REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ulica Ivana Gundulića 27

Split

Poslovni broj: P Ob-222/2021-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

RJEŠENJE

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Maji Karaman Grbavac kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) mal. VJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2) mal. FJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 3) mal. LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po zakonskoj zastupnici, majci CJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], a ova po punomoćnici Sanji Jerković, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Elezu odvjetniku u Kaštel Sućurcu, radi povišenja doprinosa za uzdržavanje mal. djece, nakon održane glavne rasprave, uz isključenje javnosti, zaključene dana 11. prosinca 2025., u nazočnosti punomoćnice majke i zz mal. tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za donošenje, objavu i uručenje presude održanom 16. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Mijenja se iznos doprinosa za uzdržavanje mal. tužiteljice pod 1) VJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], određen točkom II.6. izreke presude Općinskog suda u Splitu posl. br. Pob-392/16 od 10. ožujka 2017., a mijenja se na način da se nalaže tuženiku ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi za uzdržavanje mal. tužiteljice VJ, OIB [osobni identifikacijski broj], za razmjerni dio svibnja 2021. iznos od 359,36 eura, za razdoblje od 1. lipnja 2021. do 31. listopada 2024. iznos od 530,49 eura mjesečno, za razdoblje od 1. studenog 2024. do 31. prosinca 2024. iznos od 252,56 eura mjesečno, a od 1. siječnja 2025. pa nadalje, dok su za to ispunjeni zakonski uvjeti iznos od 290,00 eura mjesečno, sve do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. god. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je dospjele obroke dužan isplatiti odjednom u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, a buduće kako budu dospijevali, sve na račun majke mal. tužiteljice pod 1) CJ otvoren kod Zagrebačke banke d.d. broj IBAN: [broj bankovnog računa], dok se za više traženo tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Mijenja se iznos doprinosa za uzdržavanje mal. tužiteljice pod 2) FJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mal. tužitelja pod 3) LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] određen točkom II.6. izreke presude Općinskog suda u Splitu posl. br. Pob-392/16 od 10. ožujka 2017., a mijenja se na način da se nalaže tuženiku ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi za uzdržavanje mal. tužitelja pod 2) FJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 3) LJ, za razmjerni dio svibnja 2021. iznos od 321,77 eura po mal. tužiteljima pod 2) i pod 3), za razdoblje od 1. lipnja 2021. do 31. prosinca 2022. iznos od 475,00 eura po mal. tužitelju pod 2) i pod 3), za razdoblje od 1. srpnja 2023. do 31. listopada 2024. iznos od 500,00 eura mjesečno po mal. tužitelju pod 2) i pod 3), za razdoblje od 1. studenog 2024. do 31. prosinca 2024. iznos od 252,56 eura mjesečno po mal. tužitelju pod 2) i pod 3), a od 1. siječnja 2025. pa nadalje, dok su za to ispunjeni zakonski uvjeti iznos od 290,00 eura mjesečno po mal. tužitelju pod 2) i pod 3), sve do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. god. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je dospjele obroke dužan isplatiti odjednom u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, a buduće kako budu dospijevali, na račun majke mal. tužitelja pod 2) i pod 3) CJ otvoren kod Zagrebačke banke d.d. broj IBAN: [broj bankovnog računa], dok se za više traženo tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da počev od 16. siječnja 2026. kao dana donošenja ove privremene mjere, mjesečno novčano doprinosi za uzdržavanje mal. tužiteljice pod 1) VJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], mal. tužiteljice pod 2) FJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mal. tužitelja pod 3) LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 290,00 eura po mal. djetetu, 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, na račun majke mal. djece CJ otvoren kod Zagrebačke banke d.d. broj IBAN: [broj bankovnog računa], a u slučaju zakašnjenja uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na pojedini mjesečni obrok povećanog doprinosa za uzdržavanje teče od dana dospijeća pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili drugačije odluke suda.

III. Žalba izjavljena protiv ovog rješenja iz točke I. izreke ne odgađa njegovu ovrhu.

IV. Dužan je tuženik HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana nadoknaditi mal. tužiteljima pod 1), pod 2) i pod 3) troškove ovog postupka u iznosu od 500,00 eura uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja na dosuđeni iznos parničnog troška teče od presuđenja do isplate, po stopi propisanoj čl. 29.st.2. ZOO- a, uplatom na račun majke mal. tužitelja CJ otvoren kod Zagrebačke banke d.d. broj IBAN: [broj bankovnog računa].

Obrazloženje

1. Mal. tužitelji zastupani po majci i zakonskoj zastupnici CJ podnijeli su 10. svibnja 2021. kod ovog suda tužbu kojom traže povećanje visine doprinosa za uzdržavanje mal. tužitelja od strane oca, ovdje tuženika HJ, određenog točkom II.6. izreke presude Općinskog suda u Splitu posl. br. Pob-392/16 od 10. ožujka 2017.

2. U tužbi se navodi da je spomenutom presudom razveden brak roditelja mal. tužitelja, te je točkom II. iste odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kojeg su postigli roditelji, a točkom 6. istog Plana određeno je da je otac HJ dužan doprinositi za mal. djecu VJ, FJ i LJ iznos od po 1.000,00 kn mjesečno počev od podnošenja tužbe pa ubuduće. U međuvremenu da su se promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena predmetna presuda. Troškovi života su porasli, mal. tužitelji su porasli, pa je u trenutku podnošenja tužbe mal. VJ pohađa 7. razred osnovne škole, mal. Dora Kurtović 5. razred, a mal. RJ 4. razred, te su se samim time i potrebe djece povećale. Nadalje da su se izmijenile okolnosti i utoliko što je majka malodobnih tužitelja, u međuvremenu u novom braku dobila još jedno dijete mal. BJ, kojeg je po zakonu dužna uzdržavati. Nadalje, izmijenile su se okolnosti i na način što je tuženik u vrijeme donošenja uvodno citirane presude bio nezaposlen radi čega se postignutim Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi obvezao na minimum propisanih iznosa uzdržavanja, dok je u vrijeme podnošenja tužbe temeljem rada u vlastitoj firmi u Švicarskoj, po saznanjima majke i vlastitoj izjavi tuženika ostvarivao mjesečni prihod od cca 30.000,00 kn. Pozivajući se na Odluku o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta, koja odluka je objavljena u NN 30/2021, mal. tužitelji po majci traže donošenje presude kojom će se izmijeniti točka II.6. presude Općinskog suda u Splitu posl. br. Pob-392/16 od 10. ožujka 2017. i tuženik obvezati na plaćanje doprinosa za uzdržavanje mal. tužitelja iznos od po 4.000,00 kn mjesečno, za svako dijete, počev od dana podnošenja tužbe, najkasnije do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, te je u slučaju zakašnjenja s plaćanjem dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu na svaki dospjeli a neisplaćeni iznos i to od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu od 4. lipnja 2021. izjavljenu po punomoćniku usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu kao u cijelosti neosnovanom. Tuženik nadalje navodi kako se okolnosti na strani mal. djece stranaka nisu u bitnom promijenile, te kako činjenica novog djeteta z.z. tužiteljice u novom braku nema utjecaja na predmetni postupak. U odnosu na primanja tuženika, isti da će do pripremnog ročišta, odnosno zaključenja prethodnog postupka, dostaviti dokaze o svojim primanjima kako bi ukazao na činjenicu da isti nisu u iznosu koji z.z. tužitelja prikazuje, te pojasniti sve okolnosti svojeg imovnog i financijskog stanja. Predlaže tužbu odbaciti odnosno odbiti tužbeni zahtjev.

4. U daljnjem tijeku postupka majka i zz mal. tužitelja je isticala da tuženik nije uopće doprinosio novčano za uzdržavanje mal. tužitelja od svibnja 2021., slijedom čega je sa roditeljima tuženika majka mal. tužitelja zaključila sudsku nagodbu temeljem koje su roditelji tuženika doprinosili za uzdržavanje mal. tužitelja u visini od 2.000,00 kn mjesečno za svo troje djece i koji iznos doprinosa za uzdržavanje je određen prema mogućnostima roditelja tuženika, a ne prema stvarnim materijalnim potrebama mal. djece. Isticala je i da su se od donošenja ranije presude, pa i od utuženja okolnosti na strani mal. djece bitno promijenile zbog čega je opravdan njihov zahtjev za povećanje doprinosa za uzdržavanje. Djeca da su porasla, da su se povećale njihove materijalne potrebe ali i da su osnovni troškovi života (troškovi prehrane, odjeće, obuće, stanovanja i dr.) višestruko porasli uslijed visokih inflatornih kretanja i promjene službene valute Republike Hrvatske (prelazak sa kuna u euro), a naročito u posljednje 3 godine.

5. Podneskom od 10. prosinca 2025. preciziran je tužbeni zahtjev na način da se istim traži da sud obveže tuženika da doprinosi za uzdržavanje mal. tužitelja iznosom od po 530,49 EUR-a/4.000,00 kn mjesečno, za svako dijete, počev od dana podnošenja ove tužbe, najkasnije do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, isplatom tih iznosa na tekući račun majke tužitelja CJ, a u slučaju zakašnjenja s plaćanjem dužan je platiti i zakonsku zateznu kamatu na svaki dospjeli, a neisplaćeni iznos i to od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, po stopi iz čl. 29.st.2. ZOO- a, time da je obroke dospjele do pravomoćnosti ove presude dužan platiti odjednom, u roku od 15 dana.

6. Tuženik je pak u daljnjem tijeku postupka isticao da se u listopadu 2024. trajno vratio u Republiku Hrvatsku i da je od tada nezaposlen uslijed nepostojanja radnog mjesta adekvatnog njegovoj stručnoj spremi, te da je u naravi uzdržavana osoba. Nema imovine i zaposlenja pa se navedene okolnosti trebaju uzeti u obzir kao činjenice da je tuženik u nekim razdobljima imao primanja, u nekima nije, te se ni ako bi se kojim slučajem usvojio zahtjev tužitelja, isti ne može u čitavom razdoblju biti vrednovan po višim parametrima obzirom da potrebe djece moraju pratiti i mogućnosti roditelja. Dodaje i da tužiteljica VJ povremeno sezonski radi, pa se u konkretnom slučaju, a obzirom na trenutno financijsko i imovinsko stanje tuženika, posebice s naglasnom na proteklu godinu, može odrediti iznos uzdržavanja ispod zakonskog minimuma iz čl.314.st.1. i st.2. Obiteljskog zakona. Tuženik je istaknuo namjeru i volju postizanja dogovora, ponajviše po modelu izravnog namirenja fakturiranih računa od z.z. tužitelja, njihove majke CJ, za potrebe tužitelja. Napominje kako je tuženik stava da z.z. tužitelja nije omogućila bilo kakav dogovor te je na štetu i tužitelja i tuženika upirala u parnicama i dugotrajnim sudskim postupcima u vezi čega je tuženik imao akumulirane dodatne troškove dolazaka u Hrvatsku. Napominje i da su tužitelji FJ i RJ boravili kod oca u Švicarskoj od kraja prosinca 2022. godine do početka srpnja 2023. godine i pritom imali znatno veće troškove nego li bi to imali da su stanovali s majkom u Hrvatskoj i da je svako dijete imalo prosječan mjesečni trošak od cca 1.000,00 eura za što z.z. tužitelja, a kako ona i sama tvrdi nije ni na koji način doprinosila, a uredno prisilno ovršava roditelje tuženika, te da je nužno utvrditi je li ovršila iste za navedeno razdoblje i je li voljna prihvatiti istaknuti trošak kao prijeboj potraživanja jer će tuženik biti prisiljen pokrenuti posebnu parnicu kako bi utvrdio kolike su potrebe djece bile u navedenom razdoblju te da tužena isti iznos isplati. Slijedom navedenog, tuženik da je i dalje za postizanje pravičnog i cjelovitog dogovora u interesu djece, da djeca moraju imati sve što im je potrebno za uredan rast i razvoj, ali da određeni luksuzi moraju pratiti mogućnosti roditelja.

7. Tužbeni zahtjev mal. tužitelja je djelomično osnovan.

8. Odredbom čl. 285. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje ObZ) propisano je da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile. Odredbom čl. 432 st. 1 ObZ-a propisano je da je u presudi kojom se povećava iznos uzdržavanja potrebno utvrditi povećan iznos uzdržavanja i odrediti dan od kojega treba plaćati.

9. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su mal. tužitelji zajednička djeca majke CJ i oca HJ. Nesporno je da je točkom II.6 presude Općinskog suda u Splitu posl. br. Pob-392/16 od 10. ožujka 2017., naloženo tuženiku doprinositi za uzdržavanje mal. tužitelja iznosom od 1.000,00 kn mjesečno (132,72 eura) po djetetu počevši od 11. kolovoza 2016., do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja uvećano za zakonsku zateznu kamatu, sve uplatom na račun majke mal. tužitelja. Nesporno je i da je majka i zakonska zastupnica mal. tužitelja nakon donošenja predmetne presude promijenila prezime iz HJ u CJ, te da je u trenutku donošenja ranije presude (2017.g.) tuženik stanovao u [adresa], da je bio nezaposlen i da su stranke dogovorno odredili visinu doprinosa za uzdržavanje svo troje djece u visini od po 1.000,00 kn mjesečno. Dalje među strankama nije sporno da tuženik od studenog 2019. stanuje u [adresa] gdje je otvorio tvrtku za obavljanje građevinske djelatnosti, te da je u razdoblju od 2021. do listopada 2024. ostvarivao mjesečna primanja u neto iznosu između 3.500-5.000 eura. Nedvojbeno je i da su mal. tužitelji u utuženom razdoblju u kontinuitetu stanovali sa majkom, izuzev što su u periodu od 23. prosinca 2022. do 3. srpnja 2023. mal. FJ i mal. LJ boravili kod oca u Švicarskoj, u kojem periodu majka nije doprinosila za uzdržavanje spomenuto dvoje djece. Nesporno je i da se tuženik u listopadu 2024. ponovno trajno vratio u Republiku Hrvatsku, da je od tada naovamo formalno nezaposlen, da je potpuno radno sposoban i da je po zvanju veterinarski tehničar. Među strankama nije sporno ni da je tuženik od svibnja 2021. prestao plaćati doprinos za uzdržavanje mal. djece prema ranijoj presudi. Nije dvojbeno ni da je majka i zz mal. tužitelja dobila sa novim suprugom još dvoje djece i to mal. ĐJ i mal. BJ koje je dužna uzdržavati, dok tuženik osim mal. tužitelja nema druge djece koje bi bio dužan uzdržavati te da stanuje sa novom suprugom.

10. Među strankama je sporno da li su se od donošenja ranije presude značajnije promijenile okolnosti na strani mal. tužitelja i tuženika, kao i visina postavljenog tužbenog zahtjeva određenog prema Tablici o prosječnim potrebama mal. djeteta, odnosno da li tako postavljeni tužbeni zahtjev odgovarajuće vrednuje standard tuženika za vrijeme njegova života i rada u Švicarskoj kao i njegove mogućnosti da doprinosi u traženom iznosu nakon njegova trajnog povratka u Republiku Hrvatsku.

11. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica sud je pregledao presudu Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P Ob-392/16 od 10. ožujka 2017., zapisnik o glavnoj raspravi od 3. srpnja 2020. u predmetu Općinskog suda u Splitu poslovni broj Kzd-71/19, rodni list i elektronički zapis iz matice rođenih za BJ, elektronički zapis iz matice rođenih za ĐJ, na ročištu održanom 7. studenog 2022. izveden dokaz saslušanjem majke i zz tužitelja i tuženika, dok su isti ujedno dopunski saslušani na ročištu održanom 23. listopada 2025.

12. Sud je odbio prijedlog tuženika da sud izvrši uvid u spis ovog suda P Ob- 316/2023 koji se vodi između majke i zz mal. tužitelja i tuženika radi izmjene odluke s kojim će roditeljem mal. djeca stanovati, a budući da se punomoćnik tuženika na izričito pitanje suda izjasnio da tijekom tog postupka nisu izvedeni dokazi koji bi bili relevantni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

13. Tijekom postupka je stoga valjalo utvrditi jesu li se u međuvremenu izmijenile okolnosti koje je sud imao u vidu prilikom donošenja ranije odluke tj. je li osnovan zahtjev mal. tužitelja da se povisi iznos uzdržavanja s 1.000,00 kn (132,72 eura) mjesečno po djetetu, na iznos od 530,49 mjesečno po djetetu, sve to počev od dana podnošenja tužbe (10. svibnja 2021.) pa nadalje, dok su za to ispunjeni zakonski uvjeti, te u tom slučaju utvrditi povećani iznos uzdržavanja i dan od kojega je tuženik dužan plaćati povećani doprinos za uzdržavanje.

14. Iz iskaza majke i zakonske zastupnice mal. tužitelja, kao i iz osobnih podataka za mal. tužitelje koji prileže spisu, utvrđeno je da je tužiteljica VJ u momentu donošenja presude POb-392/16 (10. ožujka 2017.g.) bila je u dobi od devet godina, u momentu podnošenja tužbe u dobi od trinaest godina (pohađala je 7. razred osnovne škole), a u vrijeme zaključenja glavne rasprave je u dobi od 17 godina i maturantica je II. jezične gimnazije. Mal. tužiteljica FJ je u trenutku donošenja presude POb-392/16 bila u dobi od sedam godina, prilikom podnošenja tužbe u dobi od jedanaest godina (pohađala je 5. razred osnovne škole), a u vrijeme zaključenja glavne rasprave je u dobi od petnaest godina i pohađa I. razred srednje škole. Mal. tužitelj RJ u momentu donošenja presude POb-392/16 imao je šest godina, u momentu podnošenja tužbe deset godina, a u trenutku zaključenja glavne rasprave ima četrnaest godina i također pohađa I. razred srednje škole.

15. Sud iz gore navedenog zaključuje da su se od donošenja ranije ovršne isprave kojom je tuženik obvezan doprinositi za uzdržavanje mal. tužitelja, pa do podnošenja tužbe odnosno zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari, promijenile okolnosti na strani mal. tužitelja. Naime, od donošenja ranije ovršne isprave pa do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari protekle su četiri godine, a do zaključenja rasprave u ovoj pravnoj stvari proteklo je osam i pol godina. Nesporno je da su njihovim odrastanjem porasle materijalne potrebe koje se odnose na prehranu, higijenu, odgoj, obrazovanje, zdravlje i sl., a općepoznata je činjenica i da su troškovi života kontinuirano rasli (stanovanje, režije, hrana, odjeća, obuća i sl.) od 2017. godine kada je donesena prijašnja odluka o uzdržavanju.

16. Tuženik je, a što je i nesporno među strankama, u trenutku donošenja ranije presude (2017.) kojom je određena visina doprinosa za uzdržavanje mal. tužitelja bio nezaposlen, no u trenutku podnošenja tužbe ( 10. svibnja 2021.) pa sve do listopada 2024. stanovao je i radio u Švicarskoj, te su njegova mjesečna neto primanja iznosila u rasponu od 3.500,00 do 5.000,00 eura mjesečno. Od listopada 2024. tuženik se vratio trajno u Republiku Hrvatsku i formalno je nezaposlen. Dakle, okolnosti na strani tuženika su se također nedvojbeno promijenile jer je za razliku od nezaposlenosti u periodu kada je donesena ranija presuda, u trenutku podnošenja tužbe radio u Švicarskoj i ostvarivao, za hrvatski standard, visoka redovna mjesečna primanja. Okolnosti na strani tuženika su se ponovno promijenila u studenom 2024. kada se trajno vratio u Republiku Hrvatsku i od kada je formalno nezaposlen.

17. Obzirom da su se od donošenja ranije ovršne isprave okolnosti, kako na strani mal. tužitelja čije su se materijalne potrebe u međuvremenu povećale, tako i na strani tuženika koji je u većem dijelu utuženog razdoblja bio zaposlen i počeo ostvarivati redovna mjesečna primanja, promijenile u mjeri koje bi primjenom čl. 285. ObZ-a opravdale dosudu povećanog doprinosa za uzdržavanje svo troje mal. djece, to je nadalje sukladno odredbi čl. 432 st. 1 ObZ-a valjalo utvrditi povećan iznos uzdržavanja i odrediti dan od kojega treba plaćati. Odnosno, valjalo je utvrditi ukupne materijalne potrebe mal. tužitelja i ukupne mogućnosti tuženika.

18. Iz iskaza majke na ročištu od 7. studenog 2022. proizlazi da je od školske godine 2022/2023 mal. ČJ počela pohađati srednju školu u Splitu, te da je svakodnevno putovala u školu iz [adresa] gdje je stanovala sa majkom, a u Split je odlazila i radi izlazaka sa vršnjacima, kao i na trening plesa koji trenira od 2022. Školske knjige za FJ je majka platila 1.500,00 kn bez radnih bilježnica i drugog školskog pribora, a trening plesa je koštao 300,00 kn mjesečno. Mal. FJ je u to vrijeme pohađala 7. razred osnovne škole, a mal. RJ je pohađao 6. razred osnovne škole u [adresa], knjige su im bile besplatne no majka je kupila školski pribor koji ju je za svo troje djece izašao oko 3.000,00 kn po školskoj godini. Mal. FJ i RJ su trenirali teakwando u klubu u [adresa] po cijeni od 175,00 kn mjesečno, a RJ je još trenirao i nogomet po cijeni od 200,00 kn mjesečno uvećano za 20,00 kn po utakmici. Mal. LJ je bila potrebna i posebna oprema za treninge nogometa i to u iznosu od oko 800,00 kn po sezoni u koji iznos nisu uračunate kopačke koje je majka također kupovala. Mal. tužitelji su ujedno imali potrebe za kupnjom odjeće i obuće koje je majka kupovala sezonski budući da su djeca bila u fazi ubrzanog rasta i razvoja, a ujedno su imali i redovne potrebe za prehranom. Nisu imali trošak stanovanja u vidu najamnine budući da su djeca sa majkom stanovala u kući njenog novog supruga, ali je kućanstvo imalo režijske troškove u iznosu od 1.100,00 kn mjesečno u ljetnom periodu i 2.000,00 kn u zimskom periodu godine. Mal. tužitelji su koristili mobilne uređaje koje im je kupio otac ali je majka plaćala mjesečnu tarifu od 90,00 kn po djetetu, kao i flat rate Internet neophodan radi online nastave za vrijeme pandemije COVID-a ali i kontakata s ocem. Djeca su imala i troškove rođendanskih proslava na koje su bila pozvana u visini od oko 100,00 kn mjesečno. Majka je ocijenila da samo na hranu i osnovne potrebe za kućanstvo izdvaja oko 7.000,00 kn mjesečno. Izjavila je i da bi otac kada bi dolazio u Republiku Hrvatsku djeci kupovao nešto odjeće, LJ tenisice i sl.

19. U dopunskom iskazu danom 23. listopada 2025. majka i zz mal. tužitelja je izjavila da su od 7. studenog 2022. kada je iskazivala pred sudom svo troje djece srednjoškolci. Mal. ČJ je maturantica i u rujnu 2025. je imala trošak maturalnog putovanja koje je koštalo 1.200,00 eura koji je platila majka, dok je ČJ imala vlastitog džeparca koji je stekla radeći kao konobarica na ljeto 2025., a otac joj je također dao za džeparac oko 200,00 ili 250,00 eura. Tijekom školske godine 2025/2026. ČJ će imati pripreme za maturu iz hrvatskog jezika koja košta oko 200,00 eura i iz matematike koja košta 600,00 eura. Mal. ČJ je upisala autoškolu koja sa troškom liječničkog pregleda košta 1.360,00 eura koji iznos je platila majka. ČJ ima i redovne za djevojku njezine dobi a koji se odnose na izlaske, higijenske potrepštine, kozmetiku i sl. Očekuju je tijekom 2026. godine i troškovi maturalne večeri koju treba platiti kao i haljinu za tu prigodu i ostale izdatke. ČJ je sa treningom plesa nastavila od 2020. pa do početka ljeta 2025.. Mjesečna članarina za ples je iznosila u početku 30,00 eura, zatim 35,00 eura, pa je na koncu poskupila na 40,00 eura mjesečno. Od jeseni 2025. ide u teretanu koja košta 40,00 eura mjesečno. Mal. FJ trenutno ponavlja 1. razred srednje škole, trenira ples, a odlazi i privatno kod psihijatra zbog problema sa mentalnim zdravljem što majka plaća 65,00 eura po terapiji, a povremeno joj majka plaća i repeticije Inače ima uobičajene troškove djevojke njene dobi. LJ također pohađa prvi razred srednje škole koju je upisao školske godine 2025/2026. Nogomet je trenirao do jeseni 2025. kada je počeo trenirati hrvanje za što majka plaća mjesečnu članarinu od 35,00 eura i kupila mu je hrvačko odijelo i specijalne tenisice za 200,00 eura. Zbog ubrzanog rasta i razvoja u godinu i pol dana majka mu je u tri navrata kupila kompletno novu odjeću i obuću jer je stariju prerastao. Majka za svo troje djece plaća mjesečnu tarifu za mobitel koja košta oko 15,00 do 20,00 eura po djetetu, a financira im i odlaske na rođendane. Mal. FJ i mal. LJ majka je platila i trošak ekskurzije na kraju osmog razreda osnovne škole, a za svo troje djece je majka kupila školske knjige koje je za školsku godinu 2025./2026 subvencionirao Grad Split u visini od 200,00 eura po učeniku. Školski pribor je za svo troje djece kupila majka.

20. Tuženik je učinio nespornim iskaz majke i zz mal. tužitelja u dijelu koji se odnosi na ukupne materijalne potrebe mal. tužitelja, pa je sud stoga njene navode uzeo kao dokazane.

21. U odnosu na materijalne prilike tuženika stranke su činile nespornim da su se neto primanja tuženika u razdoblju od podnošenja tužbe do studenog 2024. kretala u rasponu od 3.500,00 eura do 5.000,00 eura. Saslušan na ročištu održanom 7. studenog 2022. izjavio je da je u Švicarsku je doselio u studenom 2019., a neposredno pred početak pandemije COVID-a je otvorio svoju tvrtku. Za potrebe poslovanja je uzeo beskamatni kredit u iznosu od 12.000,00 CHF. Stanovao je sa novom suprugom u iznajmljenom stanu veličine 113 m2 kojeg je zajedno sa garažom plaćao 1.650,00 CHF, a u cijenu su uključeni troškovi vode i grijanja, a trošak struje i odvoza smeća je niska oko 100,00 CHF mjesečno, pa da nije imao većih izdataka osim za hranu i gorivo. Navodi da je hrana skupa i da supruga i on mjesečno potroše oko 2.000,00 CHF na hranu. Za gorivo relativno malo troši osim za potrebe odlaska u Republiku Hrvatsku radi viđanja djece, i to otprilike jednom mjesečno, a dolazak u Republiku Hrvatsku da bi znao spojiti s poslovnim obvezama. Od neto plaće snosi trošak zdravstvenog osiguranja od 2.700,00 CHF mjesečno. Djecu nije viđao od lipnja 2021. pa narednih osam mjeseci nakon što ga je bivša supruga prijavila za prijetnju. Supruga je zaposlena i imala je primanja od 4.100,00 CHF mjesečno. Navodi da je uzdržavanje prestao plaćati u svibnju 2021. jer je izrevoltiran cijelom situacijom. Navodi da po dolasku u Hrvatsku djeci kupi mobitele, odjeću, obuću i sl., ali mal. V je prestao kupovati odjeću i obuću do svibnja 2021. jer je ČJ potpala pod majčin utjecaj. Smatra da je iznos od 1.000,00 kn po djetetu sasvim dovoljan za njihovo uzdržavanje uz dodatne potrepštine koje im on kupi. Izjavio je da on po djetetu mjesečno potroši oko 1.000,00 kn za kupnju odjeće i obuće. Poznato mu je da dug po osnovi doprinosa za uzdržavanje djece određen ranijom sudskom odlukom iznos oko 30.000,00 kn. Izjavio je da u Hrvatskoj i Švicarskoj nema nekretnina u svom vlasništvu. Od motornih vozila ima Volvo XE 60, 2015. godište koji nije u voznom stanju, Ford focus iz 2011. koji drži u Zagrebu i Mercedes S klase iz 2004. godine. Dopunski saslušan na ročištu od 23. listopada 2025. izjavljuje da se trajno vratio u Republiku Hrvatsku u listopadu 2024. Osim "pandemijskog kredita" od 14.000,00 eura kojeg je naveo kao obvezu prilikom ranijeg saslušanja, navodi da ima još jedan nenamjenski kredit od 4.000,00 eura. Ponavlja da je imao troškove putovanja i smještaja u vezi dolaska u Republiku Hrvatsku radi viđanja djece i sudskih postupaka. Dodaje da se njegovi troškovi života u Švicarskoj nisu bitnije mijenjali u odnosu na razdoblje kada je dao prethodni iskaz pred sudom. Nakon povratka u Hrvatsku da je nezaposlen i da ga uzdržava supruga. Po zanimanju je veterinarski tehničar ali nije radio u struci, potpuno je radno i zdravstveno sposoban, prijavljen je na birou ali se nije zaposlio jer mu nije ponuđen konkretan posao koji udovoljava njegovim zahtjevima. Navodi da ima ušteđevine i da je dobio povrat mirovinskog nakon što se trajno odselio iz Švicarske. Druge izvore primanja u Švicarskoj nije imao osim onih koje je prethodno naveo, nije u međuvremenu stekao vlasništvo nekretnina ni u Hrvatskoj ni Švicarskoj, a nema više ni motorno vozilo. Navodi da je zadnji put djecu vodio u shopping 2022. godine. U odnosu na dugovanja za uzdržavanje prema ranijoj sudskoj odluci, da su obvezu uzdržavanja mal. djece preuzeli njegovi roditelji prema sudskoj nagodbi koja se sada prisilno ovršava, a da ovršena sredstva on nadoknađuje roditeljima. Druge djece nema. Osporava navod majke da je ona FJ platila ekskurziju jer da je to učinio on. Navodi i da su mal. FJ i mal. RJ stanovali kod njega u Švicarskoj da je za njihove potrebe izdvajao oko 1.000,00 eura po djetetu. Navodi da bi mu po podmirenju svih obveza i materijalnih troškova od neto plaće u Švicarskoj ostalo oko 1.000,00 mjesečno.

22. Odredbom čl. 314. st. 4. ObZ-a propisano je da će ministar nadležan za poslove socijalne skrbi jednom godišnje odlukom odrediti tablice o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta u skladu s dobi djeteta, prihodima roditelja obveznika uzdržavanja prema platnim razredima i prosječnim troškovima života u Republici Hrvatskoj, kojima su određeni normativni okviri odnosno smjernice kod određivanja visine uzdržavanja za djecu. Ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike donio je tako Odluku o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta za 2021. ("Narodne novine" broj 30/21, Odluka 2021), Odluku o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta za 2022. ("Narodne novine" broj 37/2022, dalje Odluka/2022), Odluku o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta za 2023. ("Narodne novine" broj 48/2023, dalje Odluka/2023) i Odluku o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta za 2024. ("Narodne novine" broj 49/2024, dalje Odluka/2024).

23. S obzirom da su stranke učinile nespornim da su se neto primanja tuženika u razdoblju od podnošenja tužbe do studenog 2024. kretala u rasponu od 3.500,00 eura do 5.000,00 eura, sud je pri izračunu visine doprinosa za cjelokupno navedeno razdoblje uzeo srednju vrijednost od 4.250,00 eura (32.021,62 kn) mjesečno. Uzevši u obzir činjenicu da je mal. VJ u tom razdoblju za koje je utvrđena visina neto plaće tuženika bila u dobnoj kategoriji 13-18 godina godina, to bi tuženik prema Odluci/2021 i Odluci/2022 tijekom 2021. i 2022. godine bio obvezan za njeno uzdržavanje doprinositi mjesečnim iznosom od 6.600,00 kn (875,97 eura) mjesečno, a za mal. FJ i LJ koji su tijekom 2021. i 2022. godine bili u dobnoj kategoriji 7-12 godina bio obvezan za njihovo uzdržavanje doprinositi mjesečnim iznosom od 6.000,00 kn (796,33 eura) mjesečno. Ujedno, tijekom 2023. tuženik bi prema Odluci/2023 za mal. VJ bio dužan doprinositi 876,00 eura mjesečno, kao i za mal. FJ koja je u toj godini navršila 13 godina i prešla u dobnu kategoriji 13-18 godina, dok bi za mal. LJ prema istoj Odluci bio dužan doprinositi iznosom od 796,00 eura mjesečno. Tijekom 2024. svo troje djece je bilo u dobnoj kategoriji 13-18 godina, te bi tuženik prema Odluci 2024. za njihovo uzdržavanje trebao doprinositi iznosom od 979,00 eura mjesečno po djetetu, računajući do kraja studenog 2024. kada je tuženik doselio natrag u Republiku Hrvatsku.

24. Sud je pri ocjeni visine doprinosa za uzdržavanje pošao od gore citiranih Odluka o tablicama o prosječnim potrebama mal. djeteta koje je donijela Vlada Republike Hrvatske, a koje se temelje na hrvatskom životnom standardu i prema kojima bi otac, s obzirom na ostvarenu plaću u iznosu od 4.200,00 eura, bio dužan tijekom 2021., 2022. i 2023. doprinositi uzdržavanju iznosom od 876,00 eura po djetetu u dobnoj kategoriji 13-18 godina, odnosno iznosom od 796,00 eura po djetetu u dobnoj kategoriji 7-12 godina, a tijekom 2024. iznosom od 913,00 eura po djetetu u dobnoj kategoriji 13-18 godina. No, odluke o tablicama o prosječnim potrebama mal. djeteta donose se prema prosječnim troškovima života u Republici Hrvatskoj, a otac je u periodu od utuženja do listopada 2024. stanovao u [adresa] (u Švicarsku je doselio 2019. godine) u kojoj su troškovi života u relevantnom razdoblju 2021. -2024. bili znatno viši nego u Republici Hrvatskoj, u prosjeku za oko 130%. Obzirom na to, nominalni iznos očeve ostvarene plaće ne odražava u istoj mjeri njegovu stvarnu platežnu moć u odnosu na hrvatske uvjete u kojima su se ostvarivale svakodnevne potrebe mal. djece, pa stoga apsolutna primjena odluka u konkretnom pravnoj stvari ne bi bila pravična ( a uostalom i izvan postavljenog tužbenog zahtjeva).

25. No, s druge strane, mal. tužitelji su tražili povećanje doprinosa za uzdržavanje za razdoblje od utuženja pa nadalje u iznosu od 530,49 eura po djetetu, a koji iznos je bitno niži od iznosa koji bi otac trebao doprinositi prema Odlukama, odnosno spomenuti iznos odgovara približno 58-60% iznosa koji bi proizlazio iz navedenih tablica. Dakle, mal. tužitelji po majci i zz tužbom traže bitno manji iznos nego li im pripada po spomenutim Tablicama, čime se već u dostatnoj mjeri valorizira razlika u životnom standardu u Švicarskoj i Republici Hrvatskoj na koju se poziva otac.

26. Sud je ujedno kod donošenja odluke o visini povećanog doprinosa za uzdržavanje imao u vidu gore utvrđene materijalne potrebe mal. djece, osobito u pogledu troškova obrazovanja, izvanškolskih aktivnosti i općih životnih potreba, i za Švicarske uvjete zadovoljavajući životni standard oca koji unatoč raspoloživim sredstvima od svibnja 2021. nije uopće doprinosio za njihovo uzdržavanje. Sud je vrednovao i činjenicu da je majka mal. tužitelja dužna uzdržavati još dvoje djece, a posebno je uzeo u obzir i okolnost da je tuženik uzdržavao mal. Doru i mal. LJ dok su stanovali kod njega u Švicarskoj i da je u tu svrhu za dvoje djece izdvajao iznos od 1.000,00 eura mjesečno po djetetu, odnosno ukupno 2.000,00 eura. Ujedno je, odlučujući unutar postavljenog tužbenog zahtjeva, vrednovana i činjenica da je mal. VJ najstarije dijete te da visina dosuđenog doprinosa u povećanom iznosu mora uzeti u obzir razliku u dobi mal. tužitelja a time i razliku njihovih materijalnih potreba.

27. Uzimajući sve gore navedeno u obzir, sud je našao osnovanim za mal. ČJ dosuditi povećani iznos uzdržavanja za razdoblje od 21. svibnja 2021. do 31. listopada 2024. (povratka oca u Republiku Hrvatsku) u iznosu od 530,49 eura mjesečno, a za mal. Doru i za mal. LJ za razdoblje od 21. svibnja 2021. do 31. prosinca 2022. (do odlaska ocu u Švicarsku) iznos od 475,00 eura mjesečno po djetetu. U odnosu na mal. Doru i mal. LJ za spomenuti period sud je cijenio da iako je mal. FJ godinu dana starija od mal. LJ da je potonji imao više izvannastavnih aktivnosti (nogomet) i da je kao muško dijete bio u intenzivnijoj fazi rasta i razvoja od mal. Dore, pa im je dosudio povećani doprinos za uzdržavanje u istom iznosu. Za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. sud je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na mal. Doru i mal. LJ jer su djeca u tom periodu stanovala s ocem u Švicarskoj. Za razdoblje od 1. srpnja 2023. (povratka djece majci) do 31. listopada 2024. (povratka oca u Republiku Hrvatsku) sud je mal. LJ i mal. FJ dosudio povećani iznos uzdržavanja u iznosu od 500,00 eura mjesečno, cijeneći pritom da su oba djeteta mlađa od mal. VJ koja je u tom razdoblju bila u dobi od 16 godina i nešto većih materijalnih potreba od brata i sestre.

28. Sud smatra da je dosuđeni iznos povećanog doprinosa za uzdržavanje za spomenuto razdoblje razmjeran i primjeren, zadovoljava materijalne potrebe djece a ujedno ni na koji način ne ugrožava egzistenciju oca, posebno budući da je tuženik prilikom dopunskog saslušanja izjavio da je tijekom razdoblja kada su mal. FJ i RJ boravili kod njega u Švicarskoj (23. prosinca 2022. do 3. srpnja 2023.) plaćao za njihove potrebe oko 1.000,00 eura mjesečno po djetetu, dakle ukupno oko 2.000,00 eura mjesečno za dvoje djece. Ako je tuženik bio u mogućnosti izdvajati oko 2.000,00 eura mjesečno za dvoje djece dok su stanovala s njim u Švicarskoj, ujedno je nedvojbeno da je bez ugroze vlastite egzistencije mogao za uzdržavanje troje mal. djece u Republici Hrvatskoj doprinositi gore dosuđenim iznosima.

29. Dodatno, kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 10. svibnja 2021., to je za period od podnošenja tužbe pa do 31. svibnja 2021. tuženika valjalo obvezati na plaćanje povećanog doprinosa za uzdržavanje u razmjernom dijelu, odnosno za 21 dan svibnja 2021., dakle obvezati ga na plaćanje iznosa od 359,36 eura za mal. ČJ i iznosa od po 321,77 eura za mal. LJ i za mal. Doru.

30. Nadalje, u studenom 2024. tuženik se trajno vratio u Republiku Hrvatsku od kada je formalno nezaposlen. Kako majka nije sporila navedeno, sud nije posebno utvrđivao navedenu činjenicu i stoga što se prema kazivanju majke zbog nedostatka novčanih sredstava na računu tuženika kod FINA-e ne provodi ovrha radi naplate neisplaćenih tražbina za uzdržavanje prema ranijoj presudi, pa je već iz toga jasno da tuženik nema redovna mjesečna primanja po osnovi radnog odnosa ili samozaposlenja. Majka je navela i da ne može sa sigurnošću znati radi li tuženik na crno. U dopunskom stranačkom iskazu tuženik je izjavio da je prijavljen na Zavodu za zapošljavanje ali da mu nije ponuđen konkretan posao koji udovoljava njegovim zahtjevima, te da je potpuno radno i zdravstveno sposoban. Izjavio je i da je u posljednje vrijeme mal. V davao za džeparac kada bi došla kod njega, dok je drugo dvoje djece slabije viđao.

28. Odredbom čl. 313. st. 4. ObZ-a propisano je da kada sud utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan je osim prihoda i imovinskih prilika iz stavka 2. ovoga članka uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja.

29. Nedvojbeno je tijekom postupka utvrđeno da je tuženik potpuno radno i zdravstveno sposoban, te da stoga ima stvarne mogućnosti ostvarenja zarade u skladu s njegovom dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti. Tuženik je prema vlastitim navodima veterinarski tehničar, dok je u Švicarskoj imao vlastitu tvrtku koja se bavila poslovima u građevini (majka u podnesku od 10. prosinca 2025. navodi da se tuženikova tvrtka u Švicarskoj bavila bravarijom). Prilikom dopunskog saslušanja izjavio je i da ima ušteđevinu, a dobio je i povrat mirovinskog nakon što je odselio iz Švicarske.

30. Cijeneći naprijed iznesena utvrđenja, tuženik je u smislu čl. 313. st. 4. ObZ-a, u proteklom periodu imao te i dalje ima mogućnost stjecanja dodatne zarade radeći kao veterinarski tehničar ili obavljanjem poslova u građevini ili na drugi odgovarajući način u skladu s njegovom dobi (47 godina).

31. Općepoznata je činjenica da su na tržištu građevinske usluge (poslovi bravarije) iznimno tražene i dobro plaćene, potražnja je stalna i stabilna. Opće je poznato i da je rad „na crno“ u ovom sektoru u Republici Hrvatskoj na žalost prilično raširen. Sud je stava da je tuženikova formalna nezaposlenost stoga samo prividna jer tuženik nema ni interes formalno se zaposliti budući da bi navedeno podrazumijevalo isplatu plaće ili honorara na tekući račun, a očito je da tuženik izbjegava podmirenje tražbina po osnovi uzdržavanja mal. tužitelja prema ranijoj presudi.

32. Kod odlučivanja o zatraženom povećanju mjesečnog doprinosa za uzdržavanje mal. tužitelja za razdoblje od povratka oca u Republiku Hrvatsku, dakle od 1. studenog 2024., od kada je otac formalno nezaposlen a suprotno nije dokazano, sud se kao početnim orijentacijskim kriterijem vodio odredbom čl. 314. st. 1. ObZ-a kojom je propisano da će ministar nadležan za poslove socijalne skrbi odlukom jednom godišnje, a najkasnije do 1. travnja tekuće godine odrediti minimalne novčane iznose koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj, koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom. Zakonski minimum uzdržavanja predstavlja obvezu svakog roditelja koji je radno sposoban, makar bio nezaposlen i bez bilo kakvog prihoda ili imovine.

33. Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine" broj 49/2024, dalje Odluka/24) i Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine" broj 75/2025, dalje Odluka/25) propisano je da minimalni novčani iznosi koji predstavlja minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, za dijete od 13 do 18 godina (u kojoj životnoj dobi je svo troje mal. tužitelja bilo od 8. siječnja 2024.), predstavlja 22 % prosječne neto plaće koja u 2024. iznosi 252,56 eura, a u 2025. godini iznosi 290,00 eura.

34. Nadalje, odredbom čl. 314. st. 3. ObZ-a propisano je da se iznimno potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje mogu utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece ili ako dijete vlastitim prihodima pridonosi svojem uzdržavanja.

35. Iako Obiteljski zakon previđa mogućnost odstupanja od propisanog minimalnog iznosa uzdržavanja kada je obveznik uzdržavanja roditelj dvoje ili više djece, sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju ne postoje okolnosti koje bi opravdavale primjenu navedene zakonske iznimke. Naime, sud je utvrdio da je otac radno sposoban te da ima realnu mogućnost zapošljavanja, a i sam navodi da ima određenu ušteđevinu, zbog čega se njegova obveza uzdržavanja ne može vezati isključivo uz trenutno neostvarivanje prihoda. Nezaposlenost tuženika koja je po svemu sudeći samovoljna, sama po sebi ne predstavlja razlog za umanjenje zakonskog minimuma uzdržavanja, osobito kada ne proizlazi iz objektivne i trajne nemogućnosti ostvarivanja dohotka. Sud je nadalje uzeo u obzir da je zakonski minimum uzdržavanja propisan radi osiguranja osnovnih životnih potreba djeteta, te da bi njegovo umanjenje u okolnostima kada roditelj ima realne radne sposobnosti dovelo u pitanje zaštitnu funkciju navedene zakonske odredbe. Ovo dodatno i stoga što su materijalne potrebe mal. VJ znatno više od zakonskog minimuma (maturalno putovanje, maturalna večer, pripreme za maturu, auto škola i sl.), a ujedno je utvrđeno je i da mal. FJ ima određene probleme s mentalnim zdravljem i učenjem iz kojih proizlaze povećane materijalne potrebe iz čl. 312. ObZ-a. Uzgred se dodaje i da mal. tužitelji stanuju s majkom koja ima još dvoje maloljetne djece koje je dužna uzdržavati zajedno sa suprugom, te bi određivanje povećanog doprinosa za uzdržavanje u manjem iznosu od zakonskog minimuma dovelo u pitanje zadovoljenje osnovnih životnih potreba mal. tužitelja. Sud nije prihvatio ni navode tuženika da postoji osnova za zakonsko umanjenje iz čl. 314. st. 3. toč. 2. jer da mal. ČJ ostvaruje vlastite prihode. Naime, iz kazivanja majke koji je sud prihvatio kao istinit, a tuženik nije dokazao suprotno, mal. ČJ je radila na ljeto 2025. kao konobarica. Obzirom da se još uvijek školuje u srednjoj školi, logično je da ne može ostvarivati redovne i stalne prihode, a ove ostvarene sezonski je ionako već utrošila na vlastite potrebe pa si je tako dijelom zarade ostvarila džeparac za maturalno putovanje koja je koštalo 1.200,00 eura (i koje je u cijelosti platila majka), dok je otac pomogao sa džeparcem od oko 200,00-250,00 eura.

36. Stoga je primjenom odredbe čl. 285. ObZ-a u vezi sa čl. 314. st. 1. i 2. ObZ-a, te gore citiranih Odluka o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, odlučeno da je tuženik za razdoblje od 1. studenog 2024. do 31. prosinca 2024. dužan za uzdržavanje mal. tužitelja koji su svi u dobnoj kategoriji 13- 18 godina, dužan doprinositi u povećanom iznosu od 252,56 eura mjesečno po djetetu, a za razdoblje od 1. siječnja 2025. pa nadalje, dok su za to ispunjeni zakonski uvjeti, iznosom od 290,00 eura mjesečno po djetetu.

31. Ujedno, tuženik nije dokazao da bi izravno ili neizravno (posredstvom svojih roditelja) podmirio doprinos za uzdržavanje mal. tužitelja prema ranijoj ovršnoj ispravi, (a niti je predlagao dokaze na tu okolnost), pa da bi u tom smislu valjalo dosuđeni povećani doprinos za uzdržavanje umanjiti za plaćene obroke uzdržavanje prema ranijoj presudi. Kupnja obuće i odjeće ili davanje džeparca mal. djeci ne smatra se doprinosom za uzdržavanje, pa ni po toj osnovi nije bilo razloga za umanjenje dosuđenog doprinosa za uzdržavanje u povećanom iznosu. Također, navodi tuženika o njegovim kreditnim obvezama po osnovi poslovanja tvrtke u Švicarskoj nisu relevantni, a budući da se prema odredbi čl. 313. st. 5. ObZ-a novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba, a što kod ovakvih vrsta obveza nije slučaj.

37. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO)

38. Slijedom svega navedenog, sud je rezimirajući sve izvedene dokaze u ovoj pravnoj stvari, a pri tom imajući u vidu odredbe čl. 306., čl. 309., čl. 310., čl. 311., 312., 313., 314. st. 1., 2. i 4. , 317. st. 1. sve u vezi s čl. 285. ObZ-a, djelomično usvojio tužbeni zahtjev dok je za više traženo tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke presude.

39. Odlučujući o prijedlogu mal. tužitelja po majci i zakonskoj zastupnici za određivanje privremene mjere radi uzdržavanja mal. tužitelja, kojoj se tuženik usprotivio, sud je našao osnovanim usvojiti prijedlog, a budući da je tijekom postupka utvrđeno da tuženik od 2021. ne doprinosi za uzdržavanje svoje maloljetne djece, pa je primjenom odredbe čl. 538. st. 1. i 2. u vezi sa čl. 543. ObZ-a i 539. st. 2. ObZ-a odlučeno kao pod točkama I. – III. izreke rješenja.

40. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a budući da mal. tužitelji nisu uspjeli samo u manjem dijelu svog zahtjeva, a zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, a ujedno takvu odluku sud nalazi pravičnomu u smislu odredbe čl. 366. st. 1. ObZ-a vodeći računa o svim okolnostima slučaja i ishodu postupka. Mal. tužiteljima je priznat trošak zastupanja po odvjetniku u vidu jednokratne nagrade u visini od 200,00 bodova sukladno Tar. br. 7. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, a u smislu odredbe Tar. br. 52. toč. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 107/25). Na dosuđeni iznos troška obračunat je i PDV od 25%, pa je ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 500,00 eura. Na navedeni iznos tuženik je dužan platiti i zateznu kamatu po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke rješenja.

U Splitu, 16. siječnja 2026.

S U T K I NJ A

Maja Karaman Grbavac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste. Protiv rješenja kojim je određena privremena mjera radi uzdržavanja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 8 dana od dana primitka odluke, dok protiv rješenja kojim je odlučeno o parničnom trošku nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka odluke. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka.

DNA:

- majci i zz mal. tužitelja po pun.

- tuženiku po pun.

- Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područni ured Split - po pravomoćnosti