REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PR-1021/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica ČEP, dipl. iur., protiv tuženika HŠ – Hrvatska pošta d.d., Velika Gorica, Poštanska ulica 9, OIB: 87311810356, radi nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja ČEP, dipl. iur. i punomoćnice tuženika JE, dipl. iur., **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu tužitelja ČE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju je donio tuženik HP- Hrvatska pošta d.d., Poštanska ulica 9, Velika Gorica, broj: REG-02/8-022288/24 od 11. lipnja 2024.g. nije dopuštena i da radni odnos tužitelja ČE nije prestao.

II. Raskida se s danom donošenja prvostupanjske presude Ugovor o radu broj: HP-02/2-060857/20 od 18. siječnja 2021.g. sklopljen između tužitelja i tuženika.

III. Nalaže se tuženiku HP-Hrvatska pošta d.d., Poštanska ulica 9, Velika Gorica, OIB: 87311810356 da tužitelju ČE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi štetu u visini od 5.332,25 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnje banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranje ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta poštar za ekspres dostavu u Regiji 1, na području Koprivničko-križevačke županije. Odlukom o redovitom otkazu Ugovora o radu od 11.6.2024. tuženik je tužitelju otkazao Ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja. Tužitelj je protiv Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu u zakonom propisanom roku podnio zahtjev za zaštitu prava, o kojem tuženik nije odlučio. Tužitelj ističe da nije počinio povrede radnih obveza koje bi opravdavale otkaz Ugovora o radu te je predmetna odluka u cijelosti neosnovana. Razlozi koje tuženik navodi u pobijanoj odluci ne opravdavaju mjeru redovitog otkaza ugovora o radu te se u cijelosti neosnovano tereti tužitelja za počinjenje teških povrede obveza iz radnog odnosa. Pobijana odluka nezakonita je i iz razloga što tuženik prije otkazivanja nije tužitelju izrekao pisano upozorenje sukladno odredbi čl. 119. st. 1. Zakona o radu, a u ovom slučaju ne postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od tuženika da to učini. Tužitelj, nadalje, ističe da pri donošenju odluke tuženik nije uzeo u obzir sve okolnosti slučaja koje ukazuju na mogućnost nastavka radnog odnosa. Radi se o izoliranom slučaju alkoholiziranosti tužitelja na radnom mjestu te je mjera otkaza u cijelosti neosnovana. Cijeneći okolnosti koje je tužitelj iznio u svojoj obrani, neosnovan je zaključak o počinjenju teške povrede obveza iz radnog odnosa. Tužitelj je uvijek odgovorno obavljao posao te je u cijelosti neopravdano da se u ovom slučaju dugogodišnjeg radnika kažnjava mjerom otkaza, a da mu prethodno nikada nije izrečeno pisano upozorenje. Tužbenim zahtjevom specificiranim u podnesku od 8.12.2025. tužitelj predlaže utvrditi nedopuštenost Odluke o otkazu ugovora o radu, raskinuti Ugovor o radu s danom donošenja presude te naložiti tuženiku naknaditi tužitelju štetu zbog sudskog raskida u visini od 5 ugovorenih mjesečnih plaća u ukupnom iznosu od 5.332,25 eura, sa pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Suprotno tvrdnjama tužitelja, pobijana odluka nije niti neosnovana niti pravno odnosno činjenično neutemeljena, a za njeno je donošenje tuženik svakako imao opravdan razlog. Činjenica kako tužitelj prethodno nije upozoren na povrede obveza iz radnog odnosa ne znači kako je Odluka o otkazu nezakonita. S obzirom kako postoje okolnosti radi kojih od Poslodavca nije opravdano očekivati izricanje prethodnog Upozorenja ovdje tužitelju s obzirom na postojanje osobito teške povrede iz radnog odnosa - povreda čl. 48. Pravilnika o radu (HP glasnik 19/23), razvidno je kako se ne radi o pretpostavci koja otkaz čini nezakonitim. Tuženik je tužitelju redovito otkazao ugovor o radu iz razloga što je 29.4.2024. u Distribucijskom području Koprivnica od strane nadležne organizacijske jedinice ustrojene kod tuženika, provedena kontrola prisutnosti alkohola u organizmu radnika, pri čemu je u 9,50 sati tužitelju očitana izmjera alkohola alkometrom od 1,11%, te je utvrđeno da je tužitelj pod utjecajem alkohola. Opisanim postupanjem tužitelj je prekršio odredbe čl. 48. Pravilnika o radu kojim je propisano da je osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa postupanje protivno zakonu, drugim propisima, odredbama Kolektivnog ugovora i drugim aktima Društva zbog kojeg, uz prihvaćanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa više nije moguć, osobito, između ostalog, dolazak na rad pod utjecajem alkohola, te nepridržavanje odredaba Etičkog kodeksa HP Hrvatske pošte d.d., a kojih se obvezao pridržavati potpisivanjem Izjave o prihvatu Etičkog kodeksa, povjerljivosti i nepristranosti u obavljanju svojih poslova i radnih zadataka. Sukladno čl. 22. Kodeksa, nepridržavanje odredaba ovog Kodeksa također predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa. Povrede odredaba Etičkog kodeksa koje se tužitelju stavljaju na teret propisane su čl. 3. (HP Glasnik 28/20), a koje propisuju da je potpisivanjem Izjave radnik dužan pri obavljanju poslova pridržavati se zakona i drugih propisa, odredaba Etičkog kodeksa, općih akata Hrvatske pošte i ugovora o radu te primjenjivati i provoditi najviše stručne, poslovne i etičke standarde i norme i na taj način osigurati zakonitost u radu i poslovanju sukladno poslovnom ugledu i tržišnom položaju Hrvatske pošte. Tuženik osobito navodi da je tužitelj pod utjecajem alkohola prekršio i odredbe čl. 42. i čl. 43. Pravilnika o zaštiti na radu (HP Glasnik 26/20) koji propisuje zabranu konzumiranja alkohola prije i za vrijeme rada. Obavljanjem radnih zadataka pod utjecajem alkohola dovodi se u pitanje sigurnost radnika na radnom mjestu kao i ispravnost radnih zadataka koje tužitelj obavlja. Zbog prisutnosti alkohola u krvi smanjuje se sposobnost rasuđivanja, dolazi do pada koncentracije te se zaključno povećava pogreška u radu. U provedenom postupku utvrđena je odgovornost tužitelja za sve naprijed navedene povrede obveza iz radnog odnosa. U pobijanoj odluci opisana postupanja predstavljaju osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa i za tuženika su neprihvatljiva te su kao takva dovela do gubitka povjerenja u tužitelja kao radnika i njegovu lojalnost prema tuženiku kao poslodavcu. Kako je u svom svakodnevnom poslu poštar za ekspres dostavu obvezan obavljati istovrsne poslove kao i do sada, postoji opravdana bojazan poslodavca da bi isti mogao ponoviti opisane povrede. Ni jedan poslodavac nije dužan trpjeti u radnom procesu radnika u kojeg opravdano nema povjerenja i za kojeg ne može očekivati da bi ubuduće sve svoje preuzete radne obveze obavljao u skladu sa zakonskim propisima, internim aktima poslodavca i važećim ugovorom o radu. Tuženik dodatno ističe kako je sukladno odredbama čl. 150. Zakona o radu proveo savjetovanje s radničkim vijećem, a koje se usprotivilo namjeravanoj Odluci, no Zakonom o radu propisana je samo obveza obraćanja Radničkom vijeću, dok daljnja Odluka Poslodavca ne ovisi o stavu radničkog vijeća. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, te naložiti tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka sa pripadajućim zateznim kamatama.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, te je proveo dokaz saslušanjem tužitelja (list 80-81 spisa) i svjedoka IE i AE (list 87-88 spisa). Odbijen je kao nepotreban dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka PE, predložene na okolnost počinjenja povrede, jer je činjenično stanje na tu okolnost u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao bivšeg radnika od tuženika kao bivšeg poslodavca za utvrđenjem nedopustivosti Odluke o otkazu ugovora o radu od 11.6.2024., zahtjev za sudski raskid ugovora o radu i isplatu naknade štete od 5 ugovorenih mjesečnih plaća u ukupnom iznosu od 5.332,25 eura.

6. Iz navoda strana i isprava u spisu među strankama je nesporno:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu poštar za expres dostavu na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 18.1.2021.,

- da je tuženik 11.6.2024. otkazao tužitelju ugovor o radu Odlukom o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika protiv koje je tužitelj u zakonskom roku podnio Zahtjev za zaštitu prava od 28.6.2024. kojeg je tuženik zaprimio 3.7.2024., te na isti nije odgovorio, a tužitelj je u daljnjem zakonskom roku 22.7.2024. podnio tužbu, time je ostvario pravo na sudsku zaštitu sukladno odredbi čl. 133. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR),

- da se radničko vijeće protivilo otkazu,

- da tužitelj nije upozoren prije otkaza,

- da je tužitelju 29.4.2024. na radnom mjestu od strane ovlaštenog radnika tuženika utvrđena prisutnost alkohola u organizmu od 1,11 promila.

7. Sporno je da li povreda zbog koje je tužitelju otkazan ugovor o radu opravdava izricanje otkaza tužitelju, odnosno da li je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 11.6.2024. zakonita i dopuštena.

8. Uvidom u Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu od 11.6.2024. utvrđeno je da je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja i to zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa jer je na radnom mjestu bio pod utjecajem alkohola od 1,11%, čime je prekršio odredbe čl. 48. Pravilnika o radu, te čl. 42. i 43. Pravilnika o zaštiti na radu, a što je dovelo do gubitka povjerenja zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć.

9. Uvidom u Zahtjev za zaštitu prava radnika utvrđeno je da tužitelj opravdava utvrđenu prisutnost alkohola navodeći da se radi o izoliranom slučaju te da treba cijeniti dosadašnji rad radnika kao i da nije namjerno počinio povredu.

10. U konkretnom slučaju radi se o situaciji uređenoj čl. 115. st. 1. podstavak 3. ZR, tj. otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika. Prema citiranom članku poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa. Pri tome je na tuženiku teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz (čl. 135. st. 3. ZR).

11. Nadalje, odredbom čl. 119. st. 1. i 2. ZR propisano je da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, te omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

12. Sukladno odredbi čl. 150. st. 1. ZR prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati sa radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje oduke i sagledavanje njezinog utjecaja na položaj radnika. Odluka poslodavca donesena protivno odredbama ovoga Zakona o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem je ništetna (čl. 150. st. 12. ZR).

13. Uvidom u dopis Glavnog radničkog vijeća od 10.6.2024. utvrđeno je da se Radničko vijeće Grupe područja 2 po predsjedniku SE protivilo otkazu tužitelju navodeći da se radilo o izoliranom slučaju alkoholiziranosti te da treba cijeniti dosadašnji dugogodišnji rad radnika.

14. Obzirom da mišljenje radničkog vijeća za poslodavca nije obvezujuće ispoštivana je odredba čl. 150. ZR o obvezi savjetovanja sa radničkim vijećem. Stoga je sud odbio prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka SE na okolnost protivljenja otkazu kao suvišan.

15. Radi izbjegavanja nepotrebnih ponavljanja sud sadržaj više iskaza svjedoka i tužitelja nije prepisao u obrazloženje već će u nastavku navesti i istaknuti ključne dijelove prihvaćenih iskaza u korelaciji s ostalim materijalnim dokazima.

16. Nije sporno da je tužitelju 29.4.2024. u jutarnjim satima na terenu za vrijeme obavljanja posla poštara utvrđena u organizmu koncentracija alkohola od 1,11 promila od strane povjerenika zaštite na radu.

17. Da je tužitelj toga dana ujutro na poslu spavao za stolom i zaudarao na alkohol te ga nadređena morala probuditi radi odlaska na teren pri čemu je najprije otišao na teren bez paketa da bi se vratio po pakete i ponovno otišao utvrđeno je iz iskaza IE koja je tužitelju bila neposredno nadređena.

18. Da je provjera alkoholiziranosti tužitelja rađena po prijavi njegove nadređene IE koja je o tužiteljevom stanju obavijestila šefa AE pa je po protokolu poslan povjerenik zaštite na radu koji je alkotestirao tužitelja i utvrdio u organizmu tužitelja koncentraciju alkohola od 1,11 promila utvrđeno je iz iskaza IE i AE.

19. Da je tužitelj konzumirao alkohol večer prije 29.4.2024. na obiteljskom slavlju te da je više puta bio alkotestiran za vrijeme rada kod tuženika i uvijek je bio negativan do tog događaja, utvrđeno je iz iskaza tužitelja.

20. Da je tužitelju omogućena obrana putem video poziva o čemu je sačinjen zapisnik utvrđeno je iz iskaza tužitelja.

21. Odredbom čl. 58. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18, dalje: ZZR) propisano je da radnik za vrijeme rada ne smije biti pod utjecajem alkohola.

22. Ista zabrana propisana je i tuženikovim Pravilnikom o radu u čl. 43. dok je člankom 50. Pravilnika o radu propisano da radnik čini povredu obveze iz radnog odnosa ako dođe na rad pod utjecajem alkohola.

23. Imajući u vidu ranije iznesena utvrđenja, posebice utvrđenje da je tužitelj došao na posao i spavao za stolom, te da je potom otišao kombijem raditi dostavu bez da je uzeo pakete te se naknadno vratio po pakete, očito je da isti nije bio sposoban obavljati poslove radnog mjesta poštara za expres dostavu, odnosno voziti službeni kombi i dostavljati pakete, jer ne samo da je sudjelovao u prometu pod utjecajem alkohola iznad dopuštene granice i time bio opasnost za sebe i druge u prometu već nije bio fizički sposoban obavljati dostavu.

24. Po shvaćanju ovog suda alkoholiziranost na radnom mjestu, pogotovo imajući na umu prirodu konkretnog radnog mjesta na kojem je tužitelj radio te način na koji se takav posao obavlja, odnosno opasnosti koje mogu proizaći kako za radnika tako i za njegovu okolinu ako se takav posao obavlja u alkoholiziranom stanju, jest osobito teška povreda radne obveze koja opravdava otkaz ugovora o radu, a što je predviđeno i već citiranim zakonskim odredbama kao i Pravilnikom o radu tuženika. Zbog ozbiljnosti počinjene povrede tuženik je osnovano ocijenio da nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika više nije moguć.

25. Stoga je, makar i jednokratno ekscesno ponašanje tužitelja na radu (dolazak i obavljanje poslova pod utjecajem alkohola), neovisno o tome je li tužitelj bio dugogodišnji radnik koji ranije nije činio povrede obveza iz radnog odnosa, tuženik osnovano mogao ocijeniti osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa, a zbog koje nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da tužitelja prethodno upozori (čl. 119. st. 2. ZR), slijedom čega nastavak radnog odnosa, imajući u vidu interese ugovornih strana, nije moguć.

26. S obzirom da je Odluka o otkazu ugovora o radu od 11.6.2024. utvrđena zakonitom i dopuštenom, odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži utvrđenje nedopuštenosti iste.

27. S obzirom da je tužitelju ugovor o radu prestao otkazom, odbijen je tužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu i isplatu naknade štete.

28. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 16. siječnja 2026

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku