REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VUKOVARU

VUKOVAR, ul. Županijska br. 31

OIB 69370038985

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu Romani Ćosić, uz sudjelovanje Marije Prokopec kao zapisničara, rješavajući u prekršajnom postupku protiv I-okrivljene pravne osobe MIM d.o.o. iz Vukovara i II-okrivljenog JŽ iz [adresa], kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz članka 247. stavka 2. točke 1. podstavka 1. i članka 247. stavka 5. Zakona o strancima (NN 133/20, 114/22, 151/22, 40/25 dalje: Zakon o strancima), povodom prigovora na prekršajni nalog Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, Klasa: UP/I-116-02/25-01/400 Ur.broj: 443-02-01-08-25-7 od 11. rujna 2025., nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 13. siječnja 2026. bez nazočnosti uredno pozvanog tužitelja, i uredno pozvane braniteljice okrivljenika, Martine Alagić, odvjetnice iz Vukovara, a u nazočnosti okrivljenika, temeljem članka 179. stavka 2. i članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22, dalje: Prekršajni zakon), dana 16. siječnja 2026. u odsutnosti stranaka, objavio je i

p r e s u d i o

I-okrivljenik MIM d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 99162833911, MBS [matični broj subjekta], broj zaposlenika 7, prekršajno kažnjavan, ne vodi se drugi prekršajni niti kazneni postupak, zastupan po ovlaštenom predstavniku JŽ

i

II-okrivljenik JŽ, sin J i Z, OIB [osobni identifikacijski broj], s mjestom stanovanja u [adresa], rođen **.**.1967. u Vukovaru, državljanin Republike Hrvatske, prekršajno kažnjavan, kazneno neosuđivan.

na temelju odredbe članka 182. točke 1. u vezi članka 24.a Prekršajnog zakona od optužbe se

o s l o b a đ a j u

I da bi dana 3. rujna 2025. inspekcijskim nadzorom obavljenim na okolnosti primjene propisa o radnim odnosima u predmetnom trgovačkom društvu, o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: UP/I-116-02/25-1/400, URBROJ: 443-02-01-08-25-3, kojim je potvrđena sumnja da su I-okrivljeni i II-okrivljeni kao poslodavac s državljaninom treće zemlje zasnovali radni odnos odnosno koristili se njegovim radom, a da državljanin treće zemlje nema dozvolu boravka iz članka 91. stavka 2. Zakona o strancima, odnosno započeo s radom suprotno stavku 5. toga članka. Inspekcijskim nadzorom utvrđeno je da je poslodavac MIM Borovo d.o.o. Vukovar radnicu ZŽ zaposlio dana 13. rujna 2024. do 8. srpnja 2025. na nepuno radno vrijeme, a od 9. srpnja 2025. na puno radno vrijeme po sklopljenom ugovoru o radu ne neodređeno vrijeme za obavljanje poslova konobara.

II dakle, da bi poslodavac s državljaninom treće zemlje zasnovao radni odnos, a da državljanin treće zemlje nema dozvolu boravka iz članka 91. stavka 2. Zakona o strancima, odnosno započeo je s radom suprotno stavku 5. toga članka

III pa da bi time počinio prekršaj iz članka 88. stavka 1. podstavka 1. u vezi članka 91. stavaka 2. i 5. Zakona o strancima (NN 133/20, 114/22, 151/22, 40/25), kažnjiv po članku 247. stavku 2. točki 1. podstavku 1. i članku 247. stavku 5. istog Zakona.

IV Temeljem članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22, dalje: Prekršajni zakon) troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do 5. i točke 7. Prekršajnog zakona, padaju na teret proračunskih sredstava ovoga suda.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio optužni prijedlog broj gornji protiv I-okrivljene pravne osobe MIM Borovo d.o.o. i II-okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi JŽ, direktora.

2. Sud je dana 13. siječnja 2026. zakazao i proveo glavnu raspravu na koju se nije odazvao uredno pozvani tužitelj, niti uredno pozvani branitelj okrivljenika.

3. U obrani danoj na glavnoj raspravi pred ovim sudom I-okrivljena pravna osoba po ovlaštenom predstavniku iznijela je obranu u kojoj je u bitnom navela da je točno da su kao poslodavac MIM Borovo d.o.o. stranu radnicu CŽ zapošljavali, ne znajući da radna dozvola odnosno dozvola boravka moraju biti izdane na točno određenog poslodavca. Naime riječ je o čistoj tehnikaliji odnosno činjenici da ih nitko nije upozorio na to da strani radnik može raditi samo za trgovačko društvo koje je zatražilo dozvolu, a ne i za drugo društvo. Naime, vlasnik je i poduzeća MIM Borovo i poduzeća "Gotiva", a za koja oba trgovačka društva je predmetna strana radnica radila. Prvo kao zaposlenica TD Gotiva, a potom nakon cijelog cirkusa, zatražili smo dozvolu kao TD MIM Borovo. Napominju sudu da je strana radnica imala važeću dozvolu boravka, da su joj kao poslodavci osiguravali smještaj, redovito podmirivali plaću, te sve izdatke za mirovinsko, zdravstveno i druge obveze prema državi. Također napominju da su platili i mandatnu kaznu u iznosu od 3.980 eura po usmenom rješenju koje im je izdao Državni inspektorat, da se zbog istoga nalaze na crnoj listi i to kako im je usmenim putem rečeno 6 godina, radi čega ne mogu tražiti radne dozvole za druge strane radnike. Ni na koji način nisu namjeravali izigravati propise, sve su uredno podmirivali, te smo radnicu djelomično držali zaposleno u jednom, a djelomično u drugom trgovačkom društvu, ovisno o potrebama rada, a sve s ciljem kako navedenu djevojku ne bi ostavili bez posla, ili prihoda niti uzrokovali njezinu deportaciju. Slijedom navedenog mole sud da ih od optužbe oslobodi, a kao dokaze u prilog svojim navodima sudu dostavljaju platne liste u proteklih nekoliko mjeseci te rješenja odnosno dozvole za boravak i rad za zaposlenicu ZŽ. Mole sud da uzme u obzir da zapošljavaju veći broj radnika, da ni u kojem trenutku nisu imali namjeru izigrati propise Republike Hrvatske, da su podmirivali sve financijske obveze i prema državi i prema zaposlenici pa da ih od optužbe oslobodi, podredno da ih oslobodi od kazne budući da ovako visoko zapriječene kazne ugrožavaju poslovanje poduzeća.

4. II-okrivljenik se na raspravi pred ovim sudom u cijelosti pridružio riječima izabranog branitelja i obrani I-okrivljene pravne osobe.

5. Optužnim prijedlogom okrivljenicima se stavlja na teret da su počinili prekršajno djelo povredom članka 88. stavka 1. podstavka 1. u vezi članka 91. stavaka 2. i 5. Zakona o strancima, kažnjiv po članku 247 stavku 2. točki 1. podstavku 1. i članku 247. stavku 5. istog Zakona, kako je to činjenično opisano u izreci ove presude.

1. Člankom 88. stavkom 1. podstavkom 1. Zakona o strancima (NN 133/20, 114/22, 151/22, 40/25 dalje: Zakon o strancima), propisano je da državljanin treće zemlje u Republici Hrvatskoj može raditi, a poslodavac može zaposliti ili se koristiti radom državljanina treće zemlje: na temelju dozvole boravka iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona odnosno na temelju stavka 5. toga članka.

2. Člankom 3. stavkom 1. podstavkom 3. Zakona o strancima propisano je da u smislu ovog Zakona pojam državljanin treće zemlje ima značenje osobe koja nema državljanstvo države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije, a ima državljanstvo treće zemlje ili je osoba bez državljanstva.

3. Člankom 91. stavkom 2. Zakona o strancima propisano je da se dozvola za boravak i rad iz stavka 1. ovoga članka izdaje kao dozvola boravka iz članka 3. stavka 1. točke 9. ovoga Zakona, a podaci o poslodavcu, zanimanju i poslovima na kojima državljanin treće zemlje može raditi navode se u potvrdi iz stavaka 3. i 4. ovoga članka.

4. Člankom 247. stavkom 2. točkom 1. podstavkom 1. Zakona o strancima propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 5000,00 do 15.000,00 eura za svakog državljanina treće zemlje kazniti poslodavac - pravna osoba koja je s državljaninom treće zemlje zasnovala radni odnos ili se koristi njegovim radom: ako državljanin treće zemlje - nema dozvolu boravka iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona odnosno započne s radom suprotno stavku 5. toga članka (članak 88. stavak 1. podstavak 1.), dok je člankom 247. stavkom 5. istog Zakona propisano da će se za prekršaje iz stavaka 2. i 3. ovoga članka novčanom kaznom u iznosu od 2000,00 do 6000,00 eura kazniti i odgovorna osoba u pravnoj osobi.

6. Sud je u odnosu na prekršaje koji se okrivljenicima stavljaju na teret proveo dokazni postupak u kome je saslušao obrane okrivljenika te je izvršio uvid i pročitao obavijest počiniteljima prekršaja od 9. rujna 2025. (list spisa 4-6), e-mail pošiljatelja JŽU za JŽ od dana 9. rujna 2025. (list 7-8 spisa), obavijest Policijske uprave Vukovarsko srijemske, PP Vukovar od 22. srpnja 2025. (list 9-10 spisa), zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 25. kolovoza 2025. (list 11-16 spisa), zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 3. rujna 2025. (list 17-19 spisa), pisana obavijest Državnog inspektorata od 9. rujna 2025. (list 20 spisa), Ugovor o radu od 8. srpnja 2025. (list 21-22 spisa), podatci iz sustava OIB Registra Porezne uprave (list 23-24 spisa), radnopravni status (list 25-26 spisa), izvadak iz prekršajne evidencije za II-okrivljenika od 12. siječnja 2025. (list 31-34 spisa), izvadak iz prekršajne evidencije za I-okrivljenika od 12. siječnja 2025. (list 35-36 spisa), platne liste poslodavca MIM Borovo d.o.o. i Gotiva j.d.o.o. za radnicu ZŽ, dozvole za boravak i rad za radnicu ZŽ.

7. U konkretnom slučaju, nakon provedenog dokaznog postupka, analizom svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza u njihovoj ukupnosti, dovodeći iste u vezu s obranom okrivljenika, sud je utvrdio da nije sporno da je trgovačko društvo MIM Borovo d.o.o. iz [adresa] zapošljavalo osobu – radnicu ZŽ na poslovima konobara/pomoćnog konobara i to u razdoblju od 13. rujna 2024. do 8. srpnja 2025. na nepunom radnom vremenu, a od 9. srpnja 2025. na punom radnom vremenu i to po sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme. Nije sporno niti da je radnica ZŽ imala dozvolu za boravak i rad kod poslodavca Gotiva j.d.o.o. [adresa] za period od 15. kolovoza 2024. do 14. kolovoza 2025., odnosno nije sporno da radnica ZŽ nije imala dozvolu za rad kod poslodavca MIM d.o.o. (I-okrivljenika) za razdoblje inkriminirano činjeničnim opisom spomenutog optužnog prijedloga. Konačno nije sporno da su u ponašanju I- i II-okrivljenika ostvarena bitna obilježja prekršaja koji im se optužnim prijedlogom stavlja na teret. Sporno je je li takvo djelo u ovom konkretnom slučaju beznačajno.

5. Odredbom članka 24. a Prekršajnog zakona propisano je da nema prekršaja, iako su ostvarena njegova bitna obilježja, ako je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti neznatan i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen.

1. Iz navedene odredbe članka 24.a Prekršajnog zakona proizlazi da je za zaključak o egzistiranju beznačajnosti nekog djela kojim se ostvaruju bitna obilježja prekršaja nužno kumulativno ostvarenje dva elementa i to da beznačajnost mora proizlaziti iz neznatnosti stupnja ugrožavanja ili povrede ne samo zaštićenog dobra nego i vrijednosti koje se općenito štite prekršajnim pravom, ali i iz odsustva potrebe za kažnjavanjem počinitelja. Prva sastavnica beznačajnosti djela objektivne je naravi i za njeno postojanje relevantna je ocjena same težine počinjenog djela, pri čemu je potrebno uzeti u obzir sve okolnosti pojedinog slučaja. Kod druge sastavnice pretežu subjektivni elementi koje treba tražiti u osobi počinitelja, a to mogu biti i upravo one okolnosti koje bi inače bile značajne za određivanje vrste i mjere kazne i to stupanj krivnje počinitelja, pobude iz kojih je počinio radnju, njegovo ranije ponašanje, njegovo ponašanje nakon počinjenja prekršaja te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja. Iz dikcije ove odredbe proizlazi da obje te sastavnice moraju biti kumulativno ispunjene da bi se radilo o beznačajnosti nekog djela.

6. U konkretnom slučaju okrivljenicima se stavlja na teret prekršajno djelo koje bi se objektivno svrstavalo u teža prekršajna djela obzirom na zapriječenu kaznu (5000,00 do 15.000,00 eura za svakog državljanina treće zemlje kazna poslodavcu, 2.000 – 6.000 eura kazna odgovornoj osobi), te činjenicu da se radi o prekršaju iz područja Zakona o strancima, a svrha kojeg Zakona je štititi ustavni poredak Republike Hrvatske, tržište rada, ali i strance koji borave i rade u Republici Hrvatskoj. Kada govorimo o konkretnom prekršaju cilj odredbe članka 88. u vezi članka 91. Zakona o strancima jest spriječiti nezakonit i neregistriran rad osoba - državljana trećih zemalja, odnosno onemogućiti rad državljanima trećih zemalja koji nemaju valjanu dozvolu za rad i boravak u Republici Hrvatskoj.

7. Kada govorimo o radnici ZŽ, bilo bi netočno reći da ista uopće nije imala dozvolu boravka i rada, budući da je u postupku nesporno utvrđeno, kako iz dopisa PU Vukovarsko srijemske, PP Vukovar od 22. srpnja 2025. (list 9-10 spisa), tako i iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 25. kolovoza 2025. list (11-16 spisa) te potvrda i dozvola za boravak i rad za radnicu ZŽ (list 66-69 spisa), da je radnica ZŽ, kao državljanka Nepala dobila dozvolu za boravak i rad u Republici Hrvatskoj i to prvo za sezonskom radnika kod poslodavca Gotiva j.d.o.o. od 17. svibnja do 14. kolovoza 2024., a potom dozvolu za boravak i rad kod istog poslodavca temeljem mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za razdoblje od 15. kolovoza 2024. do 14. kolovoza 2025. Konačno nakon provedenog inspekcijskog nadzora istoj radnici s danom 4. rujna 2025. odobrena je dozvola za boravak i rad za poslodavca MIM Borovo d.o.o.(ovdje I-okrivljenika) i to za razdoblje od 4. rujna 2025. do 3. rujna 2028. Navedeno ukazuje na to da poslodavac nije ilegalno uvezao radnika, niti ignorirao propise, već da je riječ o administrativnom propustu u smislu toga da je ista radnica djelomično (na pola radnog vremena) bila zaposlena u trgovačkom društvu Gotiva j.d.o.o. na čije ime je prvobitno i izdana dozvola za rad, a djelomično u drugom trgovačkom društvu MIM Borovo d.o.o., koja oba društva imaju istog vlasnika. Prema stajalištu ovog suda gledajući ovaj objektivni kriterij, stupanj ugrožavanja odnosno povrede zaštićenog dobra (zakonitog rada državljana trećih zemalja) kao i vrijednosti koje se općenito štite prekršajnim pravom, u ovom je konkretnom slučaju neznatan, budući da je za predmetnu radnicu doista ishođena dozvola za boravak i rad, samo ne za oba trgovačka društva nego za trgovačko društvo Gotiva j.d.o.o., a potom nakon inspekcijskog nadzora za trgovačko društvo MIM Borovo d.o.o. Odnosno u konkretnom slučaju nije nastala nikakva konkretna šteta niti za Republiku Hrvatsku niti za radnicu – stranu državljanku.

8. U odnosu na subjektivni kriterij, iako je nesporno da su okrivljenici objektivno krivi što se nisu upoznali s odredbama Zakona o strancima, posebice imajući u vidu da u pravu neznanje ne ispričava, sud smatra da u ovom konkretnom slučaju nije postojala namjera u radnjama I- i II-okrivljenika da na bilo koji način povrede odredbe Zakona o strancima, to iz razloga što su i I-okrivljena pravna osoba MIM Borovo d.o.o. i drugo trgovačko društvo Gotiva j.d.o.o. redovito podmirivali obveze i prema zaposlenoj radnici – državljanki treće države i prema Republici Hrvatskoj, a što je vidljivo iz dostavljenih obračuna isplaćenih plaća (list 42-65 spisa), te su ujedno odmah po provođenju inspekcijskog nadzora platili usmeno im izdanu mandatnu kaznu u visini od 3.981,68 eura u korist Državnog proračuna. Konačno, odmah po saznanju da su prekršaju zatražili su, i dana 4. rujna 2025. dobili, dozvolu za boravak i rad za spornu radnicu ZŽ (list 68 spisa). Ujedno sud smatra i da okrivljenici nisu pokušali izigrati zakone ni u pogledu vrste rada koji je sporna radnica obavljala, budući da iz dostavljenih ugovora o radu te isplatnih lista proizlazi da je radnica u oba trgovačka društva obavljala poslove konobara, odnosno pomoćnog konobara. Iz svega navedenoga sud smatra da se u ovom konkretnom slučaju radi o beznačajnom djelu, odnosno da, bez obzira na to što su u radnjama I. i II okrivljenika ostvarena bitna obilježja prekršaja, ne postoji potreba za kažnjavanjem istih. To sve imajući u vidu da niti I. okrivljenik niti II. okrivljenik, iako su ranije prekršajno kažnjavani, nisu kažnjavani za prekršaje iz Zakona o strancima, da su podmirili mandatnu kaznu i nakon utvrđenja prekršaja odmah poduzeli sve mjere da prekršaj za ubuduće otklone – zatražili i dobili novu dozvolu za rad i boravak za spornu radnicu, ali za drugo trgovačko društvo (ovdje I-okrivljenika), odnosno da ovakva njihova radnja nije prouzročila nikakvu štetu.

9. Također sud napominje kako tužitelj u činjeničnom opisu uopće nije naveo državljanstvo sporne radnice ZŽ, odnosno nije konkretizirao djelo u smislu odredbe članka 3. stavka 1. podstavka 3. Zakona o strancima, budući da nije svaki strani radnik državljanin treće zemlje koji bi podlijegao odredbama članka 88. stavka 1. podstavka 1. u vezi članka 91. stavaka 2. i 5. Zakona o strancima.

10. Slijedom navedenog, sud je okrivljenike temeljem članka 182. točke 1. u vezi članka 24.a Prekršajnog zakona oslobodio od optužbe za predmetno djelo, kako je to i navedeno u izreci ove presude.

8. Temeljem članka 140. stavaka 1. i 2. Prekršajnog zakona, budući da su okrivljenici od optužbe oslobođeni, sud je odlučio da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava ovoga suda.

9. Slijedom iznijetog riješeno je kao u izreci ove presude.

U Vukovaru, 16. siječnja 2026.

Sudac

Romana Ćosić,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude tužitelj i okrivljenik imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u roku od 8 dana po primitku ove presude. Žalba se podnosi u pisanom obliku u dva istovjetna primjerka, putem ovoga Suda, bez plaćanja sudske pristojbe.

DOSTAVITI:

1. Tužitelju,

2. Okrivljenicima,

3. Branitelju,

4. Spis