REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2, Pazin

Poslovni broj Pn-18/2024-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mihaeli Kaligari Hek, u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužitelj BH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Goran Veljović, Merima Ibrahimović i drugi, odvjetnici u Puli, Dobrilina 9, te tuženici 1. Lovačko društvo „Lepus“, OIB 51450468271, Brtonigla, Bunarska 2, kojeg zastupaju punomoćnici Matko Sanjin Jovanović i Sanja Jovanović, odvjetnici u Poreču, Partizanska 5 A, i 2. BINA – ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE, d. o. o. Lupoglav, Zrinščak 57, OIB 76757137512, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva KALLAY & PARTNERI d. o. o. Zagreb, Ilica 1A/III, te umješač na strani 2. tuženika, CROATIA osiguranje d. d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva VUKIĆ i partneri d. o. o. Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene 9. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja ČH, punomoćnika 1. tuženika Lovačkog društva „Lepus“, BHJ, punomoćnika 2. tuženika BINA – ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE, d. o. o. Lupoglav, EH, te punomoćnika umješača CROATIA osiguranje d. d. Zagreb, na strani 2. tuženika, PH, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj BH od prvotuženika Lovačkog društva „Lepus“, na ime naknade imovinske štete potražuje 7.428,54 eura sa zateznim kamatama od 28. studenog 2021. do isplate.

II. Nalaže se drugotuženiku BINA – ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE, d. o. o. Lupoglav, da tužitelju BH na ime naknade imovinske štete isplati 5.942,83 eura (pet tisuća devetsto četrdeset dva eura i osamdeset tri centa) sa zateznim kamatama od 9. prosinca 2025. do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005., 41/2008., 125/2011. – Zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza, 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. ; dalje: ZOO) uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja BH u dijelu u kojem od drugotuženika BINA – ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE, d. o. o. Lupoglav, potražuje naknadu imovinske štete u iznosu 1.485,71 eura sa zateznim kamatama od 28. studenog 2021. do isplate, kao i zatezne kamate na iznos od 5.942,83 eura za razdoblje od 28. studenog 2021. do 9. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba djelomično povučena za iznos od 2.571,46 eura sa zateznim kamatama.

II. Nalaže se drugotuženiku BINA – ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE, d. o. o. Lupoglav, da tužitelju BH naknadi troškove postupka isplatom 1.246,46 eura (tisuću dvjesto četrdeset šest eura i četrdeset šest centi) sa zateznim kamatama od 16. siječnja 2026. do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu, za iznos 273,23 eura sa zateznim kamatama.

IV. Nalaže se tužitelju BH da prvotuženiku Lovačkom društvu „Lepus“ naknadi troškove postupka isplatom 1.250,00 eura (tisuću dvjesto pedeset eura).

V. Odbija se zahtjev drugotuženika BINA – ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE, d. o. o. Lupoglav, za naknadu troškova postupka u cijelosti.

VI. Odbija se zahtjev umješača na strani drugotuženika, CROATIA osiguranje d. d. Zagreb, za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Predmet je pokrenut pred Općinskim sudom u Puli – Pola (pod posl. br. Pn- 82/2023), a rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola, broj 31 Su 83/2024-3 od 9. veljače 2024., ispravljeno rješenjem broj Su-83/2024-5 od 13. veljače 2024., ustupljen je ovome sudu na rješavanje.

2. Tužitelj je 20. lipnja 2023. podnio tužbu (str. 1–3) protiv tuženika radi naknade imovinske štete u iznosu 10.000,00 eura sa zateznim kamatama od 28. studenog 2021. do isplate. U tužbi je pojasnio da je utužena šteta nastala na vozilu u vlasništvu tužitelja Audi A4 (2016.), i to u prometnoj nezgodi koja se dogodila 27. studenog 2021. na cesti A9 – Buje (čvorište Umag) – Kanfanar – Pula, na 14 km + 900 m, na način da je dok je tužitelj prometovao „Istarskim Y“ na prometnicu izletjela divlja svinja na koju je tužitelj naletio vozilom. Uslijed naleta na divljač oštećen je prednji desni dio vozila, prednji branik, ukrasna maska, prednje desno svjetlo u vidu puknuća plastike struganja boje-laka na visini od 20 do 90 centimetara od tla. Na oštećenim dijelovima na prednjem braniku pronađeni su biološki tragovi dlaka i krvi, a uginula divljač – divlja svinja, pronađena je van kolnika na mekanom terenu sa zapadne strane kolnika autoceste A9 („Istarskog Y“).

2. 1. Prvotuženik Lovačko društvo „Lepus“, je lovačko društvo koje je lovoovlaštenik na spornom području, dok je drugotuženik BINA – ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE, d. o. o. Lupoglav, upravitelj autoceste na kojoj se dogodio štetni događaj. Tužitelj je postavio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev (pozivom na čl. 197. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka USRH, 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka USRH, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) na način da ako sud ne prihvati tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika, da drugotuženika obveže na isplatu utuženog iznosa.

2. 2. Nakon u ovom postupku provedenog prometnog vještačenja na okolnost visine nastale štete, tužitelj je u podnesku od 8. prosinca 2025. (str. 280–282), specificirao tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupno 7.428,54 eura sa zateznim kamatama od 28. studenog 2021.

3. U odgovoru na tužbu od 23. rujna 2024. (str. 148–150) prvotuženik Lovačko društvo „Lepus“, nije osporio nastanak prometne nezgode, ali je osporio da bi bio odgovoran za nastanak štetnog događaja, slijedom čega se usprotivio tužbenom zahtjevu u cjelini i predložio njegovo odbijanje. Ukazao je na ustanovljenu sudsku praksu da za štetu nastalu naletom vozača na divljač, odgovara pravna osoba koja gospodari prometnicom, i da se ograđena javna cesta, neovisno o tome prolazi li kroz lovište ili samo pored njega, ne može tretirati kao područje lovišta. Podredno je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije, s obrazloženjem da se šteta dogodila izvan područja kojim gospodari Lovačko društvo „LEPUS“, i to na području lovišta kojim gospodari Lovačko društvo „PATKA“ (Novigrad – Cittanova).

4. Drugotuženik BINA – ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE, d. o. o. Lupoglav, je u odgovoru na tužbu od 26. siječnja 2025. (str. 32–41) osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Prvenstveno je predložio tužbu odbaciti s obrazloženjem da tužitelj nije naveo pravnu osnovu niti je iznio činjenice i dokaze koji bi dokazivali da su propisane pretpostavke (iz čl. 1064. ZOO-a) za postojanje odgovornosti za štetu ispunjene. Tužitelj nije priložio ni dokaze iz kojih bi proizlazilo da je tužitelju nastala šteta u utuženom iznosu (osim toga, dopisima upućenima tuženiku potraživao je iznos od 20.000,00 kn sada 2.654,46 eura, a ne 10.000,00 eura).

4. 1. Podredno je predložio tužbu odbiti. Osporio je svoju odgovornost smatrajući da je pitanje odštetne odgovornosti koncesionara u slučajevima naleta na divljač izričito uređeno čl. 50. Zakona o cestama, a kojim je propisano da za štetu odgovara koncesionar samo ako na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije postavio prometnu signalizaciju i opremu, što ovdje nije slučaj, jer nije zaprimljen osnovani zahtjev za postavljanje prometne signalizacije i znakova od strane lovoovlaštenika. Čak i u slučaju da je lovačko društvo postavilo zahtjev tuženiku za postavljenje bilo kakve prometne signalizacije ili opreme, isto ne bi bilo dovoljno da se utvrdi odgovornost tuženika za štetu, već bi u tom slučaju, a s obzirom na to da tuženik sukladno zakonu odgovara po osnovi krivnje, bilo potrebno dokazati postojanje uzročno posljedične veze između tuženikovog propusta i štete. Osim navedenog, uz vanjski rub ceste postavljena je zaštitna žičana ograda koja se redovito održava, a neposredno nakon predmetne prometne nezgode dežurni ophodar tuženika pregledao je mjesto prometne nezgode i ogradu, i tom prilikom nisu utvrđeni nedostaci na ogradi. Ni redovitom ophodnjom (koja je organizirana u češćim intervalima od onih propisanih) i pregledima nije utvrđen niti jedan nedostatak u odnosu na opremu i/ili prometnu signalizaciju. Također, tuženik je ukazao da je predmetna prometnica projektirana i izgrađena u skladu s pozitivnim propisima (ima uporabnu dozvolu). Zaključno je istaknuo da divljač na cesti predstavlja opasnu stvar, a da za opasnu stvar odgovara imatelj, pa za štetu od naleta na divljač odgovara lovoovlaštenik, a ne koncesionar ili upravitelj ceste, i to principu objektivne odgovornosti.

5. CROATIA osiguranje d. d. Zagreb je nakon obavijesti suda o otpočetoj parnici, u podnesku od 20. studenog 2024. (str. 178), navelo da ima pravni interes stupiti u parnični postupak u svojstvu umješača na strani drugotuženika BINA – ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE, d. o. o. Lupoglav, s obzirom na to da s njim ima sklopljen ugovor o osiguranju od izvanugovorne odgovornosti prema trećim osobama. Osporio je tužbu i tužbeni zahtjev te se pridružio u cijelosti odgovoru na tužbu drugotuženika i svim njegovim navodima istaknutim u postupku.

5. 1. U skladu s čl. 206. st. 1. ZPP-a (raspravnim rješenjem posl. br. Pn-18/2024- 24 od 3. travnja 2025., str. 206), dopušteno je stupanje u parnicu CROATIA osiguranje d. d. Zagreb, kao umješaču na strani drugotuženika BINA – ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE, d. o. o. Lupoglav, s obzirom na to da je on u vrijeme predmetnog štetnog događaja bio osiguran od odgovornosti kod navedenog osiguratelja.

6. Budući da je nakon u ovom postupku provedenog vještačenja tužitelj smanjio tužbeni zahtjev u ukupnom iznosu, došlo je do djelomičnog povlačenja tužbe iz čl. 193. ZPP-a, za koje povlačenje je, budući da je do njega došlo nakon što su se tuženici upustili u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban pristanak tuženika. Tuženici se na smanjenje nisu očitovali (ni pisano ni usmeno na raspravi koja je uslijedila nakon povlačenja, 9. prosinca 2025.), pa je sud, smatrajući da se takvim procesnim stavom nisu usprotivili djelomičnom povlačenju, odnosno da su pristali na povlačenje, odlučio kao u t. I. izreke rješenja.

7. U dokaznom postupku sud je pročitao i razgledao isprave iz spisa, i to: potvrdu Policijske uprave istarske, Postaje prometne policije Pula, klasa: 211-04/21- O/11548 od 30. studenog 2021. (str. 6–7), izvid štete Euroherc osiguranja broj: 210513422967/1 od 30. studenog 2021. (str. 8), zahtjeve za naknadu štete od 23. i 30. prosinca 2021. s povratnicom, upućene BINA – ISTRA d. d., Croatia osiguranju d. d. i Euroherc osiguranju d. d. (str. 16–22), odgovore na odštetne zahtjeve BINA – ISTRA d. d., BINA – ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE, d. o. o., i Euroherc osiguranja d. d. (str. 23–25), Godišnji plan ophodnje autoceste A9 i B8 (Istarski ipsilon 2021.) (str. 87–90), policu Croatia osiguranja (str. 91–92), ophodarski dnevnik (str. 93), putni radni list (str. 107), izvješće o prometnoj nesreći (str. 117), uporabnu dozvolu (str. 126–136), te spis PU istarske, PPP Pula, broj 511-08-29/2-42/493/2021 (str. 180–197).

7. 1. Nadalje, sud je saslušao svjedoke FH i VH te tužitelja (ročište glavne rasprave održano 3. travnja 2025., str. 206–211). Na okolnost visine nastale štete izveden je dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila Marku Lakoviću, mag. ing. prom., iz REAL TIME TRAFFIC SOLUTIONS j. d. o. o. Rakalj (pisani nalaz i mišljenje od 18. lipnja 2025., str. 215–222; usmeno iznošenje nalaza i mišljenja na ročištu glavne rasprave 9. prosinca 2025. , str. 283–285).

8. Ocjenom izvedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je odlučio da tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika Lovačkog društva „Lepus“ nije osnovan, dok je u odnosu na drugotuženika BINA – ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE, d. o. o. Lupoglav, djelomično osnovan.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete od prvotuženika Lovačkog društva „Lepus“, podredno drugotuženika BINA – ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE, d. o. o. Lupoglav, koje drži odgovornima za njezin nastanak.

10. U ovom postupku nije osporeno (stranke nisu osporile), a proizlazi iz pisanih (javnih) isprava, da se 27. studenog 2021., u 19:20, na cesti A9 – Buje (Čvorište Umag (D75/D510)) – Čvorište Kanfanar (A8) – Pula (Čvorište Pula (D66)), općina Novigrad Istarski, na 14 km + 900 m, dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao tužitelj u svojstvu vozača vozila u svom vlasništvu, marke i tipa Audi A4, godine proizvodnje 2016., te kćer tužitelja ĐH, u svojstvu putnika u vozilu. Prometna nezgoda dogodila se naletom vozila na divljač – divlju svinju. Dolaskom na dio kolnika autoceste A9 (14 km+ 900 m), na ravnom dijelu ceste, iznenada je s desne strane kolnika ispod zaštitne ograde na kolnik istrčala divlja svinja, tako da tužitelj nije imao vremena reagirati i zaustaviti vozilo već je divljač udario s prednjim desnim dijelom vozila, nakon čega je divljač uginula na mjestu događaja. U prometnoj nezgodi nije bilo ozlijeđenih osoba, a nastala je materijalna šteta na vozilu. Sveukupnim izvidima nisu utvrđeni elementi prekršaja ili kaznenog djela.

10. 1. Kako to proizlazi iz potvrde PU istarske, PPP Pula, klasa: 211-04/21- O/11548 od 30. studenog 2021., a nije osporeno, o naletu vozila na divljač izvješten je lovnik prvotuženika Lovačkog društva „Lepus“ iz Brtonigle, HH (koji nije izlazio na mjesto događaja već je događaj primio na znanje). Na mjesto događaja izašli su veterinarski tehničar Veterinarske bolnice Poreč, ĆH, koji je preuzeo uginulu divljač, te ophodar koncesionara (drugotuženika BINA – ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE, d. o. o. Lupoglav) ZH. Na mjestu događaja sa zapadne i istočne strane kolnika postavljena je žičana ograda („koja sprečava prolazak životinja“) koja je bila neoštećena. Pregledom mjesta događaja uginula divljač je pronađena van kolnika na mekanom terenu sa zapadne strane kolnika autoceste A9.

10. 2. Prema zapisniku o očevidu PU istarske, PPP Pula (str. 182–185), koji očevid je započet 27. studenog 2021. u 20:30, predmetnog dana stanje prometa bilo je normalno, vremenske prilike oblačno, a vidljivost noć. Ograničenje brzine na predmetnu dijelu ceste na kojem je došlo do naleta iznosilo je 60 km/h. Kolnik je bio suh i čist. Nadalje, na kolniku autoceste A9 gledano iz smjera kretanja osobnog vozila nalazio se postavljen prometni znak izričitih naredbi ograničenja brzine 60 km/h i prometni znak opasnosti „Divljač na cesti“ kod 13 km + 400 m s dopunskom pločom „9 km“ koja označava dio ceste na kojem prijeti opasnost izražena pomoću prometnog znaka.

10. 3. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu PU istarske, PPP Pula, od 27. studenog 2021. (str.187), proizlazi da tužitelj u vrijeme prometne nezgode nije bio pod utjecajem alkohola, opojnih droga ili lijekova.

10. 4. O načinu nastanka nezgode sastavljena je od strane policijskih službenika skica mjesta događaja (str. 188–189) na kojoj su naznačeni smjer kretanja divljači (A), smjer kretanja vozila tužitelja (B) te tragovi krvi (1), plastike (2) i pozicija uginule divljači (3). Lice mjesta je fotografirano (str. 190–194).

10. 5. Na predmetnom vozilu nastala su vidljiva oštećenja prednjeg desnog dijela to: prednji branik, ukrasna maska, prednje desno svijetlo u vidu puknuća plastike struganja boje-laka. Oštećenja su se nalazila na visini od 20 do 70 cm od tla. Na oštećenim dijelovima osobnog automobila na prednjem braniku pronađeni su biološki tragovi – dlaka sive boje i tragovi krvi (koji nisu izuzeti). Oštećenja na vozilu su fotografirana (str. 195–197).

11. S obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja (27. studenog 2021.) I mjesto nastanka (autocesta) mjerodavni materijalno pravni propisi za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari odnosno za pitanje odgovornosti tuženika su kako slijedi.

11. 1. Odredbe čl. 1063. – 1067. ZOO-a kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti. U konkretnom slučaju do štete je došlo uslijed sudara dvije opasne stvari – motornog vozila u pokretu i divljači, pa se smatra da šteta potječe od tih stvari, ako se ne dokaže suprotno (čl. 1063. ZOO-a). Za štetu od opasne stvari odgovara njen vlasnik bez obzira na krivnju (čl. 1064. ZOO-a), osim ako ne dokaže postojanje kojeg od razloga za djelomično ili potpuno oslobođenje od odgovornosti propisanih u čl. 1067. ZOO-a, a to je da dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

11. 2. Odredba čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ br. 99/2018., 32/2019., 32/2020.) kojom je propisano da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara na način da je odgovoran: – vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi; – lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova (objektivna odgovornost ako je šteta nastala zbog provođenja lova). Odredbe Zakona o lovstvu, uključujući i odredbu čl. 80. tog Zakona, ne isključuju primjenu općih odredbi ZOO-a o naknadi štete i odgovornosti za štetu.

11. 3. Odredba čl. 50. Zakona o cestama („Narodne novine“ br. 84/2011., 18/2013., 22/2013., 54/2013., 148/2013., 92/2014., 110/2019., 144/2021.) kojom je propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje (st. 1.). Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (st. 2.). Krivnja pravne osobe može se sastojati u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači (odluka Ustavnog suda poslovni broj U-I-6264/2014 od 4. ožujka 2015.). Ti posebni propisi, osim Zakona, na podzakonskoj razini, bili bi Pravilnik o održavanju cesta („Narodne novine“ br. 90/2014. i 3/2021.), Pravilnik o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama („Narodne novine“ br. 92/2019.), Pravilnik o ophodnji javnih cesta („Narodne novine“ br. 75/2014. i 7/2021.) i Pravilnik o osnovnim uvjetima kojima javne ceste izvan naselja i njihovi elementi moraju udovoljavati sa stajališta sigurnosti prometa („Narodne novine“ br. 110/2001. i 90/2022.).

12. Odgovornost pravne osobe koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionara ne iscrpljuje se samim pravilnim i propisnim postavljanjem signalizacije i opreme na cesti nego su oni odštetnopravno odgovorni i u slučaju kada je do nezgode došlo upravo uslijed neprimjernog održavanja javne ceste, jer u suprotnom do izlijetanja divljači na autocestu ne bi došlo. Naime, redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocesti. Teret dokaza da su poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa na strani su tog tuženika.

12. 1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više svojih odluka (primjerice Rev-x 230/12-2 od 8. studenoga 2012., Rev 873/2017-2 od 16. veljače 2021. i Rev 1272/2021-3 od 24. svibnja 2023.) izrazio pravno shvaćanje da upravo činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste ukazuje na to da je ili u zaštitnoj ogradi postojala rupa ili procjep, ili da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena da spriječi ulaz divljači na autocestu, jer se u suprotnom ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste, a za to po načelu pretpostavljene krivnje odgovara drugotuženik BINA – ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE, d. o. o. Lupoglav. (čl. 1045. ZOO).

12. 2. Povezano s time, po prijedlogu drugotuženika BINA – ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE, d. o. o. Lupoglav, saslušani su svjedoci FH, ophodar drugotuženika (od 2005.), i VH, rukovoditelj službe održavanja drugotuženika (unazad 15-ak godina).

12. 3. Oba svjedoka pojasnila su što obuhvaćaju poslovi ophodnje autoceste i način na koji se ophodnja obavlja. Osim toga, svjedoci su imali saznanja o predmetnoj prometnoj nezgodi, a FH je i došao na lice mjesta odmah nakon nezgode. Oni su sudu iskazivali uvjerljivo i okolnosno, te u bitnome međusobno u suglasju, stoga je sud njihove iskaze u tom dijelu pozitivno ocijenio.

12. 4. FH iskazao je da njegovo radno mjesto obuhvaća poslove obilaska autoceste, što podrazumijeva kontrolu signalizacije, zaštitne ograde, provjeru rampi na ulazima i slično, svega što se tiče sigurnog odvijanja prometa. U okviru toga, po pozivu komande, kada se dogodi bilo kakva nezgoda na autocesti, izlazi na lice mjesta, sastavlja zapisnik, fotografira lice mjesta i drugo. Tako je i za predmetnu prometnu nezgodu izašao na lice mjesta, odmah po izlazu s mosta Mirna. Zatekao je vozilo na ugibalištu, a po strani ceste bio je uginuli vepar. Bila je noć, negdje oko 19 sati. Nije bilo kišno. Prvo što čini prilikom dolaska na lice mjesta je osiguranje lica mjesta, da ne bi došlo do naleta drugih vozila koja sudjeluju u prometu. To je konkretno i učinio. Zove se policija koju sačeka. Nakon što se obavi uviđaj i osigura nastavak prometa, ide se u kontrolu ogradne mreže i drugog, ako je to moguće (misleći pritom na konfiguraciju terena i vremenske prilike. Konkretno je vozač dolazio iz smjera Umaga, a na mjestu nezgode s desne strane nalazila se stijena visoka 7-8 metara, tako da tu nije ni mogao kontrolirati na licu mjesta detaljno teren. To je učinio kasnije, vizualno iz vozila (a prilikom vizualnog pregleda s lampom, odmah po nastanku nezgode, nije primijetio nikakva oštećenja na ogradi). S lijeve strane ceste gledano u smjeru kretanja vozača nalazio se pokos do zaštitne ograde. Riječ je o strmom pokosu, 7-8 metara, tako da se zaštitnoj mreži iza koje se nalazi šuma niti ne može pristupiti. Riječ je o pokosu, odnosno padini prema Mirni. Visina ograde je negdje oko 1,40 m. Upitan kako je moguće da je vepar ušao na predmetnu dionicu autoceste, odgovorio je da je primjerice mogao ući na ulazu blizu čvora Nova Vas koji se nalazi na udaljenosti 1500 metara od mjesta predmetne nezgode. Predmetni nalet dogodio se otprilike 50 do 100 metara prije mosta Mirna. Od mosta ide provalija 30 metara dužine sigurno, onda se naglo uzdiže stijena u smjeru Umaga, sigurno u dužini 300 metara. Poslije toga teren opet pada. Divljač se mislim može kretati i po stijeni i ispod stijene. Zaštitna mreža je postavljena na stijeni i ide po stijeni. I ta je isto visoka 1,40 m, kao i ona prethodna o kojoj je iskazivao. Na dionici na kojoj se dogodila nezgoda se dvosmjerno prometuje, i to otprilike u duljini 300 metara prije, možda 400. Ista stvar je i s druge strane. Upitan je li postojala mogućnost rupe u zaštitnoj ogradi odgovorio je da svašta postoji kao mogućnost. Kraj ograde prolaze ljudi, lovci, i događa se da netko namjerno razbija mrežu. U predmetnom razdoblju dva puta u smjeni vršili su ophodnju dionice od Umaga do Pule (duljine otprilike 80 km). Smjena je trajala 12 sati, od 7 do 19 i od 19 do 7. Upitan da pojasni koliko provjera može biti detaljna s obzirom na duljinu dionice, pojasnio je da se on vozi automobilom naprijed-nazad, pritom prati dok vozi mrežu, ako je ona vidljiva, prometne znakove i općenito stanje na cesti, pa ako zapazi neki nedostatak ili oštećenje o tome odmah obavijesti cestare. Detaljne kontrole vrše se na mjestima gdje se izvode radovi, to se temeljitije kontrolira. Teško je u jednoj smjeni kontrolirati 80 km x 2. Otprilike jedanput na tjedan postoji potreba za krpanjem odnosno popravkom mreže, to je sve relativno, nekada prođu mjeseci da se ne krpa.

12. 5. Posao svjedoka VH obuhvaća poslove održavanja autoceste koji se odnose na opremu autoceste, na hortikulturu, odnosno košnju, zimsku službu, te poslove održavanja u tunelu. Poslovi ophodnje spadaju u posebnu službu, službu sigurnosti i upravljanja. Njegov posao obuhvaća i područje prometne opreme i signalizacije na autocesti, kao i zaštitne ograde. Vezano za zaštitnu žičanu ogradu i za konkretnu prometnu nezgodu, iskazao je da postoji potvrda ophodara da je stanje žičane ograde bilo uredno. Za svu zaštitnu ogradu dobili su urednu dozvolu i kroz cijeli potez autoceste vrše se redovne kontrole. Godišnje imaju i 10 do 15 inspekcija, i nikad nije bilo primjedbi vezano za zaštitnu ogradu na tom dijelu. Osim toga, postoje i 3-4 kampanje, odnosno pregleda godišnje, kada ekipa cestara ide uz zaštitnu ogradu i detaljno pregledava njezino stanje te u slučaju potrebe sanira. Tu su i kampanje čišćenja raslinja uz autocestu. Nadalje, i ophodari na dnevnoj razini obavljaju vizualne preglede. Oni prođu dva puta u smjeni cijelu dionicu. Visina zaštitne ograde je 140 cm. Riječ je o standardima u građenju. Sada su normativi podignuti na 2 metra, ali to se odnosi samo na nove dionice. O predmetnoj prometnoj nezgodi zna kroz statistiku, kroz koju dobiva sve vezano za nezgode koje se dogode na autocesti. Osobno nije bio na lokaciji prometne nezgode u trenutku kada se ona dogodila, ali inače je bio. Riječ je o dionici neposredno uz most Mirna. Teren je s desne strane gledano u smjeru Pule stjenovit, odnosno nalazi se stijenski pokos dosta oštre strmine, vertikale 20 metara, dok se s druge strane nalazi strmi usjek odnosno padina prema Mirni nešto blaže kosine, u dužini otprilike 20-30 metara. Zaštitna ograda nalazi se na vrhu stijene s desne strane ceste u smjeru Pule, i njoj se pristupa otprilike do 200 do 400 metara prema smjeru Umaga na mjestu gdje se strmina diže, odnosno gdje se ona izjednačava s razinom ceste. S mjesta prometne nezgode ograda je slabo vidljiva, ona se više vidi prije samog mjesta nezgode. S lijeve strane ceste ograda je niže i ona se vidi s ceste. Nezgoda je bila otprilike 30 metara prije mosta Mirna. Na tom dijelu promet je dvosmjeran. Upitan da pojasni kako je vepar mogao doći na predmetnu dionicu ceste, iskazao je da riječ o vrlo nepristupačnom području, zahtjevnom i za alpiniste. Čvor Nova Vas nalazi se relativno blizu predmetnog mjesta nezgode, možda kilometar i nešto. Taj je čvor otvoren radi prolaska automobila pa nije isključeno da je vepar tuda ušao na autocestu. Na konkretnoj dionici na kojoj se desila prometna nezgoda bio je postavljen znak opasnosti od divljači, 800 metara prije mjesta naleta, a nakon čvora Nova Vas u smjeru Pule. Oko čvorova postavljena je dodatna rasvjeta. Za sada ne prakticiraju zvučne signale za odbijanje divljači. Na predmetnom dijelu dionice nema evidentiranih učestalih prometnih nezgoda vezanih za divljač.

13. Sud je zaključio da drugotuženik BINA – ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE, d. o. o. Lupoglav, nije dokazao da je zaštitna ograda na mjestu predmetne prometne nezgode u cijelosti bila adekvatna, odnosno da je drugotuženik osigurao sve uvjete za sigurno odvijanje prometa. Činjenica da je ophodar na dan štetnog događaja izvršio ophodnju autoceste, kao i izjave svjedoka da je stanje žičane ograde bilo uredno (jer da nije evidentiran nikakav nedostatak na zaštitnoj ogradi), ne znači da ne postoji odgovornost pravne osobe zadužene za održavanje autoceste, niti pak znači da propusta u održavanju zaštitne ograde nije bilo, jer se po logici stvari, ako je autocesta pravilno projektirana i održavana, divljač, u konkretnom slučaju divlja svinja, ne bi mogla zateći na autocesti. FH (koji je predmetne nezgode započinjao s noćnom smjenom) je sam iskazao da zbog konfiguracije terena (valjda i noći) nije bio u mogućnosti detaljno kontrolirali teren (već da je to učinio kasnije vizualnim pregledom iz vozila, s lampom), te nije isključio mogućnost postojanja rupe u zaštitnoj ogradi. Saslušanje ophodara koji je vršio ophodnju u poslijepodnevnim satima prije prometne nezgode drugotuženik nije predložio. Ostala je otvorena mogućnost, budući da očito nije bilo moguće uočiti stanje žičane ograde na svakom njenom dijelu, da je ograda bila oštećena. Osim toga, na mjestu prometne nezgode bio je postavljen znak opasnosti od naleta na divljač, pa očito predmetni nalet nije tek slučajnost. Nadalje, i otvoreno čvorište Nova Vas u neposrednoj blizini mjesta predmetne prometne nezgode ukazuje na činjenicu da tuženik nije poduzeo sve potrebne mjere kako bi osigurao neometan i siguran promet na autocesti. Na tuženiku je teret dokazivanja činjenice da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste (pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste).

14. U ovom slučaju tužitelj je vozio u skladu s prometnim pravilima budući da je njegova brzina kretanja bila u skladu s ograničenjem brzine i uvjetima na cesti (60 km/h), pa on ni uz takvu primjerenu vožnju nije mogao izbjeći sudar s divljači koja se unatoč postojanju zaštitne ograde s obje strane kolnika pronašla na kolniku autoceste. Da bi tužitelj kao oštećenik eventualno bio odgovoran za nastanak predmetne nezgode tuženici nisu ni isticali. Divlja životinja mogla se pojaviti na autocesti kroz postojeću zaštitnu (i žičanu) ogradu, koju održava drugotuženik, što upućuje na zaključak da je izostao adekvatan nadzor, te pažljivije pregledavanje predmetne dionice autoceste, te da zaštita ograda nije održavana na način da s potpunom sigurnošću isključi mogućnost ulazaka divljih životinja u zaštićeni prostor autoceste, koje se njome ne smiju kretati.

14. 1. S obzirom na to da drugotuženik BINA – ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE, d. o. o. Lupoglav, upravlja predmetnom autocestom, bio je u obvezi održavati je, a sada je u obvezi naknaditi štetu korisniku ceste u cijelosti, jer je šteta prouzrokovana njegovim propuštanjem da postavi i održava takvu ogradu koja sprječava izlazak divljači na autocestu. Činjenice da cesta ima uporabnu dozvolu, da je postojala zaštitna ograda, te da drugotuženik obavlja redovite preglede zaštitne ograde, nisu dovoljne za zaključak da je do nezgode došlo bez njegove krivnje. I da zaštitna ograda u trenutku nezgode nije bila oštećena, divljač se zatekla na autocesti, te je ista na prometnicu mogla ući na više načina (primjerice na području čvorišta), sama činjenica da je na kolnik dospjela divljač ukazuje na propust upravitelja ceste, odnosno na neadekvatnost ograde, a s obzirom na to da postojećom ogradom nije spriječen ulazak divljači na kolnik.

15. Zaključno, polazeći od činjenice do nastanka štetnog događaja došlo isključivo zbog izlijetanja divljači na autocestu, da tužitelj kao vozač nije ni na koji način doprinio nastanku štetnog događaja, sud je pozivom na odredbe čl. 50. st. 1. i 2., čl. 2. st. 1. t. 17. Zakona o cestama, čl. 1045. st. 1., čl. 1085. i čl. 1090. ZOO-a, zaključio da je drugotuženik BINA – ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE, d. o. o. Lupoglav, odgovoran za nastanak štetnog događaja te da je dužan naknaditi štetu nastalu na automobilu tužitelja uslijed naleta divljači. Takvim utvrđenjem prvotuženik Lovačko društvo „Lepus“ se oslobodio odgovornosti (slijedom čega sud nije ni ispitivao je li mjesto nastanka prometne nezgode na području nadležnosti prvotuženika).

16. U odnosu na visinu nastale štete, na osnovi iskaza tužitelja, kojeg je sud pozitivno ocijenio jer nije ništa dalo sumnju u njegovu vjerodostojnost, utvrđena su nastala oštećenja. Ta je oštećenja potvrdio i prometni vještak angažiran u ovom postupku na okolnost nastale štete na vozilu i njezine visine. Vještak je utvrdio da je popis oštećenja vozila, kako je naveden u izjavi tužitelja u skladu s okolnostima prometnog događaja (nalet na divlju svinju) te je tehnički moguć i logičan. Navedena oštećenja podržana su i pregledom dostupnih fotografija, osobito uočljivom mrljom od tekućine na kolniku ispod vozila (izjava tužitelja „…isteklo je malo vode iz hladnjaka“). Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti pozitivno ocijenio, kao objektivan i stručan, držeći da je primjedbe (koje su iznosili tuženici i umješač na strani tuženika) uspješno otklonio (pri usmenom iznošenju nalaza i mišljenja).

16. 1. Vještak je u pisanom dijelu nalaza i mišljenja popisao evidentirana oštećenja oprema izvidu štete, prema potvrdi PU istarske, prema izvješću o prometnoj nezgodi te prema izjavi tužitelja („Što se tiče oštećenja na vozilu, isteklo je malo vode iz hladnjaka. Ulje je bilo ok, to su se upalile lampice na tabli. Nadolio sam vodu, išao sam do odmorišta Bačva, pozvao sam svog prijatelja mehaničara koji je došao na Bačvu, pregledao vozilo, nadolili smo još vode jer je i intercooler od turbine bio šupalj, pa vozilo ni nije išlo vrže od mislim 70 km/h, ali smo se nekako došlepali do Pule. Vozilo sam popravio otprilike 3-4 mjeseca nakon nezgode. Priča je išla ovako. Mene su policajci uputili na Euroherc jer da oni zastupaju lovačka društva, pa sam se ja par dana nakon nezgode njima obratio. Oni su me uputili da nađem limara. Ja sam limara našao, u Galižani… Potom su mi iz Euroherca rekli da kad limar bude skidao branike da ih dodatno nazovemo da fotografiraju oštećenja. Oni su došli po skidanju, ali su nakon toga izdali odbijenicu, da ne prihvaćaju štetu te su me uputili na Croatia osiguranje koji je osiguratelj Bina – Istre držeći njih odgovornima za nastalu štetu. I kod Croatie sam dobio odbijenicu. Ne znam točno zašto su me tamo odbili. U međuvremenu sam ja dobio ponudu od Audija za rezervne dijelove, koja je iznosila mislim 65.000,00 kuna, međutim, to je meni bilo preskupo za platiti, pa sam krenuo u nabavu rabljenih dijelova, koje sam nabavio iz više zemalja. Promijenio sam prednji desni far, prednji branik, prednju masku, sve senzore ispred, prednju veznu stijenu, sva tri prednja hladnjaka (klima, intercooler i voda), još dvije ili tri zaštitne plastike ispod branika i moguće još koje dijelove, imam sve to fotografirano doma, bila je neka guma koja ide na hladnjak i drugo…“).

16. 2. Potom je utvrdio da visina štete prema izvidu štete broj 210513422967/1 iznosi 5.231,39 eura s PDV-om, a zatim utvrdio da prema svim dostupnim podatcima,a a prema izjavi tužitelja, šteta nastala na vozilu iznosi 7.428,54 eura s PDV-om. Ukupna visina štete bez PDV-a nastale na vozilu iznosi 5.942,83 eura. Visina štete na vozilu izračunata je prema današnjim prosječnim tržišnim cijenama. Riječ je o cijenama za nove dijelove dobivenim putem programa Audatex (riječ je o programu kojeg procjenitelji u osiguravajućim kućama uglavnom koriste).

16. 3. Vještak je pojasnio zašto postoji razlika u obujmu radova prema izvidu štete sačinjenom odmah nakon nezgode i onog prema iskazu tužitelja. Uobičajeno je da po nastanku prometne nezgode procjenitelj prvi izvid štete obavi samo vizualnim pregledom, što će reći da zapiše vidljiva oštećenja, odnosno da ne skida dijelove. Nakon toga se obavlja drugi izvid štete, obično u servisu, koji konkretno (prema podacima u spisu) nije učinjen. Nadalje, pojasnio je i da se razlike u cijenama odnose na razliku od tržišne cijene tada i sada.

17. Neovisno o tome je li tužitelj popravio štetu ili nije, šteta na vozilu nedvojbeno je nastala. Tužitelj ne raspolaže računima za popravak, pa mu ne pripada zatraženi PDV. Osim toga, prema vlastitom iskazu vozilo nije popravio do kraja („Vozilo sam ja naposljetku prodao negdje u svibnju 2022., ali ono nije još bio popravljeno do kraja, još su se neki senzori palili.“), pa mu ne pripadaju zatezne kamate od dana prometne nezgode (za ono što je popravio nije točno naveo kada je popravio, a niti je naveo što je točno ostalo za popraviti), već od presuđenja (odnosno zaključenja glavne rasprave). Pravilno tužitelj potražuje štetu prema trenutno važećim tržišnim cijenama (čl. 1089. st. 2. ZOO-a: Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon što drugo određuje.). Činjenica što da jer tužitelj djelomično izvršio popravak vozila kupovanjem zamjenskih dijelova za popravak automobila, ne utječe na (od strane vještaka) utvrđenu visinu štete (u obračunu troškova potrebnih za popravak vozila iskazana je i cijena bez uračunatog porez na dodanu vrijednost).

18. Slijedom svega navedenog, naloženo je drugotuženiku BINA – ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE, d. o. o. Lupoglav, da tužitelju BH na ime naknade imovinske štete isplati 5.942,83 eura sa zateznim kamatama od 9. prosinca 2025. do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a uvećanoj za tri postotna poena, dok je odbijen zahtjev za isplatu 1.485,71 eura sa zateznim kamatama od 28. studenog 2021. do isplate, kao i zatezne kamate na iznos od 5.942,83 eura za razdoblje od 28. studenog 2021. do 9. prosinca 2025.; te zahtjev da prvotuženik tužitelju naknadi 7.428,54 eura sa zateznim kamatama od 28. studenog 2021. do isplate, sve kao u izreci presude (t. I. do III.).

19. Sve stranke i umješač podnijeli su zahtjeve za naknadu troškova postupka.

19. 1. Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a odluka o troškovima donosi se prema uspjehu stranaka u sporu. Prema st. 2. istog čl. ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

19. 2. Budući da je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti u odnosu na prvotuženika Lovačko društvo „Lepus“, tužitelj mu je obvezan naknaditi opravdane troškove postupka.

19. 3. Drugotuženik BINA – ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE, d. o. o. Lupoglav, je u obvezi naknaditi 90 % opravdanih troškova postupka tužitelju (tužitelj je u sporu uspio u pogledu osnove sa 100 %, a u pogledu visine djelomično s 80 %, što ukupno iznosi 180 %, a podijeljeno s dva (pravna osnova i visina) je 90 %. S druge strane, tuženik je glede osnove uspio s 0 %, a u odnosu na visinu s 20 %, ukupno 20 %, a što podijeljeno s dva (pravna osnova i visina) iznosi 10 %. Kada se nakon toga oduzme veći postotak s kojim je uspio tužitelj od manjeg postotka uspjeha tuženika dobije se 80 % iznosa, pa drugotuženik tuženik treba tužitelju naknaditi 80 % opravdanog i potrebnog troška).

19. 4. Prvotuženiku Lovačkom društvu „Lepus“ pripada zatražena naknadu troškova za nagradu odvjetniku za zastupanje kod sastava odgovora na tužbu, ročištima održanim 6. studenog 2024., 3. travnja 2025. i 9. prosinca 2025., te za sastav obrazloženog podneska od 28. srpnja 2025. (očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka), sve po 100 bodova, ukupno 500 bodova, odnosno 1.000,00 eura (prema vrijednosti boda od 2,00 eura), uvećano za PDV (po stopi 25 %) odnosno 250,00 eura, sveukupno 1.250,00 eura, sve prema tbr. 7. t. 1., tbr. 8. t. 1., tbr. 9. t. 1., tbr. 46., tbr. 52. i tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023.).

19. 5. Tužitelju su primjenom odgovarajućih odredbi Tarife priznati zatraženi troškovi zastupanja za sastav tužbe, te na ročištima održanim 6. studenog 2024., 3. travnja 2025. i 9. prosinca 2025., sve po 100 bodova, ukupno 400 bodova, odnosno 800,00 eura, uvećano za PDV (po stopi 25 %) odnosno 200,00 eura, sveukupno 1.000,00 eura, odnosno sukladno postignutom uspjehu od 80 %, 800,00 eura. Nadalje, tužitelju pripadaju troškovi sudske pristojbi na tužbu (73,23 eura) te isto tako polovica pristojbe za presudu (73,23 eura) budući da će presuda strankama biti otpremljena putem e-komunikacije pa će tužitelj imati mogućnost plaćanja 50 % propisanog iznosa; kao i zatraženi trošak vještačenja u iznosu 300,00 eura (kao neophodan jer je osporena šteta i njezina visina).

19. 6. Drugotuženiku BINA – ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE, d. o. o. Lupoglav, kao ni umješaču na strani drugotuženika, CROATIA osiguranje d. d. Zagreb, s obzirom na to da nisu uspjeli u sporu, ne pripada zatražena naknada troškova.

19. 7. Stoga je drugotuženiku BINA – ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE, d. o. o. Lupoglav, naloženo da tužitelju naknadi troškove postupka isplatom 1.246,46 eura sa zateznim kamatama od donošenja odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a), po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a uvećanoj za tri postotna poena, dok je u preostalom dijelu, za iznos 273,23 eura sa zateznim kamatama zahtjev odbijen, kao t. II. i III. izreke rješenja. Tužitelju je naloženo da prvotuženiku Lovačkom društvu „Lepus“ naknadi troškove postupka isplatom 1.250,00 eura, kao u t. IV. izreke rješenja, dok su zahtjevi drugotuženika i umješača na strani drugotuženika, CROATIA osiguranje d. d. Zagreb, za naknadu troškova postupka odbijeni u cijelosti, kao u t. V. i VI. izreke rješenja.

U Pazinu 16. siječnja 2026.

Sutkinja

Mihaela Kaligari Hek

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dostave presude.

DNA:

– tužitelj po pun., uz rješenje o pristojbi za presudu

– prvotuženik po pun.

– drugotuženik po pun.

– umješač na strani drugotuženika po pun.