Republika Hrvatska

Općinski sud u Požegi

Svetog Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Pr-7/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Anamariji Kovačević Turac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Margiti Plažanin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Opća županijska bolnica Požega, Osječka 107, OIB: 40589450667, zastupane po punomoćniku Ivanu Boškoviću, odvjetniku u Požegi, uz sudjelovanje umješača Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana, Pakrac, Bolnička 74, OIB: 18103492590, zastupana po punomoćnici SF, dipl.iur., radi isplate, nakon glavne rasprave održane 3. prosinca 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika i zakonske zastupnice umješača na strani tuženika, 16. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Opća županijska bolnica Požega, Osječka 107, Požega, OIB: 40589450667, isplatiti tužiteljici GF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 467,53 eura bruto, sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kako slijedi:

- za kolovoz 2015. na iznos od 15,95 eura od 07.09.2015.

- za rujan 2015. na iznos od 59,58 eura od 09.10.2015.

- za listopad 2015. na iznos od 15,43 eura od 06.11.2015.

- za studeni 2015. na iznos od 46,61 eura od 09.12.2015.

- za travanj 2016. na iznos od 10,30 eura od 10.05.2016.

- za svibanj 2016. na iznos od 35,89 eura od 08.06.2016.

- za srpanj 2016. na iznos od 54,50 eura od 08.08.2016.

- za siječanj 2017. na iznos od 4,64 eura od 07.02.2017.

- za travanj 2017. na iznos od 22,15 eura kuna od 08.05.2017.

- za svibanj 2017. na iznos od 21,40 eura kuna od 07.06.2017.

- za lipanj 2017. na iznos od 8,39 eura od 06.07.2017.

- za srpanj 2017. na iznos od 21,09 eura od 07.08.2017.

- za kolovoz 2017. na iznos od 30,12 eura kuna od 06.09.2017.

- za rujan 2017. na iznos od 21,61 euro od 06.10.2017.

- za listopad 2017. na iznos od 17,19 eura od 07.11.2017.

- za studeni 2017. na iznos od 48,61 euro od 08.12.2017.

- za prosinac 2017. na iznos od 34,28 eura od 08.01.2018. do isplate i to do 31.07.2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015 do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do konačne isplate u visini stope određene čl. 29 ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Opća županijska bolnica Požega, Osječka 107, Požega, OIB: 40589450667 da tužiteljici GF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 790,45 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate u visini stope određene čl. 29 ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica GF je podnijela tužbu protiv tužene Opće županijske bolnice Požega radi isplate. U tužbi navodi da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinska sestra, od 1.1.2014.g. do 1.1.2018.g. Radni odnos tužiteljice reguliran je ugovorom o radu, Zakonom o radu ("Narodne novine", broj: 93/14, 127/17 i 98/19, u daljnjem tekstu: ZOR) internim pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj: 143/13), Dodatkom I. KU 96/15,Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje skraćeno TKU) ("Narodne novine", broj: 141/12), Dodatak II. TKU-a, 150/13, Ispravak Dodatka II.TKU-a ("Narodne novine", broj: 153/13),TKU-a ("Narodne novine", broj: 24/17), TKU-a ("Narodne novine", broj: 128/17), kao i Rješenjem o plaći. Rad tužiteljice je organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo), pa je zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvario velik broj prekovremenih sati. U smislu čl.47. KU 143/13 tužiteljeva plaća regulirana je na način: „Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.“ Osim potonjeg mjerodavnog materijalnog prava, u spornom razdoblju na snazi je i TKU 128/17, 47/18, koji se paralelno primjenjuje na tužitelja koji plaću radnika u članku 50. definirana na identičan način kako je opisano u potonje navedenim KU. U odredbama čl.51, 57, 58,60. KU ("Narodne novine", broj: 143/13) te u odredbi čl. 53. i 54. TKU ("Narodne novine", broj: 128/17, 47/18) propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužitelju i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat. Tužiteljica je od 01. travnja 2015., kao medicinska sestra ostvarila pravo na povećanu plaću jer je radila u otežanim uvjetima, što je propisano odredbom članka 86. ranijeg ZOR-a ("Narodne novine", broj: 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) te sadašnjeg ZOR-a u članku 94. ("Narodne novine", broj: 91/14 i 127/17). Nadalje, odredbom članka 57. KU zdravstva ("Narodne novine", 143/13) u primjeni od 01. prosinca 2013. propisano je: „Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću“. Tuženik u navedenom spornom razdoblju je tužiteljici isplaćivao dodatak od 20% zbog otežanih uvjeta rada, odnosno posebnih uvjeta rada, (odnosno dodatke iz ĉl.57.KU), na jedan dio odrađenih sati, a tužiteljica je radila u redovnom i prekovremenom radu. Tužiteljica je u vremenskom periodu važenja Dodatka I KU zdravstva (koji je zaključen 01. listopada 2015.) ostvarila pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Članak 59.a Dodatka I KU ("Narodne novine", broj: 96/15) propisuje: „Iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće“. Tuženik od 01. listopada 2015. tužiteljici nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate, već je navedeni dodatak isplaćivao samo za jedan dio odrađenih sati, a tužiteljica je radila u redovnom i prekovremenom radu. Tužiteljica je u navedenom vremenskom razdoblju kao medicinska sestra radila u otežanim uvjetima rada, odnosno posebnim uvjetima rada pa joj je prema čl. 94. Zakona o radu, pripadalo pravo na povećanu plaću kao i na sve dodatke propisane u ĉl.51,57,58, KU, kako za redovan rad, tako i za prekovremeni rad, a što tuženik nije obračunavao niti isplatio za sve odrađene sate. Obzirom da je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće tužiteljici po gore navedenim osnovama, posljedično je pogrešno i isplaćivao plaću odnosno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, blagdana,neradnih dana (primjena Zakona o blagdanima i neradnim danima, i međunarodni ugovori), te bolovanja. Budući da je tuženik tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio plaće po svim gore navedenim osnovama, posljedično je tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad (bolovanje). Odredbom članka 36. KU (143/13) propisano je „Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu.“, a u st.2. istog članka propisano je „Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.“ Odredbom članka 58. (TKU128/17), (47/18), propisano je u st.1. „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“, a u st.2. istog članka, propisano je „ Naknada u 100 % iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.“. (potonja odredba sadržana je u TKU 24/17 i TKU 141/12, u čl. 59.) Sukladno ĉl.9.st.3. Zakona o radu, "Narodne novine", broj: 93/14, 127/17, 98/19, propisano je: „ Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.“, tuženik je bio u obvezi postupiti u skladu s naređenim odredbama i na taj način, primjenom povoljnijeg prava, pravilno obračunati plaću tužitelju, te isplatiti iznos predmetnog potraživanja tužitelju. Budući da su podaci o rasporedu rada i obliku rada vidljivi samo na evidencijama rada, a radi se o dokumentaciji kojom raspolaže tuženik, tužiteljica nije u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev, pa stoga temeljem članka 186.b. Zakona o parničnom postupku, predlaže da naslovni sud donese rješenje kojim se nalaže se tuženiku da u roku 15 dana u spis dostavi evidenciju rada za tužiteljicu za period od 01. travnja 2015. pa do 1. siječnja 2018, platne liste tužiteljice za period od 01. travnja 2015. pa do 1. siječnja 2018. Tužitelj će sukladno odredbi članka 186.b. st. 4. Zakona o parničnom postupku, po pribavi navedene dokumentacije i nakon provedenog financijskog vještačenja na ranije specificirane okolnosti, urediti tužbeni zahtjev i predložiti naslovnom sudu da donese presudu kojom se nalaže tuženiku Općoj županijskoj bolnici Požega da tužiteljici GF na ime razlike plaće isplati mjesečne iznose čija se visina ima utvrditi provođenjem financijsko knjigovodstvenog vještačenja uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, te da joj naknadi trošak postupka.

2. Tužena Opća županijska bolnica Požega u odgovoru na tužbu navela je da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava osnovu i visinu istaknutog tužbenog zahtjeva. Tuženica ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, Odlukom Požeško-slavonske županije od 12. rujna 2017. o podjeli Opće županijske bolnice Požega i osnivanju nove zdravstvene ustanove - Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana, tužiteljica je kao ranija zaposlenica podružnice tuženice nastavila rad u novoosnovanoj ustanovi. Sporazum tuženice i Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana od 14. veljače 2018. definira prava i obveze obiju strana tog sporazuma te sukladno odredbi članka 2. točka 4. Sporazuma tuženica ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer tuženica prema teritorijalnom kriteriju ne odgovara za eventualne obveze nastale obavljanjem djelatnosti ranije podružnice, a sukladno ispravi kojom su definirana prava i obveze tuženice i Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana pri podjeli tuženice i osnivanju nove zdravstvene ustanove. Upravo iz tih okolnosti proizlaze druge odgovarajuće pravne posljedice koje su pravno relevantne za ovaj parnični postupak. Naime, Opća županijska bolnica Požega i Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana, zaključenim su sporazumom od 14. veljače 2018. godine, utvrdile kriterije za diobenu bilancu. Tuženica naglašava da je Sporazumom od 14. veljače 2018. u članku 2. točka 4. izrijekom predviđeno da će se: „Svi eventualni budući sudski sporovi podijelit će se prema lokaciji u skladu sa Sporazumom o preuzimanju radnika i diobenom bilancom obveza prema dobavljačima.“ Ovo je upravo primjer takvog spora koji se očito odnosi na Opću županijsku bolnicu Pakrac i bolnicu hrvatskih veterana. Pravna posljedica Sporazuma je da sve obveze vezane za tužiteljicu, temeljem diobene bilance, treba snositi Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana. Imajući u vidu rečeno, tuženica predlaže sudu da na strani tuženice pozove kao umješača u ovaj parnični postupak Opću županijsku bolnicu Pakrac i bolnicu hrvatskih veterana. Tuženica ističe prigovor zastare prava sukladno odredbi članka 227. Zakona o obveznim odnosima. Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužiteljica zahtjev za isplatom dodataka na plaću temelji na pravu koje proizlazi iz odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj: 143/2013) koji se primjenjuje od 1. prosinca 2013. Pravo na isplatu dodataka na plaću je novčano potraživanje koje dospijeva svaki mjesec, pri čemu rok dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa odgovara roku dospijeća isplate plaće radniku. Iz navedenoga proizlazi da pravo na isplatu dodatka na plaću predstavlja pravo iz kojeg proizlaze povremene tražbine, na koje se primjenjuje odredba članka 227. Zakona o obveznim odnosima, čije se odredbe podredno primjenjuju na radne odnose u dijelu u kojem isti nisu regulirani odredbama Zakona o radu. Odredba članka 139. Zakona o radu određuje rok zastare potraživanja iz radnih odnosa, dok odredba članka 227. Zakona o obveznim odnosima regulira institut zastare prava i primjenjuje se na sve ugovorne odnose (na koje se Zakon o obveznim odnosima barem podredno primjenjuje) čiji predmet tražbine čine povremene tražbine koje proistječu iz osnovnog prava, primjerice prava na uzdržavanje, prava na kamate na pozajmljeni novac, pravo na zakupninu za nekretninu danu u zakup i sl. Da je takvo tumačenje pravilno proizlazi iz odredbe članka 227. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima koja navodi iznimku od pravila i to za pravo uzdržavanja određeno zakonom. Budući da je pravo uzdržavanja institut uređen odredbama Obiteljskog zakona te se i odredbe o zastari nalaze u Obiteljskom zakonu (arg ex. članak 289. stavak 3. i članak 305. stavak 3. Obiteljskog zakona), zaključuje se da se odredba članka 227. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima primjenjuje na sve ugovorne odnose pa tako i na radno pravne ugovorne odnose. Sukladno navodima tužbe, pravo na isplatu dodatka na plaću, kao pravo iz kojeg proistječu povremene tražbine, za djelatnike u zdravstvu nastalo je 1. prosinca 2013., tj. prvim danom primjene Kolektivnog ugovora. Dakle, pravo tužiteljice na isplatu dodataka na plaću prema obračunu kojim bi u osnovicu za izračun visine dodataka na plaću bila uključena i naknada za prekovremeni rad (što prema stavu tuženice nije ispravno jer se sukladno jasnim i nedvosmislenim odredbama Kolektivnog ugovora traženi dodatci isplaćuju na tzv. osnovnu plaću koja ne uključuje naknadu za prekovremeni rad), pod pretpostavkom da je osnovano, nastalo je za tužiteljicu prvim danom primjene Kolektivnog ugovora. Budući da je tužba podnesena 30. travnja 2020., zaključuje se da je protekao rok zastare prava od 5 godina sukladno odredbi članka 227. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima. Vezano uz navode iz točke II. i točke III. tužbe, ističe se da tuženica tužiteljici pravilno obračunava i isplaćuje dodatak na plaću s osnove otežanih uvjeta rada te dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi te da po toj osnovi prema tužiteljici ne postoji nikakav dug. Teza tužiteljice o pogrešnom obračunavanju dodataka na plaću utemeljena je na pogrešnom tumačenju odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj:143/2013), kojim je jasno i nedvosmisleno propisano na koji se način obračunavaju dodatci na plaću. Iz sadržaja tužbe nije jasno na kojoj pravnoj normi tužiteljica temelji tezu da mu pripada pravo na obračun traženih dodataka na plaću u dijelu u kojem plaća predstavlja naknadu za prekovremeni rad. Odredbom članka 57. stavak 2. KU propisano je da se dodatci na plaću obračunavaju na osnovnu plaću, dok su odredbom članka 47. KU definirani pojmovi plaće, osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću. Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Osnovna plaća uvećat će se radnicima na sljedećim radnim mjestima i poslovima. Definicija osnovne plaće sadržana u KU jasna je i ne ostavlja mogućnosti za različite interpretacije. Odredbom članka 47. stavak 3. KU određeno da se svi dodatci na plaću obračunavaju na osnovnu plaću koja je definirana člankom 47. stavak 2. KU, iz čega proizlazi zaključak da tuženica pravilno obračunava i isplaćuje dodatke na plaću tužitelju, pravilno uzimajući za osnovicu obračuna osnovnu plaću tužitelja onako kako je ona definirana člankom 47. stavak 2. KU. Osnovna plaća je mjesečna plaća ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodataka i uvećanja, a sati prekovremenog rada plaćaju se posebno i uvećano, na način propisan KU. U tom smislu, zahtjev tužiteljice ne samo da nije utemeljen na odredbama kolektivnih ugovora, štoviše, protivan je jasnim i nedvosmislenim odredbama koje reguliraju način obračuna tužbom zatraženih dodataka na plaću. Jasnosti i nedvosmislenosti odredbi kolektivnih ugovora na koje se poziva, potvrđenih tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora, koja imaju snagu odredbi kolektivnog ugovora, svjesna je i tužiteljica, a što proizlazi iz činjenice da na temelju odredbi kolektivnih ugovora na koje se poziva i koje su na snazi od 2013. godine, gotovo 7 godina nije istaknula zahtjev za isplatom. Prekovremeni rad, kao i ostala uvećanja plaće iz članka 51. KU i dodatak za posebne uvjete rada iz članaka 57. KU obračunavaju se u propisanom postotku od osnovne plaće, te se dodaju na osnovnu plaću, i čine plaću radnika, kako je to definirano u članku 47. KU. Izneseni stavovi potvrđeni su i u zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora u zaključcima 58., 95. i 106. Navedeni zaključci su sastavni dio Kolektivnog ugovora te prema odredbi članka 19. stavak 6. KU tumačenja povjerenstva su obvezna i dostavljaju se podnositelju upita te svim ustanovama na koje se odnose, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora. Tumačenja Zajedničkog povjerenstva objavljena su na mrežnoj stranici Ministarstva zdravstva, a u nastavku se citiraju zaključci 58., 95. i 106. Zaključci sa 11. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 7. ožujka 2014. godine:

Radniku se za sve odrađene sate tijekom mjeseca obračunavaju uvećanja plaće iz članka 51. stavka 1. podstavaka 1., 2., 3. i 5. i stavka 8. Kolektivnog ugovora. Za prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati plaća se obračunava sukladno članku 51. stavku 1. podstavku 4. Kolektivnog ugovora, odnosno uvećava se za 50% na osnovnu plaću radnika bez primjene položajnog dodatka. Zaključci s 15. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 16. travnja 2014. godine: Radniku se za sve odrađene sate tijekom mjeseca obračunavaju uvećanja plaće iz članka 51. stavka 1. podstavaka 1., 2., 3. i 5. i stavka 8. Kolektivnog ugovora. Za prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati plaća se obračunava sukladno članku 51. stavku 1. podstavku 4. Kolektivnog ugovora, odnosno uvećava se za 50% na osnovnu plaću radnika bez primjene položajnog dodatka. Povjerenstvo upućuje na Zaključak broj 25 točku g) s 4. sjednice Povjerenstva. Osnovica za izračun plaće je osnovna plaća bez dodataka na plaću. Budući da stav zauzet na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja je održana 9. prosinca 2019., niti je pravno obvezujuć za suce prvostupanjskih sudova, niti su dosad izneseni na Zakonu i Ustavu zasnovani razlozi za tako zauzet stav, a niti je zauzet stav o prigovoru zastare prava zdravstvenih radnika kao tužiteljica, tuženica ustraje na osporavanje osnove postavljenog zahtjeva. Pokušajem onemogućavanja daljnjeg raspravljanja na temu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva, očitovanog kroz (zasad) neobrazloženi stav sjednice Građanskog odjela VSRH-a kojim se zaključuje o osnovanosti osnove zahtjeva tužiteljice – zdravstvenih djelatnika, po ocjeni tuženice povrijeđeno je pravo na pravično suđenje kojem je imanentno i pravo na jednakost oružja, koje bi podrazumijevalo mogućnost iznošenja pravnih stavova koja se tiču tumačenja propisa koji uređuje konkretne radnopravne odnose te posljedično očitovanje sudova o tim pravnim stavovima u obrazloženjima objavljenih odluka, dakako, uz navođenje na Ustavu i Zakonu utemeljenih razloga za njihovo prihvaćanje ili neprihvaćanje. Da bi zakonske odredbe kojima je uređen pravni položaj stranaka odnosno njihovih zastupnika u postupcima pred sudom udovoljile zahtjevu kojeg postavlja članak 29. stavak 1. Ustava, pravni položaj stranaka i njihovih zastupnika mora biti jednak odnosno sudovi u postupku moraju osigurati jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava (jednakost oružja, jednakost sredstava). Vezano uz predloženo financijsko vještačenje, ističe se da se tuženica protivi financijskom vještačenju na okolnosti iz tužbe, budući da je tužbeni zahtjev zasnovan na pogrešnom pravnom shvaćanju o tome što čini osnovnu plaću, kao osnovicu za izračun uvećanja i dodataka. Pitanje što čini osnovnu plaću, koja je osnovica za obračun uvećanja i dodataka, isključivo je pravno pitanje te ne postoje pretpostavke za provođenje vještačenja na tu okolnost. Što se tiče evidencije rada za tužiteljicu te platnih lista, tuženica nije u posjedu istih te je tužiteljica iste mogla i trebala zatražiti mimo suda od svojeg poslodavca. U tom smislu, tuženica se protivi zahtjevu tužiteljice usmjerenom na ediciju isprava, kojih tuženica nije niti u posjedu. Zbog iznesenoga, tuženica predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, uz nalog tužiteljici da tuženici naknadi parnični trošak.

3. Na pripremnom ročištu održanom 9.2.2021. na strani tuženika umiješala se Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u satnicu za utuženo razdoblje, obračunske isprave za isplatu plaće (str. lista 75-1 do 203), Sporazum OŽB Požega i OŽB Pakrac i bolnice hrvatskih veterana, Odluku od 7. veljače 2017. i Zaključak od 8. veljače 2018., pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Dajane Hart od 08. srpnja 2022., saslušao je sudskog vještaka na glavnoj raspravi održanoj dana 19.4.2023. , tužiteljicu osobno u svrhu dokazivanja i svjedoka FF, te je izvršio uvid u ostale podneske i priloge spisu te sudsku praksu.

5. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka sud je donio presudu br. Pr 90/2020- 24 od 31.svibna 2023. kojom utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan pa je u točki I izreke usvojio tužbeni zahtjev za iznos od 467,53 eura sa zateznom kamatom na svaki pojedinačni mjesečni iznos od dospijeća (u periodu dospijeća od 7. rujna 2015. do 8. siječnja 2018.) do isplate, a u točki II izreke odbio tužiteljicu sa preostalim tužbenim zahtjevom za iznos od 1.821,52 eura.

6. Protiv navedene presude uložila je žalbu tužiteljica u odnosu na točku II izreke te umješač na strani tuženika u odnosu na točku I izreke. Povodom izjavljenih žalbi odluku je donio Županijski sud u Varaždinu br. Gž R-191/2023-2 od 8. svibnja 2024. kojom je odbio žalbu tužiteljice i potvrdio presudu ovoga suda u točki II izreke, te usvojio žalbu umješača na strani tuženika i ukinuo presudu ovoga suda u točki I izreke ( i odluci o troškovima) te vratio predmet u ukinutim dijelovima sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

7. Naime, prvostupanjski sud je tužiteljici u točki I izreke dosudio iznos od 467,53 eura( 3.522,57 kuna) i to za razliku od 436,92 eura (3.291,95 kn) s osnove dodataka na posebne uvjete rada i dodataka za odgovornost za život i zdravlje, kako u redovnom radu tako i u prekovremenom radu, naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te iznos od 30,61 eura (230,62 kn) s osnove prekovremenih sati rada (koji nije obuhvaćen zastarom) sve uz zateznu kamatu od dana isplate plaće za svaki pojedinačni mjesec u utuženom razdoblju.

8. Županijski sud nalazi spornim te daje uputu prvostupanjskom sudu utvrditi na osnovu koje materijalno-pravne podloge je vještakinja utvrdila obračun prekovremenih

– u slobodne sati u omjeru 1:1, jer takvo njezino utvrđenje nužno upućuje na određenu dokumentaciju kao podlogu, te je odlučno utvrditi broj prekovremenih sati i broj za to korištenih slobodnih sati dok je nebitno koji je prekovremeni sat iskorišten u koji dan.

9. U prvostupanjskom postupku je nesporno je utvrđeno da je tužiteljica kod tužene bila zaposlena u utuženom razdoblju od 1. travnja 2015. i do 1. siječnja 2018. na radnome mjestu medicinska sestra, a što je vidljivo iz obračunske isprave za isplatu plaće tužiteljice, te cjelokupno provedenog dokaznog postupka.

10. Tijekom postupka je bila sporna bila pasivna legitimacija tuženika, osnov i visina tužbenog zahtjeva, zastara potraživanja te tijek zakonske zatezne kamate.

11. Sud je ocijenio da prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan jer je uvidom u obračunske isprave za isplatu plaće tužiteljice za utuženo razdoblje utvrđeno da je poslodavac tužiteljice tužena Opća županijska bolnica Požega. Budući da tužiteljica tužbom i uređenim tužbenim zahtjevom potražuje razliku neisplaćene plaće i naknade za prekovremene sate rada za razdoblje od svibnja 2015. do prosinca 2017. kada je tuženik bio poslodavac tužiteljici, to je tuženik u ovom postupku pasivno legitimiran.

12. Tužiteljica je tužbom od tuženika potraživala razliku plaće za period od svibnja 2015. do zaključno prosinca 2017. na ime dodataka na posebne uvjete rada i dodataka za odgovornost za život i zdravlje, kako u redovnom radu tako i u prekovremenom radu, te naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i zbog privremene nesposobnosti za rad. Nakon provedenog knjigovodstveno financijskog vještačenja podneskom od 19.12.2022. tužiteljica uređenim tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 17.246,84 kuna/ 2.289,05 eura kojim obuhvaća cjelokupni prekovremeni rad kod tuženika i to za razdoblje od svibnja 2015.do prosinca 2017.

13. Sud nalazi da je tužiteljica preinačila tužbu jer je umjesto postavljenog tužbenog zahtjeva radi isplate dodataka za prekovremene sate rada, razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora, blagdana i neradnih dana te bolovanja zatražila i isplatu prekovremenih sati rada što je promjena istovjetnosti zahtjeva.

14. Tuženik i umješač na strani tuženika protivili su se preinaci tužbe, no sud je dopustio preinaku tužbe jer je smatrao da je to svrsishodno za konačno rješenje radnopravnog odnosa tužitelja i tuženika kroz utuženo razdoblje.

15. Tuženik je nadalje istaknuo prigovor zastare potraživanja navedenih u tužbi te prigovor zastare za iznose potraživanja iz preinačenog tužbenog zahtjeva.

15.1. Prema odredbi članka 139. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14, 127/17 i 98/19), ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina. Tužiteljica tužbom konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje razliku neisplaćene plaće za period od svibnja 2015. do prosinca 2017. Budući da se plaća sukladno članku 92. stavak 1. Zakona o radu isplaćuje nakon obavljenog rada, a prema stavku 3. istog članka plaća i naknada plaća za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do 15-tog dana u idućem mjesecu to je plaća tužiteljice za mjesec svibanj 2015. dospjela je u lipnju 2015. Kako je tužba tužiteljice podnesena u 30. travnja 2020. tužiteljevo potraživanje razlike plaće s osnove dodataka na posebne uvjete rada i dodataka za odgovornost za život i zdravlje, kako u redovnom radu tako i u prekovremenom radu, te naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i zbog privremene nesposobnosti za rad nije zastarjelo.

15.2. Međutim u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica potražuje i isplatu prekovremenih sati rada podneskom od 19.12.2022. za razdoblje od svibnja 2015. do prosinca 2017. sud nalazi da je u odnosu na konačno postavljen tužbeni zahtjev nastupila zastara potraživanja, osim u dijelu potraživanja za prosinac 2017. Naime tužbeni zahtjev na ime isplate prekovremenih sati rada uređen podneskom tužiteljice od 19.12.2022. ima se ima smatrati novom tužbom od čijeg podnošenja se računa zastara potraživanja, čime su u odnosu na petogodišnji rok zastare zastarjela potraživanja dospjela do prosinca 2017, te je u navedenom dijelu sud odbio tužbeni zahtjev i odlučio kao točki II izreke koja je postala pravomoćna.

16. Obzirom plaća za prosinac 2017. dospijeva u siječnju 2018. sud smatra da za ovaj dio potraživanja nije nastupila zastara. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva u odnosu na koja potraživanja nije nastupila zastara u postupku je sporno pitanje ima li tužiteljica pravo na isplatu razlike plaće za utuženi period za prekovremene sate rada i na ime dodataka na posebne uvjete rada i dodataka za odgovornost za život i zdravlje, kako u redovnom radu tako i u prekovremenom radu, te naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i zbog privremene nesposobnosti za rad, odnosno potrebno je utvrditi broj prekovremenih sati i broj za to korištenih slobodnih sati.

17. Pravo tužitelja na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, odnosno iz odredbe čl. 91. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14) koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad.

17.1.Naime, u razdoblju koje je predmet postupka plaća tužitelja je regulirana odredbama Zakona o radu ("Narodne novine", broj :149/09 i 93/14, dalje ZR), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 143/13, 96/15 i 29/18, dalje KU) te Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 141/12 i 24/17, dalje TKU).

17.2. KU/13 u članku 57., a KU/18 u članku 55. propisuje da radniku u zdravstvu i zdravstvenom osiguranju na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Prema popisu radnih mjesta i poslova koji imaju pravo na dodatak, tužitelj kao zdravstveni radnik- medicinska sestra/ tehničar na bolničkim odjelima ima pravo na dodatak na plaću od 14%. Isto tako čl. 59. a Dodatka I KU propisuje da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

17.3.Osim toga, Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. prosinca 2019. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj: 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. Kolektivnog ugovora i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. Kolektivnog ugovora imaju pravo na dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

17.4.Obzirom na navedeno, u prethodnom postupku Općinski sud u Požegi je utvrdio osnovanim zahtjev tužiteljice kojim potražuje dodatak za otežane uvjete rada i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, za koje KU i TKU propisuje posebne dodatke na plaću, kako za vrijeme redovnog rada tužiteljice tako i za vrijeme prekovremenog rada tužiteljice jer tužiteljica i za vrijeme prekovremenog rada, kao i za vrijeme redovnog rada radi u otežanim uvjetima, odgovorna je za život i zdravlje ljudi, koje okolnosti postoje i u vrijeme prekovremenog rada tužiteljice kao zdravstvenog radnika. Budući tužena nije tužiteljici isplaćivala puni iznos plaće u mjesecima prije korištenja godišnjeg odmora u utuženom razdoblju time je tužiteljica uskraćena za dio iznosa naknade za godišnji odmor. Na isti način tužiteljici je uskraćeno i pravo na puni iznos naknade za privremenu odsutnost s posla ili bolovanje do 42. dana, u utuženom razdoblju.

18. Odredbom čl. 51. st. 11. KU/13 (49 KU/18) je propisano da je poslodavac obvezan svakom radniku platiti prekovremeni rad.

19. Kako bi utvrdio iznos razlike plaće koji je tužena dužna platiti tužiteljici sud je proveo vještačenje po financijsko-knjigovodstvenom vještaku Dajani Hart.

19.1. Vještakinja je u svom nalazu i mišljenju od 8. srpnja 2022. navela da u obračunskim listama isplate plaće tužiteljice za period od travnja 2015. do siječnja 2018. nema obračunatih i isplaćenih sati prekovremenog rada te da uvidom u evidencije rada (šihterice) nalazi da je tužiteljica određene mjesece imala manjak ili višak radnih sati, dok je isplata plaće uvijek bila prema punom mjesečnom fondu sati, bez iskazanih manjkova ili viškova. Vještakinja je izradila nalaz vještačenja na način da je obračunala bruto plaću tužiteljici za sve sate rada koji joj nisu obračunati niti isplaćeni i koji se prema odrađenim satima iz evidencije radnog vremena smatraju prekovremenim radom ( primjenjujući Zaključak br.148 do 21.12.2015., a nakon toga zaključak br. 153), a koji se prema KU isplaćuju uvećano za 50% te pripadajuće dodatke na odrađene prekovremene sate rada i u skladu s tim dobila ove iznose bruto plaće koja je tužitelju trebala biti isplaćena. Prema tim novi iznosima bruto plaće preračunala je naknade za godišnji odmor koje su mu trebale biti isplaćene. Pregledom evidencije rada tužitelja, odnosno šihterica utvrdila je da tužiteljica niti u jednom mjesecu u kojem postoji višak odrađenih sati rada nije zakinuta po osnovi dodataka za odrađene sate subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, za koje prema KU ima pravo na uvećanu plaću jer je uvijek taj višak odrađenih sati rada u stvari oduzet od sati redovnog rada koji je najmanje plaćen, bez ikakvih dodataka, dok su dodaci za odrađene sate subotom, nedjeljom, noću ili blagdanom isplaćeni, što je utvrdila usporedbom šihterica i obračunskih lista plaće. Uvidom u obračunske liste potvrdila je da je tužitelju obračunata i isplaćena plaća u skladu sa KU- za rad subotom uvećanje plaće 25%, za rad nedjeljom 35%, rad blagdanom 150%, smjenski rad 10% i rad noću 40%. Pri izračunu je napomenula da je do 21.12.2015. bio na snazi Zaključak br. 148 (donesen 1.srpnja 2015) Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 koji glasi:“ Sukladno kolektivnom ugovoru mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana ( bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te stanice predstavljaju prekovremeni rad.“ Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici od 21.12.2015.donjelo je novi Zaključak br. 153 koji glasi:“ Sukladno kolektivnom ugovoru redovni mjesečno fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.“

19.2. Ovakvim obračunom vještakinja je utvrdila da je tužiteljici manje isplaćena bruto plaća za period od travnja 2015. do prosinca 2017. u ukupnom iznosu od 17.246,94 kuna. Navedena razlika bruto plaće sastoji se od obračunate plaće za sate prekovremenog rada u iznosu od 13.954,89 kuna, razlike dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi u iznosu od 279,41 kuna, razlike dodataka za posebne uvjete rada u iznosu od 1.098,06 kuna, razlike naknade za godišnji odmor u iznosu od 1.800,25 kuna i razlike naknade za vrijeme bolovanja u iznosu od 114,23 kune.

20. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje te je uredila tužbeni zahtjev u skladu s istim te potražuje isplatu iznosa 17.246,94 kuna / 2.289,05 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

21. Tuženik se podneskom od 27.3.2023. usprotivio preinaci tužbe te istakao prigovor zastare na pojedine iznose potraživanja temeljene na preinačenoj tužbi. Istakao je i da tužiteljica nije priložila dokaz na okolnost postojanja radnog odnosa s tuženicom za utuženo razdoblje a što je bila dužna obzirom na istaknuti prigovor istaknute promašene pasivne legitimacije.

21.1. U odnosu na prigovor tuženika vezano za postojanje radnog odnosa točno je da tužiteljica nije dostavila ugovor o radu kao dokaz, međutim sud je iz obračunskih lista za isplatu plaće utvrdio da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika u utuženom razdoblju, kao i iz iskaza saslušanog svjedoka i tužiteljice.

22. Umješač tužene u podnesku od 7.4.2023. očitovao se na tijek postupka i nalaz i mišljenje sudskog vještaka na način da je tužiteljica je prvotno utužila dodatke na posebne uvjete rada i odgovornost, a naknadno mijenja tužbeni zahtjev na sav prekovremeni rad, te se umješač specificiranom tužbenom zahtjevu protivi budući da radi o zahtjevu koji je postavljen izvan prvotno utuženog, te se radi o prekoračenju tužbenog zahtjeva. Tužena bi podnijela zahtjev za protutužbu jer je rad organiziran u dobroj vjeri i u dogovoru s radnicima. Podredno ističe prigovor zastare. Iz nalaza i mišljenja vještaka vidljivo je da tužiteljica radi s viškom i manjkom da joj je za manjak isplaćena puna satnica, da je slobodne dane koristila prijepodne, kada su joj isplaćeni svi dodaci uključujući i dodatke na posebne uvjete rada i odgovornost. Na glavnoj raspravi održanoj 19.travnja 2023. naveo je da tek zajednička primjena sva tri zaključka 21, 48 i 148, a koja sva tri su stavljena izvan snage tek zaključkom 153, osiguravaju jednakost svih radnika, u protivnom bi radnici koji rade samo prve smjene od ponedjeljka do petka bili stavljeni u nepovoljniji položaj. U odnosu na tijek zakonske zatezne kamate, umješač navodi da sukladno odredbama Zakona o radu plaća dospijeva 15-og stoga tijek zatezne kamate može biti određen tek od 16-og u mjesecu. U odnosu na navedeno svoj stav je iznio županijski sud u točki 6. obrazloženja.

23. Radi razjašnjena spornih okolnosti sud je na glavnoj raspravi u prethodnom postupku saslušao sudskog vještaka Dajanu Hart koja je u cijelosti je ostala kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 8. srpnja 2022. Iskazala je da je cjelokupno dostavljene dokumentacije tvrdila da su slobodni sati obračunati u omjeru 1:1. Iz šihterice se ne vidi koji dan je točno bio prekovremeni rad jer se na kraju odnosnog mjeseca utvrdi višak odrađenih sati. Isto tako, ne vidi se iz šihterice točno koji dan je iskorišten višak sati iz prethodnog razdoblja. U obračunskoj listi plaće se vidi da su plaćeni odrađeni slobodni dani za koje je tužiteljica dobila plaću iako nije radila, a u šihterici se vodilo kao da je radila. Isti je postotak dodataka za život i zdravlje ljudi i za posebne uvjete rada ukoliko je tužiteljica radila samo u prijepodnevnoj smjeni ili u prekovremenom radu. Tužiteljica je u mjesecima u kojima je radila manje primala punu plaću. Na pitanje da li je koristila Zaključak 21 i 48 odgovorila je da se u izradi nalaza držala Zaključka 148 i 153 koji su novijeg datuma od Zaključaka 21 i 48. Na pitanje da li bi primjena zaključaka 21 i 48 utjecala na konačan obračun viška i manjka sati odgovorila je da bi primjena Zaključka 21 i 48 bi značila da se radnika koji radi u zdravstvu u smjenama i turnusu može zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim vremenom. Kako je Zaključkom br. 148 propisano da mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu ili turnusu ili dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati, ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjena Zaključaka 21 i 48 bi značila da se radnike u zdravstvu treba zadužiti s većim brojem sati i to bi onda imalo utjecaja na matematički izračun. Zaključkom broj 153 stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148. Obračun naknade za godišnji odmor računa se kao prosjek plaće prethodna tri mjeseca a kako je u mom nalazu vještačenja obračunat i prekovremeni rad za prethodna tri mjeseca, isti je imao utjecaj na iskazivanje razlike naknade za godišnji odmor. Iz dostavljene evidencije viška/manja radnih sati tužiteljice evidentno je da se saldo viška/manjka sati mijenjao iz mjeseca u mjesec. Iz dostavljene evidencije viška/manjak sati tužiteljice vidi se da je ista tijekom 2018. godine nastavila koristiti višak odrađenih sati, a u siječnju 2019. godine isplaćen joj je višak od 36 sati i dalje u narednim mjesecima se nastavlja isplaćivati višak sati. Radi se o kumuliranom saldu viška sati iz prethodnog razdoblja i ne može se po danima odrediti iz kojeg je razdoblja. Na pitanje može li se po evidencijama tuženika pratiti višak i manjak sati odnosno tijek kumuliranog salda viška/manjka sati, a koji je isplaćen u siječnju 2019. odgovorila je da se može pratiti tijek po mjesecima, ali ne i po danima.

24. Tuženik je na glavnoj raspravi predložio dopuniti nalaz i mišljenje na način da se u tablice vještačenja uključi i naznači početni saldo sati a s obzirom na to da se utuženi period ne može promatrati kao zaseban i odvojen od drugih perioda. Dodatno, a s obzirom da je u tablici 3 nalaza i mišljenja vidljivo da je tužiteljica radila 14 mjeseci utuženog perioda s manjkom sati, predložio je nalaz i mišljenje dopuniti na način da se u tim mjesecima prikaže isplaćena plaća i plaća koja je trebala biti isplaćena na temelju stvarno odrađenih sati.

25. Sud je u prethodnom postupku odbio dokazni prijedlog tuženika za dopunom nalaza i mišljenja jer je sudski vještak nalaz i mišljenje dao sukladno zadatku suda, a na glavnoj raspravi je ostao kod pisanog nalaza i mišljenja te detaljno obrazložio sve sporne okolnosti.

26. U ponovljenom postupku sudska vještakinja je dopunila nalaz i mišljenje u skladu sa uputom suda na način da naznači na osnovu koje materijalno-pravne podloge je utvrdila obračun prekovremenih sati u slobodne sate u omjeru 1:1, te da utvrdi broj prekovremenih sati tužiteljice i broj za to korištenih slobodnih sati i da pritom slobodne dane obračuna primjenom važećeg, kolektivnim ugovorom ugovorenog omjera.

27. Sudska vještakinja je u dopuni nalaza i mišljenja navela da se prilikom izrade nalaza vještačenja držala upravo navedenih Zaključaka broj 148 (do 21.12.2015.) i broj 153 (od 21.12.2015.) i vremena njihove primjene. Navela je da su tijekom postupka tužiteljica i svjedoci, kao i umješač nesporno izjavili da su slobodni dani za ostvareni višak sati rada korišteni u omjeru 1:1, a to potvrđuje i od strane umješača dostavljen obrazac „Evidencija viška/manjka sati“ za tužiteljicu iz koje se može pratiti saldo viška/manjka sati tužiteljice, pri čemu je saldo viška sati umanjen za iskorišteni manjak sati točno u omjeru 1:1. Svi sati su evidentirani u evidencijama rada, te uneseni i vidljivi pod odgovarajućim šiframa na obračunskoj listi plaće (1931,1462,1137).Iz mjeseca u mjesec se pratio višak/manjak sati, te ukoliko je tužiteljica u određenom mjesecu odradila npr. 6 sati manje, za tih 6 sati se umanjio saldo viška sati koji je bio na početku odnosnog mjeseca, odnosno ukoliko je bilo manjka sati upisivao se broj manjka sati. Na evidencijama viška i manjka sati naznačen je fond sati za pojedini mjesec, broj odrađenih sati tužiteljice, početno stanje viška ili manjka sati na početku mjeseca te završno stanje nakraju pojedinog mjeseca. To je evidencija umješača temeljem koje je u konačnici tužiteljici u siječnju 2019. godine isplaćeni kumulirani višak sati iz prethodnog razdoblja (vidljivo i na obračunskoj listi plaće).Tužiteljica je u utuženom razdoblju kroz 16 mjeseci u kojima je imala veći broj odrađenih sati rada odradila višak od ukupno 258 sati, dok je kroz 14 mjeseci u kojima je radila manje sati i koristila prethodno odrađeni višak iskoristila 158 slobodnih sati, što je sve pojašnjeno u nalazu i prikazano u prilogu nalaza u Tablici br. 3.

27.1. Saslušana na glavnoj raspravi održanoj 3. prosinca 2025. iskazala je da je u tablici 3. svog nalaza iskazala ukupan višak sati rada u utuženom razdoblju koji iznosi 258 sati a u istom utuženom razdoblju tužiteljica je odradila manje 158 sati. Na kraju utuženog razdoblja ostao je višak od 100h rada koji se prenosio i dalje u naredno razdoblje 2018. godine. Iz dostavljene evidencije viška odnosno manjka sati rada tužiteljice koji je dostavio umješač razvidno je da je u mjesecu siječnju 2019. godine tužiteljici isplaćeno 36 prekovremenih sati rada i daljnjim mjesecima je išla isplata prekovremenih sati rada. Tijekom postupka su i svjedoci kao i tužiteljica te umješač nesporno izjavili da su slobodni dani za ostvareni višak sati rada korišteni u omjeru 1:1 a to potvrđuje i od strane umješača dostavljen obrazac, evidencija viška odnosno manjka sati rada za tužiteljicu iz koje evidencije se može pratiti saldo viška odnosno manjka sati tužiteljice pri čemu je saldo viška sati umanjen za manjak sati točno u omjeru 1:1. Na pitanje da li obzirom na obračun prekovremenih sati i slobodnih sati u omjeru 1:1 postoji razlika prekovremenih sati koja nije niti isplaćena tužiteljici niti su za nju korišteni slobodni dani odgovorila je da postoji razlika i da bi se ona mogla obračunati po nalogu suda. Višak odnosno manjak sati rada utvrdila je na temelju evidencije rada tužiteljice koju je dostavio umješač i evidencije rada su bile jasne i transparentne.

28. Sud je temeljem iskaza svjedoka i tužiteljice utvrdio da je tužiteljica kod tuženika kroz utuženo razdoblje radila u turnusima tako da je jedan dan radila u smjeni od 06,00 do 18,00 sati, drugi dan od 18,00 do 06,00 sati slijedećeg dana pa je dva dana bila slobodna. Takav rad generirao je i višak i manjak sati rada. Ukoliko je kroz utuženo razdoblje radila manje od mjesečnog fonda sati, primala je plaću kao da je odradila mjesečni fond sati, a ukoliko je radila više od punog radnog vremena i za takve prekovremene sate koristila je slobodne dane, odnosno u nekim smjenama radila je i kraće radi smanjivanja viška sati rada. Svjedok FF glavna sestra na kirurškom odjelu OŽB Pakrac u utuženom razdoblju iskazala da je ona vodila evidenciju rada i raspored rada pri čemu su se uvažavale želje zaposlenika prilikom sačinjavanja rasporeda, a da se obračun viška sati rada izračunavao u omjeru 1:1 što znači jedan sat viška rada za jedan slobodan sat. Tužiteljica je također iskazala da je obračun slobodnih dana vršen u omjeru 1:1, ali da nikada nisu prigovarali upravi bolnice, niti su prigovarali obračunskoj ispravi za siječanj 2019. Iskazala je da joj je isplaćen višak sati u 2019. nakon što joj se predočila obračunska isprava za isplatu plaće za siječanj 2019. Tužiteljica i svjedok su iskazali da nije bilo pisane odluke poslodavca o preraspodjeli radnog vremena, a tužiteljica je iskazala i da se ne sjeća je li dobila odluku ili rješenje poslodavaca da joj se plaćaju prekovremeni sati koje je ostvarila u utuženom periodu ili da potpiše odluku za ostvarene prekovremene sate rada.

23. Obzirom na navedeno, sud nalazi da rad tužiteljice kroz utuženo razdoblje ukoliko je bilo duže od punog radnog vremena predstavlja prekovremene sate rada tužiteljice. Istodobno, iz iskaza tužiteljice proizlazi da ne osporava navode tuženika da je za višak sati rada koristila slobodne dane, a isto proizlazi i iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka. Sudski vještak uvidom u evidencije rada (šihterice) nalazi da je tužiteljica određene mjesece imala manjak ili višak radnih sati, dok je isplata plaće uvijek bila prema punom mjesečnom fondu sati, bez iskazanih manjkova ili viškova (što je vidljivo iz obračunskih isprava za isplatu plaće). Tužiteljica je za svaki mjesec utuženog razdoblja dobila punu plaću kao da je odradila puni mjesečni fond sati. Sati koje nije radila obračunati su kao redovan rad, kao rad u prvoj smjeni i po istim satima su obračunati i dodaci za posebne uvjete rada i dodaci za odgovornost za život i zdravlje ljudi budući da su plaćeni kao redovan rad.

29. Odredbom čl. 51. st. 11. KU/13 (49 KU/18) je propisano da je poslodavac obvezan svakom radniku platiti prekovremeni rad. Ako radnik to želi, poslodavac će na njegov pisani zahtjev, umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada iz stavka 1. podstavka 4. ovoga članka, odobriti korištenje slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta za utvrđivanje ukupnog broja sati i slobodnih dana), sukladno mogućnostima organizacije rada.

29.1. Nesporno je da nije bilo pisanog zahtjeva tužiteljica za odobrenje korištenja slobodnih dana i nesporno je da tuženik nije tužiteljici dostavio pisanu odluku o korištenju slobodnih dana na ime zarađenih prekovremenih sati ali može se smatrati da je tužiteljica prešutno pristala.

30. Iz iskaza svjedoka FF, glavne sestre na odjelu kirurgije OŽB Pakrac koja je vodila evidenciju rada, proizlazi da je obračun viška sati rada u odnosu na slobodne dane bio u omjeru 1:1, a isto proizlazi i iz iskaza tužiteljice, te nalaza sudskog vještaka, dakle protivno odredbi čl. 51.st.11. KU/13.

31. U situaciji u kojoj je radnik za određeni prekovremeni rad koristio slobodne dane uistinu nema pravo i na slobodne dane i plaćanje prekovremenog rada, kako pravilno ukazuje tuženik obzirom da bi za iste koristio i slobodne dane i bio prekovremeno plaćen.

31.1. Međutim, u konkretnom slučaju nesporno je utvrđeno da je tuženik pogrešno obračunavao slobodne dane u odnosu na višak sati rada, i to u omjeru 1:1, a sudska vještakinja je potvrdila da isto proizlazi i iz evidencije rada koje je joj je dostavio umješač na strani tuženika. Samim tim pogrešnim obračunom postoji razlika prekovremenih sati koja nije niti isplaćena tužiteljici niti su za nju korišteni slobodni dani. Dakle tužitelj je vodio evidenciju ali nije prekovremene sate obračunavao u skladu sa odredbom čl. 51. st. 11. KU/13 (49 KU/18). Nadalje, iz tablice 3 nalaza i mišljenja razvidno je da je u utuženom razdoblju tužiteljica na kraju razdoblja imala manjak sati rada od 158 sati i višak sati rada od 258 sati, tako da je ako se oduzme manjak sati rada od viška sati rada na kraju perioda svakako imala 100 sati viška sati rada. Ako bi se prihvatio argument da utuženi period obzirom na narav samog posla tužiteljice ne može promatrati izdvojeno od nastavnog perioda tijekom kojeg je jedan dio prekovremenih sati plaćen, postavlja se pitanje koji bi to širi vremenski period sud trebao uzeti u obzir, jer iz iskaza sudskog vještaka proizlazi da se ne može očitovati niti za koje razdoblje se odnosi početni saldo jer je to kumulirani saldo viška/manjka sati rada tužiteljice iz prethodnog perioda. Obzirom tuženik nije istaknuo protutužbeni zahtjev, a zahtjev tužiteljice glasi na isplatu viška sati rada, odnosno dodataka na posebne uvjete rada i dodataka za odgovornost za život i zdravlje, kako u redovnom radu tako i u prekovremenom radu, naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te prekovremene sate rada sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužiteljice u navedenom dijelu osnovan(prekovremeni sati rada za razdoblje koje nije obuhvaćeno zastarom).

31.2. Naime, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz čl. 4. stav. 1. Zakona o radu na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu, a ovaj sud nalazi da se iz evidencija poslodavca može utvrditi višak i manjak sati rada u utuženom razdoblju ali ne i za koje prekovremene sate je kada tužiteljica koristila slobodne dane, te osobito iz razloga što je ovaj omjer nesporno pogrešno obračunat sud smatra da je tužiteljici preostao višak slobodnih dana koje nije iskoristila, a vidljivo je i iz tablice 3 nalaza da postoji višak sati rada i uz obračun 1:1. Na poslodavcu je obveza vođenja evidencije u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom, koja na jasan, razumljiv i transparentan način mora omogućiti izračun, dok će u protivnom sud takvu činjenicu utvrditi primjenom pravila o teretu dokazivanja. Na isti način je u identičnim pravnim stvarima pravomoćno presuđeno u odlukama Općinskog suda u Požegi br. Pr 71/2020 i Županijskog suda u Puli br. Gž R 196/2023, Općinskog suda u Požegi br. Pr 111/2020 i Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž R 113/2023, Općinskog suda u Požegi br. Pr 112/2020 i Županijskog suda u Splitu br. Gž R 500/2023, Općinskog suda u Požegi br. Pr 113/2020 i Županijskog suda u Karlovcu br. Gž R 53/2024, Općinskog suda u Požegi br. Pr 131/2020 i Županijskog suda u Splitu br. Gž R 342/2023, Općinskog suda u Požegi br. Pr 139/2020 i Županijskog suda u Puli br. Gž R 201/2023, Općinskog suda u Požegi br. Pr 154/2020 i Županijskog suda u Osijeku br.Gž R 385/2023, Općinskog suda u Požegi br. Pr 157/2020 i Županijskog suda u Puli br. Gž R 1/2025, Općinskog suda u Požegi br. Pr 159/2020 i Županijskog suda u Sl. Brodu br. Gž R 152/2023, Općinskog suda u Požegi br. Pr 166/2020 i Županijskog suda u Zadru br. Gž R 13/2025, Općinskog suda u Požegi br. Pr 167/2020 i Županijskog suda u Splitu br. Gž R 677/2023, Općinskog suda u Požegi br. Pr 188/2020 i Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R 930/2023.

32. Sud je shvaćanja da je sudska vještakinja pravilno primijenila Zaključke broj 148 do 21. prosinca 2015., a nakon toga Zaključak br. 153 ( kojim se stavljaju izvan snage Zaključci 21, 48 i 148) što je detaljno obrazložila saslušana na glavnoj raspravi. Primjena Zaključka 21 i 48 bi značila da se radnika koji radi u zdravstvu u smjenama i turnusu može zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim vremenom. Zaključkom br. 148 koji je bio na snazi istovremeno kada i navedena dva zaključka, propisano je da mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati, ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen, a sud nalazi da je ovakva primjena Zaključaka kako je navela sudska vještakinja utemeljena i na odredbi članka 9 stavak 3 Zakona o radu u smislu primjene najpovoljnijeg prava za radnika.

33. Zbog svega navedenoga sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje, i dodatak nalazu i mišljenju, budući smatra da je isti dan stručno, savjesno i u skladu s pravilima struke te je na njemu utemeljio svoju odluku i tuženoj naložio da tužiteljici isplati razliku plaće u ukupnom iznosu od 467,53 eura.

34. Sud je odredio tijek zakonske zatezne kamate od dana isplate plaće za svaki pojedinačni mjesec u utuženom razdoblju pa nadalje sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka te smatra da je potraživanje tužiteljice dospjelo danom isplate plaće ( tako i u odluci županijskog suda) a ne od 16-og u mjesecu kako to u svom prigovoru tijeka zakonske zatezne kamate ističe tuženik te sud ovaj prigovor nalazi neosnovanim

35. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj:53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11; 148/11, 25/13, 89/14).

35.1.Obzirom da su stranke djelomično uspjele u parnici, sud je utvrdio postotak u kojemu je svaka od njih uspjela. Obzirom je tužiteljica u ovom postupku postavila konačni tužbeni zahtjev na iznos od 2.289,05 eura, a sud joj je dosudio iznos od 467,53 eura, tužiteljica je uspjela u sporu sa 20 % u kojem postotku je sud odmjerio naknadu ukupnih troškova tužiteljici. Naime, sud je dosudio tužiteljici dodatke na plaću i djelomično prekovremene sate, tako da je tužiteljica uspjela sa osnovom tužbenog zahtjeva u visini 100 % i 20 % sa visinom tužbenog zahtjeva, tako da je odnosu na osnovu i visinu uspjela sa 60 %. Tuženik je uspio 80 % sa visinom tužbenog zahtjeva i nije uspio sa osnovom što u konačnici iznosi 40 % pa je od postotka s kojim je uspjela tužiteljica oduzeo postotak s kojim je uspio tuženik, tako da je postotak koji je preostao nakon navedenog obračuna 20 % u kojem postotku je sud odmjerio naknadu ukupnih troškova tužiteljici.

35.2. Sud je priznao tužiteljici trošak koji se odnosi na sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na pripremnom ročištu održanom 9.2.2021. u iznosu od 200,00 eura zastupanje na ročištima za glavnu raspravu održanima 17.5.2022., 19.4.2023., 24.6.2025 i 3.12.2025 u iznosu 200,00 eura svako ročište, pristup na ročišta za objavu presude dana 16.1.2026. u iznosu 100,00 eura i trošak sastava tri podneska od 17.5.2021. kojim se očituje na uređen tužbeni zahtjev i tijek postupka te ih je sud priznao kao jedan podnesak u iznosu od 200,00 eura, te sastav podneska od 18.5.2021.,19.12.2022. i 10.7.2025. u iznosu od 200,00 eura svaki, što uz obračunati PDV od 25% iznosi 2.625,00 eura. Sud nije priznao tužiteljici trošak sastava podneska od 6.4.2023. jer se ne radi o obrazloženom podnesku iz Tbr. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika- dalje Tarifa, "Narodne novine", broj: 142/12) te pristup na ročišta za objavu presude dana 31.5.2023. jer nitko nije pristupio, kao niti sastav troškovnika od 2.12.2025. u iznosu od 50,00 eura jer se ne radi o podnesku iz Tbr.8 Tarife.

35.3. S obzirom na uspjeh u parnici tužiteljice od 20 % sud je priznao tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 525,00 eura.

35.4. Sud je priznao tužiteljici trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura ( 2.000,00 kuna) jer je isti trošak potreban bez obzira na uspjeh stranaka u sporu tako da su tužiteljici odmjereni i dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od 790,45 eura.

36. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Požegi, 16. siječnja 2026.

Sudac:

Anamarija Kovačević Turac

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Odvjetnica Margita Plažanin, Zagreb

2. Odvjetnik Ivan Bošković, Požega

3. Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana, Pakrac