REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-380/2024-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Starčević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri d.o.o. u Zagrebu, Draškovićeva 40/II, protiv tuženika TIFON d.o.o., Zagreb, Zadarska ulica 80, OIB: 77607495225, kojeg zastupa punomoćnik Igor Savić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Savić i Saviću Zagreb, ulica Bele Čikoša 5, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave dana 11. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ivana Filkovića, odvjetnika i punomoćnika tuženika GU, odvjetničkog vježbenika, dana 16. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

„I. Nalaže se tuženiku TIFON d.o.o., Zagreb, Zadarska ulica 80, OIB: 77607495225 da plati tužitelju ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] bruto iznos od 3.845,32 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 4,92 EUR od 15.06.2016.g. do isplate;

- 34,44 EUR od 15.07.2016.g. do isplate;

- 33,33 EUR od 15.08.2016.g. do isplate;

- 312,21 EUR od 15.09.2016.g. do isplate;

- 365,76 EUR od 15.10.2016.g. do isplate;

- 46,39 EUR od 15.11.2016.g. do isplate;

- 39,36 EUR od 15.12.2016.g. do isplate;

- 277,19 EUR od 15.01.2017.g. do isplate;

- 47,57 EUR od 15.02.2017.g. do isplate;

- 39,69 EUR od 15.03.2017.g. do isplate;

- 28,24 EUR od 15.04.2017.g. do isplate;

- 53,22 EUR od 15.05.2017.g. do isplate;

- 37,65 EUR od 15.06.2017.g. do isplate;

- 62,33 EUR od 15.07.2017.g. do isplate;

- 178,01 EUR od 15.08.2017.g. do isplate;

- 130,15 EUR od 15.09.2017.g. do isplate;

- 54,99 EUR od 15.10.2017.g. do isplate;

- 111,53 EUR od 15.11.2017.g. do isplate;

- 49,21 EUR od 15.12.2017.g. do isplate;

- 44,68 EUR od 15.01.2018.g. do isplate;

- 26,67 EUR od 15.02.2018.g. do isplate;

- 16,24 EUR od 15.03.2018.g. do isplate;

- 42,65 EUR od 15.04.2018.g. do isplate;

- 12,03 EUR od 15.05.2018.g. do isplate;

- 147,47 EUR od 15.06.2018.g. do isplate;

- 24,06 EUR od 15.07.2018.g. do isplate;

- 1,64 EUR od 15.08.2018.g. do isplate;

- 150,61 EUR od 15.11.2018.g. do isplate;

- 14,27 EUR od 15.12.2018.g. do isplate;

- 36,08 EUR od 15.01.2019.g. do isplate;

- 42,20 EUR od 15.02.2019.g. do isplate;

- 497,96 EUR od 15.03.2019.g. do isplate;

- 61,86 EUR od 15.04.2019.g. do isplate;

- 34,44 EUR od 15.05.2019.g. do isplate;

- 140,73 EUR od 15.07.2019.g. do isplate;

- 3,14 EUR od 15.08.2019.g. do isplate;

- 113,17 EUR od 15.09.2019.g. do isplate;

- 529,23 EUR od 15.10.2019.g. do isplate;

po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2022.g., a od 01. siječnja 2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 3.845,32 eura, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku TIFON d.o.o., Zagreb, Zadarska ulica 80, OIB: 77607495225 da plati tužitelju ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 3.640,45 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je u radnom odnosu kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme i obavlja poslove radnog mjesta Vozača tegljača i cisterne. Tuženik u razdoblju od svibnja 2016.g do rujna 2019.g nije isplatio tužitelju cjelokupni iznos dodatka osnovnoj plaći (noćni rad, prekovremeni rad, rad nedjeljom i praznikom/blagdanom). Temeljem odredbe članka 48 KU za Tifon d.o.o. tužitelj ima pravo na dodatke osnovnoj plaći za vrijeme noćnog rada (50%), prekovremenog rada (50%), rada nedjeljom (35%) i rada praznikom (50%). Tužitelj je u utuženom razdoblju radio duže od punog radnog vremena, pa je tako na ime prekovremenog rada odradio 608 sati, dok je na ime noćnog rada odradio 447 sati. Tuženik mu prilikom isplate plaće nije obračunao niti isplatio prethodno navedene odražene sate. Kada pomnožimo 608 sati sa 80 kn/1h (prosječna cijena sata prekovremenoga rada), dobije se iznos od 48.640,00 kn. Isto tako, kada pomnožimo 447 sati sa 25,00 kn/1h (prosječnom cijenom sata za noćni rad), dobijemo iznos od 11.175,00 kn. Zbrajanjem iznosa 48.640,00 kn i 11.175,00 kn dobijemo iznos od 59.815,00 kn. Obzirom na sve navedeno, a nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenoga vještačenja, tužitelj je uskladio tužbu i tužbeni zahtjev podneskom od 06. Travnja 2023.g. U ponovljenom postupku, pa usklađenom nalazu i mišljenju vještaka, tužitelj je podneskom od 06.05.2025.g specificirao svoj tužbeni zahtjev na način opisan u izreci ove Presude.

2.Tuženik se protivi u cijelosti tužbi i tužbenom zahtjevu te svim navodima iz tužbe. Nesporno je da je Tužitelj zaposlen kod Tuženika na radnom mjestu vozač tegljača i cisterne. Tuženik ističe da su u potpunosti neosnovani navodi Tužitelja da mu Tuženik za razdoblje od svibnja 2016.g. do rujna 2019.g. nije isplatio cjelokupni iznos dodataka osnovnoj plaći. Nadalje ističe da su u potpunosti neosnovani navodi Tužitelja da je u utuženom razdoblju po nalogu Tuženika radio duže od punog radnog vremena pa je tako na ime prekovremenog rada odradio 608 sata, dok je na ime noćnog rada odradio 447 sati. Tužitelj ničime nije dokazao osnovanost svoje tražbine te nije priložio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je u utuženom razdoblju odradio 608 sati prekovremeno te 447 sati na ime noćnog rada. Tužitelj također u potpunosti proizvoljno određuje cijenu sata za prekovremeni rad i za noćni rad bez da takve navode ičime potkrijepi. Tuženik ističe i prigovor zastare za navodne tražbine Tužitelja. Nadalje ističe da Tužitelj i sam navodi da nije moguće utvrditi je li mu Tuženik obračunao sve odrađene sate i isplatio sve iznose na ime ostalih dodataka osnovnoj plaći pa je jasno da su u potpunosti neosnovani navodi Tužitelja da mu Tuženik za razdoblje od svibnja 2016.g. do rujna 2019.g. nije isplatio cjelokupni iznos dodataka osnovnoj plaći. Slijedom svega navedenog smatra tužbu i tužbeni zahtjev Tužitelja u cijelosti neosnovan, pa stoga predlaže odbiti istu uz naknadu parničnoga troška.

3. Presudom od 26. rujna 2023.g, broj: Pe-13931/2021-24 usvojen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, a koja je Presuda ukinuta Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 27. veljače 2024.g, broj GžR-1300/2023-2. U obrazloženju Rješenja sud II stupnja utvrdio je kako prilikom utvrđivanja trajanja punog tjednog radnog vremena i razdoblja u kojem se rad smatrao noćnim radom u odnosu na tužitelja, kao vozača tegljača i cisterne, valjalo je primijeniti odredbe ZRV–a jer je upravo odredbom iz čl. 12. st. 4. KU–a ugovoreno da se za radno mjesto vozača tegljača i cisterne direktno primjenjuju odredbe ZRV–a, a što je vještak propustio učiniti jer je iz njegovog nalaza i mišljenja vidljivo da su isti utemeljeni samo na odredbama KU–a.

4.U dokaznom postupku izvršen je uvid u Kolektivni ugovor, Evidenciju o radnom vremenu, Isplatne liste, provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po „Ručević vještačenja d.o.o. “te provedeno dodatno vještačenje na okolnosti iz odluke suda II stupnja.

5.Nakon provedenog postupka, a u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Među strankama je nesporno da je tužitelj u utuženome razdoblju bio zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu Vozača tegljača i cisterne.

7. Među strankama je sporno da li su tužitelju isplaćeni dodaci osnovnoj plaći (noćni rad, prekovremeni rad, rad nedjeljom i praznikom/blagdanom) od svibnja 2016.g do rujna 2019.g a temeljem odredbe članka 48 KU za Tifon d.o.o.

8. Kolektivnim ugovorom za Tifon od 14. travnja 2015., koji je bio na snazi u razdoblju od 2015. do 2017. propisano je:

- da se utvrđuje puno radno vrijeme od 40 sati tjedno (čl. 10. st. 1.), da o dnevnom i tjednom rasporedu radnog vremena odlučuje poslodavac (čl. 10. st. 2.) i da poslodavac mora obavijestiti radnike o rasporedu ili promjeni rasporeda radnog vremena najmanje tjedan dana ranije, osim u slučaju prijeke potrebe za radom radnika (čl. 10. st. 3.);

- da se rad između 22 sata i 6 sati sljedećeg dana smatra noćnim radom (čl. 15. st. 1.), da je rad u smjenama organizacija rada kod poslodavca prema kojoj dolazi do izmjene radnika na istom radnom mjestu i mjestu rada, a u skladu s rasporedom radnog vremena, koji može biti prekinut ili neprekinut, uključujući izmjenu smjena (čl. 15. st. 2.) i kada organizacija poslovanja kod poslodavca odnosno obavljanje poslova zaštite radnika i imovine poslodavca neophodno zahtijevaju stalnu prisutnost radnika na radnom mjestu, radno vrijeme istih može trajati duže od osam sati u razdoblju od dvadesetčetiri sata, ali ne duže od 12 sati (čl. 15. st. 3.);

- da ako narav posla to zahtijeva, puno ili nepuno radno vrijeme može se preraspodijeliti tako da tijekom razdoblja koje ne može biti duže od 12 neprekidnih mjeseci, u jednom razdoblju traje duže, a tijekom drugog razdoblja kraće od punog ili nepunog radnog vremena, na način da prosječno radno vrijeme tijekom trajanja preraspodjele ne smije biti duže od punog ili nepunog radnog vremena (čl. 18. st. 1.), i da ako je radno vrijeme preraspodijeljeno, ono tijekom razdoblja u kojem traje duže od punog radnog vremena uključujući i prekovremeni rad, ne smije biti duže od 48 sati tjedno (čl. 18. st. 2.); Uvidom u Kolektivni ugovor za Tifon d.o.o. sud je utvrdio kako tužitelj temeljem odredbe članka 48 KU za Tifon d.o.o. ima pravo na dodatke osnovnoj plaći za vrijeme noćnog rada (50%), prekovremenog rada (50%), rada nedjeljom (35%) i rada praznikom (50%). Odredbe Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu u članku 5 st (1) određuju kako puno tjedno radno vrijeme mobilnih radnika je 48 sati.

- da radnik ima pravo na dodatke osnovnoj plaći za vrijeme: noćnog rada 50 %, prekovremenog rada 50 %, rada nedjeljom 35 % i rada praznikom/blagdanom 50 %, (čl. 46. st. 1.) te da se navedeni dodaci međusobno kumuliraju (čl. 46. st. 2.).

9. Kolektivnim ugovorom za Tifon od 4. srpnja 2018., koji je bio na snazi u razdoblju od 2018. do 2020. propisano je:

- da se utvrđuje puno radno vrijeme od 40 sati tjedno (čl. 12. st. 1.), da o dnevnom i tjednom rasporedu radnog vremena odlučuje poslodavac (čl. 12. st. 2.), da poslodavac mora obavijestiti radnike o rasporedu ili promjeni rasporeda radnog vremena najmanje tjedan dana radnije osim u slučaju prijeke potrebe za radom radnika (čl. 12. st. 3.), i da se za radno mjesto vozača tegljača i cisterne direktno primjenjuju odredbe Zakona o radnom vremenu i obveznim odmorima mobilnih radnika, dok se u ostalom dijelu primjenjuju odredbe ovog ugovora (čl. 12. st. 4.);

- da se rad između 22 sata i 6 sati sljedećeg dana smatra noćnim radom (čl. 17. st. 1.), da je rad u smjenama organizacija rada kod poslodavca prema kojoj dolazi do izmjene radnika na istom radnom mjestu i mjestu rada, a u skladu s rasporedom radnog vremena koji može biti prekinut ili neprekinut, uključujući izmjenu smjena (čl. 17. st. 2.), te prema st. 3. kada organizacija poslovanja kod poslodavca odnosno obavljanje poslova zaštite radnika i imovine poslodavca neophodno zahtijevaju stalnu prisutnost radnika na radnom mjestu, radno vrijeme istih može trajati duže od osam sati u razdoblju od dvadeset četiri sata, ali ne duže od 12 sati;

- da radnik ima pravo na dodatke osnovnoj plaći za vrijeme noćnog rada 50%, prekovremenog rada 50%, rada nedjeljom 35% i rada praznikom/blagdanom 50% (čl. 48. st. 1.), te da se dodaci iz st. 1. ovog članka međusobno kumuliraju (čl. 48. st. 2.).

10. Isto tako, odredbama ZRV–a koje su, kao i odredbe Kolektivnih ugovora, pravno relevantne u ovom predmetu propisano je sljedeće:

- da se navedenim Zakonom uređuje radno vrijeme i obvezni odmor mobilnih radnika i vozača u cestovnom prijevozu, vremena vožnje, prekidi vožnje i dokumentacija, način, uvjeti i postupak stjecanja dozvole za radionice, memorijske kartice i uvjeti za njihovo izdavanje, postupci i provjere, službene evidencije, nadzor i inspekcija, odgovornost te prekršajne odredbe (čl. 1.);

- da se ZRV primjenjuje na mobilne radnike koji sudjeluju u aktivnostima cestovnog prijevoza, vozače, kao i na samozaposlene vozače (čl. 3. st. 3.);

- da se ZRV primjenjuje na vozače vozila čija je najveća dopuštena masa veća od 3.5 t, kao i na vozače vozila čija je dopuštena masa s priključnim vozilom veća od 3.5 t te na autobuse konstruirane ili trajno prilagođene za prijevoz više od devet putnika, uključujući i vozača (čl. 3. st. 2.);

- da je mobilni radnik svaki radnik koji čini dio prijevoznog osoblja zaposlen u tvrtki koja obavlja cestovni prijevoz putnika ili tereta kao javni prijevoz ili prijevoz za vlastite potrebe, uključujući vježbenike i naučnike glede odredaba koje se odnose na odmore mobilnih radnika (čl. 4. st. 1. t. 3.);

- da je noćni rad rad koji se obavlja tijekom noćnog vremena, odnosno rad koji se obavlja u razdoblju između 00,00 i 5,00 sati (čl. 4. st. 1. t. 4.);

- da je puno tjedno radno vrijeme mobilnih radnika 48 sati (čl. 5. st. 1.);

- da se naknada za noćni rad mobilnim radnicima isplaćuje sukladno posebnom propisu o radu, odnosno sukladno kolektivnom ugovoru uz uvjet da takva naknada ne smije poticati ugrožavanje sigurnosti cestovnog prometa (čl. 7. st. 2.).

11. Vještak je u prvotnom nalazu utvrdio kako, s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, ukoliko sud utvrdi da je prema prijedlogu tužitelja potrebno, za razdoblje od svibnja 2016. do srpnja 2018., primijeniti odredbu čl. 10. Kolektivnog ugovora od 14. svibnja 2015. u kojoj nije ugovoreno da se za vozača tegljača i cisterne direktno primjenjuju odredbe ZRV, mišljenja smo kako slijedi:

-tužitelj je radio prekovremeno, nedjeljom, blagdanom te noću kako je to prikazano u stupcima 'f' do 'i' Tabele 1a iz nalaza,

-visina neisplaćenih bruto dodataka za navedene vrste odrađenih sati rada, za razdoblje od svibnja 2016. do rujna 2019., iznosi ukupno 28.972,66 kn, odnosno 3.845,32 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa).

12. U ponovljenom nalazu i mišljenju a prema uputi višega suda, vještak je sukladno postavljenim zadatkom, na temelju pregledane dokumentacije te utvrdio:

- tužitelj je radio prekovremeno, nedjeljom, blagdanom te noću kako je to prikazano u stupcima 'f' do 'i' Tabele 1 iz nalaza,

- visina neisplaćenih bruto dodataka za navedene vrste odrađenih sati rada, za razdoblje od svibnja 2016. do rujna 2019., iznosi ukupno 14.280,31 kn, odnosno 1.895,32 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa).

13. Dopunskome nalazu i mišljenju prigovorio je tužitelj istaknuvši kako je vještak trebao uzeti u obzir odredbu čl. 10. Kolektivnog ugovora tuženika od 14. travnja 2015.g. u kojoj nije ugovoreno da se za vozača tegljača i cisterne direktno primjenjuju odredbe Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, nego je za sve radnike utvrđeno puno radno vrijeme od 40 sati tjedno. Direktna primjena odredbi Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu ugovorena je tek u čl. 12. st. 4. Kolektivnog ugovora tuženika od 04. srpnja 2018.g. Smatra da je vještak za utuženo razdoblje od svibnja 2016.g. do srpnja 2018.g. trebao izraditi izračun u skladu s odredbom čl. 10. Kolektivnog ugovora tuženika od 14. travnja 2015.g. u kojoj je puno radno vrijeme mobilnih radnika 40 sati tjedno, budući da nije ugovorena direktna primjena odredbi Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, pa se u takvoj situaciji za tužitelja primjenjuje najpovoljnije pravo.

14. U svom konačnome nalazu i mišljenju, vještak se je za razdoblje od svibnja 2016. do srpnja 2018., primjenom odredbe čl. 10. Kolektivnog ugovora od 14. svibnja 2015. u kojoj nije ugovoreno da se za vozača tegljača i cisterne direktno primjenjuju odredbe ZRV, utvrdio:

- tužitelj je radio prekovremeno, nedjeljom, blagdanom te noću kako je to prikazano u stupcima 'f' do 'i' Tabele 1a iz nalaza,

- visina neisplaćenih bruto dodataka za navedene vrste odrađenih sati rada, za razdoblje od svibnja 2016. do rujna 2019., iznosi ukupno 28.972,66 kn, odnosno 3.845,32 EUR.

15. Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje vještaka budući je isti izrađen stručno, jasno i obrazloženo, te u skladu s pravilima struke. Sud je utvrdio kako je vještak u svojem pismenom očitovanju na obrazloženi način u cijelosti otklonio sve prigovore tuženika.

16. U ovom predmetu je riječ o tome da je u odnosu na zaposlenike tuženika trajanje punog tjednog radnog vremena i razdoblja u kojem se njihov rad smatra noćnim radom različito regulirano odredbama Kolektivnih ugovora i ZRV-a. Kolektivnim ugovorom tuženika od 14. travnja 2015. nije ugovoreno da se za vozača tegljača i cisterne direktno primjenjuju odredbe ZRV-a. Direktna primjena odredbi ZRV-a ugovorena je tek u čl. 12. st. 4. Kolektivnog ugovora tuženika od 4. srpnja 2018. Za radnika je povoljnije da mu se noćni rad prizna u razdoblju od 22,00 h do 6,00 h nego od 0,00 h do 5,00 h sukladno ZRV-u jer mu se tada priznaju 3 sata noćnog rada više.

Dakle, kada postoji više izvora prava koji reguliraju pojedina prava radnika, sud je dužan primijeniti pravo koje je za radnika povoljnije. To iz razloga što se prema odredbi čl. 9. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23), ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije riješeno.

17. S obzirom na navedeno, prema stajalištu ovog suda, u utuženom razdoblju u pogledu obračuna dodataka na plaću primjenjuju se odredbe Kolektivnog ugovora od 14. travnja 2015. sve do stupanja na snagu Kolektivnog ugovora od 4. travnja 2017., koji je prema čl. 99. KU-a stupio na snagu 1. srpnja 2018., od kada se primjenjuju odredbe ZRV-a.

18. Tužitelj je tijekom postupka podneskom od 6. svibnja 2025. uredio tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka na način da potražuje bruto iznos od 3.845,32 eura za razdoblje od svibnja 2016. do rujna 2019.

19. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, sud je prihvatio u cijelosti konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja te naložio tuženiku isplatiti tužitelju na ime manje isplaćenih dodataka na plaću ukupni bruto iznosu od 3.845,32 eura za utuženo razdoblje od svibnja 2016. do rujna 2019.

Stoga je odlučeno kao pod točkom I izreke presude.

20. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate od petnaestog u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a i čl. 92. st. 3. ZoR-a, izuzev zateznih kamata koje teku na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici plaće.

21. Do trenutka isplate nije u potpunosti dospjela na naplatu bruto razlika plaća (doprinosi, porez na dohodak, prirez porezu na dohodak i neto plaća) budući porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaća što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate (mišljenje Središnjeg ureda Ministarstva financija od 20.07.2007.; Klasa: 410-01-07-01/632, Ur. broj: 513-07-21- 01/07-2), dok su zakonske zatezne kamate dospjele na naplatu neto plaća. Stoga su tužitelju dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa razlike bruto plaće, ali s izuzetkom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak zbog čega je odbijen zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu. Stoga je odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

22. Odluka o zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavak 1. ZOO-a, a odluka o visini zakonske zatezne kamate temelji se na članku 3. ZID ZOO-a ("Narodne novine" broj 78/15) od 1.8.2015. do 31.12.2022., a od 1.1.2023. do isplate na članku 2. ZID ZOO ("Narodne novine" broj: 114/22 i 156/22), a teče od svakog 15. -og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate sukladno odredbama Zakona o radu i KU-a.

23. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Visina troškova tužitelja određena je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14), budući je tužitelj zastupan po odvjetniku.

24. Trošak tužitelja odnosi se na trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7.1.), za sastav obrazloženog podneska od 12.07.2021.g, 25.04.2022.g, 06.04.2023.g, 6.11.2023.g, 10.02.2025.g, 19.02.2025.g, 06.05.2025.g, svaki po 200,00 eura (Tbr. 8.1.), sastav podneska 29.11.2022.g i 30.10.2025.g 50,00 eura, za zastupanje na ročištima 17.01.2022.g, 15.09.2023.g, 24.11.2022.g, 15.09.2023.g, 8.10.2024.g, 11.12.2025.g iznos od po 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9.1.), što ukupno iznosi 2.700,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 675,00 eura na ime 25% PDV-a (Tbr 42.), što sveukupno iznos 3.375,00. Tužitelju je dosuđen i iznos predujma za vještačenje 265,45 eura, te je sveukupni dosuđeni trošak 3.640,45 eura, koji iznos je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

25. Odluka o kamati na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st. 2 Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13 i 93/14), koja propisuje da kamate na troškove postupka teku od dana donošenja odluke pa do naplate.

U Zagrebu 16. siječnja 2026.

Sudac:

Ivana Starčević

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u 5 primjeraka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku