinca 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio opunomoćenik tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja i to da se obavi očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke, to na okolnosti precizirane u tužbi i održanoj raspravi kao nepotreban i suvišan, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti točke 2. osporenog rješenja tuženika.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev je osnovan iz razloga koji će biti obrazloženi u nastavku obrazloženja ove presude.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti točke 2. osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, prvostupanjskim rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, Odsjeka za izdavanje akata prostornog uređenja i gradnje, KLASA: UP/I-361-03/12-04/2133, URBROJ: 2181-1-10- 3/25-24-6 od 14. ožujka 2024. odbijen je zahtjev tužitelja iz ovog spora i ZC za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu stambenu, pomoćnu i poslovnu zgradu na kat. čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], to u bitnom iz razloga što je prvostupanjsko tijelo zaključilo kako u konkretnom slučaju za izdavanje traženog rješenja postoji zapreka kakvu u vidu ima odredba čl. 6. st. 1. podst. 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19).

10.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/24-26/195, URBROJ: 531-03-25-5 od 16. lipnja 2025. postupajući po zajedničkoj žalbi tužitelja i ZC, tuženik je točkom 1. poništio naprijed citirano prvostupanjsko rješenje te je u dijelu koji se odnosi na zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju podnesen od strane sada pok. IC (koji je preuzela ZC) predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje, a točkom 2. odbio je zahtjev tužitelja za izdavanjem rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađene zgrade, izgrađene na k. č. br.: [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina].

11.Među strankama ovog spora prijepornim se ukazuje je li tuženik pravilno i zakonito postupio kada je točkom 2. izreke osporenog rješenja odbio zahtjev tužitelja za izdavanjem rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađene zgrade, izgrađene na k. č. br.: [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], pri čemu se spornim ukazuje je li točka 2. izreke rješenja donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku na koju se tuženik u tom pogledu pozvao u obrazloženju svog akta, kao i je li u tom pogledu činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno i na isto potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, slijedom čega je prijeporna zakonitost točke 2. osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

12.Odredbom čl. 6. st. 1. podst. 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19) između ostalog, propisano je da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako se nalazi na području koje je prostornim planom uređenja općine, grada i velikog grada, Prostornim planom Grada Zagreba ili generalnim urbanističkim planom, koji važi na dan stupanja na snagu Zakona, odnosno na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ili na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju ako je to povoljnije za podnositelja zahtjeva, određeno kao površine javne i društvene namjene unutar građevinskih područja naselja za sadržaje upravnih, socijalnih, zdravstvenih, predškolskih, obrazovnih (osnovno, srednjoškolsko, visoko obrazovanje), komunalnih, sportskih, kulturnih i vjerskih funkcija, osim nezakonito izgrađene zgrade na tim površinama koje su u skladu s tom namjenom. Odredbom čl. 117. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano je da će drugostupanjsko tijelo poništit rješenje i samo riješiti stvar ako utvrdi: 1. da su u prvostupanjskom postupku činjenice nepotpuno ili pogrešno utvrđene, 2. da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje stvari, 3. da je izreka pobijanog rješenja nejasna ili je u proturječnosti s obrazloženjem, 4. da je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojega se rješava stvar.

Stavkom 2. istog članka da kad je za donošenje novoga rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.

Stavkom 3. istog članka da ako drugostupanjsko tijelo utvrdi da je prvostupanjsko rješenje donijelo nenadležno tijelo, poništit će to rješenje po službenoj dužnosti i dostaviti predmet nadležnom tijelu na rješavanje.

13.Ocjenjujući zakonitost točke 2. osporenog rješenja tuženika, ovaj sud zaključuje kako je tuženik tom točkom svog akta povrijedio odredbu čl. 117. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na kojoj je pak utemeljio naznačenu točku svog rješenja, kod kojeg stanja stvari točku 2. osporenog akta tuženika nije moguće ocijeniti pravilnom, niti zakonitom, zbog čega ju je trebalo poništiti, te predmet u tom dijelu vratiti tuženiku na ponovno odlučivanje.

14.Sud nalazi potrebnim prije svega istaknuti kako iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu proizlazi da je prvostupanjsko tijelo svojim rješenjem KLASA: UP/I-361-03/12-04/2133, URBROJ: 2181-1-10-3/25-24-6 od 14. ožujka 2024. odbilo zahtjev tužitelja iz ovog spora i ZC za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu stambenu, pomoćnu i poslovnu zgradu na kat. čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i to nakon što je prethodno zaključkom od 10. siječnja 2024. spojilo upravne predmete KLASA: UP/I-361-03/12- 04/2133 i KLASA: UP/I-361-03/12-04/7209 u jedan predmet i to predmet KLASA: UP/I- 361-03/12-04/2133, a riječ je o predmetima koji su oformljeni po zahtjevima za izdavanje rješenja o izvedenom stanju podnesenim od strane ĐC, tužitelja u ovom sporu i IC, koji potonji je po shvaćanju prvostupanjskog tijela preuzela njegova pravna slijednica ZC.

15.Dakle, nije sporno da je citiranim prvostupanjskim rješenjem odbijen zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju kako tužitelja iz ovog spora, tako i ZC, koja je po shvaćanju prvostupanjskog tijela preuzela zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju kao pravna slijednica IC. Nadalje, nije prijeporno ni da su tužitelj i ZC protiv prvostupanjskog rješenja podnijeli zajedničku žalbu, postupajući po kojoj je tuženik donio osporeno rješenje od 16. lipnja 2025. kojim je pak točkom 1. poništeno prvostupanjsko rješenje te je u dijelu koji se odnosi na zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju podnesen od strane sada pok. IC (kojeg je po shvaćanju prvostupanjskog tijela preuzela njegova pravna slijednica ZC) predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje, a točkom 2. odbijen je zahtjev tužitelja iz ovog spora za izdavanjem rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađene zgrade, izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina].

16.Nadalje, tuženik točku 2. izreke osporenog rješenja temelji na odredbi čl. 117. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku, a kojom je pak propisano da će drugostupanjsko tijelo poništit rješenje i samo riješiti stvar ako utvrdi: 1. da su u prvostupanjskom postupku činjenice nepotpuno ili pogrešno utvrđene, 2. da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje stvari, 3. da je izreka pobijanog rješenja nejasna ili je u proturječnosti s obrazloženjem, 4. da je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojega se rješava stvar. Međutim, ovaj sud ne nalazi utemeljenje za donošenje točke 2. izreke osporenog akta tuženika u citiranoj odredbi koju tuženik u predmetnoj upravnoj stvari pogrešno primjenjuje, to pak stoga što kod stanja stvari da je prvostupanjskim rješenjem između ostalog odbijen i zahtjev tužitelja za izdavanjem rješenja o izvedenom stanju, ukoliko je tuženik smatrao da je u tom dijelu prvostupanjsko rješenje zakonito, odnosno da je žalba ĐC podnesena protiv tog rješenja neosnovana, tada je trebao odbiti žalbu tužitelja izjavljenu protiv tog rješenja i potvrditi prvostupanjsko rješenje u tom dijelu, odnosno osnažiti prvostupanjsko rješenje u dijelu u kojem se ono odnosi na njega. No, tuženik nije postupio na takav način, već točkom 1. poništava prvostupanjsko rješenje te u dijelu koji se odnosi na zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju podnesen od strane sada pok. IC (kojeg je po shvaćanju prvostupanjskog tijela preuzela njegova pravna slijednica ZC) predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje, dok točkom 2. odbija zahtjev tužitelja za izdavanjem rješenja o izvedenom stanju, dakle meritorno rješava upravnu stvar na identičan način kako je istu u odnosu na tužitelja riješilo i prvostupanjsko tijelo, pa ostaje nejasno zbog čega je tuženik uopće poništio prvostupanjsko rješenje u dijelu u kojem se ono odnosi na tužitelja, kada tuženik točkom 2. svog akta upravnu stvar zapravo rješava na identičan način, slijedom čega proizlazi da tuženik uopće nije ni odlučio o žalbi tužitelja podnesenoj protiv prvostupanjskog rješenja, već točkom 2. osporenog rješenja ponovno odbija zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, odnosno postupa na identičan način kako je to učinilo i prvostupanjsko tijelo u svom rješenju.

17.Stoga, kod izloženog stanja stvari, a uzimajući u obzir odredbu čl. 117. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku, a kojom je pak propisano da će drugostupanjsko tijelo poništit rješenje i samo riješiti stvar ako utvrdi: 1. da su u prvostupanjskom postupku činjenice nepotpuno ili pogrešno utvrđene, 2. da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje stvari, 3. da je izreka pobijanog rješenja nejasna ili je u proturječnosti s obrazloženjem, 4. da je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojega se rješava stvar, te dovodeći ovu odredbu u svezu s točkom 2. osporenog rješenja tuženika, čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, ovaj sud nalazi da u predmetnoj upravnoj stvari nije bilo moguće točku 2. rješenja utemeljiti na citiranoj odredbi, a kako je to pogrešno učinio tuženik, to iz razloga što u odnosu na tužitelja nije bila ispunjena niti jedna od pretpostavki kakve u vidu ima naznačena odredba da tuženik u odnosu na njega riješi upravnu stvar na način kako je ista riješena točkom 2. osporenog akta, to pak kod stanja stvari da je tuženik stajališta kako zahtjev tužitelja za izdavanjem rješenja o izvedenom stanju treba odbiti, odnosno da treba odlučiti na identičan način kako je upravna stvar riješena od strane prvostupanjskog tijela u odnosu na tužitelja.

18.Slijedom prethodno obrazloženog, a budući da je zbog naprijed navedenih razloga osporeno rješenje tuženika nezakonito, trebalo je odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe čl. 117. st. 1., u svezi s odredbom čl. 47. st. 1. ZUS-a poništiti točku 2. osporenog rješenja tuženika te mu predmet u tom dijelu vratiti na ponovno odlučivanje, odnosno presuditi kao pod točkom I. u izreci ove presude.

19.U ponovnom postupku nakon ove presude tuženik je dužan otkloniti navedene propuste i donijeti novu, zakonitu odluku, pridržavajući se pritom pravnog shvaćanja suda i njegovih primjedbi (čl. 119. st. 4. ZUS-a), kod kojeg stanja stvari će u ponovljenom postupku, ponovno odlučiti o žalbi tužitelja iz ovog spora podnesenoj protiv prvostupanjskog rješenja, pri čemu će imati u vidu relevantne odredbe Zakona o općem upravnom postupku koje se odnose na postupanje i ovlasti drugostupanjskog tijela u povodu žalbe (čl. 114. – 117. Zakona o općem upravnom postupku), te će ukoliko nađe da je žalba tužitelja neosnovana donijeti novo rješenje na temelju odredbe čl. 116. Zakona o općem upravnom postupku, dok ukoliko nađe da bi žalba tužitelja bila osnovana, tada će ovisno o utvrđenjima postupiti na način kako to u vidu ima odredba čl. 117. istog Zakona uz navođenje jasnih, nedvojbenih i preciznih razloga zbog kojih je prvostupanjsko rješenje u odnosu na tužitelja nezakonito, a koji akt je potrebno donijeti ocjenom svih izvedenih dokaza i to svakog posebno, kao i svih zajedno, kako to nalaže odredba čl. 9. Zakona o općem upravnom postupku koji je potrebno adekvatno obrazložiti pritom pazeći da obrazloženje treba imati sadržaj propisan odredbom čl. 98. st. 5. ZUP-a.

20.Naposljetku, s obzirom da je odredbom čl. 148. st. 4. ZUS-a propisano da o troškovima spora sud može odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari ili posebnim rješenjem u roku od 15 dana od dana objave presude ili postavljanja zahtjeva iz stavka 3. ovoga članka, sud je u smislu citirane odredbe odlučio da će o troškovima spora naknadno odlučiti posebnim rješenjem, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. u izreci ove presude.

U Splitu, 16. siječnja 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude žalba nije dopuštena, na temelju odredbe članka 127. st. 1. ZUS-a.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Zoranu Zoviću, odvjetniku u Splitu, Gundulićeva 20, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz zapisnik od 17. prosinca 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa,

- u spis.