REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Trg pobjede 13
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Pr-143/2020-36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu ovog suda Jadranki Babić-Milberg, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po Mirku Kovač, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Dom zdravlja Brodsko-posavske županije, OIB: 28346588217, Borovska ulica 7, Slavonski Brod, zastupan po punomoćnici Ana-Marii Bogović, odvjetnici iz Slavonskog Broda, radi naknade štete – radno, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 4. prosinca 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Sandre Petrović, odvjetnice iz Slavonskog Broda i zamjenice punomoćnika tuženika RD, odvjetničke vježbenice, dana 16. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženom Dom zdravlja Brodsko-posavske županije, OIB: 28346588217, Borovska ulica 7, Slavonski Brod, da tužitelju CD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime razlike plaće i naknade za godišnji odmor i bolovanje isplati iznos od 495,23 eura, bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:
2,97 EUR od 16.10.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 3,30 EUR od 16.11.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 3,56 EUR od 16.12.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 10,16 EUR od 16.01.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 10,08 EUR od 16.02.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 9,04 EUR od 16.03.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 5,08 EUR od 16.04.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 12,51 EUR od 16.05.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 5,45 EUR od 16.06.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 7,44 EUR od 16.07.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 2,42 EUR od 16.08.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 11,43 EUR od 16.09.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 3,60 EUR od 16.10.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 9,04 EUR od 16.11.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 9,96 EUR od 16.12.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 12,06 EUR od 16.01.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 10,88 EUR od 16.02.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 15,71 EUR od 16.03.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 13,86 EUR od 16.04.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 11,22 EUR od 16.05.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 10,41 EUR od 16.06.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 9,64 EUR od 16.07.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 7,12 EUR od 16.08.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 3,98 EUR od 16.09.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 14,48 EUR od 16.10.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 4,86 EUR od 16.11.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 6,36 EUR od 16.12.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 8,74 EUR od 16.01.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 4,97 EUR od 16.02.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 11,85 EUR od 16.03.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 12,08 EUR od 16.04.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 13,40 EUR od 16.05.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 10,88 EUR od 16.06.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 19,44 EUR od 16.07.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 5,44 EUR od 16.08.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 15,17 EUR od 16.09.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 7,04 EUR od 16.10.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 14,96 EUR od 16.11.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 5,68 EUR od 16.12.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 14,86 EUR od 16.01.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 5,63 EUR od 16.02.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 9,71 EUR od 16.03.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 9,24 EUR od 16.04.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 0,74 EUR od 16.05.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 5,63 EUR od 16.06.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 1,04 EUR od 16.07.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 6,05 EUR od 16.08.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 9,99 EUR od 16.09.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 0,90 EUR od 16.10.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 5,77 EUR od 16.11.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 18,27 EUR od 16.12.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 24,80 EUR od 16.01.2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 12,90 EUR od 16.02.2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 6,86 EUR od 16.03.2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 2,08 EUR od 16.04.2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 2,98 EUR od 16.05.2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 0,95 EUR od 16.06.2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 0,46 EUR od 16.07.2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 0,20 EUR od 16.08.2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
po stopi zateznih kamata koja se do 31. prosinca 2022. dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime parničnog troška iznos od 1.098,94 eura skupa sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se tužitelj s dijelom troškova postupak u iznosu od 187,50 eura kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tužene radi isplate razlike plaće na ime dodataka za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rad kao i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate.
1.1. Navodi da mu tuženik u periodu od 11.09.2015. do 11.09.2020. nije platio dodatak zbog otežanih uvjeta rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada koje pravo mu pripada temeljem odredbe čl. 57. Kolektivnog Ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te da u razdoblju od 1.10.2015. nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate koje pravo mu pripada sukladno čl. 59a Dodatka I Kolektivnog Ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.
1.2. Potražuje i razliku na ime pogrešno obračunate i isplaćene plaće po navedenim osnovama za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.
1.3. Postavlja stupnjeviti tužbe, traži pribavljanje dokumentacije tuženika potrebne za specifikaciju tužbenog zahtjeva po navedenim osnovama.
2. U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno ističe da se nisu ispunile zakonske pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe i predlaže odbaciti tužbu kao nedopuštenu, podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, sve iz razloga što smatra da tuženik posjeduje dokumentaciju potrebnu za postavljanje tužbenog zahtjeva.
2.1. Tuženik se protivi pravnoj osnovi tužbenog zahtjeva jer je tuženik u cijelosti isplatio tužitelju plaću, naknade plaće i sve dodatke na plaću odnosno postupio je u cijelosti sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, u skladu sa odredbama Zakona o radu.
2.2. Protivi se pravnoj osnovi i visini tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja.
2.3. Ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer tužitelj nije zdravstveni radnik.
2.4 Tuženik smatra da su navodi tužitelja iz tužbe i tužbenog zahtjeva neosnovani i paušalni u cijelosti jer pogrešno tumači odredbe KU i TKU i ne razlikuje pojam osnovna plaća i plaća zbog čega pogrešno vrši obračun uslijed čega su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani u cijelosti.
2.5. Pojašnjava navode na način da osnovna plaća i plaća nisu isto, da se vrijeme provedeno u dežurstvu iznad mjesečnog fonda radnih sati plaća kao prekovremeni rad odnosno prekovremeni rad jesu radni sati iznad ukupnog redovnog mjesečnog fonda sati u skladu sa člankom 53. stavkom 4. KU, da je TKU i KU propisana osnova za izračun isplate za prekovremene sate, a to je 50% osnovne plaće, iz čega proizlazi da je osnova za izračun isplate za prekovremene sate osnovna plaća, a ne osnovna plaća sa dodacima na plaću kako to pogrešno tumači tužitelj.
2.6. Poziva se na odredbu članka 51. KU 143/13 u kojoj nije uređeno povećanje osnovne plaće s osnove dodataka - otežani uvjeti rada, iznimna odgovornost za život i zdravlje ljudi, znanstveni stupanj, tako da tužitelj nema pravo na dodatak na plaću zbog otežanih uvjeta rada kada radi prekovremeno odnosno iznad mjesečnog fonda sati jer u skladu sa člankom 57. KU dodatak na plaću zbog otežanih uvjeta rada se obračunava isključivo na osnovnu plaću, odnosno na vrijeme redovnog rada - redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a ne na vrijeme iznad mjesečnog fonda radnih sati.
2.7. Poziva se na zaključke 58, 95 i 106 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU koje je u skladu sa člankom 321. ZOO i člankom 18.KU dalo jasno tumačenje KU, a to je da se prekovremeni rad uvećava za 50% osnovne plaće bez primjene položajnog dodatka, i osnovica za izračun jest osnovna plaća bez dodataka na plaću.
2.8. Tuženi navodi da je isplate plaće obvezan izvršiti isključivo putem centralnog obračuna plaće ("COP"), a koji COP je izrađen od strane i u nadležnosti je Republike Hrvatske - Ministarstva uprave i Ministarstvo financija, tako da predlaže naslovljenom sudu da pozove Općinsko državno odvjetništvo ispred Republike Hrvatske Ministarstva uprave i Ministarstva financija da u ovaj sudski postupak stupi odnosno da sudjeluje kao umješač na strani tuženika obzirom da je nesporan pravni interes Republike Hrvatske - Ministarstva uprave i Ministarstva financija da sudjeluje u ovom postupku jer pravne posljedice donesene presude u ovom postupku odrazit će se na pravnu i ekonomsku situaciju Republike Hrvatske - Ministarstva uprave i Ministarstva financija.
2.9. Zaključno, tuženik predlaže sudu da tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbaci kao nedopuštenu u cijelosti, a podredno da odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovanu.
3. Sukladno prijedlogu tužene, sud je dopisom od 9. studenog 2020. obavijestio i pozvao Republiku Hrvatsku, putem ODO u Slavonskom Brodu, Građansko-upravni odjel, na stupanje u parnicu kao umješač na strani tužene.
4. Pozvana Republika Hrvatska se podneskom od 4. prosinca 2020. očitovala na način da odbija pristupanje u parnicu iz razloga što nije osnivač tuženika.
5. U nastavku postupka stranke su u bitnom ostale kod svojih prvotnih navoda.
6. U postupku nije bilo sporno da je tužitelj temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28. veljače 2010. zaposlen kod tuženika na poslovima vozača sanitetskog prijevoza s punim radnim vremenom.
7. Sporno je da li mu je u periodu od 11.09.2015. do 11.09.2020. pravilno obračunata plaća. Sporno je da li je tužitelj aktivno legitimiran podnijeti navedenu tužbu. Sporno je da li je imao uvjete za podnošenje stupnjevite tužbe. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja eventualne razlike plaće. Sporan je osnov i visina postavljenog tužbenog zahtjeva.
8. U provedenom dokaznom postupku sud je proveo dokaz uvidom u materijalnu dokumentaciju u spisu, i to Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 28. veljače 2010. (str. 14-16 spisa), u zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora (str. 18-22 spisa), u dopis Ministarstva zdravstva od 8. svibnja 2018. (str. 23 spisa), u pravno mišljenje prof. dr. sc. FD (str. 24-47 spisa), u rješenje o plaći od 29. listopada 2019. (str. 92 spisa), u pregled razlika pri obračunu prekovremenih sati rada ( str. 94-98 spisa), u Obračunske isprave i Evidencije o radnom vremenu (str. 99-344 spisa) i u nalaz i mišljenje financijskog vještaka Jadranke Crnogorac od 28. prosinca 2023. (str. 378-409 spisa) skupa sa dopunom nalazu – očitovanju od 13. siječnja 2024. (str. 425-426 spisa).
Nije proveden niti dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka LD predložene na okolnosti pravilnosti obračuna i isplate plaće. Ovo iz razloga što se navedene činjenice dokazuju materijalnom dokumentacijom tako da se saslušanjem tužitelja i predloženog svjedoka ne bi se utvrdile nikakve daljnje činjenice i/ili dokazi koji nisu vidljivi iz materijalne dokumentacije spisa.
9. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.
10. Tužitelj je u postupku osporavao tuženiku pravo na podnošenje stupnjevite tužbe koji prigovor je ovaj sud cijenio neosnovanim. Tužitelj ima imovinskopravni interes za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe iz čl. 186.b st. 2. ZPP budući ne raspolaže radnopravnom dokumentacijom za utuženo razdoblje jer da istom raspolaže logično je da bi istu dostavio uz tužbu u prilog tužbenim navodima, dok obveza tuženika na dostavu tih isprava proizlazi iz čl. 9. Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine („Narodne novine“ br. 120/12 i „Narodne novine“ br. 120/12) odnosno čl. 8. Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine („Narodne novine“ br. 120/12 i „Narodne novine“ br. 32/15) te čl. 12. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“ br. 37/11), čl. 13. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“ br. 32/15) odnosno čl. 14. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“ br. 73/17) kojima je propisana obveza poslodavca na čuvanje traženih isprava do pravomoćnog okončanja spora za koji bi te isprave mogle biti relevantne, što prema tumačenju suda upućuje na obvezu tuženika na dostavu tih isprava po traženju suda u sudskom postupku koji protiv njega pokrene radnik u svezi tih isprava neovisno o činjenici da li je poslodavac eventualno ranije te isprave već dostavio radniku. Sud je stupnjevitu tužbu cijenio dopuštenom, te je tuženiku tijekom postupka nalagao dostaviti u spis radnopravnu dokumentaciju. Valja u svezi s navedenim istaknuti da radnika treba smatrati slabijom stranom radnog odnosa te je stoga potrebno poslodavcu onemogućiti da ograničava njegova prava, kakvo shvaćanje zauzima i Sud Europske unije u svojim presudama R i dr. C-397/01 do C- 403/01 od 05. listopada 2004. EU:C:2004:584 t. 82, Fuβ C-429/09 EU:C:2010:717 od 25. studenog 2010. t.80 i Max-Planck-Gesellschaft zur Förderung der Wissenschaften C- 684/16 EU:C:2018:874 t.41. Nesporno je da je tužitelj u konkretnom slučaju tijekom postupka postavio određeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, o kojem je odlučeno ovom odlukom zbog čega se ovaj prigovor tuženika ukazuje neosnovanim.
11. Predmet ove tužbe je potraživanje tužitelja s osnove dodataka na osnovnu plaću za posebne uvjete rada temeljem članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/2013. – u nastavku: KUZZO13) koji se primjenjuje od 1. 12. 2013., odnosno članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja "Narodne novine" 29/2018. –u nastavku: KUZZO18) koji se primjenjuje od 1. 3. 2018., s obzirom da tužitelj tvrdi da je tuženik tužitelju za utuženo razdoblje obračunavao dodatke i povećanje osnovne plaće s osnove otežanih uvjeta rada samo za sate koji se odnose na redovan rad, te dodataka na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi temeljem članka 59.a Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 96/2015.) koji se primjenjuje od 1.10. 2015., a koji dodatci su prema navodima tužitelja također obračunati i tužitelju isplaćeni samo za odrađeni redovni rad.
12. Među strankama je nesporno da je tužitelj zaposlenik tuženika na radnom mjestu vozača sanitetskog vozila od 1.ožujka 2010. u Službi sanitetskog prijevoza.
13. Temeljni zakon koji uređuje djelatnost sanitetskog prijevoza je Zakon o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 100/18., 125/19., 147/20., 119/22, 156/22, 33/23, 36/24, u nastavku: ZZZ), koji u čl.30. propisuje da zdravstvena zaštita na primarnoj razini obuhvaća između ostaloga i sanitetski prijevoz i pruža se, između ostalih, i kroz djelatnost sanitetskog prijevoza.
14. Odluku o glavnoj stvari sud je donio u skladu sa Zakon o radu (Narodne novine 93/14, 127/17), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13, 29/18) i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12, 128/17, 47/18).
15. Na temelju odredbe čl. 7. st. 1. Zakona o radu, poslodavac je obvezan raniku u radnom odnosu dati posao, te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, pa obzirom da je tužitelj u utuženom razdoblju bio u radnom odnosu kod tuženika, tuženik je pasivno legitimiran u ovome sporu.
16. Prema odredbi čl. 90. st. 1. Zakona o radu, poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.
17. Temeljem odredbe članka 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13), te članka 55. kasnije važećeg Kolektivnog ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18), tužitelju kao radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na radnom mjestu vozača sanitetskog vozila pripada pravo na dodatak na osnovnu plaću za posebne uvjete rada. Osnovna plaća uvećava se radnicima na radnim mjestima i poslovima sukladno Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, tako za vozača saniteta - radna mjesta II., III. i IV vrste t. 8. navedenog Popisa kao sastavnog dijela KUZZO13 – dodatak za posebne uvjete rada iznosi 10%.
18. Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 96/2015.) koji se primjenjuje od 1. 10. 2015. u Tabeli radnih mjesta II., III. i IV vrste točka 8. mijenja se i glasi: "zdravstveni radnik u sanitetskom prijevozu i vozač sanitetskog prijevoza 20", dakle, dodatak na osnovnu plaću za posebne uvjete rada za vozača sanitetskog prijevoza od 1.10.2015. iznosi 20%.
19. Temeljem odredbe članka 55. KUZZO18, dakle, od 1.ožujka 2018. za vozača sanitetskog prijevoza dodatak na osnovnu plaću za posebne uvjete rada i nadalje iznosi 20%, pri čemu bi tužitelj kao nezdravstveni radnik koji ne sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja, s obzirom na radno mjesto vozača sanitetskog prijevoza, a s obzirom da ne ostvaruje pravo na dodatak na plaću iz članka 58. ovog Ugovora, imao pravo na uvećanje dodatka s osnove posebnih uvjeta rada od 4% od osnovne plaće, dakle, imao bi pravo na dodatak za posebne uvjete rada od 24%.
20. U konačnici, člankom 21. Dodatka II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 92/2019.) koji se primjenjuje od 1. rujna. 2019. mijenja se članak 55. KUZZO18, tako da dodatak za posebne uvjete rada za vozača sanitetskog prijevoza iznosi 23% s uvećanjem od 4%, dakle, 27%, a s obzirom da ne ostvaruje pravo na dodatak na plaću iz članka 58. ovog Ugovora.
21. Što se pak tiče potraživanja s osnove dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi, sud prihvaća stav tuženika da tužitelj kao vozač sanitetskog vozila kao nezdravstveni radnik koji ne sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja nema pravo na dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, jer takvo pravo ne proizlazi niti iz jednog kolektivnog ugovora, već bi nakon 1.ožujka.2018. kao nezdravstveni radnik koji ne sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja, s obzirom na radno mjesto vozača sanitetskog prijevoza te da ne ostvaruje pravo na dodatak na plaću iz članka 58. KUZZO18, imao pravo na uvećanje dodatka s osnove posebnih uvjeta rada od 4% od osnovne plaće, dakle, imao bi pravo na dodatak za posebne uvjete rada od 24%, a nakon 1. rujna 2019. imao bi pravo na uvećanje dodatka s osnove posebnih uvjeta rada od 23% s uvećanjem od 4%, dakle, ukupno 27%.
22. Tuženik je tužitelju obračunavao dodatke i povećanje osnovne plaće s osnove otežanih uvjeta rada samo za sate koji se odnose na redovan rad, ali ne i za prekovremeni rad. Između stranaka je sporno da li je utužene dodatke na osnovnu plaću moguće kumulirati sa dodatkom na osnovnu plaću od 50%, na koji radnik ostvaruje pravo za prekovremene sate temeljem članka 51. stavka 1. i 9. KUZZO13, odnosno članka 49. stavka 1. i 9. KUZZO18. Naime, navedene odredbe kojima je propisano da će se osnovna plaća radniku uvećati za 50% za prekovremeni rad, ne isključuje pravo na povećanja osnovne plaće za prekovremeni rad po ostalim prethodno navedenim osnovama. Naime, navedenu odredbu, kojom je propisano pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, treba tumačiti na način da je njome samo propisano na koju osnovicu se vrši obračun povećanja od 50% za prekovremeni rad, tj. da se ovaj obračun vrši na osnovnu plaću. Složenost poslova tužitelja, kao i njegova kvalificiranost za obavljanje tih poslova ne mijenjaju se ovisno od toga da li se ovi poslovi obavljaju unutar redovne mjesečne satnice ili izvan toga, u prekovremenom radu. Dakle, kad tužitelju kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, tada tužitelj ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovi citiranih članaka koji propisuju dodatak na osnovnu plaću zbog posebnih uvjeta rada zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po osnovi dodataka za posebne uvjete rada budući da tužitelj, i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu citiranih odredbi.
23. Ističe se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela br. Su-IV-56/19-18 koja je održana dana 9. prosinca 2019., zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu, zauzeo navedeno pravno shvaćanje (obrazloženo i navedeno i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2864/2018-2 od 17. prosinca 2019., kao i rješenju broj Revr 841/2017-2 od 10. ožujka 2020.).
24. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18) i Dodatak II/19, koji se primjenjuju na dio tužbenog zahtjeva tužitelja, na isti način reguliraju dodatke na plaću kao i KU/13 i Dodatak I/15, a namjeru ugovornih stanaka da se dodaci isplaćuju i na fond sati preko redovnog radnog vremena potvrđuje i Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 66/20), u primjeni od 1. travnja 2020., koji je u članku 2., jasno odredio da se dodaci na plaću isplaćuju i na dio plaće ostvaren na temelju prekovremenog rada.
25. Nadalje, što se tiče izračuna visine potraživanja tužitelja na ime naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora zbog neisplaćenih umanjenih iznosa po gore navedenim osnovama, u skladu s odredbama čl. 36. KUZZO13. i čl. 34. KUZZO-18. (u bitnom isto popisuje čl. 13. Dodatka II. KUZZO18 kojim se mijenja čl. 34. KUZZO18), koje propisuju da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije, i odredbom čl. 81. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/2014.), koja propisuje da radnik za vrijeme godišnje odmora ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), dok je izračun naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad obračunat u skladu s odredbama važećih Temeljnih kolektivnih ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, kojima je popisano da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje (čl. 59. st. 1 TKU-a 141/2012., čl. 58. st. 1. TKU-a 24/2017. i TKU-a 128/2017.).
26. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, a posebno citirano pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, neosnovano se tuženik u odgovoru na tužbu poziva na Zaključke broj 58, 95a) i 106a) Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora, jer je očito da je zajednička namjera ugovornih strana bila da se navedena uvećanja plaća mogu kumulirati, jer bi u protivnome stranke Kolektivnog ugovora, izrijekom odredile nemogućnost takve kumulacije.
27. U odnosu na tuženikov istaknuti prigovor zastare, ovaj sud smatra da je u cijelosti neosnovan jer s obzirom na datum podnošenja tužbe 14.9.2020., konačno utuženo razdoblje od 16.10.2015. do 16.8.2020., te zastarni rok od pet godina, tužiteljevo potraživanje nije u zastari jer potraživanje plaće za mjesec rujan 2015. dospijeva 15. listopada 2015.sukladno članku 92. stavkom 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17. i 98/19. – dalje: ZR 14) kojim je propisano ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, stoga nije u zastari niti jedno potraživanje tužitelja.
28. Slijedom navedenog, u ovom postupku je dokazano da tužitelj ima pravo na razlike plaća za dodatke na plaću za prekovremeni rad dospijevajuće u periodu od 16. listopada 2015. do 16. kolovoza 2020.
29. Vezano uz visinu pripadajućih razlika plaća, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Jadranki Crnogorac koja je u skladu sa zadatkom vještačenja izračunala razlike manje isplaćenih plaća s osnova dodataka na plaću za prekovremene sate u periodu od rujna 2015. do srpnja 2020., dospijevajuće od 16. listopada 2015. do 16. kolovoza 2020.
30. Vještak je u svome nalazu izračunala da ukupna razlika plaće u navedenom periodu iznosi 495,33 eura koji nalaz je tužitelj prihvatio i u skladu sa istim, podneskom od 6. siječnja 2024. postavio specificirani tužbeni zahtjev.
31. Tuženik je osporio nalaz vještaka na koje primjedbe se vještak dopunski očitovala, pozivajući se na propise temeljem kojih je sačinila nalaz, uvažavajući i zadatak iz rješenja o vještačenju.
32. Tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva u svezi kojeg prigovora ovaj sud smatra da podnesak tužitelja od 6. siječnja 2024. nema značaj preinake tužbe, jer je tužitelj podnio stupnjevitu tužbu - čl. 186.b ZPP-a, u smislu koje odredbe u sporovima u kojima se ne može postaviti tužbeni zahtjev za isplatu određenog iznosa novca, isporuku određene količine zamjenjivih stvari, predaju određenih stvari ili prijenos određenih prava prije nego što tuženik ispuni svoju obvezu polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza, tužitelj može u tužbi istaknuti, pored zahtjeva za polaganje računa ili predaju pregleda imovine i obveza iz stavka 1. ovoga članka, i zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa novca, isporuku ili predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što tuženik položi račun ili preda pregled imovine i obveza, odnosno tek nakon što se provede vještačenje.
33. Dakle, tužitelj u ovom predmetu u tužbi nije određeno postavio tužbeni zahtjev, tj. u tužbenom zahtjevu nije naveo određeni novčani iznos koji potražuje, već je podnio stupnjevitu tužbu u smislu čl. 186.b ZPP-a, a tek nakon što je provedeno vještačenje, tužitelj je određeno postavio tužbeni zahtjev, pa stoga to konačno i određeno postavljanje tužbenog zahtjeva u podnesku od 6. siječnja 2024. nema značaj preinake tužbe.
34. Slijedom navedenoga odlučeno je kao pod I. izreke presude.
35. Odredbom čl. 433.a st. 1. ZPP-a, propisano je da kada se utužuju novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto-iznos.
36. Odredbom čl. 92. st. 4. ZOR, propisano je da su plaća i naknada plaće, u smislu toga Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu, slijedom čega je tužitelju razlika neisplaćene plaće i naknade plaće, dosuđena u bruto iznosu.
37. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje pored glavnice i zatezne kamate. Dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Na temelju odredbe čl. 92. st. 3. ZOR, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. Stoga su tužiteljici kao osnovane na svaki pojedini utuženi mjesečni iznos, zakonske zatezne kamate dosuđene kako tužbom potražuje i kako je pobliže navedeno u izreci ove presude.
38. Visina stope zakonske zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO)
39. Plaća koju poslodavac isplaćuje radniku obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a u to spadaju i porez i prirez na dohodak koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, koji se obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate. Uvažavajući odredbe Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 115/16, 106/18, 121/19, 32/20), te odredbe Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine 10/17), porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto dodatka (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju. (presuda VSRH broj Revr 578/13-2 od 11. svibnja 2016., Revr 1526/16 od 3. rujna 2017., Revr 717/16-2 od 6. rujna 2017., Revr 206/16 od 19. rujna 2017.) Dakle, kako obveza uplate poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, dospijeva tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa plaće radniku, te kako prije isplate takva obveza tuženika nije dospjela, tužiteljici nisu dosuđene zakonske zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, kako je to ispravno u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu označio.
40. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, tako da mu sud dodjeljuje pravo na nužne i potrebne troškove.
41. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku, odvjetniku u skladu s vrijednosti predmeta spora (495,23 eura), priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to trošak sastava tužbe u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), sastava podnesaka od 3.11.2020. (očitovanje na odgovor na tužbu) u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), sastava podneska od 16.12.2020. i 27.10.2023. za svaki u iznosu od 50,00 eura ili ukupno 100,00 eura (Tbr. 8/3 Tarife), trošak pristupa ročištima 8.12.2020 i 4.12.2025. za svako u iznosu od 100,00 eura ili ukupno 200,00 eura kao i trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od zatraženih 50,00 eura (Tbr.9/3 Tarife) ili ukupno 550,00 eura uvećano za pripadajući PDV od 137,50 eura, ukupno 687,50 eura. Navedenom iznosu pridodan je i trošak plaćen na ime predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 411,44 eura.
42. Ukupni priznati troškovi tužitelja iznose 1.098,94 eura kako je to i navedeno pod II. izreke presude.
43. Na priznati trošak tužitelju su priznate i kamate od dana donošenja presude u skladu sa zatraženim u skladu sa zatraženim te primjenom čl. 151. st.3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022, 6/2024).
44. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 30.9.2022. jer se radi o podnesku kojim se dostavlja obavijest o plaćenom predujmu, što je sudu vidljivo jer se plaća na račun suda. Nije priznat niti trošak za podneske od 16.12.2020. i 27.10.2023. preko priznatih iznosa od 50,00 eura za svaki do zatraženih 100,00 eura, za svaki, sve iz razloga što se radi o podnescima predviđenim Tbr. 8/3 Tarife a ne o obrazloženim podnescima nužnim u ovom postupku za donošenje odluke o glavnoj stvari.
45. Tužitelju ukupno nije priznato pravo na 150,00 eura troškova, s pridodanim PDV-om ukupno 187,50 eura kako je to i navedeno pod III. Izreke presude.
U Slavonskom Brodu, 16. siječnja 2026.
Sudac
Jadranka Babić-Milberg
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.
Dna:
1. Odvj. Mirko Kovač, Zagreb,
2. Odvj. Ana-Maria Bogović, Slavonski Brod.