Poslovni broj: Us I-2270/2025-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice RU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po opunomoćeniku Stjepanu Čaljkušiću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, OIB: 37836302645, Zagreb, Runjaninova 2, zastupanog po opunomoćenici RUJ, dipl. pravnici i zaposlenici, radi utvrđivanja svojstva kulturnog dobra, nakon javne i usmene rasprave zaključene 17. prosinca 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika, objavljene 16. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, KLASA: UP/II-612-08/24-02/0089, URBROJ: 532-02-03- 02/1-25-3 od 24. siječnja 2025.

II. Poništava se rješenje Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, KLASA: UP/I-612-08/24-06/0032, URBROJ: 532-06- 02-02-02/1-24-1 od 21. svibnja 2024., te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

III. O troškovima spora sud će odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužiteljice podnesenoj 4. ožujka 2025. protiv rješenja tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, KLASA: UP/II-612- 08/24-02/0089, URBROJ: 532-02-03-02/1-25-3 od 24. siječnja 2025., tužiteljica u bitnom najprije reproducira izreku prvostupanjskog rješenja, pa navodi kako je u odnosu na toč. 3. tog rješenje u dijelu kojim je određeno da na cjelini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nisu dozvoljeni nikakvi zemljani niti građevinski radovi je uložena žalba iz svih zakonom određenih razloga koja je odbijena osporenim rješenjem tuženika, u odnosu na koje se podnosi predmetna tužba iz svih zakonom određenih razloga. U upravnom postupku je ukazano da je bitno da su mjere zaštite cijelog nalazišta razmjerne važnosti tog dobra, a posebno da se zaštitni i drugi radovi na kulturnome dobru mogu se poduzeti samo uz dopuštenje nadležnoga tijela, pa da je istraživanje kulturnoga dobra i iskapanje nalaza dopušteno samo uz dopuštenje nadležnoga tijela i uz uvjet da se svi nalazi nakon dovršenih istraživanja i skapanja stručno konzerviraju, a pokretni nalazi predaju na čuvanje muzeju do odluke Ministarstva kulture i medija o mjestu trajne pohrane te da se na cijelom zaštićenom području, na svim radovima prethode zaštitna arheološka istraživanja ili nadzor o čemu će odlučiti nadležno tijelo. Na temelju rezultata arheoloških istraživanja ili arheološkog nadzora nadležno tijelo odlučit će o daljnjem tretmanu lokacije, odnosno o odobrenju ili zabrani daljnjih radova, uz uvjet očuvanja nepokretnih arheoloških nalaza, krajobraznog karaktera i harmoničnog sklada cjeline. Na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je položena villae rusticae čiji su zidovi očuvani do visine od 5-6 m. Taj objekt je ucrtan u katastru. U prilogu je skica Ministara graditeljstva gdje je vidljivo: da je na čizem. 825/1 k. o. [katastarska općina] villae rusticae obložena na najužem dijelu č. zem. [katastarska čestica], da je villae rusticae udaljena od 793/2 cca 3 m, a od 825/2 cca 3,5 m, da je je villae rusticae udaljena od zapadne granice 825/1 cca 35 m, a od istočne cca 10 m2. Na čzem. 792/31 825/2 nije zabranjeno izvođenje svih zemljanih i građevinskih radova nego su primijenjene druge razume mjere. Nije razumno i diskriminacijski je zabraniti izvođenje svih zemljanih i građevinskih radova na cijeloj č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kada su č. zem. [katastarska čestica] puno bliže od ostatka 825/1, a na tim česticama su primijenjene razumnije mjere. Tužiteljica je predložila da mjera zabrane izvođenja svih zemljanih i građevinskih radova bude određena na samoj villae rusticae i obuhvatu od 3,5 m oko iste, a da na ostatku te čestice budu primjenjuje sve druge propisane mjere koje su i razumne, s obzirom na važnost nalazišta i koje mjere potpuno štite to nalazište od svih neželjenih posljedica. Dostavlja se povijesni izvadak iz zemljišne knjige u kojem je vidljivo, da su osnovni suvlasnici č.zem. PU i R, da su imali suvlasničke dijelove koje odgovaraju sadašnjim česticama 825/1/2, da je dana 2. veljače 2017. pod brojem Z-4292/2017 u zemljišnoj knjizi dopuštena zabilježba, rješenje Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Splitu, klasa: UP/I-612-08/17-05/0018 27. siječnja 2017., da je kat. čest. [katastarska čestica] Arheološki lokalitet [adresa] u [adresa] stavljena pod preventivnu zaštitu do donošenja rješenja o utvrđivanju svojstva kulturnog dobra, da je u 2021. izvršena parcelacija č. zem. [katastarska čestica] čime je tužiteljica stekla č. zem. [katastarska čestica] i čime se uskladilo stvarno i zemljišnoknjižno stanje. Na žalbene razloge je tuženo tijelo u pobijanom rješenju dalo sljedeće obrazloženje. Na ranije rješenje KLASA: UP/I-612- 08/17-05/0018, URBROJ: 532-04-02-15/13-17-1 od 20. siječnja 2017. je CU iz [adresa], zastupana po odvjetnici Mladenki Babić-Braović, izjavila žalbu protiv istog, koja je odbijena rješenjem Povjerenstva za žalbe pri

Ministarstvu kulture KLASA: UP/II-612-08/17-02/0053, URBROJ: 532-06-01-02-01/1- 18-3 od 28. rujna 2018. Nakon što je preventivna zaštita Arheološkog nalazišta „ [adresa]" u [adresa] postala pravomoćna vlasnici k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upravno tijelo navodi da su suvlasnici zatražili sastanak u Konzervatorskom odjelu u Splitu na kojem su tražili da se izmjeni rješenje o preventivnoj zaštiti na način da se omogući gradnja na jugozapadnom dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Međutim pravni prednik tužiteljice, kao jedan od suvlasnika te čestice nije sudjelovao u tom postupku. Prvostupanjsko tijelo je uzimajući u obzir stanje na terenu odnosno položaj vidljivih ostataka villae rusticae te tešku obiteljsku situaciju koja je ovom Odjelu iznesena na sastanku, a nakon ponovnog pregleda lokaliteta, je taj Odjel predložio drugim suvlasnicima k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da izvrše preparcelaciju k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da će im se udovoljiti zahtjevu tijekom izrade rješenja o trajnoj zaštiti. Nije točno da su vlasnici izvršili preparcelaciju navedene k.č. koja se cijepala na k. č. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] sukladno dogovoru sa Konzervatorskim odjelom, već je ta parcelacija izvršena sukladno ranijim stvarnim vlasničkim stanjem na način da je predlagatelj stekao k. č. [katastarska čestica] koja je već bila u njegovom stvarnom vlasništvu, a bez da je sudjelovao u postupku promjene statusa kulturnog dobra. Nakon toga je tijelo prvog stupnja donijelo slijedeći sustav mjera zaštite prema traženju vlasnika: na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nisu dozvoljeni nikakvi zemljani niti građevinski radovi, na ostalom zaštićenom području svim radovima prethode zaštitna arheološka istraživanja ili nadzor o čemu će odlučiti nadležno tijelo. Međutim, prednik tužiteljice, kao vlasnik nije dao takav zahtjev, nego je, upravo suprotno, stavljen u diskriminirajuća položaj. Za potrebe provođenja drugostupanjskog upravnog postupka, temeljem odluke Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, izrađen je stručni nalaz i mišljenje dana 3. siječnja 2025., KLASA: UP/II-612-08/24-02/0089, URBROJ: 399/01-25-2. Prema sustavu mjera zaštite iz pobijanog rješenja kojim se utvrđuje svojstvo kulturnog dobra za arheološko nalazište " [adresa] u [adresa], građevinski i zemljani radovi ne dozvoljavaju se isključivo na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok će potencijalna izgradnja na svim ostalim katastarskim česticama ovisiti o rezultatima prethodno provedenih zaštitnih arheoloških istraživanja. Izgradnja na 825/1 k. o. [katastarska općina] imala bi bitno negativni utjecaj na integritet predmetnog kulturnog dobra te arhitektonsku i ambijentalnu vrijednost nadzemnih arhitektonskih ostatka koji su sačuvani u visini između pet i šest metara, međa k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] određena je duž kamenih suhozidnih podzida koji obrazuju terase na padinama brda. Katastarska čestica [katastarska čestica] visinski je niža u odnosu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Iz obrazloženja pobijanih rješenja je vidljivo da prednik tužiteljice nije sudjelovao u postupcima: sastanak po rješenju KLASA: UP/I-612-08/17-05/0018, URBROJ: 532-04-02-15/13-17-1 od 20. siječnja 2017. u kojem je sudjelovala CU iz [adresa], zastupana po odvjetnici Mladenki Babić-Braović, gdje su dogovarane mjere zaštite 825, u sastavljanju stručnog nalaza i mišljenje dana 3. siječnja 2025. godine, KLASA: UP/II-612-08/24-02/0089, URBROJ: 399/01-25-2. Pobijano rješenje je diskriminatorno i predstavlja povredu članka 1. st. 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju koji glasi: »Članak 1. zaštita vlasništva, svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava. Pojam vlasništva u prvom dijelu članka 1. Protokola br. 1 autonoman je te obuhvaća postojeće vlasništvo i imovinu, uključujući zahtjeve, u odnosu na koje podnositelj može tvrditi da ima barem "legitimno očekivanje". U predmetu P je ESLJP dao stav da primjenom mjere preventivne zaštite nad zgradom podnositelja zahtjeva, on nije bio lišen svojeg vlasništva, već su uspostavljena ograničenja u odnosu na upotrebu tog vlasništva; stoga se ona može smatrati mjerom kontrole korištenja vlasništva (vidjeti, mutatis mutandis, predmet Valette i Doherier protiv Francuske (odl), br. 6054/10, odlomak 17, 29. studenog 2011.). Stoga ovaj sud treba utvrditi a) je li došlo do miješanja u vlasništvo podnositelja zahtjeva (što očigledno je), (b) je li miješanje bilo u skladu sa zakonom, (c) je li miješanje težilo legitimnom cilju, a za ovaj predmet najvažnije (d) razmjernost miješanja (c) te je li miješanje težilo legitimnom cilju. Razmjernost miješanja: Opća načela koja se odnose na procjenu razmjernosti miješanja u pravo vlasništva u odnosu na kulturna dobra navedena su u predmetu Potomska i Potomski (odlomak 67). Jasno je da mjere zaštite kulturnog dobra nisu mogle primjenjivati nad navedenom zgradom u vrijeme kada ju je podnositelj zahtjeva stekao nekretninu jer je on u vrijeme zabilježbe preventivne zaštite već bio suvlasnik. Nedvojbeno je i da je vlastima moralo biti bilo poznato da je prednik tužiteljice suvlasnik čestice 825 u vrijeme kada mijenjaju konzervatorsku zaštitu na toj čestici. U predmetu P ca Rh je ESLJP daje stav na posebnu važnost načela "dobrog upravljanja", koje zahtijeva da u slučajevima kada je pitanje od općeg interesa predmet spora, pogotovo ako ono utječe na temeljna ljudska prava poput onih povezanih s vlasništvom, javna tijela moraju djelovati na vrijeme te na prikladan i prije svega dosljedan način (vidjeti, među ostalim, predmet Bogdel protiv Litve, br. 41248/06, odlomak 65, 26. studenog 2013.). U spornom predmetu, Sud smatra da su domaća tijela propustila djelovati na način koji je u skladu s nužnošću zaštite prava vlasništva podnositelja zahtjeva te da na vrijeme riješe pitanja povezana s imovinskim statusom njegove zgrade. Kao drugo, Sud primjećuje više postupovnih propusta u odnosu na način na koji su domaća tijela provodila postupak u predmetu podnositelja zahtjeva. Sud ponavlja da, iako članak 1. Protokola br. 1. ne sadrži izričite postupovne zahtjeve, predmetni postupak mora pružiti osobi razumnu priliku da predstavi svoj slučaj mjerodavnim tijelima u svrhu učinkovitog osporavanja mjera koje ometaju prava zajamčena ovom odredbom. Pri utvrđivanju je li taj uvjet zadovoljen, Sud uzima u obzir cjelokupnu sliku (vidjeti, na primjer, predmet C protiv Austrije, br. 20082/02, odlomak 73, 16. srpnja 2009.). U predmetu P Rh ESLJP Sud primjećuje da kod izricanja mjera preventivne zaštite 28. ožujka 2003. i 10. siječnja 2007., Konzervatorski odjel nije obavijestio podnositelja zahtjeva o potrebi za izricanjem tih mjera, niti mu je proslijedio svoje odluke. Stoga je propustio uzeti u obzir njegova stajališta o tom pitanju i utjecaju koji će primjena mjera preventivne zaštite imati na njegovo pravo vlasništva, istovremeno je nedvojbeno da je Konzervatorski odjel znao ili je trebao znati da je podnositelj zahtjeva vlasnik zgrade, budući da je u svojim odlukama upućivao na činjenicu da se zgrada u tom trenutku koristila kao automehaničarska radionica (vidjeti prethodni odlomak 7), a vlasništvo podnositelja zahtjeva bilo je upisano u zemljišne knjige. Kada se analizira postupak i to da je na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] villae rusticae obložena na najužem dijelu č. zem. [katastarska čestica], da je villae rusticae udaljena od 793/2 cca 3 m, a od 825/2 cca 3.5 m, da je je villae rusticae udaljena od zapadne granice 825/1 cca 35 m, a od istočne cca 10 m2, da na č. zem. [katastarska čestica] nije zabranjeno izvođenje svih zemljanih i građevinskih radova nego su primijenjene druge razume mjere, da nije razumno i diskriminacijski je zabraniti izvođenje svih zemljanih i građevinskih radova na cijeloj č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kada su č. zem. [katastarska čestica] puno bliže od ostatka 825/1, a na tim česticama su primijenjene razumnije mjere, da je predloženo da se na premetne čestice primjenjuju sve druge propisane mjere koje su i razumne, s obzirom na važnost nalazišta i koje mjere potpuno štite to nalazište od svih neželjenih posljedica, da iz obrazloženja pobijanih rješenja je vidljivo da prednik tužiteljice nije sudjelovao u postupcima; sastanak po rješenju KLASA: UP/I 612-08/17-05/0018, URBROJ: 532-04- 02-15/13-17-1 od 20. siječnja 2017. u kojem je sudjelovala CU iz [adresa], zastupana po odvjetnici Mladenki Babić-Braović, gdje su dogovarane mjere zaštite 825 kao i u sastavljanju stručnog nalaza i mišljenje dana 3. siječnja 2025.; KLASA: UP/II-612-08/24-02/0089, URBROJ: 399/01-25-2, time je prednik tužiteljice stavljen u diskriminatorni položaj u odnosu na druge suvlasnike pa upravna tijela nisu djelovala na prikladan i prije svega dosljedan način (vidjeti, među ostalim, predmet U protiv Litve, br. 41248/06, odlomak 65., 26. studenog 2013.), a predmetni postupak nije pružio predniku tužiteljice razumnu priliku da predstavi svoj slučaj mjerodavnim tijelima u svrhu učinkovitog osporavanja mjera koje ometaju prava zajamčena ovom odredbom, za razliku od drugih suvlasnika, te je tuženo tijelo propustio uzeti u obzir stajališta tužitelja o tom pitanju i utjecaju koji će primjena mjera preventivne zaštite imati na njegovo pravo vlasništva pa je pobijano rješenje suprotno čl. 1. protokola 1 EKZLJP. Temeljem svega naprijed izloženog tužiteljica tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti, podredno oglasiti ništetnim osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, a pored toga predlaže i da sud naloži tuženiku naknaditi joj trošak spora.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom istaknuo kako u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, pri čemu u pretežitom dijelu ponavlja navode obrazloženja rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

3.Za istaknuti je kako je predmetni spis oformljen po tužbi tužitelja PU te se vodio pod poslovnim brojem: Us I-423/2025, no s obzirom da je navedeni tužitelj preminuo **.**.2025., spor je prekinut rješenjem poslovni broj: UsI- 423/2025-5 od 27. svibnja 2025., koji je po utvrđenju nasljednice tužitelja RU, koja je preuzela spor nastavljen rješenjem poslovni broj: Us I-423/2025-7 od 17. rujna 2025., nakon čega je predmet dobio novi poslovni broj: Us I-2270/2025 i u kojem je slijedom izloženog jedina tužiteljica upravo RU.

4.U sporu je održana rasprava 17. prosinca 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili opunomoćenik tužiteljice i opunomoćenica tuženika.

5.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev je osnovan iz razloga koji će biti obrazloženi u nastavku obrazloženja ove presude.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

9.Naime, prvostupanjskim rješenjem Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, KLASA: UP/I-612-08/24-06/0032, URBROJ: 532-06-02-02- 02/1-24-1 od 21. svibnja 2024., točkom I. utvrđuje se da Arheološko nalazište „Polače", naselje Podstrana-Sita, Općina Podstrana, ima svojstvo kulturnoga dobra, točkom II. određene su granice kulturnoga dobra iz točke I. izreke rješenja, te se rješenjem utvrđuje sustav mjera zaštite kulturnog dobra, određuje upis u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske - Listu zaštićenih kulturnih dobara pod brojem Z-7809, te dostava nadležnom katastru i sudu radi zabilježbe u katastru i zemljišnim knjigama, a predmetno rješenje doneseno je pozivom na odredbu čl. 12. st. 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ("Narodne novine", br. 69/99., 151/03., 157103. - ispravak, 100/04., 87109., 88/10., 61/11., 25/12., 136/12, 157/13., 152/14., 98/15., 44/17., 90/18., 32/20., 62/20., 117/21. i 114/22.)

10.Potom, osporenim rješenjem tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, KLASA: UP/II-612-08/24-02/0089, URBROJ: 532-02-03-02/1-25-3 od 24. siječnja 2025. odbijena je žalba prednika tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja u bitnom iz istih razloga na koje se pozvalo i prvostupanjsko tijelo u svom rješenju, uslijed čega je tuženik to rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.

11.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bili ostvareni uvjeti da se utvrdi kako Arheološko nalazište „Polače", naselje Podstrana-Sita, Općina Podstrana, ima svojstvo kulturnoga dobra na način kako je ono određeno u izreci prvostupanjskog rješenja, posebice u dijelu koji se odnosi na sustav mjera zaštite, kao i je li u tom pogledu činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno i potom na isto primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, te nadalje jesu li u provedenom postupku na štetu prednika tužiteljice povrijeđena procesna prava koja bi bila od utjecaja na zakonitost osporenih akata, slijedom čega je prijeporna zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti.

12.Odredbom čl. 12. st. 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ("Narodne novine", br. 69/99., 151/03., 157103. - ispravak, 100/04., 87109., 88/10., 61/11., 25/12., 136/12, 157/13., 152/14., 98/15., 44/17., 90/18., 32/20., 62/20., 117/21. i 114/22.) propisano je da svojstvo kulturnog dobra na temelju stručnog vrednovanja utvrđuje ministarstvo nadležno za kulturu rješenjem koje može donijeti bez prethodnog izjašnjavanja stranke.

Sukladno članku 2. stavku 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, kulturna dobra su od interesa za Republiku Hrvatsku i uživaju njezinu osobitu zaštitu, te se prosudba o tome da li se dobra za koje se predmnijeva da imaju svojstvo kulturnog dobra trebaju zaštiti temelji isključivo na stručnoj valorizaciji nadležnih konzervatorskih odjela, odnosno Ministarstva kulture i medija.

13.Ocjenjujući zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela ovaj sud nalazi kako je u konkretnom slučaju u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu došlo do procesnih povreda na štetu prednika tužiteljice koje su od utjecaja na zakonitost osporenih rješenja, a pored toga tužiteljica je svojim tužbenim navodima dovela u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, s čim u vezi i pravilnu primjenu relevantnih odredbi materijalnog prava, uslijed čega sud upravne akte čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora za sada ne može ocijeniti pravilnima ni zakonitima, pa ih je stoga valjalo poništiti i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

14.Prije svega potrebno je istaknuti da je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno kako tuženik zaključuje da je pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo kada je donijelo svoje rješenje naprijed citirane izreke, a koje stajalište prvenstveno temelji na Stručnom nalazu i mišljenju od 3. siječnja 2025. ; KLASA: UP/ll-612-08/24-02/0089, URBROJ: 399/01-25-2, koje je izrađeno za potrebe provođenja drugostupanjskog upravnog postupka, a koje tuženik u cijelosti reproducira u obrazloženju svog akta.

15.Također, tuženik u obrazloženju osporenog rješenja navodi kako je uz navedeni stručni nalaz i mišljenje bitno istaknuti izraženu sudsku praksu utvrđenu stajalištem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske prema kojem navedeni nalaz i mišljenje sadržajno predstavlja interni akt-dopis djelatnika službenog tijela, kojim djelatnik, temeljem činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku, potvrđuje pravilnost prvostupanjskog rješenja, te se napominje da se ne radi o vještačkom nalazu i mišljenju, niti uopće o vještačenju kakvog ima u vidu članak 65. Zakona o općem upravnom postupku (takvo stajalište zastupa i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama broj: Usž-1397/17-2 od 12. srpnja 2017. godine, Usž-3504/18-2 od 6. veljače 2019. godine, Usž-1721/21-2 od 27. svibnja 2021. godine, Usž-3675/21-2 od 9. prosinca 2021. godine i Usž-3974/22-2 od 17. siječnja 2023. godine), te na temelju navedenog osoba koja je izradila stručno mišljenje nije bila dužna obavještavati stranku o istom (takvo stajalište zastupa i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama broj: Usž-1397/17-2 od 12. srpnja 2017. godine, Usž-3168/22-2 od 2. prosinca 2022. godine i Usž-3974/22-2 od 17. siječnja 2023. godine).

16.Konačno, tuženik u obrazloženju svog rješenja zaključuje kako je uvidom u cjelokupnu dokumentaciju nedvojbeno utvrđeno da je postupak donošenja rješenja proveden sukladno Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i Pravilniku o obliku, sadržaju i načinu vođenja Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske, te da je činjenično stanje pravilno utvrđeno, slijedom čega odbija žalbu prednika tužiteljice i potvrđuje prvostupanjsko rješenje.

17.Međutim, ovaj sud ne može prihvatiti ovakvo obrazloženje dano u osporenom rješenju. Naime, s tim u vezi prije svega je za navesti kako je u sličnoj upravnoj stvari protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-683/19-2 od 12. lipnja 2019. podnesena ustavna tužba, te je Ustavni sud Republike Hrvatske svojom odlukom poslovni broj: U-III-5074/2019 od 15. prosinca 2020. točkom I. istu usvojio, točkom II. ukinuo je presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Upravnog suda u Splitu, te je točkom III. predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak.

18.U toj odluci Ustavni sud Republike Hrvatske između ostalog ističe:" Podnositelj je nadležnom upravnom tijelu, na temelju članka 6. stavka 2. alineje 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, podnio zahtjev za izdavanjem potvrde da je njegova zgrada izgrađena u skladu s posebnim uvjetima propisanim Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Navedena potvrda potrebna mu je u postupku legalizacije nezakonito izgrađenih zgrada. U žalbenom postupku, kako je to navedeno u drugostupanjskom rješenju, zatražena je izrada stručnog nalaza i mišljenja, koje je doneseno 12. veljače 2018.

Podnositelj je u tužbi podnesenoj u upravnom sporu, ali osobito i u žalbi podnesenoj Visokom upravnom sudu prigovorio da se nigdje ne navodi tko je izradio nalaz i mišljenje pa pretpostavlja "da je izrađeno od strane vještaka tijela tuženog u upravnom sporu, koji nisu niti samostalni niti nepristrani", te ustrajao u svom prijedlogu "da se u upravnom sporu provede vještačenje po neovisnom i samostalnom sudskom vještaku odgovarajuće struke na okolnost da je predmetna građevina izgrađena u skladu s posebnim uvjetima koje utvrđuje nadležni Konzervatorski odjel". Također je predložio provesti dokaz saslušanjem ovlaštene osobe tuženika te ovlaštene osobe arhitektonskog studija Marinović d.o.o. Split.

Prvostupanjski sud odbio je provesti dokaze koje je predložio podnositelj, smatrajući da se odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza, ocjenom ostalih izvedenih dokaza. Taj sud suglasan je s obrazloženjem drugostupanjskog rješenja, jer su sukladni navodima stručnog mišljenja na koje se tuženik pozvao u obrazloženju svog rješenja.

U odnosu na prigovor podnositelja o izrađenom nalazu i mišljenju u tijeku žalbenog postupka naveo je da je to stručno mišljenje "stručna prosudba koja predstavlja interni akt djelatnika tuženika, a ne predstavlja mišljenje kakvo imaju u vidu članci 65. i 66. Zakona o općem upravnom postupku" te da je takvo stajalište zauzeto u upravno sudskoj praksi.

Drugostupanjski upravni sud također je ocijenio da je rješenje tuženika utemeljeno na argumentirano obrazloženoj stručnoj ocjeni, koja je tijekom žalbenog postupka dodatno potvrđena stručnim mišljenjem od 12. veljače 2018. Ponovio je da se radi o "stručnim mišljenjima nadležnog tijela odnosno djelatnika službenog tijela koji posjeduje stručna znanja iz područja zaštite i očuvanja kulturnih dobara" pribavljenima u žalbenom dijelu upravnog postupka. Također je naveo da su sve sporne činjenice za koje podnositelj predlaže da se utvrde vještačenjem, utvrdila upravna tijela čija je obveza očuvanje i zaštita u nacionalnom interesu zaštićenih dobara, pa nije bilo razloga za provođenjem vještačenja.

Kada je riječ o načelu procesne ravnopravnosti stranaka (načelo jednakosti oružja), Ustavni sud ponavlja da ono obuhvaća razumnu mogućnost svake stranke izložiti činjenice i poduprijeti ih svojim dokazima u takvim uvjetima koji nijednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku (v. odluku Ustavnog suda broj: U-III-1946/2019 od 28. svibnja 2020., www.usud.hr). U konkretnom slučaju podnositelj je tijekom postupka ukazivao na nedosljednosti i proturječnosti u činjeničnim utvrđenjima upravnih tijela. Prvostupanjski sud suglasio se s obrazloženjem iz drugostupanjskog upravnog rješenja jer je ono sukladno navedenom stručnom mišljenju, što je utvrdio čitanjem tog stručnog mišljenja. Drugostupanjski sud ocijenio je da je stručna ocjena argumentirano obrazložena te da je dodatno potvrđena stručnim mišljenjem, te da su sve sporne činjenice utvrdila upravna tijela čija je obveza očuvanje i zaštita zaštićenih dobara. Ostavljajući po strani pitanje je li stručno mišljenje pribavljeno u drugostupanjskom upravnom postupku nalaz i mišljenje iz članka 65. i 66. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09.) ili je riječ o internom aktu djelatnika tuženika, Ustavni sud smatra da je u provedenom upravnom sporu podnositelj bio lišen mogućnosti učinkovito osporiti drugostupanjsko upravno rješenje koje se temelji na tom stručnom mišljenju.

Ustavni sud je u više odluka podsjetio (v. primjerice odluku broj: U-III-4670/2017 od 9. listopada 2019., www.usud.hr) da vođenje upravnog spora ne predstavlja više isključivo spor o zakonitosti upravnog akta. Stupanjem na snagu Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka i rješenje USRH broj: U-I-2753/2012 i dr. i 29/17.; u daljnjem tekstu: ZUS/10) upravni sudovi kao i Visoki upravni sud dužni su voditi upravni spor kao spor pune jurisdikcije, samostalno utvrđivati činjenično stanje, provesti javnu i kontradiktornu usmenu raspravu te meritorno odlučiti o upravnoj stvari. Provođenje javne, kontradiktorne usmene rasprave temeljno je pravilo postupanja u upravnom sporu, od kojeg postoje izuzeci propisani u članku 36. ZUS-a/10.

Radi ostvarenja jamstva sudske kontrole pojedinačnih upravnih akata, upravni spor je hrvatskim zakonodavstvom i uređen kao spor pune jurisdikcije u kojem sud mora imati mogućnost preispitivanja svih činjeničnih i pravnih pitanja te u kojem stranka ima prava zajamčena člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Stajalište upravnih sudova da su činjenice utvrdila upravna tijela čiji akti su osporeni u upravnom sporu, pa zbog toga što je obveza tih upravnih tijela očuvanje i zaštita zaštićenih dobara nema razloga provoditi vještačenje, tj. dovoditi u sumnju činjenice koje su utvrdili, u suprotnosti je sa zahtjevom da navodi stranke moraju biti propisno ispitani odnosno zahtjevi stranke stvarno "saslušani".

Sagledavajući postupak koji je prethodio ustavnosudskom postupku kao jedinstvenu cjelinu, Ustavni sud utvrđuje da isti nije vođen na način koji je podnositelju osigurao pravo na pravično suđenje što je, prema ocjeni Ustavnog suda, dovelo do povrede prava podnositelja na pravično suđenje propisano člankom 29. stavkom 1. Ustava u vezi s člankom 19. stavkom 2. Ustava."

19.Imajući u vidu naprijed citirano stajalište Ustavnog suda RH, ovaj sud zaključuje kako je isto primjenjivo i na konkretnu upravnu stvar, kao i da je ovo stajalište obvezujuće i za upravna tijela u pogledu provođenja upravnog postupka. Naime, po stajalištu ovog suda nije prihvatljivo da se za potrebe drugostupanjskog upravnog postupka pribavlja i izrađuje stručni nalaz i mišljenje na način da se prednika tužiteljice kao stranku upravnog postupka o tome uopće ne obavijesti te da mu se takav nalaz i mišljenje nikada ne dostavi, odnosno da mu se ne omogući da se očituje na navode tog mišljenja ili istakne prigovore u pogledu istog te da predloži izvođenje dokaza kojim bi se takvo mišljenje moglo preispitati, već prednik tužiteljice u izloženim okolnostima za postojanje stručnog nalaza i mišljenja saznaje tek u trenutku kada mu se dostavi drugostupanjsko rješenje, bez da mu se omogući da on na bilo koji način iznese svoje primjedbe u pogledu istog ili dovede u sumnju činjenična utvrđenja u takvom nalazu, što po stajalištu ovog suda nije pravno dopustivo i kosi se s osnovnim načelom upravnog postupka o omogućavanju stranci da sudjeluje u upravnom postupku te da se izjasni o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari, pri čemu treba imati na umu da se bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke ili ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke ili kad je tako propisano zakonom.

20.Kod izloženog stanja stvari, opisano postupanje upravnih tijela u provedenom upravnom postupku dovodi tužitelja kao stranku upravnog postupka u neravnopravan položaj, što je pak u suprotnosti sa zahtjevom da navodi stranke moraju biti propisno ispitani odnosno zahtjevi stranke stvarno "saslušani", a na što u citiranoj odluci ukazuje Ustavni sud RH. Stoga, u okolnostima kada prednik tužiteljice uopće nije znao da se za potrebe drugostupanjskog upravnog postupka pribavlja i izrađuje stručni nalaz i mišljenje te da mu takav nalaz i mišljenje nikada nije dostavljen, te kada mu nije omogućeno da se očituje na navode tog mišljenja ili istakne bilo kakve prigovore u pogledu istog ili da predloži izvođenje dokaza kojim bi se takvo mišljenje moglo preispitati, niti mu je na bilo koji način omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku, kako bi on kao stranka mogao iznijeti svoja stajališta o utjecaju koji će primjena mjera zaštite kulturnog dobra imati na njegovo pravo vlasništva, sud zaključuje da se radi o procesnim povredama na štetu prednika tužiteljice koje su od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, u svezi s čim je tužiteljica i dovela u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom upravnom postupku, te posljedično i pravilnu primjenu mjerodavnog materijalnog prava.

21.Ujedno, za istaknuti je i kako obrazloženje osporenog rješenja nije u suglasnosti s mjerodavnom odredbom čl. 98. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku, s obzirom da je izostalo utvrđenje činjeničnog stanja, izostali su razlozi koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, te su izostali razlozi donošenja zaključka tijekom postupka, pa se uslijed navedenog akt tuženika ne može ispitati, niti je moguće otkloniti prigovore koje tužitelj u tom pravcu iznosi u ovom sporu. Također, posebice je za nadodati kako uslijed prethodno navedenog, obrazloženje osporavanog rješenja tuženika ne udovoljava zahtjevima koje pred javnopravna tijela postavlja Ustav, a koji, između ostalog jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju javnopravnih tijela. Obrazloženja nadležnih tijela koja ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, upućuju na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalno pravnom smislu, to pak stoga što bez navođenja konkretnih činjenica i okolnosti koje potkrjepljuju donošenje osporenog akta, sudu nije ni omogućeno preispitivanje pravilnosti primjene navedenih zakonskih odredaba, te pored toga takvo obrazloženje ne udovoljava zahtjevu valjanog obrazloženja odluke, odnosno ustavnim zahtjevima koji se pred javnopravna tijela postavljaju radi zaštite stranaka od arbitrarnosti u odlučivanju.

22.Stoga, kod izloženog stanja stvari, proizlazi da osporavanim rješenjima nisu dani jasni, potpuni i neproturječni razlozi o svim činjenicama koje su pravno odlučne za rješavanje ove upravne stvari čime su povrijeđene odredbe članka 120. stavaka 2. i 3. u svezi članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku, (Narodne novine, broj: 47/09, dalje: ZUP-a), slijedom čega je na temelju odredbe članka 117. st. 1., u svezi s odredbom čl. 47. st. 1. ZUS-a valjalo odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva poništiti osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela te predmet vratiti tijelu prvog stupnja na ponovni postupak, pri čemu je prvostupanjsko tijelo vezano pravnim shvaćanjem i primjedbama ovoga suda (čl. 119. st. 4. ZUS-a), u kojem će donijeti novu zakonitu i pravilnu odluku, uslijed čega je presuđeno kao pod točkama I. i II. u izreci presude.

23.S prethodnim u vezi, u ponovnom postupku koji će uslijediti nakon ove presude, prvostupanjsko tijelo dužno je tužiteljici, kao nasljednici PU omogućiti sudjelovanje u provođenju upravnog postupka, pri čemu će joj između ostalog dostaviti i stručni nalaz i mišljenje od 3. siječnja 2025.; KLASA: UP/ll-612- 08/24-02/0089, URBROJ: 399/01-25-2, koje je izrađeno za potrebe provođenja drugostupanjskog upravnog postupka, te će joj dati primjeren rok da se očituje na navode istog, pa ovisno o navodima i prigovorima tužiteljice, održati će usmenu raspravu te će po potrebi, odnosno ukoliko to tužiteljica predloži i upravno tijelo bude smatralo svrsishodnim, obaviti očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka konzervatorske ili druge odgovarajuće struke, na koji očevid će pozvati tužiteljicu i omogućiti joj sudjelovanje na istom, kao i što će joj omogućiti da se očituje na nalaz vještaka te da mu na raspravi postavlja pitanja, te će nakon na takav način provedenog zakonitog postupka donijeti novo rješenje pridržavajući se naprijed izloženih pravnih shvaćanja i primjedbi ovoga suda, s tim da novo rješenje treba biti doneseno na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, dakle na način kako to propisuje odredba čl. 9. Zakona o općem upravnom postupku, koje pak treba biti obrazloženo na način kako je to propisano odredbom čl. 98. st. 5. istog Zakona.

24.Konačno, s obzirom da je odredbom čl. 148. st. 4. ZUS-a propisano da o troškovima spora sud može odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari ili posebnim rješenjem u roku od 15 dana od dana objave presude ili postavljanja zahtjeva iz stavka 3. ovoga članka, sud je u smislu citirane odredbe odlučio da će o troškovima spora naknadno odlučiti posebnim rješenjem, zbog čega je odlučeno kao pod točkom III. u izreci ove presude.

U Splitu, 16. siječnja 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude žalba nije dopuštena, na temelju odredbe članka 127. st. 1. ZUS-a.

DNA:

- opunomoćeniku tužiteljice Stjepanu Čaljkušiću, odvjetniku u [adresa], uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Povjerenstvu za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Zagreb, Runjaninova 2, uz zapisnik o objavi te povrat spisa,

- u spis.