REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81, Šibenik

Poslovni broj: K-205/2020

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu ovog suda Stipi Čipčiću, kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv optuženog MN, zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine" br. 125/11, 144/12-dalje u tekstu: KZ/11) povodom optužnice podignute od strane Općinskog državno odvjetništva u Šibeniku broj KO-DO-1141/2020 od 25. lipnja 2020. godine, nakon održane i zaključene javne rasprave dana 15. siječnja 2026. u nazočnosti zastupnika optužbe - zamjenika ČN, a bez nazočnosti optuženika, objavljeno dana 16. siječnja 2026. bez nazočnosti stranaka,

p r e s u d i o  j e

I Na temelju čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25-dalje u tekstu: ZKP/08)

OPTUŽENIK: MN, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin SN rođene MN, rođen **.**.1986. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa] na adresi: [adresa], državljanin Bosne i Hercegovine, po zanimanju mesar, sa završenom srednjom školom, zaposlen u tvrtki "Fasade i gradnja", sa primanjima u iznosu od oko 2.000,00 eura mjesečno, u izvanbračnoj zajednici, otac troje djece, od imovine ne posjeduje ništa, neosuđivan, na slobodi,

k r i v  j e

što je dana 18. ožujka 2020., u Šibeniku, u ulici Kornatska 22, zajednički i dogovorno sa sada pok. II. opt. ĆN, u cilju stjecanja nepripadne imovinske koristi, iz garaže oštećenog UN, kod kojeg vršili građevinske radove, po završetku istih, odnoseći vlastiti alat, uzeli i za sebe zadržal električnu štemalicu marke "Bosch", serijskog broja [serijski broj], zeleno-crne boje, koju potom odnijeli u stan prijateljice II. opt. ĆN u [adresa], gdje se ista nalazila sve dok I. opt. MN nije po pronalasku kupca električnu štemalicu marke "Bosch", serijskog broja [serijski broj], u vl. oštećenog UN, prodao ŽN za iznos od 66,36 eura (500,00 kuna), a koji novac dobiven od prodaje štemalice podijelili, čime oštetili RN za iznos od 398,16 eura (3.000,00 kuna),

što je, dakle, tuđu pokretnu stvar oduzeo drugome s ciljem da je protupravno prisvoji,

II pa je time počinio kazneno djelo protiv imovine, krađom, opisano i kažnjivo po čl. 228. st. 1. KZ/11,

III te se optuženik, uz primjenu gore navedenih odredbi

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 4 (ČETIRI) MJESECA.

IV Na temelju čl. 56. KZ/11 optuženiku se izriče

UVJETNA OSUDA

na način da se gore izrečena kazna zatvora neće izvršiti, ukoliko isti u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

V Na temelju odredbe čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08 u svezi čl. 77. KZ/11, od optuženog MN se oduzima imovinska korist ostvarena kaznenim djelom, u iznosu od 66,36 eura (500,00 kuna).

Utvrđuje se da ukupan novčani iznos od 66,36 eura predstavlja imovinsku korist, koju je optuženi MN ostvario kaznenim djelom iz čl. 228. st. 1. KZ/11. Utvrđuje se da je ukupan novčani iznos od 66,36 eura imovina Republike Hrvatske.

Nalaže se optuženiku MN da Republici Hrvatskoj uplati novčani iznos od 66,36 eura u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

VI Na temelju odredbe čl. 148. st. 6. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 optuženik se obvezuje na plaćanje troška kaznenog postupka u smislu paušala i to u iznosu od 50,00 eura, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Pred ovim sudom vodio se kazneni postupak povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku broj KO-DO-1141/2020 od 25. lipnja 2020. godine, protiv optuženog MN, zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. KZ/11, pobliže opisano u izreci ove presude.

2. Sud je neznatno uredio činjenični opis kaznenog djela na način da je optuženik kazneno djelo počinio zajednički i dogovorno sa sada pok. ĆN, koji je u međuvremenu preminuo, te je novčane iznose, koji su bili izraženi u prethodnoj valuti "kune" pretvorio i u valutu "eur", kao trenutno važeću valutu u Republici Hrvatskoj,

3. Optuženik MN se na početku rasprave očitovao na način da se ne osjeća krivim.

4. U dokaznom postupku saslušan je svjedok ŽN, te su pregledani i čitani materijalni dokazi, i to potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Šibenik s Ispostavom Primošten broj 00100964 od 23. svibnja 2020., zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Šibenik s Ispostavom Primošten broj KU-146/20 od 23. svibnja 2020., zapisnik o vraćanju privremeno oduzetih predmeta Policijske postaje Šibenik s Ispostavom Primošten broj KU-146/20 od 28. svibnja 2020., te izvadak iz kaznene evidencije od 09. travnja 2024. za optuženog MN.

5. Optuženi MN je u svojoj obrani danoj prilikom prvog ispitivanja priznao počinjenje terećenog kaznenog djela, navodeći da su on i sada pok. ĆN imali neriješenih financijskih problema sa VN, koji ih je angažirao za obavljanje građevinskih radova kod oštećenog UN, pa da su otuđili štemalicu misleći da je u vlasništvu VN. Nakon otuđenja, predmetnu štemalicu da su ostavili kod djevojke pok. ĆN, gdje je bila odložena nekoliko dana, sve dok on nije pronašao kupca za istu, te da je štemalicu prodao ŽN za iznos od 500,00 kuna, koji iznos da je podijelio sa sada pokojnim ĆN. Istaknuo je da je tek nakon mjesec dana saznao da ta štemalica nije bila vlasništvo VN, jer da je to znao ranije, da je ne bi otuđio.

5.1. U svojoj obrani na raspravi, optuženi je naveo da je on, zajedno sa sada pokojnim ĆN bio zaposlen u obrtu GN, koji ih nije redovito plaćao za njihov rad. Međutim, njemu da bi GN ipak na kraju sve isplatio, ali da je sada pok. ĆN dugovao iznos od 2.000,00 kuna. Nadalje, poslodavac GN da je njih dvojicu uputio da rade kod UN na jednoj garaži, pa da je zapravo pok. ĆN uzeo predmetnu štemalicu, misleći da ista pripada GN, te kazao da ju neće vratiti sve dok mu GN ne isplati novac koji mu duguje za rad. Dakle, sada pok. ĆN da je tu štemalicu odnio svojoj kući, te je nakon nekoliko dana tražio telefonski broj od ŽN koji da sve kupuje, međutim, kako isti nije imao novaca na računu mobitela, da je na kraju njega zamolio da nazove toga ŽN, što da je on i učinio jer se poznaju i sa istim je prijatelj. Dakle, on osobno da je potom nazvao ŽN i ponudio mu štemalicu koju ĆN ima za prodati, pa da mu je ŽN kazao gdje će se naći sa ĆN i neka istome prenese gdje da dođe sa štemalicom, tako da se ŽN i našao sa sada pok. ĆN i istome dao za tu štemalicu nekih 200,00 ili 400,00 kuna, da nije siguran za točan iznos.

6. Svjedok ŽN je u svome iskazu na raspravi naveo da se sjeća da ga je telefonom nazvao MN, te mu rekao da njegov prijatelj ima za prodaju nekakvu štemalicu, na što mu je on odgovorio da će vidjeti. Potom da se u [adresa], kod zgrade u ulici 3. studenog 1944., našao sa MN i ĆN kojega je MN predstavio kao svoga prijatelja, isti da su imali štemalicu za koju su mu kazali da su ju uzeli od nekog čovjeka kojemu ista više nije potrebna, pa nakon što je pogledao štemalicu, da ju je odlučio kupiti i za istu platio iznos od 500,00 kuna. Nakon što im je dao novce u ruke, da je uzeo štemalicu i otišao, a kasnije da je od njega policija uzela tu štemalicu i vratila je vlasniku.

7. Pregledom potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Šibenik s Ispostavom Primošten broj 00100964 od 23. svibnja 2020., te pripadajućeg zapisnika broj KU-146/20 od 23. svibnja 2020., utvrđeno je da je predmetna štemalica oduzeta od ŽN.

8. Uvidom u zapisnik o vraćanju privremeno oduzetih predmeta Policijske postaje Šibenik s Ispostavom Primošten broj KU-146/20 od 28. svibnja 2020. utvrđeno je da je predmetna štemalica vraćena vlasniku UN.

9. Iz izvoda iz kaznene evidencije za optuženog MN razvidno je da isti do sada nije osuđivan.

10. Analizirajući u postupku obranu optuženika, te sve izvedene dokaze, ocjenom svakog dokaza zasebno, te u njihovoj međusobnoj povezanosti i na njima utvrđenih činjenica, sud je sa nedvojbenom sigurnošću utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo iz čl. 228. st.1. KZ/11, koje mu se predmetnom optužnicom stavljalo na teret.

11. Nesporno je da je optuženi MN, zajedno sa sada pok. ĆN (ranije II. optuženim) izvodio građevinske radove za obrtnika VN, i to na garaži UN, a što proizlazi iz obrane samog optuženika.

12. Valjalo je, dakle, utvrditi da li je optuženik zajedno sa sada pokojnim ĆN otuđio predmetnu pokretnu stvar - električnu štemalicu, s ciljem da je protupravno prisvoji.

13. Naime, iako je optuženik u svojoj obrani danoj prilikom prvog ispitivanja priznao počinjenje utuženog kaznenog djela, opisavši način kako su on i sada pok. ĆN uzeli predmetnu štemalicu, te ju zajedno prodali ŽN, dok je na raspravi negirao počinjenje kaznenog djela navodeći da je predmetnu štemalicu zapravo uzeo sada pok. ĆN, misleći da ista pripada GN, pa da je isti bio kazao da ju neće vratiti sve dok mu GN ne isplati novac koji mu duguje za rad, te da je ĆN štemalicu odnio svojoj kući, a da je on nakon nekoliko dana, na traženje ĆN zvao ŽN kako bi istome ponudili predmetnu štemalicu na prodaju, na što da je ŽN i pristao te se našao sa sada pokojnim ĆN i istome za štemalicu platio ili 200,00 ili 400,00 kuna, da nije siguran za točan iznos, ovakvu obranu optuženika, danu na raspravi, ovaj sud nije prihvatio kao istinitu i vjerodostojnu, cijeneći je usmjerenom isključivo na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

14. Ovakvo utvrđenje i zaključak suda proizlazi prvenstveno iz one prve obrane samog optuženika, koju je isti dao prilikom prvog ispitivanja, a u kojoj obrani je isti okolosno priznao kako su on i sada pok. ĆN (ranije II. optuženi) otuđili predmetnu električnu bušilicu i istu prodali ŽN za iznos od 500,00 kuna, a upravo tu obranu optuženika je potvrdio svojim iskazom i svjedok ŽN, navodeći da se sjeća da ga je telefonom nazvao MN, te mu kazao da njegov prijatelj ima za prodati nekakvu štemalicu, te da se kasnije sa optuženim MN i sada pokojnim ĆN našao u [adresa], kod zgrade u ulici **.**.1944., MN da mu je predstavio ĆN kao svoga prijatelja, isti da su imali štemalicu za koju su kazali da su je uzeli od nekog čovjeka kojemu više nije potrebna, pa nakon što je pregledao štemalicu, da ju je odlučio kupiti i istima platio na ruke iznos od 500,00 kuna, nakon čega da je uzeo štemalicu i otišao, a da je štemalica potom kasnije oduzeta od njega po djelatnicima policije, koji su je vratili vlasniku.

15. Prema tome, ovakvim opisanim radnjama optuženika utužene prigode, ostvarena su sva obilježja kaznenog djela protiv imovine, krađom, iz čl. 228. st. 1. KZ/11, zbog čega ga je sud i oglasio krivim.

16. Za ovo kazneno djelo iz čl. 228. st. 1. KZ/11 predviđena je kazna zatvora do tri godine.

17. Sud je optuženiku za utuženo kazneno djelo izrekao kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, sa rokom kušnje od jedne godine.

18. Prilikom odlučivanja o kaznenoj sankciji, sud je kao posebne olakotne okolnosti na strani optuženika cijenio njegovo korektno držanje pred sudom i njegovu dosadašnju neosuđivanost, dok je od otegotnih okolnosti uzeo u obzir značaj i težinu djela, te stupanj krivnje optuženika, pa istome izrekao kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca sa rokom kušnje od jedne godine, smatrajući da će se ovakvom kaznom u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da ubuduće ne čini ovakva ili slična djela, dakle da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja u smislu specijalne i generalne prevencije, te utjecati na svijest optuženika, a tako i na svijest drugih građana o pogibeljnosti djela.

19. Nadalje, sud je na temelju odredbe čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08 u svezi čl. 77. KZ/11 od optuženika MN oduzeo imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, i to u iznosu od 66,36 eura (500,00 kuna), obzirom je to novčani iznos koji su optuženici dobili prodajom električne bušilice, a utvrđeno je da je to imovina Republike Hrvatske, te po zakonu nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom.

20. Konačno, na temelju odredbe čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 optuženik je na ime troška kaznenog postupka obvezan na plaćanje paušala u iznosu od 50,00 eura, imajući u vidu trajanje i složenost postupka, ali i imovinske prilike optuženika, te optuženik po mišljenju suda, može platiti ovakav trošak bez ugrožavanja svoje egzistencije i svoje obitelji.

Šibenik, 16. siječnja 2026.

S U D A C:

Stipe Čipčić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovom sudu, pisanim putem, u dovoljnom broju primjeraka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DN-a:

1. ODO Šibenik;

2. optuženik MN.