Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Rijeka

Poslovni broj: K-541/2016-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Grgi Komadini kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Jelene Crnčan kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika BC zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 1., 2. i 5. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj: K-DO-231/16-V od 29. veljače 2016., uređene podneskom broj: KO-DO-934/2020 od 17. listopada 2025., nakon održane javne rasprave zaključene 12. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenika Općinske državne odvjetnice u Rijeci, Roberta Kožula, okrivljenika BC, njegovog branitelja Borisa Marohnića, odvjetnika iz Rijeke te ČC, odvjetničke vježbenice u zamjeni za Marinu Franulović Ažman, odvjetnicu u Rijeci kao punomoćnika oštećenice, dana 16. siječnja 2026. izrekao je i javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08

Okrivljenik BC, OIB [osobni identifikacijski broj], sin B i Č, rođen **.**.1959., u [adresa], državljanin RH, sa završenom srednjom školom za vozača, u mirovini, oženjen, otac dvoje djece, sa mjesečnim primanjima od oko 700,00 eura, suvlasnik obiteljske kuće na adresi prebivališta, s prebivalištem u [adresa], neosuđivan, na slobodi,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi

dana 8. siječnja 2016. u 7,45 sati, u Rijeci, na raskrižju kolnika Ulice Slavka Cindrića sa odvojkom za izlaz sa autobusnog terminala „Delta“, upravljajući autobusom gradskog prijevoza marke "MAN" registarske oznake [registarska oznaka], postupio protivno članku 43. stavak 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15.), olako držeći da time neće ugroziti sigurnost drugih sudionika u prometu, na način da je sa mjesta na odvojku za izlaz sa autobusnog terminala gdje je obilježen pješački prijelaz započeo radnju uključivanja na glavnu cestu bez da se uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, vodeći pritom računa o položaju vozila kojim upravlja te o smjeru i brzini kretanja, zbog čega je prednjim lijevim dijelom autobusa udario u pješakinju ŽC koja je uz glavni kolnik prelazila odvojak za izlaz sa autobusnog terminala s njemu desne na lijevu stranu, uslijed kojeg udarca je ista pala na tlo i zadobila povrede u vidu rane razderotine tjemenozatiljno desno, prijeloma zatiljne kosti, nagnječenja malog mozga s krvarenjem unutar malog mozga, krvarenja unutar tvrde moždane ovojnice uz mali mozak desno i tjemenozatiljno desno sa posljedičnim teškim poremećajem svijesti zbog realne opasnosti po život, koje su u ukupnosti osobito teške naravi,

dakle, da bi iz nehaja kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život ili tijelo ljudi, i da bi zbog toga prouzročio osobito tešku tjelesnu ozljedu druge osobe,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano u članku 227. stavak 1., 2. i 5. KZ/11, kažnjivo po članku 227. stavak 5. KZ/11.

II. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 5. ZKP/08, nužni izdaci okrivljenika BC te nužni izdaci i nagrada branitelja Borisa Marohnića, odvjetnika iz Rijeke, padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci (dalje: ODO) uvodno naznačenom optužnicom, uređenom konačno podneskom broj: KO-DO-934/2020 od 17. listopada 2025. teretilo je okrivljenika BC zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1., 2. i 5. KZ/11 u svemu činjenično i pravno pobliže opisanom u izreci presude.

2. Na raspravi pozvan da se očituje o optužbi okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim.

3. S obzirom na takvo očitovanje okrivljenika o krivnji sud je tijekom postupka izveo slijedeće dokaze: sukladno čl. 431. st. 1. t. 8. ZKP/08 pročitani su iskazi ranije u raspravi ispitanih svjedoka – oštećenice ŽC (list 115 spisa), svjedokinje ŠC (list 115-117 spisa) te vještaka Gorana Husineca (153-156 spisa) kao i njegov nalaz i mišljenje (list 125-131), pročitan je zapisnik o očevidu postaje Prometne policije Rijeka od 26. siječnja 2016. (list 1-3 do 1-4 spisa), pregledan situacijski plan (list 1-16 spisa) te fotodokumentacija očevida (list 1-17 do 1-22 spisa), pregledan videozapis (list 22/1 te 1-37 spisa), pročitana prijava KBC Rijeka od 8. siječnja 2016. (list 1-9 spisa) te otpusno pismo i kvalifikacija ozljeda ŽC (list 1-42 do 1-44 spisa). Na kraju postupka prije nego što je okrivljenik iznio svoju obranu, pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika, isti je iznio obranu te je reproducirana snimka njegova prvog ispitivanja u ODO uz čitanje pripadajućeg zapisnika (list 1-33, 1-30 do 1-32 spisa).

4. U obrani koju je iznio na kraju postupka okrivljenik BC je naveo da se ne smatra krivim. Vozio je autobus i nije prekršio niti jedan propis u vožnji. Prije toga je 20 godina vozio autobus. Taj događaj da ga je osobno pogodio. Prilikom ispitivanja u ODO u bitnome je iskazao da je tog jutra u 7,45 krenuo s terminala na Delti, perona za liniju 20, ispred njega da su krenula još 2 autobusa, a on da je bio iza njih, upravljao je autobusom oznaka RI-688 prema izlazu sa Delte. Trebao je skrenuti udesno na Ulicu Slavka Cindrića, kretao se iza tih autobusa, najprije da je izašao jedan autobus van, pa drugi, došao je do prijelaza iza terminala, na mjesto autobusa koji je izašao. Pogledao je lijevo da se uvjeri da se može uključiti, kad je pogledao naprijed ispred njega pješak, kada je pustio kočnicu pješak je odjednom bio ispred njega. Par sekundi da je gledao u lijevo. On možda da je izašao 20-25 centimetara na cestu. On da nije vidio da pješakinja dolazi sa desne strane. Kada je došao naprijed nije bilo nikoga. Zapravo autobusom da ju je odgurnuo. Držao je nogu na kočnici, otpustio i ponovno stao na kočnicu, radilo se o inerciji autobusa. Sa lijeve strane da ima tri trake te se treba dobro uvjeriti, on da je došao do izlaza na cestu i stoji. Pješakinja je bila na glavnoj cesti. Nakon nezgode izašao je van iz autobusa, došla je njena kćer, animirali su je, zvali hitnu pomoć, on da je došao na prvu pomoć, sreo je kćer, pitao kako je mama, telefonske brojeve su razmijenili i bili su u kontaktu.

5. Iz iskaza svjedoka ŽC (list 115) slijedi da se događaja ne sjeća zbog pretrpljenih ozljeda. Zadnje čega se sjeća je da je išla preko mosta na posao. Ima posljedica od nesreće i to trajnih, ne može se sjetiti ljudi i događaja, ima poremećaj pamćenja. Nema miris ni okus, ne može brzo govoriti ili se može dogoditi da jedno misli, a drugo kaže, a nije svjesna toga, za to nema terapiju. Dolazila je sa Brajdice gdje je ostavila auto. Ona je vozila auto, a tamo je inače parkirala. Nije nikamo kasnila. Išla je na posao na Jadranskom trgu u Erste banku. Na posao je uobičajeno dolazila u 8 sati. Od Brajdice do Jadranskog trga da joj treba otprilike 15 minuta. Ne sjeća se da li je na mostu kojim je dolazila bila gužva. Uobičajena ruta joj je bila da ide sa Brajdice preko pješačkog prijelaza prema Delti i potom prema Jadranskom trgu. Visoka je oko 170 cm.

6. Iz iskaza svjedoka ŠC slijedi (list 115-117) da je bilo kišno vrijeme, bio je sivi dan, parkirala je na Brajdici i išla prema Delti prema poslu. Bila je na mostu gdje su reklamni natpisi ispred Delte i kada ju je oštećenica prestigla tj. prošla pored nje, gledala je u nju. Vidjela je autobus koji je čekao da se uključi na glavnu cestu, a oštećenica je prelazila ispred njega. To da se dogodilo u sekundi. Sjeća se da je se pomislila kako je autobus krenuo, da ona neće uspjeti prijeći, činilo joj se da joj je falio jedan korak jer se po njenoj procjeni ona nalazila prema njemu u razini taman kod volana. Rukom da je posegla za mobitelom kada je iza nje, poslije je saznala da je to njena kćer, povikala "mama". Dodatno je prilikom ispitivanja u državnom odvjetništvu, pri kojem iskazu je ostala, navela da se događaj zbio početkom siječnja 2016. od 7,40- 8,00 sati. Po njenoj procjeni pješakinja da je bila u razini lijevoga prednjeg svjetla, a ona čitav događaj da je promatrala sa udaljenosti od oko pet metara. U trenutku kada je vozač pokrenuo autobus međusobna udaljenost autobusa i pješakinje je bila jako blizu.

Na pitanja je odgovorila što se tiče vremena da je bio siv dan, ali nije padala kiša, nisu nosili otvorene kišobrane. Oštećenica ju je prestigla otprilike kod prvog reklamnog panoa na mostu između Brajdice i Delte. Oštećenica da ju je prešla na pločniku, ne na kolniku. Nakon što ju je prestigla oštećenica se nije zaustavila, išla je cijelo vrijeme istim intenzitetom. Autobus da se nalazio na izlasku s parkirališta tako da je prekrio pješački prijelaz. Prednji dio autobusa je bio ispred pješačkog prijelaza kojeg je prekrio jer je pješački prijelaz više unutra prema parkingu u odnosu na glavnu cestu. Autobus stoji tako kako je opisala, a oštećenica u tom momentu prelazi ispred njega. Autobus da je stajao kada je oštećenica prelazila cestu. Inače u takvim situacijama autobusi da stanu preko pješačkog, a pješaci prelaze ispred autobusa, rijetko tko da bi se vraćao za cijelu duljinu autobusa natrag da bi prešao cestu u odnosu na ovu lokaciju i ono što je ona vidjela s obzirom da je tu često išla na posao. Ona bi inače, ako bi autobus bio malo više unutra pretrčala, a ako bi bio malo više vani bi ga prelazila po stražnjoj strani. Nije nužno da bi taj dio prelazila preko pješačkog jer je kratka relacija i pješački da je uvučen unutra.

7. Iz nalaza i mišljenja vještaka Gorana Husineca (list 125-131, 153-155) slijedi da se sudar dogodio tako da je autobus u trenutku sudara bio u samom pokretanju brzinom od oko 3,6 km/h odnosno 1m u sekundi. Pješakinja je bila u hodu pa se kretala konstantnom brzinom pješaka od oko 3,6 km/h. Kada je vozač krenuo pješakinja se nalazila dva metra desno od mjesta naleta, odnosno točno iza desnog "štoka" autobusa. To nedvojbeno govori da je pješakinja u trenutku pokretanja autobusa bila slabije vidljiva jer je bila u mrtvom kutu autobusa odnosno dio njezinog tijela je bio prekriven prednjim desnim okvirom karoserije. Kako je autobus stajao prema izjavi vještaka neko vrijeme, pretpostavka barem dvije sekunde prije kretanja, pješakinja se nalazila oko 4 metra od autobusa te ju je vozač mogao vidjeti najmanje 2 metra od autobusa. Pješakinja je morala biti svjesna da prolazi ispred autobusa koji radi te će krenuti (samo je pitanje trenutka) jer je bio vidno u položaju za uključivanje na glavnu cestu. Također morala je biti svjesna da se nedozvoljeno kreće izvan pješačkog prijelaza. Da je stala i pričekala da se pješački prijelaz oslobodi pa onda prema pravilu kretanja pješaka prešla preko njega ne bi nastradala. Vozač autobusa je očito bio koncentriran na dolazeća vozila koja mu dolaze sa njegove lijeve strane te je gledao lijevo. Kada je vrlo vjerojatno pogledao desno ispred sebe kako bi krenuo nije primijetio pješakinju koja mu je bila djelomično prekrivena prednjim desnim okvirom vrata. Pješakinja je mogla vidjeti autobus kako se približava raskrižju jer je velik i crvene boje te staje i kreće u vremenu od najmanje 6 sekundi kada je bila udaljena od mjesta naleta 6 metara. Vozač je mogao vidjeti pješakinju u nešto manjem vremenu jer je bila zaklonjena od drveća kada je on prilazio oko dvije sekunde prije kretanja odnosno od trenutka kada se zaustavio (sa djelomično zaklonjenim pogledom kada je ona prolazila pored prednjeg desno "štoka" autobusa) prije ponovnog kretanja.

Dodatno je na raspravi iskazao da su u predmetnom autobusu prednja desna vrata staklena i prozirna međutim stakla imaju dva dovratnika sa svake strane te jedan dovratnik po sredini gdje se spajaju segmenti startnih vrata. Zbog navedenih dovratnih stupova preglednost za vozača na desnu stranu je smanjena pa je tako vozač u nekim trenucima mogao vidjeti samo dio tijela pješakinje. Dovratni stupovi nisu tako veliki da bi u bilo kojem trenutku cijelo tijelo bilo potpuno prekriveno odnosno u mrtvom kutu. Na pitanje da li je dinamika kretanja pješakinje takva da se ona kretala po pješačkom prijelazu ili da li bi se to smatralo prelaskom preko pješačkog prelaza i koliko je mjesto gdje se dogodio sraz udaljeno od pješačkog prijelaza, odgovorio je da se nalet na pješakinju dogodio izvan pješačkog prelaza na nekih 2 metra od ruba pješačkog prijelaza. Pješakinja nije prelazila preko pješačkog prijelaza. Svjedoci su izjavili da je autobus bio zaustavljen najmanje 6 sekundi pa sukladno tome je pješakinja se nalazila izvan kolnika odnosno točno na početku kolnika kada se autobus zaustavio u svoj početni položaj iz kojega je krenuo kada je nastala opasna situacija. Autobusu je još trebalo neko vrijeme zaustavljanja dok je stao u početni položaj iz kojega je kasnije krenuo. Neposredno prije početka opasne situacije autobus je došao iz sporednog kolnika te se približavao glavnom kolniku, prešao je preko zebre te se zaustavio na početnom položaju preglednosti gdje je vozač promatrao lijevu stranu i nadolazeće automobile kako bi se sa svojim velikim vozilom uključio na kolnik glavne ceste. U jednom trenutku vozač je krenuo te nije primijetio pješakinju koja se u tom trenutku nalazila ispred autobusa pri čemu je svojim lijevim dijelom udario u pješakinju. Kada je pješakinja počela prelaziti kolnik autobus je prema izjavama svjedoka još bio zaustavljen jer autobus je krenuo u onom trenutku koji je označio sa položajem 1 na stranici 5. nalaza i mišljenja, a to je upravo otprilike onaj trenutak kada je oštećena stupila na kolnik. Autobus je veliki i težak i uvijek kada kreće sa maksimalno zakrenutim kotačima, kreće polako kada vozač procijeni da se glavni kolnik prazni i uključivanje na njega postaje sigurno. Vozač namota volan, nogu drži na kuplungu, gleda i mota volan i kada zadnji auto prođe on popušta kočnicu i lagano kreće, gleda u desnu stranu i kreće sa uključivanjem. U trenutku kretanja kada je vozač okrenuo autobus očito nije promotrio dobro desnu stranu te nije uočio pješakinju. Da je vozač u trenutku kretanja pažljivo promotrio ''desnu situaciju'' sigurno bi vidio pješakinju. Vozač ne očekuje pješaka nakon što je već prošao pješački prijelaz. U 90 posto slučajeva vozač gleda lijevu stranu, a desnu gleda kad autobus prođe 2-3 metra jer onda gleda u smjeru kretanja. Pretpostavku da je vozač bio očito koncentriran na nadolazeća vozila i kada je vrlo vjerojatno pogledao desno, temelji na preko dvadeset godina iskustva u analiziranju sličnih nesreća te skoro trideset godina iskustva vožnje autobusa. Oštećenica se kretala cestom 6 sekundi. Ona je išla brzinom od 1 metra u sekundi što je nekakav normalan ženski hod i otprilike 6 metara, dakle nekakvih 6 sekundi od kada je stupila na kolnik. Ona je u toj lepezi prelazila na mjestu gdje je proširenje. Oko 6 sekundi je ona bila na kolniku. U tom periodu od 6 sekundi vozač da je bio koncentriran na mogućnost pojave pješaka i da je promatrao kroz desna vrata i vjetrobran mjesto na kojem se pojavila pješakinja mogao ju je vidjeti. Međutim vozač očito nije očekivao pješakinju izvan zebre pa se koncentrirao na promet glavnom cestom. Kada je došao na točku preglednosti pošto je ulica jednosmjerna i nije očekivao da će netko doći i pokrenuo je vozilo. Vozač je već bio prošao pješački prijelaz i više nije mogao promatrati istog jer je autobus bio zaustavljen preko pješačkog prijelaza, a on je bio u novom položaju preglednosti tako da iz položaja preglednosti više nije imao mogućnosti i nije mogao provjeravati pješački prijelaz kada ga je blokirao svojim vozilom, odnosno laički pojednostavljeno rečeno u tom trenutku pješački prijelaz je bio zatvoren autobusom pa ga više vozač više nije morao ni mogao promatrati. Vozač je mogao uočiti kretanje oštećene u trenutku kada je bio zaustavljen na točki preglednosti. Da je pješakinja u tom trenutku bila na zebri vozač ju ne bi mogao uočiti jer se zebra nalazila iza položaja vozača. Na stranici 5. nalaza je ucrtano gdje ju je mogao uočiti pod brojem 1. Da je gledao desno mogao ju je uočiti, ali on je gledao lijevo i nalazio se na točki preglednosti gdje ima samo jednosmjerni promet sa njegove lijeve na njegovu desnu stranu. A u toj točki ne postoji promet sa desne na lijevu stranu jer je promet sa desne na lijevu stranu postojao samo preko pješačkog prelaza do trenutka kada on svojim vozilom nije blokirao zebru. U tom trenutku promet sa desne na lijevu stranu više nije bio dozvoljen. Kada je on svojim vozilom blokirao zebru dvosmjerni promet nije bio dozvoljen. Trenutak kada autobus lagano kreće se poklapa sa trenutkom kada je pješakinja stupila na kolnik i počela prelaziti ispred autobusa. Vozač autobusa kada gleda u smjeru iz kojega dolaze vozila drži nogu na kočnici i lagano ju popušta i kada vidi da se može uključiti u promet pušta kočnicu, dodaje gas i kreće. U ovom slučaju on je samo otpustio kočnicu i lagano dodao gas. U odnosu na osobni automobil prilikom uključivanja u promet, kada se automobil uključuje u promet on naglije kreće jer je puno lakši i ima puno bolja dinamička svojstva, a vozač automobila upravo zbog svoje male dužine i jakog ubrzanja ne mora toliko dugo promatrati lijevu stranu. Vozač autobusa je svjestan da uključuje vozilo dužine preko deset metara koje ima slabo ubrzanje i mora čekati da se cesta potpuno isprazni da se ne bi netko zaletio u njega dok vozač osobnog automobila naglim ubrzanjem i svojim malim dimenzijama vrlo brzo izađe iz zone opasnosti. Položaj autobusa na fotografijama više je okomito nego što bi to bilo kod automobila prilikom uključivanja uza jer se prema pravilima vožnje i automobili i autobus kada se uključuju na glavnu prometnicu moraju uključivati pod kutom od 90 stupnjeva da imaju bolju preglednost, a autobus se na drugi način niti ne može uključiti jer jedino ima preglednost pod kutom od 90 i 180 stupnjeva te za njega postoje samo ta dva načina uključivanja. Na stranici 3. nalaza druga fotografija lijevo prikazuje da se kabina vozila nalazi u voznoj traci. Na fotografiji na stranici 3. nalaza u odnosu na metalne ograde koje se nalaze na trokutu koji dijeli parkirališni prostor i glavni kolnik imaju funkciju da pješaci ne bi išli preko njih. Pješakinja se kretala glavnim kolnikom u kontra smjeru. Kada je pješakinja vidjela da autobus stoji na pješačkom prijelazu da bi sigurno prošla preko ceste ona je prvo morala doći do pješačkog prijelaza i na njemu se zaustaviti. Tu je trebala čekati dok se pješački prijelaz oslobodi odnosno dok se autobus uključi na glavni kolnik nakon toga je trebala pogledati lijevo i desno te ako nema nekog drugog vozila u blizini koje bi ju moglo ugroziti stupiti nogom na pješački prijelaz i krenuti prelaziti cestu. Vozač bi vidio pješakinju da je ona ispred kabine s obzirom na visinu kabine i preglednost autobusa To se može uočiti na drugoj fotografiji desno na listu 3. nalaza gdje se vidi na kojoj visini se nalazi vozač autobusa. Mogao ju je uočiti i kroz bočno staklo i kroz prednje staklo. U tih šest sekundi je nju mogao uočiti da je gledao u desno, ali on nije imao razloga gledati u desno jer nije očekivao kretanje u suprotnom smjeru.

8. Zapisnik o očevidu postaje Prometne policije Rijeka od 26. siječnja 2016. (list 1-3 do 1-4 spisa), sačinjen je povodom prometne nesreće s početkom očevida 8. siječnja 2016. godine u 8,40 sati u Rijeci, raskrižje Ulice Slavka Cindrića i odvojka za izlaz s autobusnog terminala Delta. Osobe u vezi s prometnom nesrećom su EC koji je sudjelovao kao vozač vozila [registarska oznaka], autobus marke MAN, 2007. godina proizvodnje te ŽC kao pješak.

9. Situacijski plan (list 1-16 spisa) prikazuje mjesto prometne nesreće, kretanje pojedinih sudionika, položaj autobusa nakon prometne nesreće te mjesto gdje je ležala pješakinja nakon pada na kolnik. Plan je pregledan i uz prisustvo svjedokinje ŠC koja je navela da je autobus malo previše postavljen u odnosu na glavnu cestu, da je bio malo više unutra te da smatra da je kretanje ŽC prikazano previše prema vani, da se kretala malo više prema unutra.

10. Fotodokumentacija očevida (list 1-17 do 1-22 spisa) prikazuje položaj autobusa na mjestu prometne nesreće, tragove krvi na kolniku te mjesto udara u pješakinju. Fotodokumentacija je pregledana u prisutnosti i svjedoka ŠC koja je navela u odnosu na fotografiju F3 da se oštećenica kretala svijetlo sivim dijelom ceste između isprekidane linije koja dijeli glavnu cestu od prilaza parkiralištu autobusa i tamno sivog dijela ceste koji su na fotografiji ispred kabine autobusa.

11. Videozapis na listu 1-37 spisa prikazuje autobusni terminal Delta sa stražnje strane u odnosu na događaj, odnosno stražnju stranu autobusa kada se uključuje u promet te iz toga motrišta događaj nije vidljiv. Videozapis na listu 22/1 (ista snimka i na listu 1- 37) prikazuje raskršće te prikazuje kolnik u smjeru Delte i autobusnog terminala, u desnom kutu snimke prikazuje mjesto nesreće. Na snimci je vidljivo kako se u promet sa autobusnog terminala uključuje nakon čekanja prvi autobus, potom nakon kraćeg čekanja drugi autobus, međutim snimka nije fluidna već kadrovi "preskaču". Kod trećeg autobusa nije razvidno da autobus stoji prilikom uključivanja na glavnu cestu te nakon što je vidljivo uključivanje drugog autobusa u promet snimka "skače" odmah na moment udara, odnosno prikazuje već zaustavljeni autobus i, što se može pretpostaviti, pješaka kako je oboren na cesti te se vide ljudi kako prilaze oborenom pješaku.

12. Iz prijave KBC Rijeka od 8. siječnja 2016. (listu 1-9 spisa) te otpusnog pisma i kvalifikacija ozljeda ŽC (list 1-42 do 1-44 spisa), proizlazi da je ŽC hospitalizirana na Klinici za neurokirurgiju KBC-a Rijeka od 8. siječnja 2016. do 9. veljače 2016. sa dijagnozom intracerebralnog krvarenja u malom mozgu, fokalne kontuzije mozga, traumatskog subarahnoidalnog krvarenja, prijeloma svoda lubanje, prijeloma baze lubanje, traumatskog subduralnog krvarenja te sa kvalifikacijom ozljeda kao teških tjelesnih ozljeda opasnih po život.

13. Iz uvjerenja Medicinskog fakulteta u Rijeci od 10. ožujka 2016. (list 1-46) temeljem medicinske dokumentacije za ŽC slijedi da je pretrpjela rane razderotine tjemenozatiljno desno, prijelom zatiljne kosti, nagnječenje malog mozga s krvarenjem unutar malog mozga, krvarenje unutar tvrde moždane ovojnice uz mali mozak desno i tjemenozatiljno desno sa posljedičnim teškim poremećajem svijesti što se zbog realne opasnosti po život kvalificira u ukupnom djelovanju kao osobito teška tjelesna ozljeda.

14. Iz izvatka iz kaznene evidencije za okrivljenika proizlazi da je isti kazneno neosuđivan. Iz izvatka prekršajne evidencije proizlazi da isti nije prekršajno kažnjavan.

15. Ocjenom provedenih dokaza kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi te cijeneći obranu okrivljenika sud smatra da nije dokazano da je okrivljenik BC počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa - izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1., 2. i 5. KZ/11.

16. U postupku nije sporno da je dana 8. siječnja 2016. godine u jutarnjim satima, odnosno u 7,45, u Rijeci na raskrižju kolnika Ulice Slavka Cindrića sa odvojkom za izlaz autobusnog terminala Delta došlo do prometne nesreće na način da je okrivljenik BC kao vozač autobusa prilikom uključivanja na glavnu cestu udario autobusom pješakinju ŽC koja je prelazila cestu krećući se uz glavni kolnik cestom koja je odvojak za izlaz sa autobusnog terminala, vozaču s desne na lijevu stranu, uslijed kojeg udarca je ista pala i zadobila povrede u vidu rane razderotine tjemenozatiljno desno, prijeloma zatiljne kosti, nagnječenja malog mozga s krvarenjem unutar malog mozga, krvarenja unutar tvrde moždane ovojnice uz mali mozak desno i tjemenozatiljno desno sa posljedičnim teškim poremećajem svijesti zbog realne opasnosti po život, koje su u ukupnosti osobito teške naravi. Navedeno proizlazi kako iz iskaza okrivljenika koji navodi da je te prigode upravljao je autobusom oznaka RI- 688 prema izlazu sa Delte, trebao je skrenuti udesno na Ulicu Slavka Cindrića, kretao se iza dva autobusa koji su se prije njega uključivali na glavnu cestu te je pogledao lijevo da se uvjeri da se može uključiti, a kada je pustio kočnicu pješak je odjednom bio ispred njega. Svjedokinja ŠC vidjela je ŽC kako je prošla pored nje, vidjela je autobus koji je čekao da se uključi na glavnu cestu, a ŽC je prelazila ispred njega. Pomislila je kako je autobus krenuo, da ona neće uspjeti prijeći, činilo joj se da joj je falio jedan korak. Navedeno u konačnici slijedi iz zapisnika o očevidu, situacijskog plana i fotodokumentacije očevida, pregledane snimke, kao i nalaza i mišljenja vještaka. Također, nije sporno da je ŽC u prometnoj nesreći pretrpjela osobito teške tjelesne ozljede, prema pregledanoj medicinskoj dokumentaciji i uvjerenju o kvalifikaciji ozljede, a što obrana nije osporavala. Nije ni sporno da ŽC cestu nije prelazila po obilježenom pješačkom prijelazu već krećući se uz rub glavne ceste i odvojka prema autobusnom terminalu, kako opisuje ŠC, a razvidno je i iz situacijskog plana, fotodokumentacije očevida te nalaza i mišljenja vještaka.

Okrivljenik se brani da je postupio u cijelosti prema propisima. Obrana pored toga ističe da je oštećenica ŽC bila ta koja je postupila protivno prometnim propisima kada je prelazila cestu. Sporno je prema tome u postupku da li je uzrok prometne nesreće postupanje oštećenice ili okrivljenika te da li je okrivljenik kritične zgode povrijedio odredbu čl. 43. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08, 48/10, 74/11,80/13, 58/13, 92/14 , 64/15 dalje ZSPC) te da je uslijed toga oštećenica pretrpjela osobito tešku tjelesnu ozljedu.

17. Kazneno djelo iz čl. 227. st. 1. KZ/11 čini sudionik u cestovnom prometu koji kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazove opasnost za život ili tijelo ljudi ili za imovinu velikih razmjera, pa zbog toga prouzroči tešku tjelesnu ozljedu druge osobe ili imovinsku štetu velikih razmjera. Čl. 227. st. 2. KZ/11 propisuje kažnjivost za nehajno počinjenje ovog djela, a čl. 227. st. 5. KZ/11 propisuje kvalificirani oblik teže posljedice ovog djela kada je ono počinjeno s nehajom, koje se ogleda u tome da je osobi prouzročena osobito teška tjelesna ozljeda. Radi se o blanketnom kaznenom djelu koje upućuje na propise o sigurnosti prometa, a odredba čl. 43. st. 1. i 2. ZSCP-a čiju povredu ODO okrivljeniku stavlja na teret propisuje da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu, a prije započinjanja tih radnji, vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja.

18. Prema nalazu i mišljenju vještaka, koji sud u cijelosti prihvaća kao stručan i uvjerljiv, pješakinja je morala biti svjesna da prolazi ispred autobusa koji radi te će krenuti (samo je pitanje trenutka) jer je bio vidno u položaju za uključivanje na glavnu cestu. Također morala je biti svjesna da se nedozvoljeno kreće izvan pješačkog prijelaza. Vještak nadalje navodi da je stala i pričekala da se pješački prijelaz oslobodi pa onda prema pravilu kretanja pješaka prešla preko njega ne bi nastradala. Nadalje je mišljenje vještaka da je vozač autobusa bio koncentriran na dolazeća vozila koja mu dolaze sa njegove lijeve strane te je gledao lijevo. Kada je vrlo vjerojatno pogledao desno ispred sebe kako bi krenuo nije primijetio pješakinju koja mu je bila djelomično prekrivena prednjim desnim okvirom vrata. Pješakinja je mogla vidjeti autobus kako se približava raskrižju jer je velik i crvene boje te staje i kreće u vremenu od najmanje 6 sekundi kada je bila udaljena od mjesta naleta 6 metara. Vozač je mogao vidjeti pješakinju u nešto manjem vremenu jer je bila zaklonjena od drveća kada je on prilazio oko dvije sekunde prije kretanja odnosno od trenutka kada se zaustavio (sa djelomično zaklonjenim pogledom kada je ona prolazila pored prednjeg desno "štoka" autobusa) prije ponovnog kretanja. Prema tome razvidno je iz nalaza i mišljenja vještaka da do prometne nesreće ne bi došlo da je pješakinja prelazila cestu na obilježenom pješačkom prijelazu. Međutim, vještak također navodi da se oštećenica ŽC kretala cestom nekih 6 sekundi te u tih 6 sekundi da je vozač bio koncentriran na mogućnost pojave pješaka i da je promatrao kroz desna vrata i vjetrobran mogao ju je vidjeti.

Sukladno načelu povjerenja u prometu svaki savjesni sudionik u prometu može se osloniti na ispravno ponašanje drugog sudionika u prometu te sudionik u prometu koji poštuje propise o sigurnosti prometa nije dužan predvidjeti kršenje tih propisa od strane drugog sudionika u prometu, osim kada je prema konkretnim okolnostima, takvo ponašanje očito i izgledno. Prema tome, pitanje je da li je okrivljenik propustio postupiti sa dužnom pažnjom prilikom priključivanja u promet, u ovome konkretnom slučaju kada je očito da je pješakinja nepropisno prelazila cestu, da li je bio dužan očekivati da bi mu ispred autobusa kojim se uključuje u promet mogla zateći pješakinja. Iz iskaza svjedokinje ŠC slijedi da inače u takvim situacijama autobusi stanu preko pješačkog, a pješaci prelaze ispred autobusa, jer rijetko tko da bi se vraćao za cijelu duljinu autobusa natrag da bi prešao cestu, u odnosu na ovu lokaciju i ono što je ona vidjela s obzirom da je tu često išla na posao. Iz iskaza vještaka s druge strane proizlazi da vozač ne očekuje pješaka nakon što je već prošao pješački prijelaz te u 90 posto slučajeva vozač gleda lijevu stranu, a desnu gleda kad autobus prođe 2-3 metra jer onda gleda u smjeru kretanja. Da je gledao desno mogao je uočiti pješaka, ali on je gledao lijevo i nalazio se na točki preglednosti gdje ima samo jednosmjerni promet sa njegove lijeve na njegovu desnu stranu. U toj točki da ne postoji promet sa desne na lijevu stranu jer je promet sa desne na lijevu stranu postojao samo preko pješačkog prelaza do trenutka kada on svojim vozilom nije blokirao zebru. Nadalje prema vještaku trenutak kada autobus lagano kreće se poklapa sa trenutkom kada je pješakinja stupila na kolnik i počela prelaziti ispred autobusa. Vozač autobusa kada gleda u smjeru iz kojega dolaze vozila drži nogu na kočnici i lagano ju popušta i kada vidi da se može uključiti u promet pušta kočnicu, dodaje gas i kreće. U ovom slučaju on je samo otpustio kočnicu i lagano dodao gas. Nadalje, iz pregledane videosnimke koja prikazuje (dijelom) nesreću razvidno je da je oštećenica udarena od strane autobusa, međutim druge osobe stoje na prijelazu gdje je zaobljeni rub pločnika, pa proizlazi da oštećenica izlazi još i van tog zaobljenog ruba pločnika prema glavnoj cesti. Kada se pregledava snimka u odnosu na dva autobusa koji su prije okrivljenikova autobusa se uključivali na glavnu cestu, proizlazi da pješaci kada se autobusi nalaze u tzv. točki preglednosti ne prelaze cestu, već stoje i čekaju da se autobusi uključe u promet, i to je razvidno kod oba autobusa, a s obzirom da je i okrivljenikov autobus stajao na istoj točki preglednosti, za zaključiti je da oštećenica nije prelazila cestu onim dijelom ceste gdje inače pješaci prelaze cestu (kada ne prelaze preko pješačkog prelaza), već da je ona još više izašla van prema glavnoj prometnici. Svjedokinja ŠC kada joj se predočavaju fotografije lica mjesta navodi da se oštećenica kretala svjetlosivim asfaltiranim dijelom prometnice između isprekidane crte i tamnije asfaltiranog dijela ceste, dok je iz snimke razvidno da pješaci prilikom čekanja i prelaženja idu po tamnijem dijelu asfalta. Također ista svjedokinja iskazuje da bi ona inače pretrčala (ispred autobusa) ako bi bio malo više unutra, a ako bio malo više vani bi ga prelazila po stražnjoj strani. Iz svega navedenoga zaključak je suda da vozači u toj situaciji uobičajeno mogu očekivati da im pješaci prelaze ispred autobusa u određenom "koridoru" između odvojka i glavne ceste međutim, sve dok autobusi ne dođu do točke preglednosti, odnosno do gotovo isprekidane crte koja dijeli sporednu od glavne ceste. Dakle, pješaci ne prelaze cestu na ovome mjestu uobičajeno na način da se postavljaju ispred autobusa netom prije njegova uključivanja na glavnu cestu, već to čine dok se autobusi približavaju glavnoj cesti, no ne i u onome dijelu kada autobus već stoji i čeka da bi se priključio, dakle na točki preglednosti. Dakle, ne radi se o situaciji koju je okrivljenik kao vozač bio dužan očekivati zato što je za razliku od uobičajenog prelaska pješaka tim dijelom ceste gdje ih autobusi, i nakon što zatvore pješački propuštaju pa tek onda staju na točki preglednosti, ova pješakinja - oštećenica nije prelazila niti na taj (nepropisni) način, već je krenula ispred autobusa dok je on stajao odnosno lagano kretao sa točke preglednosti zbog čega je on bio isturen više na cestu te je i ona uslijed toga kretala se dijelom ceste više isturenim prema glavnoj cesti nego kojim se inače pješaci kreću. Uz navedeno slijedi i da je vozač bio koncentriran na promet koji mu je u tri prometne trake dolazio s lijeva na desno i iz kojeg je jedino imao razloga očekivati vozila i druge sudionike u prometu, a s obzirom da je bio na točki preglednosti, pješakinja je prelazila oko 6 sekundi međutim vozač je imao za reakciju oko 2 sekunde što zbog okoliša to zbog „štokova“ vozačke kabine te je vozač i reagirao u vremenu od 1-2 sekunde, odnosno čim je oštećenicu ugledao, jer da nije, oštećenu bi pregazio vozilom, a ovdje je razvidno da se zaustavio trenutno – odnosno odmah pri pokušaju uključenja na glavnu prometnicu.

S obzirom na sve navedeno zaključak je suda da nije dokazano da je okrivljenik postupio protivno odredbi čl. 43. st. 1. i 2. ZSPC-a, a time i da je počinio kazneno djelo iz čl. 227. st. 1., 2. i 5. KZ/11.

19. Sud je odbio prijedlog obrane da se pročisti snimka prometne nesreće s obzirom da se iz iste i tako ne vidi sam udar autobusa u pješaka već moment prije i nakon toga, pa i pročišćavanje snimke ne bi dovelo do toga se vidi ono što na snimci nedostaje. Nadalje sud je odbio prijedlog obrane da se provede rekonstrukcija, naime fotodokumentacija očevida, skica nesreće, snimka i iskaz svjedoka, kao i u konačnici nalaz i mišljenje vještaka u dovoljnoj su mjeri rasvijetlili sve okolnosti nastanka prometne nezgode, pitanje postupanja oštećenice je nesporno, kao i pitanje preglednosti kabine koje je razvidno iz fotografija autobusa i o čemu je i vještak dao uvjerljivo i stručno objašnjenje pa stoga nije bilo potrebno provoditi rekonstrukciju. Sud je odbio prijedlog punomoćnika oštećenika da se u predmetu koristi nalaz i mišljenje vještačenja provedenog u parnici s obzirom da se radi o vještačenju provedenome u drugome predmetu pa se radi o nedopuštenom odnosno nezakonitom prijedlogu s obzirom da sukladno čl. 450. st. 1. ZKP/08 sud temelji presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na raspravi.

20. Zaključno se ističe da prema odredbi čl. 455. st. 1. ZKP/08, sud presudu kojom se optuženik proglašava krivim izriče ako nedvojbeno utvrdi da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen s time da je teret dokaza o tome sukladno čl. 3. st. 2. ZKP/08 na tužitelju. S obzirom na sve gore navedeno sud ne može nedvojbeno utvrditi da je okrivljenik počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće iz čl. 227. st. 1., 2. i 5. KZ/11 te je sukladno čl. 453. t. 3. ZKP/08 okrivljenika oslobodio optužbe budući da nije dokazano da je počinio djelo za koje se optužuje.

21. Odluka o trošku temelji se na članka 149. stavka 1. ZKP/08 prema kojem, ukoliko sud oslobodi okrivljenika optužbe, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

U Rijeci, 16. siječnja 2026.

Sudac

Grga Komadina

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

- ODO u Rijeci

- okrivljenik BC

- branitelj Boris Marohnić, odvjetnik iz Rijeke

- pun.ošt. Marina Franulović Ažman, odvjetnica iz Rijeke